Br. 18. nn dd sand GRVENA HRVATSKA List izlazi sgakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- || Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi U DUBROVNIKU 30. Aprila 1899. dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu: na cijelu | šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefraokirane ne prima ni uredništvo ni uprava. godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- | sto polugodište. mmen neon o meme Ime hrvatsko i ime srpsko u Dalmaciji. U pretprošlom smo broju našega lista doni- jeli 16 (velim šesnaest) svjedočanstva, koje doma- ćih, a koje inostranih ljudi, koji su živjeli od XI do našega vijeka, da je i južna Dalmacija naselje- na hrvatskim narodom. U ovom ćemo broju nani- zati sve dokumente, na koje se Srbi pozivaju, da (tobože) dokažu nasuprot, da je taj dio Dalmacije zemlja srpska. Evo ih: 1). Kostantin Porfirogenit u X v. tvrdi da su južno-dalmatinska plemena Zuhumljana, Travu- njana i Dukljana plemena srpska. 2), U aktima crkvenog sabora spljetskoga od god. 924 tvrdi se, da, kad su u Dalmaciju došli za taj sabor papini odaslanici, da su obilazeći gradove dalmatinske držali sastanke s vlastelom srpskom“ (cum Chroatorum et Serborum prvceri- bus convenientes). 3). Stara republika dubrovačka plaćala je njeki dohod, koji se je zvao ,dohod srpski.“ 4). ,Omladinac-katolik“ piše u br. 8 ,Srp- skoga. Glasa“: Vama mora biti poznato, da cijelo zemljište dubrovačke republike bijaše naseljeno Sr- bima pravoslavne vjere, a gdje i gdje bogufhili- ma. Da ge ovi žitelji i Srbima nazivahu, svjedoči nam povelja kralja srpskoga Stjepana od god. 1834, gdje izmegju ostaloga piše: ,i još su se zaklela dubrovačka vlastela kraljevstvu mi, da prebiva pop srpski i da poje u crkvama, koje su u Stonu i u Ratu, kako je naredilo kraljevstvo mi.“ (v. Miklo- šić, Mon. Serbica p. 108.) Da se je pak jezik zvao srpski, dokazuje nam povelja bana bosanskoga Stjepana 1333, ko- jim daje Dubrovčanima Rat, Ston, Prevlaku i o- kolo ležeće ostrove, te kaže da su o tome poslu napisane četiri listine dvije latinski a dvije srpski, (v. Miklošić. O. e. p. 107).“ 5). U pismu općine kotorske od god. 1454 6) U njekom dubrovačkom oglasu od god. 1638 veli se da isti taj oglas ,si grida e procla- ma in lingua serviana per maggior inteligenza d' ognuuo“ (,Srpski Glas“ 1886 br. 52). 7.) »Omladinac-katolik* piše u br. 10 ,Srp- skoga Glasa“: ,Vi znate, velju, da je Gaj prvi u- veo u hrvatsku knjigu ijekavštinu štokavsku ; Vi znate da stanovnici dubrovačkoga kotara govore ijekavsku Štokavštinu ; Vi znate, da je Gaj god. 1846 kazao : »Sav svijet znade i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli ; nu nam još nije niti iz daleka na um palo, ikada tvrditi, da to nije srpski već ilirski jegik; pače ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu što mi Hrvati s braćom Srbima sada jedan književni jezik imamo“ (v. ,Da- nica Horv. Slav, i Dalm.“ 1846 god. br. 31, str. 124.) — pa vam sve ovo ne smeta, da krstite naš srpski jezik hrvatskim, O tempora, o mores! 8). Danas se hrišćani boko -kotorski očito pri- znavaju za Srbe. — Evo vam uz Šuplju nauku čakavsko-štakav - sku sva svjedočanstva koja su Srbima služila te- meljim, na kojim su sagradili svoju kulu, o srp- skoj narodnosti južnih dalmatinaca. Hajde da mi ogledamo kakvi su to temelfi.i po tom kakva je kula. e ad 1). O Porfirogenita raspravljali smo toli- liko u našem listu, da bi smo se bojali biti dosa- dni našim čitaocima da bismo o njemu više pove- li riječ, Zato iznosimo današ samo moijenje je- dnog učenog Bugarina, Drinova, o bilješkama Kon- stantinovim koje glasi: ,Teotija koju izvanrednom revnošću razvija Konstantin Porfirogenit, da su sva južno dalmatinska plemena djelovi jednoga na- roda srpskoga i da su od uvijek sačinjavali jedan politički savez sasvim su bez osnova, jer se nala- ze u očitom protuslovju s kazivanjem drugih su- vremenih izvora.