nerala Kaulbatsa. -- Stambalov te je od dobive- ne rane posve oporavio. slije podne izviješe opet trobojnicu. Kad dogjoše na večer da plešu, a to — trobojnice po drugi put sa znanjem presjednika nema. Našim tad u- zavrelo. Na brzu raku dobaviše drugu trobojnicu, & na Carski dan pr. god. poderaše naše hrvatske zastave. Njekoliko dana kašnje. sa 53. potpisa tuži se našega svećenika radi hrvatstva. Žalibože brišćanima se pridružio i jedan ve- liki gospodin Hrvat, plemić, pak i ov udri tuži našega svećenika radi hrvatstva. 1 postigo je cilj. Taj gospodin Što tuži naše ljude radi hrvat- stva — akoprem ga je hrvatska porodila majka — nepravedan je prama nawa Hrvatima i s dru- goga gledišta. Mnogo je naših ljudi tražilo dozvolu za ka- vane i gostionice i odbio ih je, dočim hrišćanima takve dozvole nije uzkratio, pače jedan magjar- ski židov u malenom gradu Trebinju drži, dakako s dopustom, dva javna bludnička zavoda. Zabava na 25 pr. mjeseca ispala je sjajno, osobito prestava. Sakupilo se za 230 fior. te po tomu može se suditi, da je bilo dosta posjetnika. Mladost je oduševljena. Tvebinjski Hrvat. Blato, na zadnji februara. »Ni riječi više! Već ste dosta Nagraktale se, crne vrane I“ Uprav dosta i saviše. Al neće otslije — si- noć im je odzvonjelo sasvim. To onoj šačici ova- mošojih nazovi — Talijava, te u svojem zanijeću uobražavaju, da su potomci glasovitih junaka, koji gu se pro patria pod Visom borili, i, ne mogavši pobjede održati, junački se, na daskama pokojno- ga »Rč d' Italia,“ sukobu ugnuli i u Blato — preko zelenoga ložgja i gologa krša, doplovili... U istinu psk oni su starinom Blaćani ; oče- vi im, ako ne svijema očevi, a ono djedovi daj- budi — za stalno nijesu ni beknuti talijanski zna- li, dočim oni (ue služi ni. da vam kažem, što bi imali da budu oni —: iz takih premisa silogizam je jasan), dočim oni sad hoće, da su Talijani. I ti Talijani — da ih zovemo tako — na početku ovogodišnjih poklada, kad je naša hrvat- ska omladina zadružni ples zametala, došli su, da bi i ani ušli u tu zadrugu — pokoravajući se naravski dvoranu slikama iz hrvatske nrašinsci eve isto trobojnom vrpcom provežu. Na strop, kao za pla- fon, razastru hrvatsku zastavu i okite je ovijećem u tri boje: crvenim, bijelim i modrim. Ta zastava, tako okićena udrila odmah u oči našijem talijana- šima i oni ti već iz početka stali da _mrmoše i okolo presjednika zadruge oblijetaju, dok jednog dana — i te zastave sa stropa nestalo. Većina se uzbunila, ali se stalo okolo njih na lijepe da ma- Zi — i to da je u dogovoru sa presjednikom, da ne bude smutaje, a da su vrpce i slike isto osta- le. Na početku obrekoše, da će slušati presjedni- ka i s drugo strane, da im se ne reče, da odmah kavgu traže — proždriješe tu, i ako im nije mo- gla niz grlo. Osokoljevi tim talijanaši, stanu se hvalisati, kako su ovi moralno pobijedili i još ko- ješta. Došlo to i našim do ušiju i oni ti jučer po- Ne tražimo bajne kraljevine, Ne ištemo moći ičesove: Razd'jeljene neka nas sjedine: Tu nas razlog, pravda, duša zove. I ti a' nama jesi negda bio, KO najbolji spobornici srpski ; I danas te tamo vila zove, Tu te slava a ne pr'jekor čeka, Ruši, pope, pakosti okove ; Kazuj pravo, uz razlog prioni ; Prave krivce u bestrvlje goni; Raslog lovor, krivda teće kletvu Kao svoju prezaslužuu žetvu! — Onim kaži nek' se jednom kaju, Koji su se