Br. 17. —_a______—_______.. b List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik : na cijela go- dinu flor. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na pd godine Bor. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč, Ko, ne yrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- | U oči izbora u Krraškoj Ovih dana svaki pravi Hrvat van Banovine pozorno prati sve ono, što se u njoj dogagja. Ta- mo sad sve vri i spravlja se pa odlučni boj. Sa- bor hrvatski zatvoren je pretprošle sedmice, a do 4-5 dana znaće se već rezultat izbora. Pa gdje se je tako brzo radilo, varavno je, da se i duhovi i stranke jače uzrujaju nego obično i natječu, ko će koga preteći i osvojiti mu u ovo "ratko vrijeme više zemljišta. Narodna stranka razvila je i naoštrila svu burokratičnu djelatnost, kojom ona može zapo- vijedati. Ogromni administrativni aparat zemlje stoji joj poslušan na raspolaganje. Kovačevići i Cuvaji sa Orkovićima, Spevcima i družinom na poslu su, a njihovi organi dokazuju, koliko je na- rodna stranka narodu dobra učinila, uzprkos tvr- dnji presjednika Mirka Hrvata, koji toga dobra ne vidi. Osobitu poslušnost i marljivost pokazuju hr- vatski Srbi, koji plaze i ulagivaju se & ujihovim deputacijama, eda bi ih zapalo što više mandata u sabor. A po svoj zemlji. stvaraju se odbori, koji fu slijepački poslušni jednočlanome, centrainome, izbornome odboru u Zagrebu. Da će se sloboda izbora poštivati o tom ne- ma sumnje. Kud ćete bolje garancije nego te, što sami kotarski prestojnici sazivlju izborne skup- štine, rade za kandidate itd.-I ostalo činovništvo mora da glasuje, što nije dosta, nego mora da agi- tira. Zato već nagagjamo uspjeh izbora. Narodna stranka, magjaroni, — kojim osobito mi Dalmatinci moramo bit harni, jer se toliko za nas zauzimlju, — izaći će u većini. A kako i ne bi, kadgdje ne > PODLISTAK Jedan Mucije Skevola dubrovački. Saopćio V. M. Nijedan, što znam, dubrovački povjesničar ne donosi ovu pripovijetku. Razlog toga muka la- ko je protumačit. Povijest nam obično kaže samo ono, što bi se diplomatički uglavilo i vršilo. Sve ono pak što su podanici kojekakvi, od svoje, bez vladina nadahnuća i potvrde, učinili za dobro domovine, u opće, kako i sada, gubi se u za- boravi. Nije ćuda dakle što povjesnici muče vrhu Luke Barke, jer on, privatos osoba, samo pripra- vi ono što poznije vlada dubrovačka diplomatićki uroči sa Turskom. Tih primjera nahodi se u sva- koj povijesti, naosob u našoj dubrovačkoj. Nijedan povjesnik na primjer, osvem Antuna Sorkočevića (Sorgo) ne pripovjeda o onome seljaku, koji nala- zeći se kao sluga engleškoga poslanika va sastan- ku u Pašarovite, Kad se sklopi mir megju Tur- skom i Mletačkom, baci se pred noge svoga go- spodara i zamoli ga da svakako umetne svoje djelo ne bili Dabrovačka sasvim bila odijeljena od Dalmacije Mletačke, a to pripadnućem Kleka i Su- torine turskom zemljištu. Takogjer njeki rukopisi sami pričaju da kad je Bunić čamio u tamnići u Bilistriji, njeki Pasko Bucodić, seljak iz Ošljega, bio je posredaik, da se Bunić piše s Republikom a Republika e njim vrhu hjekib agovora, koje po- slije biše diplomatički uglarijeni. Samo još megju U DUBROVNIKU 28. Maja 1899. ENA Na Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi j dalju se Urodništvu, tiskaju po pogodbi. dotječu molbe, zapovijedi, gjedjetaje, gaitjoda ao por moć i buhara! — ; Ovoga puta imamo, \kažnu pojavu, koju smo već u prošlom broju i: umjerena opozicija povlači se sa 'izbornoga Šta; t. zv. Obžoraši otstupaju. U manifi koga su oni u Zagrebu sakupljeni izdali na _n kažu, da ih je na taj korak sklonulo to što se bori neće obavljati slo- bodno. Oni ustežuć se anja obriću ipak na“ rodu, da će i nadalje naditi za njegov napredak. Mi se tomu o radujemo i želimo im najbolju sreću. Neka ) umovi, kakav je Rački i ostali, i nadalje drobe i bistre našu prošlost i unapregjuju druge grane Žrimnosti i umijeća, na kojim će se hrvatski ngod a a osobito njegova o- mladina“if66i napajati i krijepiti za dalju borbu protiv dušmana hrvatstva i hrvađskoga prava. Ne- ka rade i nadalje na ononi- bolju, na kojemu je njihov trud sto puta boljiat plodom urodio. Koji su uprav uzroci mjihovu otstupu neće- mo ispitivati, a još manje ćemo ga promatrati sa strančarskoga gledišta. U tom. pitanju naše mnije- nje već je poznato prije nego ga i izrećemo. Kad se popnemo | malo na više, vidjećemo, da su obzo- raši sa svojim otstupom & i gospodina bana u vrlo neugodan položaj. Ako se ne varamo, preuz- višeni gospodin Khuen-Hedervary došao je u Hr- vatsku sa sasvim drugom misijom. U ono doba pravaša bilo je u saboru mnogo više i ti ,ekstre- moi elementi“ zadavali su toliko briga magjarskoj vladi, da je ona nastojala kako bi ih svladala, te u tu svrhu poslala u