Br. 18. URVENA HRVATSKE List islazi svakom subotom, a cijena mu je anaprijed za Dubrovnik: na cijela go- Pretplata i oglasi puaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi dinu for, 4, na po godine Bor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu for. 4: 50, na p6 godine fior. 2: 25; sa inosematvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- sto polugodište. ooo =o=e=oomaeon=omo===o==y U DUBROVNIKU 4. Juna 1892. šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. — Ovim umoljavamo sve naše cijenjene pred- brojnike koji još nijesu podmirili pretplatu, da se požure. Na žalost imamo dapače predbrojnika koji nijesu ni lanjske račune do kraja očistili, Već je vrijeme da to urade. Mi ne mošemo čeka- ti, jer neće ni da nas čekaju. Opet nije ni lijepo, da se kod ovake male gvotice, kolika je naša pred- brojba, toliko skanjiva. Kakvi su? Kakvi su... .? Kakva su nam ta pu krvi naša najbliža braća — Srbi? A zar ih više nijesmo upoznali ? Ne. Još se dosta hoće, da ih mi svi, koli- ko nas je, budemo mogli ocijeniti dostojno. Ali nam u tomu pomažu oni sami; oni sami iznose na vidjelo sve njihove kreposti i vrline ; oni sami pokazuju nam dokle su kadri zabasati. Oni nam otvaraju oči, uče nas pameti. Sva- ki čas potsjećaju nas na onu našu pametnu, na- rodnu: gbrat je mio koje vjere bio, kada brai- ski radi i druguje.“ Nije naš narod ludo mislio, "“kad je ovu, zadnju izrekaag Valja ma zlata. E pa što su nam opet učinili ? Odgovor je težak. Ništa. Dunas se ne pitaj- mo, što nem Srbi zla rade, već radije što nam ne rade: ima li koja napast, te joj se jošte vijesu dosijetili ? — Nema nijedna. Eto mi imamo vašu ,Maticu Hrvatsku.“ Mi se š njome ponosimo kao malo s čijem, Ko vam u nju dirne, k6_ da nam ozledi očinja zenicu. Mi smo je podigli krvavim trudom, sakupljali za nju novčić po novčić ; naši kojiževnici u svome siroma- štvu i preko teških posala rada i muče se neka je što ljepše okite. I pravo je ouda da nam na- preduje, da radi i da se brine za nas, baš kao prava matica. Su malo novaca ona razuwjerno vi- še pomaže svoj narod nego ijedno drugo slično europsko društvo, Imadu i Srbi njihovu, pa neka im je, Nu oni se na nju često tuže, jec da ve radi koliko bi mogla. Pa eto ih tamo, neka je urede; to su njihovi posli. E dobro, ali neće oni tsko. Ne sbvaćaju oni na ovi način svoje kulturno zvanje. Srbi su kivni na našu gMaticu,* jer ona napreduje. Da mogu samo, satrli bi je neka je nestane za uvijek, kao što su to uradili s operom. a Mlje islo, da će podigouti svoju | Ako nam ko ne vjeruje, . o samo prošli broj ,Srpskoga Glasa,“ u kome njegov de- lija puca od jada, što je ,llrvatska Matica" raši- rena. Ta za Boga kako i ne bi? ,U jednom sa- mom okrugu rastureno je 8400 knjiga hrvatskijeh (t.j. Matičinijeh), za jednu samu godinu!" Boli to, brate moj. Eto propasti sepstvu. aKolika je šteta u kuliurnom i u narodnom pogledu — kaže ovaj list — od ove nesvjesne i glupe uemarnosti srpske i one velike revnosti brvatske, mi možemo lako sračunati, ako uzme- mo u obsir...... Šta će useti u obsir? Ne soa ni sam. U da+ ti mu je, na jeziku mu je da reče: 4...ako uz» memo u obsir da bi mi Hrvate morali utaći, da Ub Hrvata nema; da svaki korak, koga oni za ovoj boljak 1 napredak šnati pada propast... .“ Tako bi rekao, jer tako misli. Ali ko da ga je sram izlaguti ovaku, ili nema dovoljno snage. Onda valja štogod izmisliti, da se opravda zašto je šteta što Hrvati u literaturi napreduju. Ovo zadnje lakše je, jer skriva ubojničku tendenciju. Zato je i rekao: ..... ako uzmemo u obzir, da su sve kojige hrvatske tedencijosne, da one name- ću našemu narodu lažne političke i narodne teo- rije, otimljući nam što je naše i najposlije protu- rujući pod hrvatskijem imenom srpske knjige.“ Ovako je forma spašena, ali glavna svrha postignuta, a zamisao predana srpstva ua amanet. Ako su dovle zašli, pitamo: je li onda čudo, što s naše strave prekipi, pa ovakome bratu ne odvraćamo bratski, nego onako gkako on s uama radi i druguje?* Čudo bi bilo kad bismo mu od- vraćali drukčije. I nijeau zašli samo dovle, zagrezli su i da- lje. A ovo što smo rekli valja da potkrijepimo faktina. To smo i do_ sad uvijek radili, pa ćemo 1 sada. Nu da ne dosagjujemo starijem dogagjaji- ma, donijećemo najnovije. Nove su činjenice naj- zanimivije. * > Isti list na istom mjestu obara se na srpska književua društva; pa ih pitar ,Koliko ova dru- štva rasprodadoše knjiga po Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Hercegovini i ostalijem srp- skijem semljama 1“ Jeste li.