a Uonas pak tako nije bilo do sada, a sva je prilika da neće bit ni u buduće. Ova manjina za gebe smatra se kao čisto srpska, a većina neka bude kao srpsko-hrvatska, Tako dobivamo. srpsku i srpsko-hrvatsku Dalmaciju, što se tiče jezika i škola i naroda, u jednu riječ svega. Na tomu se osniva poznata srpska liberalnost i teorija o momu i tvo- mu, & žalosno je da im njeki Hrvati igju na ruku. Nije li ova igra slična onoj čeških Nijemaca ? Ali tamo vjima nije pošlo za rukom da je izve- du, pa nadamo se neće ni Srbima u Dalmaciji sviiki odaj koji se oko te vatre igra, mogao bi o- paliti krila. Dalmacija je Hrvatska zemlja, narod neće dopustiti, da se niko njegovim svetinjama igra, nego bi se moglo dogodit i u nas, što se je i u Češkoj dogodilo. Nu što se je moglo izvesti u Češkoj onako smjelo i onako brzo, bili se moglo učiniti i u Dalmaciji bez goleme štete za narodnu stvar?... Teško. — Svakako vrijeme kad je parod fantazirao_ prošlo je. To je vrijeme bilo onda kada se je po= čeo buditi od sva. U onome polusnu moglo se je dogagjati mnogo toga, što se danas ne bi smjelo oprostiti. 1z zanešenosti za slogom sa srbima mi sve smo pokušali: Htjelo se da budemo Iliri, da bu- demo Jugoslaveni, Sloveni, Slavjani, Slovinci, Sr- bohrvati itd. Ali to se je sve radilo samo s hr- vatske strane. Nikada nam Srbi nijesu došli u su- sret iskreno i požrtovno, nego su uvijek isticali svoj srpski eskluzivizam. Doba je dakle da se je- dnom osvijestimo. Mi smo Hrvati i hoćemo da to ostanemo. Ovako ćemo svakomu pokazati, da nam je stalo do našega imena i do naših tradicija, te ćemo im pribaviti štovanje kod prijatelja i nepri- jatelja, dok danas i jedni i drugi samo se nama, i anašoj mlitavosti i neodlučnosti smiju i rugaju | Naši Dopisi. Kotor, 23 Marta. *) »Srpski Glas“ br: 10 t. g. ima_ dugi dopis iz Kotora, koji se bavi o našim minulim općinskim izborima. U onome kao i u svim drugim iz ovih strana, što u onom listu izlaze ima više laži, grd - nje, klevetanja i potvore nego li samih riječi. Na- ša je namjera bila čekati, da vidimo što će Srbi , pisati u njihovom organu, a mislili smo da će ba- rem ovog puta sramiti se svojih nedjela i da će Šutiti. Prevarismo se. U više spomenutom dopisu vrijedni dopisnik a još valjaniji bizantinac izpo- vjeda da su Srbi podlegli, ali odmah dodaje ,da su podlegli prividno i pošteno pred nepoštenjem.“ Odmah za tim nastavlja mi Srbi kao i ostali naši drugovi (srami se kazati koji) bez razlike vjere i političkog mišljenja, učinili smo što je bilo mogu- će (a ja kažem i što je ne moguće) ali proti kle- vetanja i laži, protiv korupcije, prijetnje i nasilja nije bilo moguće boriti se.“ U malo riječi koliko nedoslijednosti. Jest, vi ste podlegli a s vami i va- ši ortaci, koji su bili i jesu slijepo orugje u va- šim rukama i koje mi sažaljujemo. Vi ste podle- gli ali ne pošteno i kao junaci kako pošteni dopi- sniče tvrdiš, već ste upravo nepošteno podlegli. Klevetanje, laži, korupcije, prijetuje i nasilja kod nas nije bilo, prijo moj, jer takovim se uedičnim srestvima pošteni bokeški Hrvat nije nikada slu. žio nego ste se vi poslužili, kako ću dalje faktima a ne praznim riječima dokazati. Je li prividna naša pobjeda kako kaže mudri dopisnik sada će. mo vidjeti. U trećemu tijelu glusovalo je našijeh . preko 400, a tu se vi Srbi ne usudiste ni pomo- ljeti glave, da ne odkrijete svijetu vašu golotinju. Tu je narod, pametni dopisniče, a taj je na izbo- rima rekao vama ne braći svojoj: dosta ste me gasili. «Drugo tijelo kaže dopisvik, dobili smo mi Srbi. Izabrano je 11 Srba hrišćana i jedan auto» nomaš, kako je bilo kompromisom utvrgjeno. U potaukosti toga kompromisa neću da ulazim, ali ću pitati lukavog dopisnika koji se liberalizmom ponosi, neka mi kaše zasto nijesu izabrali jeda- naest autonomaša ili jedanaest Srba katolika, ako ib je u Boku mogao nađi. sb vidimo sada da se poslužim riječima do- 2 dop aka 1 sa prošli br pa a md don simo. Uposorujemo na nj našo čitatelje. Op. Ur. , pisuika_kakova