od nas odmetnuli. Krivo jeste njihovo bezglavje, Te se paski pazimo, I svetinje najsvetije Jedni drugim gazimo, Kao da smo jedni Eskimezi, a drugi Kinezi, Be. pa braća | krvi i plemen Toka da nam pojednako ; N'jesa sveta prastara imena?! Osbiljna i teška : . .B-8a8_d0 nastat olja. viteška ; te kad gu oni, božem talijanaši, došli na vrata, izvjese ti je svečano na ojezino mjesto. Njih, te talijanaše kao da je to smutilo i jedna usijana gla- va od ojih maši se da će je skinuti. Naši se tad skupiše i prosvjedovaše protiv toga. Dogodi se | guogula i talijanaši pokunjeni uz neprestanu viku naših: — »na dvor, na dvor, izdajice !* moradoše da ostave dvoranu. jegalo ; — djevojčice : »Hrvatice ljubile“, a mla- dići : »Živila. Hrvatska.“ Onda se plesalo. Mješte zapovijedi: — gospogjice paprijed | — vikalo se : — Hrvatice naprijed 1... bice lećele kao prigorkinje vile . . Iza toga se pjevalo, da se sve okolo razli- a te naše mlade golu- Mi smo to sve motrili iz prikrajka i srce nam raslo od uzbugjenja, videći toliki zanos u mla- deži, uzdanici našoj. Narodu, koji goji.takih sino- va i koji će imati takih majka, sjajna se budu- ćnost piše. To tebi, hrvatski narode naš. — Pa kao da su nam tad do ušiju njekakvi skladni zvu- ci doprli — tamo iz sretne Franceske, mi nijesmo mogli, a da u tome zanosu ne uskliknemo onu pjihovu — Marseljezu..... naprijed u borbu za hrvatsku, našu narodnost — počela je da puca Z0- ra, šinuće i dan naskoro. . . [ hoće ako bog da! Ia mjesne kronike. Pogled po svijetu. — Poslje dugih pregovora izmegju presje- dnika Franceske republike i raznih državnika sa- stavilo se novo ministarstvo. Presjednik mu je senator Loubet, koji je pridržao bolje brijašnje ministre osim Covstavsa. Zato je u razuim kru- govima velika uzrujanost. S ovim se pokazalo, da je kriza bila učinjena samo radi njega. Constans je aodlićntja, ,oglitička osoba, što je ao za domovinu, te mu mnogi proriču brzu pobjedu. Novo mimstarstvo bez ikakve je pol. boje i vrlo je hladno primljeno. — Prošle sedmice držao je- njemački car na banketu brademburškoga sabora govor, u kome je žestoko napanuo protivnike današnjoj vladi, te for- malno poručio svim nezadovoljnicima neka sele iz domovine. Njemačko javno mnijenje i danas se bavi s ovim govorom, a štampa ga je ostro kriti- kovala osobito Bismarckova. — U Carigradu ubili su bugarskoga agen- ta kod Porte dra. Vulkovića. Vijesti koje odonud dolaze javljaju, da je to djelo bugarskih emigran- ta. Sam Vulković pred smrt označio je kao vje- rojatnoga ubojicu nekoga Ivanova pouzdanika ge- Osvaklen se nebo mrači, Olujina osvud pr'jeti: Nikog — do uas — prijed ne bi Mogla jama proždr'jeti ; Ako munja bilo odkud plane, Ako vulkan bljuvat vatru stane ! Aoh! da nas u neskladu To zgateče doba: Vaj | ko bi nas tad sačuva Od vječita groba!?., Njih navedi ; eto i nas o svakom rtvovanju u ovakom Sporu p.eopakom. Njima reci: smirino se, Sramujmo se, te se kajmo ; A nipoš.o ne uhvajmo, Da bud' kada bilo, Ne će povjest predati potomstvu Dandanašnju pakost, ništavilo JogunicA — koji ' U narodnoj stvari Mješte s bratom hrabro vojevati Htje'i su ga živa sakopati, I baš hoće povjest bez milosti Ožigonat kletvom i uramotom Sve i ciglog — koji bruku zbija, Gadnu bruku 1 narodnom rabotom .... Starčević se suda tog ne boji KO sapeće vas mu naiod stoji ! A. L vini su urečeni novi izbori. dnika