List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- “dinu for. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu: na cijela godina flor. 4: 50, na po godine for. 2: 25; ža inosemstvo Bor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. > Ko ne vrati list kad ma preiplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište. Poziv na pretplatu. Otvaramo pretplatu na drugu godinu našega lista. Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Au- stro-Ugarsku i Bosnu Hercegovinu na godinu 4) fior. a na po godine 2 fior. 25 novč. Za ostale zemlje 4 fior. i poštarski troškovi. Ovom prigodom preporučamo rodoljubi- bima, te nijesu predbrojeni neka nas potpo- mognu točnom pretplatom u ovoj borbi za hrvatstvo. Cijena listu razmjerno prama tro- škovima vrlo je umjerena. Uprava ,Crvene Hrvatske.“ Ko istinu govori, a ko laže? (Odgovor piscu ,Srpskog Glasa.“ Nastavak) U prošlom broju pokazali smo, kakovim se je doskočienina poslužio pisat “,8rp. GL," 44" 07 | “bravi u svojoj glasovitoj Poslanici čavenu knjižicu somladine dubrovačke“ od naših posve osnovanih prigovora. Danas vidjećemo, kako i ostalo njego- vo pisanje na odgovor našemu članku ,Omladina progovara,“ nije ništa drugo, nego izvrtanje fli iz- prazno i naduto brbljanje. Pisac veli, da smo mi, govoreći o Porfiroge- nitu, kazali stvari, što stoje megju sobom u pro- tuslovju, biva da smo u isto vrijeme zanijekali i pripoznali istinitost Porfirogenitovih granica. Ali ovo je protuslovje samo u glavi gosp. pisca, jer ga u našem Članku zaista nema. Mi poričemo, da je Porfirogenit udario tačne granice ismegju Hr- vata i Srba, a pripoznajemo (s Račkijem), da je sukupne (dakle ne ismegju Hrvata i Srba, već iz- megju Hrvata i Srba s jedne strane, i drugih o- kolnih naroda s druge strane) etnografske granice Hrvata i Srba za najstarije vrijeme dosta dobro naznačio.“ Ima li tu protuslovja? Ako smo mi o Rambaudu kazali, da se on u svojoj kojizi (L' empire grec au X sičele) nije “bavio rješavanjem pitanja ,jesu li granice, što je Konstantin na jednom mjestu svoje kojige posta- vio izmegju Hrvata i Srba etnografske ili samo po- litične;* tosmo mi taj sud izrekli na temelju ono- ga, što o tom piscu govori ,omladinska“ knjižica i sam pisac ,Srp. Glasa,“ koji ni jedni vi drugi ne tvrde o Rambaudu drugo, van da priznaje uopće, da je Kostantinova knjiga ,De adm. imp.“ vrije- dna za povijest i geografiju pačega naroda, Ni knji- žica ni ,8. GI.“ u prvom člavku ne iznose mišlje- nje faubkaloga pisca 0 značenju ito pripada: rije- či Srbi u Porfirogenita, kad govori o južno-dalma- 'tinskim plemenima Neretljanima,, Žahumljavima, Travanjeima, Dukljanima; | po tom smo mi za. 'kljudili, da toga miđljenja hnijo ni izrekao. Sad pri- žnajemo, da smo u tom pogriješili, jer trebalo je da kažemo, da se je Rambaud i toga pitanja do- taknuo, Ali kako ga je rijeljo? Rijetio ga je ne u prilog Brba (a to je jamačno i uzrok što ni knjižica ni ,8. G.