List izlazi svakom, subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- "DU DUBROVNIKU 2. Aprila 1892. HRVATSKE Pretplata i oglasi plaćaja se upravi ,Crrene Heratske“ u Dabrovniku a dopisi ša- dinu for. 4, na po godine for. 3; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijela | lju se Uredništvu. goditu for. 4: 50, ua p6 godine for. Ž: 25; sa inozemstvo for, 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 aorš. Ko ne vrati list kad ma pretplata mino, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto polugodište. Je li pravo? .. Danas govorićemo o važnom pitanju, koje sada veoma zanima cijelu Dalmaciju. Već ta đi- njenica nalaže nam, da budemo što moguće više blagi, pravedoi i umjereni, pa da se ne izustimo Daprasno j onako u vjetar. — Ponajprije hajde da _malo pogledamo na brat- sku nam kraljevinu Češku, u koje ćemo naći do- sta pouke. Ta zemlja broji oko 5g mil. stanovni- ka, od kojih Ž su Česi, a k Nijemci. Nijemaca da- kle ima preko 13 mil. Oba naroda doprla su do visokog stepena kulture i vapretka; ne zna se dali su u tomu Česi pretekli Nijemce, ili Nijemci Čehe. Oba naroda osjećali su tu veliku jakost, a osobito Česi kao starosjedioci zemlje, koji su se prama germanizatornim susjedima neprestano bo- rili, a za potpunu emancipaciju i slobodu svoga jezika i svoje narodnosti. Česi su htjeli, da u dr- žavnoj i svakoj službi njihov češki jezik ue bude zapostavljen, nego da bude u kraljevini Češkoj držan na prvomu mjestu, te u svemu i po svemu ravan ojemačkom jeziku. Još za toliko drugih nar, prava Česi zahtijevahu, a budu njemačkim u Češ- koj u svemu ravna i karakter zemlje neka je češ- ki. To je bilo praveduo i pošteno, ali Nijemci ni- jesu od svoje prevlasti ni za dlaku popuštali, Bor-) ba išsmegju ćeških Nijemaca potpomaganih izvan kraljevine i izmegju Čeha bila je užasna i trajala je mnogo i muogo godiuh. Napokon nakon tolike muke i borbe, preko- lani došlo je izmegju prestavnika češkogs naroda i prestavnika nijemštine do ugovor4, kojima je kumovao grof Taaffe. Gonili su se i preganjali na dugo te najpotlje — nećemo sad ispitivati kako — uglavih su poznatu češko-njemaćku nagodbu. Svi Česi napetošću čekali su rezultat tih dogovora. Ali čim su sazuali za sadržaj te nagod- be, ustali odlučno na svoje vogje. Češka uskipila, Neva mlada stranka, Miadođesi, čiju riječ do on- da u Češkoj nija bila jaka, stavila se na ćelo no- vom domaćem ratu. Stari narodni vogje, Štaroće- Bi; branili su se Što su mogli i vomogli. Dokazi- Vali su varodu da su Miadočesi prećerani, du je to strauka koja teži za nemogućim koju leti po zraku; da su to samo vikači koji njemu (narodu) nijesu ništa dobra učimli viti će mu ga učinit. Posivali su se oa svoje zasluge, pokuzivali naro- du koliko su oni za nj učinili i da sve sto ima, mora njima da zahvali. Oni da su narod probudi- li i za marodua se prava toliko i toliko godina borili. Bpominjali su narodu njihovu mučeniku bor- bu do 1879, Palaekoga i druge velike muževe nvoje stranke, te napokon zaključivali kako je tre- balo, da ovaj rat sa Nijemstvom prestane, jer da je ou (naro) više izmoren. Zato da sa i učinili nagodbu, koja da je sasvim dobra i koja Česima obesbjegjuje njihova prava. | Hou sm Staročesi su so: varali. Nije se bio umorio naroJ češki nego ovi sami. Natod češki osudio je bjibova sagodbu, koja mu je samo krnjila 'uaro- dna