Br. 17.

—_a______—_______..

b





List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijela go-
dinu flor. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu
godinu fior. 4: 50, na pd godine Bor. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč,

Ko, ne yrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- |

U oči izbora u Krraškoj

Ovih dana svaki pravi Hrvat van Banovine
pozorno prati sve ono, što se u njoj dogagja. Ta-
mo sad sve vri i spravlja se pa odlučni boj. Sa-
bor hrvatski zatvoren je pretprošle sedmice, a do
4-5 dana znaće se već rezultat izbora. Pa gdje se
je tako brzo radilo, varavno je, da se i duhovi i
stranke jače uzrujaju nego obično i natječu, ko će
koga preteći i osvojiti mu u ovo "ratko vrijeme
više zemljišta.

Narodna stranka razvila je i naoštrila svu
burokratičnu djelatnost, kojom ona može zapo-
vijedati. Ogromni administrativni aparat zemlje
stoji joj poslušan na raspolaganje. Kovačevići i
Cuvaji sa Orkovićima, Spevcima i družinom na
poslu su, a njihovi organi dokazuju, koliko je na-
rodna stranka narodu dobra učinila, uzprkos tvr-
dnji presjednika Mirka Hrvata, koji toga dobra ne
vidi. Osobitu poslušnost i marljivost pokazuju hr-
vatski Srbi, koji plaze i ulagivaju se & ujihovim
deputacijama, eda bi ih zapalo što više mandata
u sabor. A po svoj zemlji. stvaraju se odbori, koji
fu slijepački poslušni jednočlanome, centrainome,
izbornome odboru u Zagrebu.

Da će se sloboda izbora poštivati o tom ne-
ma sumnje. Kud ćete bolje garancije nego te,
što sami kotarski prestojnici sazivlju izborne skup-
štine, rade za kandidate itd.-I ostalo činovništvo
mora da glasuje, što nije dosta, nego mora da agi-
tira. Zato već nagagjamo uspjeh izbora. Narodna
stranka, magjaroni, — kojim osobito mi Dalmatinci
moramo bit harni, jer se toliko za nas zauzimlju,
— izaći će u većini. A kako i ne bi, kadgdje ne

> PODLISTAK

Jedan Mucije Skevola dubrovački.

Saopćio V. M.

Nijedan, što znam, dubrovački povjesničar
ne donosi ovu pripovijetku. Razlog toga muka la-
ko je protumačit. Povijest nam obično kaže samo
ono, što bi se diplomatički uglavilo i vršilo. Sve
ono pak što su podanici kojekakvi, od svoje, bez
vladina nadahnuća i potvrde, učinili za dobro
domovine, u opće, kako i sada, gubi se u za-
boravi. Nije ćuda dakle što povjesnici muče vrhu
Luke Barke, jer on, privatos osoba, samo pripra-
vi ono što poznije vlada dubrovačka diplomatićki
uroči sa Turskom. Tih primjera nahodi se u sva-
koj povijesti, naosob u našoj dubrovačkoj. Nijedan
povjesnik na primjer, osvem Antuna Sorkočevića
(Sorgo) ne pripovjeda o onome seljaku, koji nala-
zeći se kao sluga engleškoga poslanika va sastan-
ku u Pašarovite, Kad se sklopi mir megju Tur-
skom i Mletačkom, baci se pred noge svoga  go-
spodara i zamoli ga da svakako umetne svoje
djelo ne bili Dabrovačka sasvim bila odijeljena od
Dalmacije Mletačke, a to pripadnućem Kleka i Su-
torine turskom zemljištu. Takogjer njeki rukopisi
sami pričaju da kad je Bunić čamio u tamnići u
Bilistriji, njeki Pasko Bucodić, seljak iz Ošljega,
bio je posredaik, da se Bunić piše s Republikom
a Republika e njim vrhu hjekib agovora, koje po-
slije biše diplomatički uglarijeni. Samo još megju







U DUBROVNIKU 28. Maja 1899.