“ 1 ad 2). Sto ae tiče one bilješke o aktima cr- kvenog sabora spljetskog od ged. 924, da su nai. kralja hrvatskome, toli Mihajlu, knezu Zahumsko- mu ; to njeki doduše misle da se ovo ,Chroato- rum proceres“ odnosi na Tomislava i njegove pr- vake, a ,Serborum proceres“ na Mihajla i prva- ke njegove. Ali to je mnijenje po svoj prilici kri- vo, jer se ne može pretpostaviti, da se onim ,Ser- borum proceres“ razumijeva Mihajlo i njegovi vel- može — i po tom da je ,sama katolička crkva,“ kako kaže ,omladinac-katolik“ ,u X. v. priznala srpsko ime južnim Dalmatincima“: a) kad ta ista crkva spominjući inače izrijekom Mihajla nigdje ne govori, da je to bio xuez srpski ili srpske ze- mje, već ga zove samo knez humski (Cholmorum dux) a njegovu zemlju i njegov narod baš kako zemlju i narod Tomislavov, koji je bio jamačno hr- vatski, Sclavonia,“ ,Sclavonica terra“ itd. (Vidi Rački Documenta 187-192 ;) b) kad se u ono 12 tačaka koje bez sumnje jednako vrijede koli za Tomislava, toli za Mihajlove državljane, vigdje ne spominju Srbi, dok se nasuprot u 12. tački isri- jekom spominju ,rex et proceres Chroatoruin* megju kojima valja da je bio obuzet i Mihajlo, te po tom su ,Chrosti“ bili i njegovi državljani. Nego ako se onim ,Serborum proceres* nemaju shvatati velmože ili župani južne Dalmacije, koji gu to drugi ,srpski prvaci“ bili, s kojima su se papini odaslanici u Ddlmaciji sastali? To nije mo- gao drugi biti po našem mišljenju nego Zaharija, župan Srbijanski i drugi njegovi velmože, koji su se po vijestima samog Kovstan. Porfirogenita baš one iste god. 924. kad se je u Spljetu držao er- kveni sabor, utekli bili k Tomislavu radi straha od Bugara, te se povratili kući tek g. 981. (Rački Documenta 891, 896.) U ono doba bili su još Sr- bijanci katolici, te su orkveno, kako vas naš na- rod, zavisjeli o Spljetu, i po tom razumljivo je ka- ko su se papini odaslanici mogli i š njima sastajati premda su u samom saboru imali biti Srbi samo njekakva parada Tomislavova, jer se sa njih, ka- ko smo vidjeli, nije ništa odlučilo. spominje se općinski konžiljer i dragomav srpski | me papini odaslanici, došavši u“Dalmaciju vijeća- ad 8.) Kad Omladinac-katolik iz toga što sa (Mikl. mon. serb. 465, »Mir Dubrovčanim“ u ,Na- [li s vlastelom hrvatskom i om, pošto su ti | stari Dubrovčani plaćali njeki danak, koji se je rodu* g. 1889 br. 17). odaslanici donosili papinsko tiho koli Tomislavu | zvao ,dohod srpski," hoće regbi da izvede zaklju. DEI. du s uu is P0 lj L | $ T A hk Neću nikad čuti vaše pjesme, Da mi zemlja svojim plaštem krije, Oh kako je krasan danas svano danak, Nikad više pirit vjetrić tibi, Doletite do ovoga groblja A mrtvi pod zemljom vječni anijji sanak. ;i s Naužiti nikada se neću u ku ispod ojeg'va zida Oh kako je kako na grobištu tio, Ševu m. Više onog proljetnoga duha Naić, na drveni križić, Ja bi tu samoću uživati htio. (Po Grossi-u) Što je moje ublaživo srce. Na gr od zemljice crne, Ovdje nij! elavulja, tuj on biti nesmt, A Pozdrav'te mi rodne moje gore, Na nicu od zemljice tvrde Mrtvi n'jesu željni od njegove pjesme. Plač mladića umirućeg u tugjini. Dan za danom u more vječnosti Tone ; već se bliži. skrajno doba, Ostavit mi već je:svijet b'jeli, Nastala je evo jesen hladna, S drveća se suho lišče spušta, Poju ševe ; a ja drugom kraju Spremati se moram. Ševe moje ! Poći mi je sa ovoga kraja, Ostavit vas drugarice nježne, Butra kada zlatno sunce grane, Poletite k momu rodnom mjestu, Milom mjestu, pozdrav'te ga za me. Onu goru sa čijega visa Ja sam olušA poj pastijera mladog, Onaj mili poj i mrmorenje Koje više nikad Šuti neću. Ono sunce, ono plavo nebo, Onu crkvu i seosko zvonce, Koje mi je mnogo sretnih dana Nav'jestilo u mladosti mojoj, Koje kad bi zazvoniti čuo Mah bi Bogu podigao srce. Pozdrav'te mi one sitne zvjezde, Koje ja sam kć nevinće gledd k Iz majčinog mekanoga krila, Kada bude zalazilo sunce I budete Višnjem podizale Vašu tiho pjesmu večernjicu, Jedan sp'jev mu mjesto mene dajte. Sbogom ševe, drugarice moje, . Kratko doba još je žića moga. Kad budete vi začula glase Da me više mod živima nije, 1 mojima kostima će biti Jer je Beće suza pokvasiti Nit majčina, miti vjerne ljube. I ta pješmu zapjevajte tužnu, Jednu suzu za moj spomen dajte, Jednu suzu sa nesretno momče Lak počitak sred zemljice crne. — Na groblju. Taoclono i morti, e dormono gotterra. Nu kaš'te mi kaš'te kako vam je tamo, sLA Ugo Tarohetti. Hoćete li više vratiti se amo ? Na groblja sam, Ujep je s > Bolje oglijalo i dol i brdašce, Vjetrić popuhiva da ne moše tiše I sa čempresima polageno njiše. vano dan. Al sve duti. Brzo umrjet Ovdje samo lišće čempresovo miri ; Ovdje samo vjetrić polagano piri. Oh kako je danas krasan svano danak, A mrtvi pod zemljom vječni eniju sanak. Soiju oni mirno, ukočeni, hladni, I neznaju više za o*vjet ovaj jadni. Ispod svakog ovog groba jedan snije: Svaki grob u sebi jedan život krije. .Svijte, mrtvi, snijte ispod grobnog kama, Bolje vam je nego brjednicima nama ; 6a i danak... Sunašce Mrtvi ispod semlje ddtja valje naa | Bpljet u Veljači 1894, sak Tugomir Gotisskić |