prava. Nova strdnka, čila # krepka stapila je pred aarod. Bijahe to ljudi“ koji još uijesu imali tolike zgode, da so okruđaja : au mogdanu, 'ali na prvi pogled vidio si da će ga Vit dostojni. To tu biH Miedečesi prodvogjoni "Qrogarom, Heroldom, Tišlorom i drugim. Loinka im bijede: nećemo nać po pogodbi . izbori +i dogodilo se što se još godbe! Došli nije dogodilo otkad je ustavnosti i ustavnih bor- ba, Staročehe, stranku Koja je do jučer vodila vas sti dd češki barod, Riegera koga gu zvali svojim ocem, Zeitlammera, Matuša, $ologši ostale Česi odbaci- li/ Staročeške stranke, kojasje dan “prije u Beču predvodila većinu za ćas nestalo. Narod vas prio- nuo uz mladočehe i poslao ih neka mu oni upra- vljaju udesom! Tomu svemu bila je uzrok češko- njemačka nagodba. Pa šta je bilo zla u toj nagodbi? Na prvi pogled ništa. Bilo je u njoj i na pretek ljubavi, bratstva, slobode, ravnopravnosti i svega, ali to je “bila samo koprena, U Šuštini stvar je pak sta. la ovako: kraljevina Češka, Što se tiče svega ali najviše što se tiće jezika, “za koga su se Česi naj- više i borili, bila bi podijeljena u njemačko i nje- mačko-ćeški dio. Njemački dio zahvaćao bi one predjele gdje su Nijemci u većini ; tu bi morao biti uredovni jezik samo ujeinački, a take isto i Škole — u jednu riječ sve njemačko. Dakle kako i prije, Tek na one predjele, gdje su stanovali Česi protezala se je ta ravnopravnost, Tu je u 1ue sloge i ljubavi imao vladati kao uredovni jezik njemački i češki, >. >. a u njekim slučajevima ovaj zadnji bio je samo preporučen nu ne obvezan. Slićuo je bilo i sa školama. O toj“nagodbi i sada se u Pragu raspra- vlja, te nema nego desetak dana, što je jedan miadoćeški zastupnik zahtijevao, neka se škole u- rede tako da se u njemačke šalju samo njemačka, a u češke češka djeca. Ima li sto pravednijega od ovoga? Ali da! Nijemci su se tomu protivili iz petvih žila. Staroćesi su na svrhu uvigjeli što su učinili i stali se kajati. Nijesu odmah avome djelu uda- rili žig osude i progonstva na čelo, što bi u osta- lom najpametnije bilo, ali sad zahtjevaju da se raspravljanje i primanje nagodbe odgodi za dru- go doba. Bilo je izmegju njih i takih rodoljuba (kao zaslužni starac dr. Trojan i još ujek1), koji gu odmah ustali na nagodbu, izjavili da su se pre- varili, te prešli k mladoćesima. Na nepreštaua pak predbacivanja Staročeha, da Mladočeši nijesu za narod ništa učinili osvrnuo se je bio prošle jese- ni Gregr u jednom govoru na svoje birače. ,Pred- baciva nam se, doviknuo je on hiljadama koje su ga slušale, predbaciva s6 našoj stranci, da za če- ški narod još nije uradila nista. Istina je: mi ni- jesmo ništa učinili. Mi amo samo zakopali nagod- ba a to nam je dosta!“ I oni su zaista mnogo uradili, a sve je bilo pravedno i pošteno. Mi već vidimo naše čitatelje kako posinije« hom pogagjaju na što ćemo sad doći. Neka sude po duši nije li i u nas ista nevolja. Dalmacija bro- ji 520.000 stanovnika. Od tih možemo računati na talijanaše najviše 20.000, Ni statistika ne da- va im više. A koliko ima šrba? To je teško ka. sati. Valja najprije znati, da a čitavoj Dalmaciji od Raba do Spića (velimot od Raba do Špiča) nedete naći niti jedao mjesto, niti jedno selo, u kome bi prosti narod kagao, da je Srbin i da arpaki govori. Naprotiv u ogromnoj većini Dalma. cije narod obje vjere čisto kaše da govori hrvat- oki i tim se imenom posivlje, dok u jednom veo- me delom đijela Dalmacije kaše da govori naški, Za oglase, zahvale iost, plaća se 10 novč. po retku, a oglasikoji se više pata tiskaje | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Owo valja da se dobro upamti. Ima istina u Dal- aaciji ljudi koji govore: ja sam .