je to, Pyrova: pobjeda. U drugom tijelu glasovalo je naših 15,- protivnih. zakonitih 10. Mjesto-načelnik Jovović pri biranju povjeren- stva odbija šest naših punomoćnica a prima je- dnu hrišćansku nezakonitu, i tako Srbi dobi svoje povjerenstvo, u kome ulaži c. k. porezni uovnik Šime Domančić (koji ne bira toga dana jer je birač prvog tijela) negda vatreni Hrvat, ko+ ji jeu Hercegovini boreći se za hrvatstvo imao ne». zgoda, a za vjeru i odlikovanje dobio. Nasilje Jo-- vovića ponovljeno je u većoj mjeri od povjere stva, koje odbija sedam naših glasova a pušta nezakonita srpska glasa Našim se biračima nje- će austrijansko podaništvo usprkos dokazima od- puštenim od Austrinskih Vlasti, a što je još gore to njekapje potvrgjuje svojim glasom više spome- nuti c. k. činovnik i jedan c. k. poručnik u priču- vi. Evo te srpske pobjede, koju su Srbi razglasili srpskome svijetu. h Za prvo tijelo“arpski junak kaže: nadali smo se od 4 do 5 glasova većine, jer nijesmo mi- lili da će biti takove mostruoznosti, da će primi- ti dva slaboumna birača koji su bolestni i od više godina kući zakopani i t. d.“ pak zaključuje: ,Mi (Srbi) dobili smo 52 glasa -a protivnici 54, pak neka pošteni svijet sudi je li pobjedila naša stran- ka, stranka liberalizma i poštenja, ili njihova (t. j. naša) najgnusnije reakcije.“ Odgovoriti mije pošte- nom dopisniku da je u prvom tijelu srpskih glasova bilo samo 22. Naše povjerenstvo pustilo je sve gla- gove protivnika ne odbacujuć niti jednoga, a da je to Živa istina neka upita mjesto-načelnika Jovovića, koji je pri svrhi glasovanja prvog tijela rekao naše- mu povjerenstvu, da je. viteški i bratski postupalo. , Jeli pako bilo pritiska, korupcije nasilja naše stra- ne, postignuti broj vaših glasova najbolji je dokaz, a i sami dopisnik nehotice to potvrgjuje, Od 22 Srpsko-hrišćanskih glasova što ih u ovom tijelu imaste, dobili ste ih 52, i to upravo prijetojom, na- giljem prevarom i najgadnijim pritiskom. Za ta- kozvane Srbe pošteni dopisniče glasovalo je i agi- tiralo većina sudbenih činovnika, glasovalo je nje- koliko vojničkih, poštarskih, divonskih i poreznih činovnika ; glasovali su izim jednoga općinski či. novnici debati dio profesura i jedan pučki učitelj. Ali postići toliki broj glasova, s kojim ne nad- mašiste broj naših, jeste li se poslužili liberaliz- mom kako kažeš ili najgadnijim nasiljem i ko- rupcijom, nastojaću da to što u kraće dokažem, U ime liberalizma Vladika Petranović u oči izbo- ra prvoga tijela i na dan igtoga izbora ide u vojničkog zapovjednika da ga moli neka naredi potčinjenim vojničkim činovnicima da za Srbe glasuju. Duhom liberalizwa i sloge nadahout je pjesnik Sundečić, koji u deset ura noći ide u či- novnika kremen — Hrvata, da ga nagovori neka za srpski ortakluk glasuje. Liberalizmom nadah- nut je c. k. Školski nadzornik Kulišić koji sa Drom Kvekićem ide u žensku učionu, da pomoću učiteljice skloni supruga joj kancelistu Bolića, da glasuje za Srbe, da s njegovim glasom blagodari Srbima za napadanja ,Srp. Glasa“ na njegovu au- pragu. Liberalizam vodi prof. Radulovića da se u javnoj gostionici penje na stol j tu sakupljenim vojničkim činovnicima kudi naše kandidate, hvali srpske i na njemačkom jeziku prevagja proglas srpskog odbora. U ime srpskog liberalizma prof, Jakšić u društvu drugih Srba ide do dva puta u divoni da skloni činovnika osvjedočena Hrvata da za Srba glasuje. Liberalizam goni spomenutog profesora u kavanu Doimi, da opet vuče jednog či- novuika na glasovanje. Na ime liberalizma prof, Petrović+Njeguš ide u kuću jednog poštarskog či- novnika da glasuje za Srbe. Činovnik taj Otac je, ne zna jadan što da učini jer. mu je sin uće- nik a slabić u predmetu gosp. profesora, i da ode. bije od sebe svaku napast, mora jadan zdrav u krevet. Liberalizam tjera inače skladnoga Kvekvi- ća, da po kiši i vjetru ide na Pelugicu, da kleče+ ći na koljena pred vojničkoga ljekaroka moli da mu spasi srpsku čast. Liberalizam da što drugo