ENA Na

Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

j dalju se Urodništvu,
tiskaju po pogodbi.

dotječu molbe, zapovijedi, gjedjetaje, gaitjoda ao por
moć i buhara! — ;

Ovoga puta imamo, \kažnu pojavu, koju smo
već u prošlom broju i: umjerena opozicija
povlači se sa 'izbornoga Šta; t. zv. Obžoraši
otstupaju. U manifi koga su oni u Zagrebu
sakupljeni izdali na _n kažu, da ih je na taj
korak sklonulo to što se bori neće obavljati slo-
bodno. Oni ustežuć se anja obriću ipak na“

rodu, da će i nadalje naditi za njegov napredak.
Mi se tomu o radujemo i želimo im

najbolju sreću. Neka ) umovi, kakav je Rački
i ostali, i nadalje drobe i bistre našu prošlost i
unapregjuju druge grane Žrimnosti i umijeća, na

kojim će se hrvatski ngod a a osobito njegova o-
mladina“if66i napajati i krijepiti za dalju borbu

protiv dušmana hrvatstva i hrvađskoga prava. Ne-
ka rade i nadalje na ononi- bolju, na kojemu je
njihov trud sto puta boljiat plodom urodio.

Koji su uprav uzroci mjihovu otstupu neće-
mo ispitivati, a još manje ćemo ga promatrati sa
strančarskoga gledišta. U tom. pitanju naše mnije-
nje već je poznato prije nego ga i izrećemo. Kad
se popnemo | malo na više, vidjećemo, da su obzo-

raši sa svojim otstupom & i gospodina bana u
vrlo neugodan položaj. Ako se ne varamo, preuz-

višeni gospodin Khuen-Hedervary došao je u Hr-
vatsku sa sasvim drugom misijom. U ono doba
pravaša bilo je u saboru mnogo više i ti ,ekstre-
moi elementi“ zadavali su toliko briga magjarskoj
vladi, da je ona nastojala kako bi ih svladala, te u
tu svrhu poslala u Hrvatsku čovjeka, u koga je i-
mala neograničeno povjerenje. Ali Njegova Preuz-
višenost kroz ovo vrijeme tjerao je njeku vrst po-
Mana kontrobanda napram s. mm pošto

kojišurinam u dubror. sibiva piše se kako njeki
Božović prognan iz Dubrovnika jer udari jednog
vlastelina iz maloga vijeća, nahodeći se u Carigra-
du, pripravi kako bi republika preko pruskoga
poslanika u tome gradu sklopila sa Pruskom nje-
ke trgovačke ugovore glede brodarenja u Baltiku
i te d. Sve nam to kaže kako ne samo Vijeće,
nego i prosti podanici negdašnje nase Republike,
često bi doprinijeli dobrostanju domovine. Ova pri-
povijetka, talijanski napisana, iznagjena od preč.
kanonika Stojanovića negdje u jednoj kući meju
knjižarinam, vrijedi da bude objelodanjena u hr-
vatskom prijevodu. Počinje ua tekstom ovako :

»Omnibus qui patriam conservarint, adjuve-
rint, auxerint, certum esse in coelo, ao definitum
locum, ubi beati aevo sempiterno fruantur* (Cice-
ro: Somnium Scipionis). — ,Homiuis virtus in
actione consistit“ (Cice. de Officiis).

«Luka Barka rodi se po nekim zapletajima | 8
u selu Čepikuće, Njegov otac bi poslan kao ču-
var granica kad je kuga me)a u Hercegovini god.
1600. Njegova majka ostajući u Dubrovniku a bu-
dući teška, danomice se je morila misleći da se
nije nje mužu štogod dogodile i je li šiv nije li,
ter se odluči proputit do Čepikuća. Kad ona ta-
mo, njezin se muš nabodio u Hercegovini. U to
zapregle je bolesti rogjenja. Ne budući nigdje u-
točišta zamoli da bi je poveli u jedan stranj. Tu
unutra, budući sve sapremljeno wvakim  pokuć-
stvom, vagje jednu prasvu bačvu bez dna, ter
odmah unutra! logom legne i porodi čedo, naša-
ga Luku.