Hrvatsku čovjeka, u koga je i- mala neograničeno povjerenje. Ali Njegova Preuz- višenost kroz ovo vrijeme tjerao je njeku vrst po- Mana kontrobanda napram s. mm pošto kojišurinam u dubror. sibiva piše se kako njeki Božović prognan iz Dubrovnika jer udari jednog vlastelina iz maloga vijeća, nahodeći se u Carigra- du, pripravi kako bi republika preko pruskoga poslanika u tome gradu sklopila sa Pruskom nje- ke trgovačke ugovore glede brodarenja u Baltiku i te d. Sve nam to kaže kako ne samo Vijeće, nego i prosti podanici negdašnje nase Republike, često bi doprinijeli dobrostanju domovine. Ova pri- povijetka, talijanski napisana, iznagjena od preč. kanonika Stojanovića negdje u jednoj kući meju knjižarinam, vrijedi da bude objelodanjena u hr- vatskom prijevodu. Počinje ua tekstom ovako : »Omnibus qui patriam conservarint, adjuve- rint, auxerint, certum esse in coelo, ao definitum locum, ubi beati aevo sempiterno fruantur* (Cice- ro: Somnium Scipionis). — ,Homiuis virtus in actione consistit“ (Cice. de Officiis). «Luka Barka rodi se po nekim zapletajima | 8 u selu Čepikuće, Njegov otac bi poslan kao ču- var granica kad je kuga me)a u Hercegovini god. 1600. Njegova majka ostajući u Dubrovniku a bu- dući teška, danomice se je morila misleći da se nije nje mužu štogod dogodile i je li šiv nije li, ter se odluči proputit do Čepikuća. Kad ona ta- mo, njezin se muš nabodio u Hercegovini. U to zapregle je bolesti rogjenja. Ne budući nigdje u- točišta zamoli da bi je poveli u jedan stranj. Tu unutra, budući sve sapremljeno wvakim pokuć- stvom, vagje jednu prasvu bačvu bez dna, ter odmah unutra! logom legne i porodi čedo, naša- ga Luku. Rukopisi se ne vraćajo. Listove Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, ije viso suri ovoja“ elje i odsnike u Hrvat skoj, koji su za sei pogibelji kod umjerene, nego Tit kod radikalne 0- pozičije. Valjda: se ta.slagalo i<aa' privatnim i 0“ sobnim nazorima gospadiše;, -1 grofa, pa se on u- sčdno dao na onaj poseŠV/ koga je držao najkorj- + snijim 'za se i'za svoje -vijetne. 1 tako se dogodi- ilo, da je ban “Khuen zlo obavio svoju zadaća: Po- slan da ukroti ,skrajnje elemgnte,“ on je svojim . postupavjem učinio baš protivno ; prisilio je umje- reniju stranku da se povuče natrag, a one prve ne samo što nije svladao, nego su se oni, u Ba-“ novini i van nje, a osobito u zadnje doba#sve vi- še jaćali. Što moraju misliti u Pešti ? Jesu li oni to zahtijevali? Ta on je nezadovoljnike uprav pti- silio da pregju i ojačaju redove one stranke, koja: se je Magjarima činila najviše pogibeljaom | Pa a-' ko ih u saboru i ne bude dosta, ne mari ništa, . Ima ih u zemlji, u narodu, a to je važnije. Par+ lameutarna prestavništva nijesu uvijek zrcalo na-' rodnoga mišljenja, kako nas lijepo uče ona glaso- vita peterica republikanaca za doba Napoleonova. 1 tako danas na izbornome megdanu u Hrvat- imamo samo dvije stranke: magjaronsku i stranku: prava. Odgovornost ove zadnje. pred“narođom velika" je, nu ona je priznala tu odgovornost:.u svom: or: ganu, u lijepom članku od petka, priznala je da su za nju uastupili dani, u kojim će se ogledat: njeziua sposobnost i njesina volja. Srestva, kojim. će se ove dvije stranke boriti strašno su neraže mjerna. Stranka prava nalazi se oči a oči sa stran kom, koju podržava i potpomaže sav današnji su-. stav ove monarkije. Niko ne može poreći, da Hr- vatska zauzimlje jedno od najvažnijih mjesta u Austro- Vadrsni i da izbori hrvatski mogu nanijet »0 njemu se poslije ne zna ništa, nego BA- mo da ga otac iz malahva namijeni za trgovinu. Tjerajući taj zanat obide mnogo mjesta po Tur- skomu, te nauči vrsno govorit turski i arapski, Republika dubrovačka nahodila se tada a velikoj tjeskobi poradi 40,000 pjastara što je za tri go- dišta imala isplatit Visokoj Kapiji. Divan u Cari. gradu ne hijede veće da prima opravdanja, jer je cijenio da ona gospoda šareno odgovaraju i da predavaju šuše i maruše, te naredi paši bosan- »komu da se spravi na zapremu Dubrovnika. »Gospoda već nijesu znala kako bi tjeskobi doskočila, mislila i vijećala na svaku ruku. Dokle se prodadu dragocjeui predmeti, dokle gospoda i gragjani sve što bolje imadu predadu i pregore i- metak da uzdrže slobodu ; dokle sve blago .što se moglo nabavit razbije se u novac — bijelo so vremena, a u toliko se prijetilo da će do brzo voj« aka nahripit iz Bosne. nU to doba prekaziva se njeki dan vijeću Luka Barka, trgovac i uvjerava gospodu da će on do skoro spremit se do u Carigrad, i glavom sborit s Padišom. Igumi jednu mol na tur+ ski, u kojoj opiše na šivo kukuvoq stanje. Dubror- pika. — Spremi se ,na put i udari, preko Herce govine, Bugarska i V .najprvo, Tu obide sve paseobine dubrevačke Špagaricama i jata« gaoima. izmijeni no mnoge Lao kojih dva . -