čuli braćo Hrvati? Ovo sve, to su srpske zemlje. A gdje su hrvatske? Tih nema, ili ih barem nebi smjelo bit po srpskom računu. 1 Košut ih je uzalud tražio, a saveznici valja da bu- da dosljedni., i Sad će se naći dobra hrvatska duša, brat slogaš, kojemu su Srbi idejal slobode i slavenske misli i koji bi u ime sloge i košulju sa sebe sa- dro, pa će nam primjetiti: K, a šta se vi obazi- rete na pojedince. To su vam šoviniste, koji su zaslijepljeni tako da š njima nije moguće govoriti. Ali nemojte zaboravit da ima Srba pravednih i poštenih, koji ove prve osugjaju, koji nam naše ne diraju i koji su spremoi podupirat naš rad, jer kažu da, kao braći, naš je napredak i njihov i &. d. Ima ih? Kad ih ima, hajde da ih potrašimo, pa da ih zagrlimo kao pravu braću. Hajdemo na drugu stranu, u Srbiju, tamo će valjda bit bolje prama nama. Nećemo se osvrtati na ove male duhove, koji su zabludili na obale našegu mora pa pobijesnili od muke što nas oko njih ima dosta. Pogjimo u Beograd, nagjimo nji- hove aćenjake i ovakve : Pa eto Bas, da vidimo kako tamo misle. U- smimo opet najnovija fakta pa sudimo. Evo ih. Akademičari srpski, Novaković i Jovanović, upraviše ovih dana poziv ,8rpskome narodu“, e su voljoi osnovati jednu ,Brpsku Kujiževnu Za- drugu.“ Ta zadruga, oni kažu u svom posivu, ko- ra sFpstvu, jer će mu jeftino pripraviti dobrih i valjavih srpskih kojiga na ćitanje. Dobro ; neka tarod čita, neka uči, to će mu koristiti. A posiva- Gi, ljudi su osbiljai, učenjaci, koji zanago nijesu šoviniste ni hrvatožderi. lčto ih na! ,Isdavaće te, kala oni, avi sna- tniji spisi srpske knjiševnosti," a dolje nabrajaju srpske pisce opisk srpsko kojiševnosti. Evo ih is- megju ranijih: ,Kačić, Gundulić, koga je odnjihao iučine | orpaki Dubrovnik, Palmotić, Gjergjić, Bunić, Zia. otarić, Ranjina, Reljković“ itd. A noviji saravao Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni oprava, Noi da su na prvom mjestu. Tu nalazimo: Stanka Vraza, Tomazea (ue znamo kako njega : ili na te- melju srpske-talijanaške koalicije u Dalmacij , ili zato što je u prvim svojim spisina učio Hrvate da ljube svoje ?), Preradovića, Šenou, Jukića.“ To će sve izdavati »Srpska kvjiževoa Zadruga“ kao spise, srpske književnosti. Da bi ama i jednom riječi spomenuli Hrvate barem onda, kad se š nji- ma kite. Ne, to u Srbiji nije u _ modi. A ipak je- duim potezom pera oni ih svih požderu ili ih o- buku u srpske gaće. Ovo je bratski ovo je pravedno. A ,Hrvat- ska Matica“ ? Ona, kako smo vidjeli, »pod hrvat= skijem imenom proturuje u narod srpske knjige na veliku narodnu 1 kulturnu štetu.“ Za neznanstvo i ludosti $to ih počinjaju ne pita se. Ne mari što oni tamo velikim dijelom još mi danas ne zuadu, niti su što čuli za naše veli- ke klasike, ili je kogod od njih čitao Guadulića, Palmotića, Kačića i druge, sve dok im mi, mi , Hrvati, mijesuwo ih pokazali i iz ujih ile naučili. , Još jednom bilo je o tome dokazivano i u našem | listu, kako dapače jedan od njihovih najboljih učenjaka nije ništa znao pripovijedati o velikome . našem zemljaku i gragjauinu Rugji Boškoviću. To ne mari ništa. Dosta je da znadu jedno — da je sve to srpsko i svi ti velikani srpski književnici, Za drugo i ne pitaju. Što je njima stalo svezat gore, rijek pije se nikad nijesu ni vidjele, zajedno, prenij dove iz pokrajine u drugu, od dva otoka ri jednoga, kako što to čini njihova učena akade- mijska omladina? Ništa. Sve te zemlje proglasa se srpskijem, pa fiirna Bosna. Što je to njima ortaćit se s Magjarima, s Nijemcima, s Talijaocima? Veselje, jer znada da će tako nauditi Hrvatima. Pak još se tuže, kad na ovake paklene uro- te ustajemo, da bravimo ćast i obraz narodnji! Ouda imadu smijelosti nabacivati se na nas u ime , slavenstva, oni koji ne znadu što znači ta rijeć, koji gdjegod su mogli zavadili uu se sa slaven- skom braćom | Radite i nadalje, nebratska braćo, kako ste počeli. Gledajte i nadalje u svakomu našemu na- pretku vašu propast, te mješte da mu se veselita, a vi pucajte od jada ; družite se protiv nas sko hoćete i s vragovima, otmite nam, zaniječite pam sve; ali znajte da na taj uaćin nećete ni vi ništa. . postići. Na taj način i uadalje odgajaćete Milana..: i Garašanine, slavićete nova Kosova ili, što je jod gore, vove Slivnice, jer ćete i nadalje ko i dosad trovat, ubijat, davit ili proganjat one vrijedne si. nove vašega naroda, kojih nijeste bili dostojni. Šamo ua taj naćin wmožete powladit one karakte- te, koji danas vaše ime sramote po svijetu i koji su kadri sa šaku alata kukavno prodat sve ose dužnosti, kojima se ostalo čovječanstvo dići i |