* ne govore). već u prilog _Hr- vata, tj. to je bad 'ono što i sE dopustio Bekim da su ona ple- | U DUBROVNIKU 27. Februara_ 1892. RAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Heratske“ u Dubrovnika a dopisi ša- lju se Uredništvu. po pogodbi. mi tvrdimo) samo je dodao da bi trebalo da su Srbi po geografskom pološaju, a to je po na- šem shvatanju isto kao da je na pr. rekao, da su stanovnici južnoga Tirola doduše etnografski Ta- lijanci, ali po geografskom položaju nijesu Talijan- ci, već Nijemci, jer su u geografskom pogledu Alpe prava megja talijanskoga naroda (tako kako je po Rambaud-u u geografskom pogledu Cetina imala bi- ti megja hrvatskoga naroda). Glavno je pri tom da su Tirolci ipak Talijanci a južno-dalmatinska plemena po Rambaud-u ipak hrvatska. Ono što pisac ,Sr. GI.“ naklapa, da se geografski položaj ne može izmijenuti što je narav tako mudro ure- dila, jesu samo riječi bez smisla. s Omladina dubrovačka“ pošto je u svojoj brošurici raspravljala na dugo o poznatoj Porfi- rogenitovoj nauci, na osnovu koje je ona (krivo kako znademo) zaključila, da su Dubrovčani po narodnosti Srbi, donosi na str. 12 tobož da bolje potkrijepi taj svoj zakljućak i jednu vijest, kako ona kaže ,domaćih hustorika (tobože Banduri-a i Lucija), dok joj je bilo reći ,domaćeg historika,“* jer tu vijest ima Lucij u svojem djelu ,De re- guo Dalmatiae et Croatiae“ a Banduri je samo prenosi iz Lucija. Po ovoj vijesti Dalmacija dijeli ge na istočnu i zapadnu: istočna je srpska, a za- padna hrvatska, a Dubrovnik se nalazi u istočnoj. U našim člancima ,Dubrovćani, jesu li Hrvati?" mi se na ovu vijest Lucijeva (i ako je ,omladina“ tampala debelim slovima) nijesmo obazreli, a pi- sac ,5r. GI.“ jamačno (rudi onih debelih slova) držeći'je znamepitim svjedočanstvom, te misle po sYOj prilici zato što je nijesmo ui spomenuli, da'je n€“umijemo pobiti, iznosi je u jednom od svojih prvih članaka tobože kao nov dokaz protiv naše nauke, da su. Dubrovčani starinom Hrvati, te veli: ako nećete (vi Hrvati) da vjerujete Por- firogenitu, to valja da vjerujete Banduriju (sic!) i Laciju, od kojih je prvi Dubrovčanin, a drugi Hrvat. Ali mi smo odgovorili da je Lucijeva vijest, da istočna Dalmacija pripada Srbima, a zapadna Hr- vatima uzeta iz Porfirogenita i po tom da nije bila ni potreba, da je mi napose pobijamo, jer smo je pobili već tim, što smo Porfirogenita pobili. Nu pisac nSr. GI.“ ostao je pri tome, da je ona ,Lucijeva vijest sasvijem originalna.“ Pošto bi po ovome mogao kogod misliti; da mi laži sijemo, to otva- ramo evo našim čitaocima Lucijevu knjigu na str. 46 i čitamo iz nje ovo : »Dalmatiae partem Orion- talem Heraklium Serblis assignasse Porphir, dil... Occidentalom autom Dalmatiae partem a Croatis occupatam idem tradit.“ (,Da je Istočni dio Dal- macije Heraklij ustupio Srbima, veli Porfirogenit Ć a da zapadni div Dalmacije zapremljen bio od kia isti priča“). A istom na str. 49 ima, komad što ga omladina po Banduriju ignosi i koji glasi potpuno (jer u ,omladinskoj“ knjišici nema zadnjih 7 riječi) ovako: ,At Rauaina Ci- vitas, quamois in Regno Dalmatiae, de quo trac- tandum est incluga nou fuerit, sub nomine tameu Dalmatiae continenbatur, sed sicati Dalmati in O- rientalem et Oecidentalem divisa, Orientalis Ser- viorum cengebatur, Occidentalis vera Oroslarum (oistočna smatrala se je — smatrao ju je naime Porfirogenit po onome ito je prije rečeno — srp skom, a sapadna naćavgako tka ita Rausium in Orientali parte situm a casteria Dalmatis divi- tu, jda quoque separatum babuisse innuere vi. a s. F Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč, po retka, a oglasi koji se više pata tiskaju Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, i detur Porph.