punku» mam reba da je naprotiv njegovo (Maretićevo) pisanje, gdje ništa drugo nego upravo kurtoazija prama Srbima. Na to se Maretić nije odazvao. Broz je glede starih 1) Dubro- vački spisatelji pišući hrvatski kad god spominju za jezik, koji se govori u Dubrovniku, ako ga zo- vu imenom narodnim, oni ga zovu svagda samo hrvatski. 2) U svoj književnosti hrvatskoj kako se je razvila u Dalmaciji i u Dubrovniku, nema ni traga, da bi se narodni jezik zvao imenom srpskim, koje je bilo Dalmatincima i Dubrovčanima za ču- ge izvrće povijest i poriče ono što opstoji, dubrovčana isrekao ove dvije tvrdnje: do tako strano, te je u njih srpski redovno što i macedonski i grčki. Da su te tvrdnje zbilja isti- nite, to potvrgjuje uz odobravanje Miklošića i Ja- gića i prof. Kušar u najnovijoj svesci poznatog djela ,Osterreich in W. und B.“ tamo gdje piše: »la der alten vaterišindischen Literatur_begegnet man dem Namen ,kroatisch“ zur Bezeichnung der Sprache neben den Schriftstellern Dalmatiens auch bei einigen ragusanischen Dichtern, w&hrend der Name ,serbisch“ alten Ragusaner nur als Bezeichnang fiir die Hinterlioder der Balkanhalbin- gel gelšutig war.“ — Kao dokaz da Dubrovčani nijesu bili Hrvati ,omladinac-katolik“ iznosi i Stullijevo tumačenje riječi »Hrvat,“ koja je vje- mu isto što i ,homo ex Liburnija.“ Pošto Du- brovnik nije bio u Liburniji, to Stulli nije Du- brovčane držao za Hrvate. Ovako mudruje ,omla- dinac-katolik,“ ali mi velimo, da bi mnogo bolje učinio, da Stulli-a nije nikad ni spomenuo. Evo nasuprot nepobitnih dokaza, da su njemu Dubrov- čani Hrvati, a da Šrbi za njega ni eksistuju. Za svoj riječnik on kaže da je pokupio sve riječi i fraze, kojima se služe Iliri različitog narječja (a tu su obuzeti naravno i Dubrovčani) a riječ ,il- lyrica“ njemu je jednaka ,slovinski ili hrvatski“ Vir illyrus“ — ,slovinac ili Hrvat, ,all' illirica“ — slovinski ili Arvatski,“ fatto di costumi o di lingua illirica“ — ,pohrvaćen.“ Tražite sada ri- ječ »srpski“ ili ,Srbin“ u njegovu riječniku. Bada- va, jer je nema. Što za ,Hrvat“ veli Stulli, da je čovjek iz Liburnije, to svak razuinije, da je ovim htio naznačiti ,Hrvata“ iz prave Hrvatske, jer je ta ležala u Liburniji. Vidi kako se rašpuda tvoja srpska kula moj omladinče-katoliće,“ jer je od gojile sagragjena a ne od kamena. Ali hajdemo naprijed. Iznesimo i za hrvat- stvo Boke svjedočanstva poslije XIII vijeka 10) Poglavito je svjedočanstvo ono ruskoga putnika Tolstoja, koji u XVIII v. putuje južaom Dalmacijom od Korčule do Dubrovnika i nalazi da je ta Dalmacija naseljena _ Hrvatima (nazivajut- sja Hervati); zatim putuje Bokom Kotorskom od Erveguovoga do Perasta, pak kaže da su morski bregovi, kraj kojih putuje naseljeni Hrvatima (za- selenaih Horvatami). Tek u Perastu čuje prvi put za Srbe, koji se nedavno iz turskoga carstva do- seliše te su ,grečeskoj v6ri“ (grčko-istočne vjere). Onda ide u Risan tražiti te Srbe, pa eto nalazi, da su oni odijeli i običaj ima skoro nalik na Hr- vate (platji nosjat hervatskoje ; ženi ih i dočerivo veem podubni hervatekim šenam), samo ih rasta- vlja vjera. Može li biti jasvijeg i vjerodostojnijeg uvedočanstva od onoga da je još u XVII v. sva Boka bila naseljena brvatskim uarodom i da su doseljenici, hrišćani u Boci, i oni Hrvati samo se po svojoj vjeri srbima nazivlju ? Ali ovo nije je- dino svjedočanstvo, već ih ima još nekoliko. Evo ih; 11) Kotorski plemić Antun dr. Bizanti koji je šivio na svršetku XVII. i na početku prošlog vi- jeka, u jednoj svojoj poslanici gdje pripovijeda o pjekom okršaju o s Turcima izrijekom kaže : no- stri Oroati.“ . 14) Krsto Mašarović, vlastelin iz Perasta spominje u jednom 'svojem djelcu od god. 1712 shrvatske knjige“ i riva dei Schiavoni“ prevodi sa stiva od Hrvatov.