U DUBROVNIKU 21. Maja 1892. LRVENA HRVATSKA List izlazi svakom subotom, a cijeaa_mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- dinu flor. 4, na pd godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovwnu: na cijelu | šalju se Uredništvu. godinu for. 4: 50, na po godine for. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi. Pojedisi broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- sto polugodište. Izjava Nijemaca-liberalaca glede Dalmacije. Prušle sedmice u carevinskome vijeću ras- pravljalo se o prometnim gradnjama za grad Beč. Biankini govorio je proti", s razloga $to, dok se sila troši za druge pokrajine austrijske, a osobito za grad Beč, Dalmaeija još nema komad željezni. ce, koja bi ju vezala s Europom niti ima dovolj- no valjano uregjenih puteva. »Neue Freie Presse“ «rdita je do zla boga na taj njegov govor. Evo što mu kaže izmegju ostaloga : » Gospodin Biankini zaboravlju na nješto : sStranka, iz koje je potekao i čiji je vogja, zastu- »pa i širi misao odijeljenja Dalmacije od Austrije »i njezina državnopravnoga sjedinjenja sa Hrvat- »škom, kako je isti gosp. Biaukini danas zaprije- »tio sa ,iselenjem na sveto brdo.“ Doklegdd op- nstoje ovako nakune za otcijepljenjem i dok se u »paku propovijedanju i Sire, razborito je, da Au- astriju ne iveštira milijune u zemlju, ćije se odi- sjeljenje sistematično pripravlja, a najiičije pak simadu prava provodiči ovih planova, da pitaju u sAustrije ovakih žrtava. Vrhu ovoga morali bi sjeduom bit na čistu koliko dalmatinski Starčevi- »ćanci, toliko i ovi panslavistični dubrovački za- snešeujaci, koji izmegju dalmatinskih Srba šire »rusizam :*) svaka država investira novac svojih »poreznika samo u onu pokrajinu, koja š njome aČini jednu cjelina 'i koja je Š njome pripravna »dijehti žalost i radost. U ostalom na stolu car. svijeća leži zakonska osnova vrhu gradnje želje- »Ztice od Sarajeva preko Livna na dalmatinsku »&ranicu put špljeta. Dogragjenje ove željeznice sna dalmatinskome zemljištu pitanje je vremena «i doisto vremena veoma krutka. Ova će željezni- »Ca spojiti najznamenitiji grad i najbolju luku sdalmatinsku sa glavnim gradom bosanskim i ta- sko i sa kopnenom željezuičkom mrežom. Stran- ska gosp. Biaukini želi u istinu direktno apojenje ssa Hrvatskom željezničkom putem ; ali u Austriji »ne grade se željeznice, da se š njima potpoma- ngaju planovi državnopravnoga odijeljevja.“ -— Blobodojačkoga li razlaganja »Nove Presse|1* Kako se odmah vidi, iz njezinih redaka, što ovdje donosimo, izbija ova teorija: ne smije se niti u ekonomskim niti u kulturnim potrebama podupi- rati nijedna zemlja u državi, koja nije zadovoljna sa današnjim sustavom ove monarkije, nego traži drugi, u kome će moći stupiti u užu zajeduicu sa posestrimom zemljom, koja se najpotlje nalasi u istoj monarkiji. U ovoj tešoji, dakle ,N. F. Presse“ nalazi teški grijeh, koji se mora oštro pedepaati, Pitamo sada: kad bi po ojezivu mnijenju, tre- balo ovako postupati sa pokrajinauju, koje ne teže “van granica; da kakva bi kaznu saslužilo one, što po- gledaju vanka ? Ako se može tako daleko zaći i pisati, da Dalmatinci ne smiju tražiti komad puta, %) Ovdje ve je bočko hrvato-idersko glasilo potezalo. Ta draga oN. P. Progee* ti, kako ih sovet, ,pauslavistišchen * Sohwirmer im Ragusaner Kroise* to su tvoji najbolji pri- jatelji. Da