“ Sada neka naši čitaoci sude koliko je originalna ona Lucijeva vijest i kako istinu go- vori pisac ,Sr. Glasa.“ Nego obi da i sam pisac ne vjeruje mno- go u originalnost one Lucijeve vijesti, jer. odmah dodava: ,Ostavino za sada ovo pitanje na stra- nu i vidimo, da li bijaše Luciću poznata kakva hrv. kronika ili sam Porfirogenit.“ Zatim tvrdi, da je Luciju zbilja poznata bila i kronika popa Dukljanina i sam Porfirogenit, ali da se u ,pro- sugjivanju narodnosti u Dalmaciji“ nije ipak po- služio Dukljaninovom kronikom i nije htio da znade za njegovu Crvenu Hrvatsku, a kako on ne, tako ni Orbini, ni Lukari, ni Kačić. Ali, mi poričemo, da ti hustorici i gdje prosugjuju ,0 narodnosti u Dalmaciji,“ jer se oni bave isklju- čivo opisivajem politićkih prilika Dalmacije, a što se tiće Crvene Hrvatske, ako je ne ističu u svojim djelima, što to dokazuje? Dokazuje po piscu ,9r. GL“ da oni nijesu vjerovali popu Dukljaninu i po tom da njegova kropika ne- ma nikakve historijske vrijednosti, Ali to nije i- stina, da oni historici. ne vjeruju Dakljaninu,. jer sam pisac tvrdi niže, da su se oni .s»U mnogo, čemu slijepo držali rečemjeh kronika““(t. j. Dukljanino- ve kronike). Ti historici, od kojih mi imamo sada pred sobom samoga Lukarija donose. kao istina čitave odlomke iz Dukljanovoga pričanja. Po, to- me dakle ne može se uzeti, da oni nijesu vjero- vali u Crvenu Hrvatsku, i ako je ue ističu.(u ku- karija je dapaće jedanput i spomenuta Crvena Hr- vatska na str, XXL gdje veli o jednom svojem pradjedu da ,fl dichiarato governatore della Cro- azia rossa“). "Ai kad bi sve istina bilo, da stari povjesničari ne upotrebljavaju nigdje kao historij- sko vrelo Dukljaninovu kroniku zar bi tim već dokazano bilo, da se Dukljaninu ne smije ni u čem vjerovati ? Ne bi zaista. Pisac ,8r. Gli. spominje još muijenje Iv. Kukuljevića, koje je nepovoljno za Dukljaninovu "kroviku, a mogao je još dodati i mnijenje Račkoga koje se slaže s Kukuljevićevim. Ali to još ništa ne dokazuje protiv Crvene Hrvat- ske, jer je pitanje o Crvenoj Hrvatskoj istom Kla- ić temeljito i svestrano proučio i došao do rezul- tata, da je Crvena Hrvatska historijska istina, Za- to ako pisac ,Sr. GI." hoće da dokaže protivno, ne vrijedi mu pozivati ge va historike, što su pi- sali prije Klaića a ćak je smiješno ooo što za Klaića tvrdi bez ikukovih dokaza, da piše. tepde- cijozno s mnoštvom sofizama (ovo je regbi ovjego- vo oružje, kad ne umije pobiti čije dokaze, kaza- ti: to je pisano tendecijozno i s moostvom nofi- zama; ali ne razumije, da je to oružje prazoa, pu- ška, il još bolje puškarica, kojom ue djeca igra- ju), već treba da pobije (ali raslozima, & ne po svom obićaju doskoćicama i praznim riječima) 0- no što, taj hrv. historik piše m str, 7-48. avoje kojišice gHrvati i Hrvatska.“ 8 drugo strane neka pisac ,Sr. Glasa“ no, pan da. sena. Du- kljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj temelji. aya veša nauka o brvatstvu južne, Dalaacije; jer, smo mi u člancima g Dubrovčani jesu li Hrvati ?*,,isaljeli u prilog te nauke mnoštvo. drugih dokasa, koje nije ,8r, GI.“ pobio, viti će ih igda pobiti, , Da se ona dva stiha Dahgjjovo je pisac ,8r. Glasa“ dor sa talu učinili) kao njekakaw gDaš ni kakav) protiva Hrvata