Šrbin i govorim srpski; ali to nijesu od naroda samoga naučili, već u školi, u poliučkom životu, ili vjerom, ili na koji drugi,naćin. Ali zato oni neće niti mogu da- vatr karakter«i ine zemlji, jer u ovom slučaju kempeteutniji je odaj razdrti opančar, onaj bosi čobanin i ribar nego svi učenjaci i filolozi ovo- ga svijeta. *“ “7 Ipak vjerom i inačije raširilo se; srpstvo, te danas više opstoji kao «raprezentant jednog dijela našega naroda u Dalmaciji nego kao narod sam. Po ovome mi ćemo sad označiti broj dalmatinskih Srba. U Bukovici na pr. hrišćani seljaci kažu da su Hrvati i da _ govore hrvatski, ali vjere da su srpske, dok ne možete naći i malo izobraženijega hrišćanina, koji neće reći da je Srbin i da srpski govori. Kako je do toga došlo i kako se on mo- gao odijeliti od svoga naroda, to mi nećemo ovdje raspravljati. Ovo što kažemo gola je isti- na, koju ua neće niko zanijekati, ko je samo prošao kroz sela hrišćanska oko Benkovca, ()brov- ba, Kistanja, Knina, Vrlike, Drniša itd. Nu kako kazasmo sve ove hrišćane uzećemo kao srbe prem- “da takovi "niješu, a isto tako i hrišćane južne Dalwacije. Svih skupa iwa oko 75-78.000, Ima i Srba katolika, ali sasvim malo i to samo u Du- brovniku: Drugdje su 6 muhe bijele. Računajuć po snazi kojom raspolažu i poznajući ih u prste, ue možemo im dati više od 1000-2000 duša, što je i preveć. Tako vjerskih i ostalih Srba skupa ima u Dalmaciji oko 80.000. ''“ Dakle ukupno talijanaša, ima 20.000, a Srba 80.000. Ostalo 420.000 stanovnika to su Hrvati. Pretežnost Hrvata nad Nehrvatima u Dalmaciji kud i kamo u većem je razmjeru nego prevežnost Čeha nad Nijemcima u Češkoj. Pak ? U nas se izvagja sve jedno $to su Ni« jemci radili u Češkoj po onoj lijepoj teoriji: što je moje to je uoje, a što je tvoje, to je 1 moje i tvoje. 1 to sve ide u ime sloge! Ova se teorija boće sad aplicirati i na škol. ske knjige, o kojim se u Zadru ovih dana toliko raspravljalo. Ako se kaže neka u njima ne bude pritajivano ime hrvatsko kao &to ni ime srpsko, mi mislimo da to nije ravnopravnost. Srbi u svo- jim školama upotrebljuju jedino srpske bukvare. i čitanke, u kojim ime srpsko nije ni malo zataji- vano, dapače 1 odviše istakuuto. Mi pak ne mo- žemo slobodno istaknuti šamo naše ime, nego ga valja razvodaiti sa srpskim u ime sloge. Nu nije to samo u knjigama nogo svukud, Ona ogromoa manjina naroda u Dalqačiji ne mo- že podati obilježje i značaja cijeloj semlji. Kad Česi traže da kraljevina Češka u kojoj ima dita- va jedna trećina Nijemaca, usdrži češki uaačaj, možemo bogme i mi u Dalmaciji, gdje ima kako dokazasmo četiri petive Hrvata, još vitim pravom tražiti da zemlji bude udareno hrvatsko obilježje. Neka Srbi imadu, ko što imaju, sve moguće po-' vlastice u školi, u crkvi i u javaom šivotu. Mi im toga ne kratimo. Ali ne imožemo nikako na to pristati, da njihova manjina bude se nametati či- tavoj zemlji. Ako u vas ima manje nego petina naroda za koga ujeki hoće, da ue zove srpskim, i- ma bogme i u Pranceskoj nefranceza, pa ipak ti ne davaju imena ni zemlji ni narodu,