“ 18) Slavni pjesnik Andrija Kačić u svojoj pPismi, od vitezova kotorskih“ sove sve zemlje od ja. do Drača krajine hrvatske“ a samu Boku , Hrvata,“ 14) 3, F. Jukić Banjalučanio tvrdi u ,Bo- saoskom prijatelju“ od god, 1861, da se katolici oko Bara još i danas sovu Hrvatima. | 15) Ornogorci, Podgoričani i Bokelji nazivali gn se svo do nedavna u Carigradu Hrvatima a svoga prvaka Hrvat bakom. t 16) U ,Nar. Listu“ od god. 1882 (br. 64) imade izjava općine spičanske, da se ime Arvat- sko nije u narodu bokeškom još izgubilo, a to je potvrdio jedan dopisnik iz Boke u istom ,Nar. Lista“ lanjske godine. [ nama se ćini da je ovo dosta, da i slijepi progledaju. Naveli smo 16 različiti svjedoka, koje domaćih ljudi, koje tugjinac, (Grka, Arapa, Fran- ceza, Rusa), koji od XI. vijeka do naših dana jamče, da je južna Dalmacija naseljena Hrvatima. Ako uvažimo da to politični Hrvati nijesu, jer se država Hrvatska ovuda nije protezala, da nijesu ni vjerski Hrvati, jer takovih uopće nema, niti iko za ojih znade; očito je, da su to čisti ple- menski Hrvati. Po tomu zaključujemo potpuno uvjereni, da od Raba do Spiča živi u Dalmaciji jedan narod, narod hrvatski. Usprkos tome Srbi se usugjuju prisvajati gebi našu Dalmaciju, i to najumjereniji samo ju- žnu Dalmaciju i hrišćane Bukovićke (sic!) a pre- tjeranci bogme svu Dalmaciju osim možebit par čakavskih otoka, koje nam (i to samo njeki od ovib zadnjih) za milost darivaju. Drugi put vidje- ćemo na čemu sa temelje te njihove neumjesne pretenzije, te koliko i kako je poznato bilo ime srpsko u Dalmaciji. Dvije, tri na razjašnjenje. U članku pod naslovom ,Dalmatinske novi- ne i naši odnošaji“ ,Obzor“ donosi kako su se po njegovu mnijenju podnijele dalmatinske novine pri- godom zadnjih zagrebačkih izbora za gradsko za- stupstvo. Izmegju ostalih navagja i naš list pa 0- svrćuć se na naš članak ,Dosta više!“ kaže do- slovce ovako: ,Crvena Hrvatska“ hoće danas slo- »gu Zato, jer su pravaši poraženi. Da su slučajno »Pravaši“ pobiedili, ona bi nas uputila ua abdi- »Kaciju. U svoje vrieme, kad borba izmedju nas »i pravaša nije bila toliko oštra, odličan prijatelj » Našega lista 1 privrženik neodvisne stranke, pisao »je uredništvu ,Crvene Hrvatske,“ odobravajuć stjezin hrvatski program, i molio ju, da u ime shrvatske stvari, ona digae svoj nepristrani glas au prilog zajednice ovovelebitskih opozicija. (na »toga nije učivila, misleć možda da bi tim kori- »štila neodvisnoj narodnoj stranci....“ Pa dalje: »Što nije učinila, kad se je radilo o tom, da stva- sri pomogne, ćini sada, kada smo stali na kurje soko pravašima.“ ,Dosta više!“ ova viče sada, »kad je uvidjela, da pravaške akcije nestoje ona- sko kako je ona sanjala.“ Najprije ćemo zapitati ,Obzor“ da nam ka- že, koji je to član neodvisne stranke koji je nama što slična pisao i to ako ne može javno, a ono barem privatno, jer inaće ue možemo odgovoriti na ovu tačku. Veliku uam pak nepravicu nanaša kad kaže, da mi uijesmo naš glas digli u 1- ime sloge. Ko čita naš list otkad je počeo izla- zit do danas, inogao se je uvjeriti, da smo u tom pravcu pisali uvijek kad smo govorili o oduošaji- ma preko Velebita, da smo preporučivali slogu na temelju jednoga programa, da smo često, isticali kako ima zajedničkih tačaka, kod kojih bi se svi Hrvati worali složiui, jer da se tu radi o hrvat- stvu, koje je nad strankama. I ne samo da smo u tome smjeru pisali, nego smo za to radili kod pojedinih odlićnih članova koliko pravaške toliko »Obzoraške“ stranke. Mi smo ih privatno pozivali na taj rad, govorili im u čemu se isti sastoji i kuda ga valja okrenut. Ne ćemo sada o tomu go- voriti kakova smo odziva imali, samo ćemo na- pomenuti, da smo tako postupali sve dotle, dok se borba stranačka njekom oečuvenom petuluncom nije dotjerala, do onoga stadijuma na kojem je sada vidimo. Oada smo kazali: — — Dosta više! i to prije nego smu znali za rezultat izbora, Nu po njegovu pisanju rek bi da je ,Obzo- ru* žao što mi više naginjemo k