Delyannisa neka dade ostavku sa svim ka- binstom. Ovaj se je nećkuo, jer je velika većina komore za nj, ali kralj ga je sam odazva. Ko- mora glasovala mu je povjerenje. aro da priredilo mu je ovaciju, a bivšem ministru Tri- kupisu protuiskaza. Konstantopulos sastavlja no- vo ministarstvo. Delyannis je radikalac i t. zv. grčki iredentista. , vrsti. Naprednjaci i liberalci najžesće napadaju na Pašića i na Gjaju. Pašiću kaže » Otpor“ otvoreno: poznati lupež Nikola Pašić“ (ovo je ministar pre- sjednik). ,Videlo“ iznosi imenicu onih, koji su 'sa Pašićem htjeli navaliti na Srbiju za Garašanino- ve vlade. to raznose Nijemci. U Berlinu ga ima : još više. Sila besposlenih ljudi počinili su pajdivljijih iz- greda, opljačkali sve dućane u jednoj velikoj ulici, — U Grčkoj kralj je pozvao ministra preaje- Mnoštvo naro- — U Srbiji bukti strančarska borba najgore — Nije samo u Rusiji glad i nevolja kako a redarstvo nije se moglo odaprijeti. Bilo je dosta ranjenih u tom dar-maru. — I u Beču je danas oko 40.000 radnika bez posla, te im se dijeli hrana, ali ovi nijesu tako nemirni kao berlinski. i Domaće vijesti. , o2p Usprkos naših čestih posiva još: imamo priličan broj predbrojnika, koji nam nijesu na- mirili prošlu godinu. Mi ne snamo kako bi na- gvali ovu nemarnost. Ili dotična gospoda ne :po- , mišljaju koliko to neprilika donosi listu # Neka , se dakle požure sa plaćanjem, tim više što mislš- mo da je to dužnost čovjeka i otačbenika. E Teta tako umoljavamo naše. pretplatnike da čim prije obnove preiplatu sa ovu godinu. — Hrvatske dalmatinske novine donose: bez komenata teskerice koje je vlada upravila preko kot. poglavarstva na razna društva i čitaonice, te gu čestitale zast. Biankini na njegovu izboru za carevinsko vijeće. U ovim teskericama upozoruju ge društva, da će se raspustiti, ako bi opet što slična uradila, jer da nijesu politička. — Prekovelebitske novine javljaju, da je u- mro u Bakru svećenik Fran Mikulčić, koji je ra- dio i na književnom polju. Neka nam čitatelji do- - zvole da im spomenemo nješto što smo o njemu čuli pripovijedati, Kad su bili zadnji izbori u Ba- kru pokojnik je ležao opasno bolestan, Bili su mu već udijelili sv. ulje i pričestili ga, pa se očekiva- ( lo da će do koji čas umrijeti. Ali on je znao za izbore i shvaćajući pogibelj ako i jedan glas izo- stane, on je onako nemoćan odvezav se, predao svoj glas i opet legnuo u krevet! Poslje se bio 0- poravio, ali ga kako čitamo neizlječiva bolest o- pet shrvala. Ovaki imadu prava da im se kaše: rodoljube pokoj ti duši! — U tal. komori očitovao je presj. Rudini, da još nije shodno da se stanka trg. ugovora koja se odnosi na vino upotrijebi, ali da do toga neće > proći mnogo vremena, ( — Preusvišeni djakovački biskup Josip Ju- raj Strosamajer izdao je i ga ovu korismu veliku ( pastirsku poslanicu koja opsiže 66 tiskanih strana. | — Novi parobrod ug. hrv. društva ,Hun- aria* još je boljii elengantniji od s Oroatie". On + je uajbrži od svih što plove jadranskim morem. | — Bilo bi rodoljubno kad bi društvo i u putar- njoj porabi na parobrodima uvelo hrvatski jesik, a ne isključivo talijauski, kako to vidjesmo na sHungarii.“ a >. ae as . ZA8 a _ u Hrvatskoj sklopiti kojim bi se pomoglo | ubogome istarskome da se is pan- L dža talijana banka ,Slavia* va- f Hribara u rekla S / o o Pi kredit 200.000. \ A ' * tri mia x