vodi Dra, Kvekića i profesura Melka, da dva puta idu u Dobrotu skloniti jednog činovnika da im spasi srpsku općinu. U ime liberalima na suda | ćine njuki prema podčinjenima najveći pritisak gajug da srpaka kula ne pane, Liberalisam čini Dru, Kvekiću 80.30. četiri. Boje stabam Ordinariata, ka i kap, Martinolli-a va. glaso-.. i vanje. U ime liberalizma unosi se smutnja i ne- mir u obiteljima gdje su pravoslavno Srpkinje žene ae za gti Sa srpske strane svaki se a eSrpski sa pita ko je dobio! Ndih dokaže da li naši ljudi su se poslužili. "Neka slaboumna birača da glasuju. Iz ovoga posve krat- koga opisa. neka pošteni svijet sudi kod koga je najgnusnija reakcija, a. kod koga liberalizam: NA, bije reakcija ako su se gotovo svi negdašnji bokeški sutonomi s nama a mi s njima složili. Složila ih va- ša vjerska nesnošljivost, vaše lukavo previjanje, ' vaša bahatost i nadutost. Pa čemu čuditi sa toj našoj slozi ! Nije li razložito da se slože braća iste zemlje, koju osim obiteljskih odnošaja spaja je- zik, vjera i ljubav prama ovoj grudi zemlje. Ako dakle boriti se proti vjerskoj nesnošlji- vosti, proti nebratskom srpskom namećanju, proti“ himbenosti-i lukavosti znači biti reakcioneri, oh-. da dragi dopisniče ,S. G.“ mi se ispovjedamo da- pače ponosimo da smo reakčioneri. Blato, 80 marta. ' Tripel-aleanza dakle!" Garibaldi, “Bonghi iza kavaljer Marko; Poznate ih? Ako ne'li- no, a ono ste dajbudi čuli za njih. Ta sama su im imena tako znamenita i'...... milokvučni1. . , ' Garibaldi, al ne onaj pokojni talijanski va (| likan, no našeg krša čedo,“iz naše gor& otpali li — sjedo i matoro čeljade. Sam se Prožvao tako, a za što — to sam bog zna. Bonghi, no ne Bonghi, k'o državnik i nau- čenjak, već k'o auktor djela ,La vila di Gesu" — Modernom se našemu kullurtrageru dopao 0- gaj način pisanja, od polovice toga djela onako i- ronićan ; pa, da svak zna, da bi i on na isti na- čin bio razlagao — nazove se imenom onog da- rovitog pisca. Kavaljer Marko — to onaj ,lakat brade, a pedalj muža“, što k nama samo zimi i ljeti u po- bode dohodi, da svoju mudrost nekima prodava. Neka nam se oprosti, što smo malo suviše oduljili opisujući ličnosti, al to nam je od neop- hodne potrebe bilo, i ako ne toliko za oyaj dopis, & ono jamačno za druge, te ćemo biti risijovani — sko preznaci ne varaju — da ih «pr čitajuće općinstvo iznosimo, ian mura A sad — evo Das ad rem. Ta trojica dakle bila so dogovorila, da će: napisati protiv nas remek-dopis i poslati ga u bi- jeli Zadar, e da ga u njihovom obljubljenom , Dai- | mati" božje svjetlo ogrije. | bilo se već: 0: tome dopisu stalo da na sva usta govori, pa od jednom rasplinulo se to sve u sirvani. — Ni« leon se mogli da slože. Garibaldi je tvrdio, da tre “ ba pisati svega protiv, a gdje se to ne bi moglo: da treba izmičljat ; — on da će diktovat, al da“ pisat više ne vidi. Bongbi je primjetio, da se i on # tim slaže; on da vidi, istina, još dobro, uo da:s nije toliko vješt pisanju, navlaš. onome stavlja+ | nju spolnika i dvoglasa, » toga, da će i on pripo- . magat kasujući, a neka kavaljer Marko, kao naj+ učeviji, dopis napiše. Ovaj na. prvi mah: pristane, :: al odmah poslije podne dogje i kaže im da će:on | > gastaviti dopis, no ne gu »Dalmatu* — to da ni. je spram njega kompetentan list — već ako hoće |: da ga pošlju tamo gdje u Italiju; kad su oni pak : to # još većim uabitom primili, dogje on satra i reče otvoreno: — da on dopisa napisati neće A | sad? Da pošalju avojima istomišljenicima :i ipo- | kroviteljima na Korčulu, bilo bi bruke i sramote ; rugali bi im, se, da izmegju njih aemaju jednoga, te bi bio.kadar da ojekoliko riječi talijanski ina« > piše. I tako dogodilo se ona što smo odmak na. pau četku kagali:, + pošlo. sve 8 dim, — > Poslije amo ipak, doanali, koje su kilo ilaq budu glavna tačke toga dopisa, pu pošlo a naša+ | ga vida zbilja maoge: ad, tih, tačaka imaje ajeku | mi demo ata. progovoriti danan o-jedanj 4 >: ostavljamo sa druge: prigodu... :: i mojslšii