nije ne bi ti imala is Dalmacije siti jedno. ga saolupoika, (sp stobom grlio. Oai og svim silama, radili, da ti polju u Beč u, a bili bi ui poslali ješ koga da ou mogli, Tako im sohvaijejedj tiskaju po pogodbi. | komad željezvice za svoju zemlju, zato jer žele i- stu ujedinjenu sa Hrvatskom ; što bi onda smjeli imat oni predjeli u ovoj monarkiji, u kojima je razbugjen talijanski ili veliko-njemački iredenti- zam ? Po liberalnom načelu ,N. Fr. Presse“ mno- ge pokrajine u Europi postale bi gore nego Sa- hara, a u prvom redu Alsacija-Lorena, jer njezi- ni stanovnici ne mogu da se priuče njemačkoj vla- sti, već traže francesku, dok mi vidimo da zato Njemačka ne pustoši Alsaciju i uko gleda ugušit franceski duh u zemlji. Čudimo se dokle je spala stranka, koja se svakom prigodom dići čarobnim imenom slobode i napretka. Po onome što vidimo, regbi da ona slobodu tumuči po jakobinsku i da tu slobodu traži samo za se i svoje pristaše na uštrb svih o- stalih narod& i stranaka, Koliko su plemenitije ra- dili Francezi od onoga, što nam napija ,N. F. Presse!“ Francezi nijesu gospodovali u Dalmaciji nego koji par godina i kroz to vrijeme Dalmacija nije se pofrancuzila, nego je ćapače svejedno te- žila, da stupi u ono isto kolo, u kojemu nalazila gu se njezina braća preko Velebita. A ipak Fran- cezi za kratko vrijeme svoga boravka u ovim stra- nama toliko su učinili za Dalmaciju, da mi još danas, poslje 80 godina, vidimo 1 uživamo plod njihove marljivosti. Ako ništa sagradili su onu krasnu cestu, koja sječe Dalmaciju i koja nam je od tolike koristi. Što bi vaprotiv morali raditi, da su misljeli kako ,Nova Pressa“ i njezini prista- še? Što i mletačka republika ! Pa napokon kad bi Austrija dala Dalmaciji ono što ona pita kroz svoje zastupuike, to ue bi bila nikakva milost, kako misli ,N. F. Presse,“ jer i ona doprinaša svoj dio ukupnim državnim potrebama razmjerno kao i druge pokrajine, Dal- macija plaća porez, dava dobre vojnike, a liberal- no njemačko glasilo moralo bi zuati, da su Dal- matinci dosta krvi prolili za monarkiju, dapuče u mnogo teških prigoda osvjetlali sebi i njoj lice. Njeke dogagjaje već je povijest zabilježila zlatnim slovima, a vjeki su nam još svijem na pameti. Te zasluge držimo da su mnogo veće od ujekih poreza i zato je posve praveduo, kad zemlja traži pješto i za svoje ekonomsko poboljšanje. Nu poslušajmo ,Novu Pressu.“ Po njoj re- klo bi se, da ojenačka liberalna ljevica, kad bi došla na vladu, radila bi uprav ovako, kao što nam prijeti ujezino glasilo. Ali is toga daje se saklju- diti, da bi to bilo samo -onda, kad bi Dalmacija tvrdokorno ostala temelju sjedinjenja sa He- vatskom. Kad bi se ona odrekla sjedinjenja, mo- glo bi se pomislit, da bi njemačka ljevica sipala u nju obim šakama svakog blaga božijega. O- vako će po svoj prilici vaši dalmatinski talijana- di i srbi tumačiti izjave bečkoga lista, te dokaži- vati, kako smo mi Hrvati, koji iotačimo za sjedinje- njem krivi, da Dalmacija pe može da što dobije, ali kad bi se nas potisnulo u kut, eto odmah že- ljesnica, trgovine, bogastva itd. Ali jućerašnja po- vijest uči nas protivno. Nije davno, da je ona stranka, čiji list onako se israzuje o zahtjevima Dalmacije, bila na vladi. U ono doba narodna svi- jest kod vas vije bila razbugjena. Pokrajina, fak- tičuo hrvatska ali prividno talijanska, vogjena ljevica nije ouda kušala da od Dalašacije na- s . gomaljski niti je invostirala u-afit'inilijuvi, «T lalijanašima opirala se zdvojno ajedivjenja Sasvim. Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novć. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Još jednu. Kad ,N. F. Presse“ toliko viče, jer Dalmatinci koji stoje na državopravnom. pra- vu traže nješto za svoju samo zato jer oni hoće da je odijele od Austrije (ali ne od monarkije ;) Zašto ne viče na silne radnje, što Austro-Ugarska izvagja u Bosni? Tamo se na svu hitnju grade željeznice, novi putevi, uregjuju rijske, podižu ve- lebne zgrade. Ipak ova zemlja nije definitivno pri- pojena k Austriji Ako se u Dalmaciji ne smiju iuvestirat milijuni, još manje po logici ,Nove Pres- se“ moglo bi se u Bosni. S druge strane, je li praveduo da se našoj pokrajini na koji naćin ne nadoknadi šteta, u Koju mo- že, uslijed trgovačkih ugovora, upasti svaki čas? * CJ “= Nije nam ni na kraj pameti, da uvjerimo »Novu Pressu.“ Što su liberalci zatukli u glavu, ne izbija im se tako lako. Polazeći sa stanovišta, da Nijemci u Austriji moraju ostati gospodujući elemenat, ,N. F. Presse“ smatra svaki pokret i napredak drugih naroda štetan za tu ideju. Ovdje više dobri razlozi gube svaku vrijednost. Mi ciljamo baš na protivnu stranu, na našu. Čuli smo gl juplivni) jemačkoga li- sla u TGudEkiji daš GE 1 0 i, diji teh. ri- Va položaj, u kome se danas nalazi njegova stran- ka, Dalmacija, suisao je njegova pisanja, ne smi- je ništa dobiti doklegod traži sjedinjenje sa Hr- vatskom. Je li to pravedno, za to ne pita bečki list. On to kaže u ime svoje stranke, svijesan položa- ja i jakosti svoje, jer zna da je iza njega oko 120 njemačkih zastupnika, koji u Beču imaju odluču- juću riječ, : Pa ne varajmo se: što liberalci govore, to i drugi misle. Ali neka smo jednom na čistu. Njemačka poruka dobro nam je došla, jer sad znamo na če- mu smo. Oni nam kažu: ili odrecite se sjedinje- nja, ili ue pitajte ništa. I to uam vele onakim do- stojanstvom, kojim mogućnik odgovara ueznatuo- me prosjaku. TA naravno! Što možemo wmi kad nas vema pć milijuna, kad svi skupa ne bi u ovaj u- stavni boj mogli poslat više od 7-8 zastupnika Hrvata protiv sile, u kojoj bi se njihovi glasovi izgubili kO kap u moru ? Varaju se Nijemci. Ima nas više i u samoj Cizlajtaniji. Ako nas nema kao Hrvatin ima nas kao Slavena. Jači smo ego misle, pd nasi njihove: ri- ječi ne prepadaja. Ove mogu propasti samo malo duhove i slabiće, koji drže, da je najprva dužaost maloga naroda plazenje i ulizivanje. |< Ali baš zato koliki grijeh nosi na svojoj sa- vjesti svaki onaj; . koji se usugjuje varati narod i obećivati mu zlatne kole, mješte da ma istinu ka- že, pa akočije i grka! Kaže mu 80: narode, ti si siromašan i potreban, nu pomoći ti za sad ve mo- žemo, jer nam traže kao zalog tvoju čast. A mi je nedamo. Siromaštvo nije najveće slo; gore je zlo pokazati se kukavicom. Budi 'pošteš i snića- jan. Potrebe su ti velike, ali ideju za s tobom rojujemo još je veća i uaviiknija. Ona ŠA ati žrtava | pregarauja. Nije ih uzela od tebe: dino“ 6x. — Nu riječi su ništa,;sko nemamo sanga po- <. kazati ih primjerom. giga Kad amo tako narod ukrijepili, se bojmo se nikoga. Ako ds je umalo, a ati'tešliio de, da sva- | UV TENA. > ph JE E sun sbnnonšitomoiionhečieie ii shot je