načelima, koje ispovijeda pravaška stranka. To neka ga vi malo ne plaši. Biće se dosad uvjerio kako se wmi-u nje- kim slučajevima snamo uzdići nad stranačko sta- povište, pa promatrati pojedine dogagjaje ili da- pače voditi i borbu samo sa hrvatskoga stanovi- šta, kako smo to radili do sad ovdje u nas u Du- brovniku i Boki, a radićemo i od sad, jer to sa- htijeva interes hrvatski. Žalimo da nas ne umije i on s toga stanovišta motriti, xako to čine mno- gi hrvatski rodoljubi. Naši Dopisi. Janjina, 56 Aprila. Na postupanje ovanošnjeg žandarskog pošto- vogje dogorjelo nam do nokata, pa je red da se 0 tome zabavimo, a u interesu ovoga mjesta. nDimmi con chi pratichi e dird chi i. ra je poslovica ; dostatno je dakle istaknuti, đa jedini i dobri prijatelji našemu pošstovogji, dvije puno interesantne ličnosti. Jedna je ženskinja a druga je muškarac. Prva mu valjda krati neugod- ne čase osamljenosti, a druga mu čini da bolje probavi ješu pripovijedajući mu redarstvene mje- sne novosti a da se naš junačina bude znao rav- nati i podastirati svoja izvješća. *. Ovaj triumvirat sastaje se po običaju u žan- darskoj kasarni, gdje se pri rumenoj kapljici dije- li i ravna svijet. Zuista je hvale vrijedno njegovo“išadsiranje u zdravstvenom pogledu. Svuda nalazi gajlišote ali pred njegovim stanom, prolaziocu je iii zaće- pi nos, da ma neotpade od pustoga mifiši“kupi- sove i bakaljarove juhe, koju im kuharica prolije- va na put. Žandari su, ko im može što! Vojnički se stališ obično odlikuje u časti. Je li časno oteti iz ruka i u ime zakona, koje kakvu stvar jednomu zastupatelju C. K, Vla- de, pošto ga se prije naprosto zamolilo da mu se je poda samo na uvid, te podala vojnička riječ da ge tim neće okoristiti ? Je li vojnička čast, zadat poštenu riječ, da se zauzelo u prilog čemu, a kad tamo ne samo da se nije izvršilo obećanje, dapače se zauzelo u sasvim protivnom smislu ? Naš žandarski poštovogja čini se da sve ovo uzimlje za časno i pošteno, što nam je dyž- nost da upozorimo nadležnu vlast ua djelovanje njezinog organa, a istodobao napomenemo uašemu poštovogji, da smo ovo stoprv započeli ako ne. promijeni svoje vladanje. Pogled po svijetu. — U Češkom saboru vodi se oštra raspra- va o zemaljskom proračunu. Množina govornika prijavilo se za riječ, Staročesi i plemstvo govore za, a Mladočesi i Nijemci protiv Glavni govor- nik Mladočeha je Herold, Staroćeha Zeithammer a Nijemaca dr. Sehmeykal, koji je već govorio uz burno povlagjivanje Nijemaca. — Njeki poljski listovi nepovoljno su ge izrazili o velikomu peda+ gogu Komenskoma, rogjenomu Čehu. To je njih siloo razljutilo, te su začeli agitaciju neka uj je- dan sokolaš ne ide na buduću sokolsku skupštinu u Lavovu. — O anarhistima danas se bavi sva Europa. Redarstvo periško uhvatilo je zločinca, koji je kroz dvije nedjelje dinamitama pobunio Pariz. Taj čovjek zove se Ravachol, a rodom je Nijemac: On je počinio nekoliko kragja i umorstva, to je naj- potlje ispovjedio da je on postavljao dinamite po gradu. Sav Paris o njemu govori, a oni koji su ga upoznali i uhvatili bili su darovani. Istodobno redarstvo pozatvaralo je sve poznatije domaće a- nachiste, a strane protjeralo is zemlje. Ali tim anarhiste nijesu sastrašeni. Svoje pu- klene pokušaje xapočeše sad u Španjolskoj, naj- prvo u Barceloni, pa u Madridu. U Madridu si podmetnuli dinamitu pod stan presjednika Komo- re, ali bijahu odmah uhvaćeni. Našlo se kod njih spisa ia kojih se razabire, da su sve palače obla- sti bijeli digouti u zrak, dapaće na Ovijetnu “nes djelju i sam kraljevski dvor. Megju pučanstvoni vlada veliki strah, Vlada dala je sve posnato bez- ovladnike satvorit, a strane istjerat. | Drži se da postoji veliki internacijonalni a- parbistični saves, te da ou atentati u Pariza, Bar- celoni, Madridu i drugdje izvedeni dogovorno, A- ko je istina, to bi bio pada društvo“ ovo- ga vijeka. Sah