Rukopisi se ne vraćajo. Listove





Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,



ije viso suri ovoja“ elje i odsnike u Hrvat

skoj, koji su za sei
pogibelji kod umjerene, nego Tit kod radikalne 0-
pozičije. Valjda: se ta.slagalo i<aa' privatnim i 0“
sobnim nazorima gospadiše;, -1 grofa, pa se on u-

sčdno dao na onaj poseŠV/ koga je držao najkorj- +
snijim 'za se i'za svoje -vijetne. 1 tako se dogodi-

ilo, da je ban “Khuen zlo obavio svoju zadaća: Po-

slan da ukroti ,skrajnje elemgnte,“ on je svojim .
postupavjem učinio baš protivno ; prisilio je umje-
reniju stranku da se povuče natrag, a one prve

ne samo što nije svladao, nego su se oni, u Ba-“

novini i van nje, a osobito u zadnje doba#sve vi-
še jaćali. Što moraju misliti u Pešti ? Jesu li oni

to zahtijevali? Ta on je nezadovoljnike uprav pti-
silio da pregju i ojačaju redove one stranke, koja:

se je Magjarima činila najviše pogibeljaom | Pa a-'

ko ih u saboru i ne bude dosta, ne mari ništa, .

Ima ih u zemlji, u narodu, a to je važnije. Par+
lameutarna prestavništva nijesu uvijek zrcalo na-'
rodnoga mišljenja, kako nas lijepo uče ona glaso-
vita peterica republikanaca za doba Napoleonova.

1 tako danas na izbornome megdanu u Hrvat-
imamo samo dvije stranke: magjaronsku i stranku:

prava. Odgovornost ove zadnje. pred“narođom velika"
je, nu ona je priznala tu odgovornost:.u svom: or:

ganu, u lijepom članku od petka, priznala je da
su za nju uastupili dani, u kojim će se ogledat:
njeziua sposobnost i njesina volja. Srestva, kojim.
će se ove dvije stranke boriti strašno su neraže
mjerna. Stranka prava nalazi se oči a oči sa stran
kom, koju podržava i potpomaže sav današnji su-.
stav ove monarkije. Niko ne može poreći, da Hr-
vatska zauzimlje jedno od najvažnijih mjesta u
Austro- Vadrsni i da izbori hrvatski mogu nanijet





»0 njemu se poslije ne zna ništa, nego BA-
mo da ga otac iz malahva namijeni za trgovinu.
Tjerajući taj zanat obide mnogo mjesta po Tur-
skomu, te nauči vrsno govorit turski i arapski,
Republika dubrovačka nahodila se tada a velikoj
tjeskobi poradi 40,000 pjastara što je za tri go-
dišta imala isplatit Visokoj Kapiji. Divan u Cari.
gradu ne hijede veće da prima opravdanja, jer je
cijenio da ona gospoda šareno odgovaraju i da
predavaju šuše i maruše, te naredi paši bosan-
»komu da se spravi na zapremu Dubrovnika.

»Gospoda već nijesu znala kako bi tjeskobi
doskočila, mislila i vijećala na svaku ruku. Dokle
se prodadu dragocjeui predmeti, dokle gospoda i
gragjani sve što bolje imadu predadu i pregore i-
metak da uzdrže slobodu ; dokle sve blago .što se
moglo nabavit razbije se u novac — bijelo so
vremena, a u toliko se prijetilo da će do brzo voj«
aka nahripit iz Bosne.

nU to doba prekaziva se njeki dan vijeću
Luka Barka, trgovac i uvjerava gospodu da će
on do skoro spremit se do u Carigrad, i glavom
sborit s Padišom. Igumi jednu mol na tur+
ski, u kojoj opiše na šivo kukuvoq stanje. Dubror-

pika. — Spremi se ,na put i udari, preko Herce

govine, Bugarska i V .najprvo, Tu obide sve
paseobine dubrevačke Špagaricama i jata«
gaoima. izmijeni no mnoge Lao kojih dva



.
-