U DUBROVNIKU 11. Juna 1892. Br. 19. | BUENA lin ć oKif List islasi avakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik; na cijelu go- dina Kor. 4, Wa po godine Sor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu fior. &: 50, na pć godine fior. 2: 25; sa snosemstvo fior. 4 i podlarski troškovi. | “ Pojetitni “broj stoji 10 nove. “ Ko ne vrati list kađ mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- dalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. sto“ polugodište. Ovim umoljavamo sve naše cijenjene pred- brojnike koji još niješi€ podmirili pretplatu, da se požure. Na žalost imamo dapače. predbrojnika koji nijesu ni lanjske račune do kraja očistili, Već je vrijeme da tosrade. Mi me mošiino čeka- ti, jer neće. ni da nas čekaju. Opet nije ni lijepo, da se kod ovake male svotice, kolika je naša pred- brojka, toliko skanjsva. nsSšte ; zidni si = o i m m of > Što nam ostaje?... Zadoji izbori u Hrvatskoj sile nas da raz- mišljamći — o nama istijem | o našemu položaju u kome se nahedimo. Uspjeh izbora poznat je. Narodna stranka u- ljegla je u gabor s takom većinom, kakvom se te- ško može podidit ikoja vlada u Europi. Glavno osoblje njezino nalazimo i opet na Markovu trgu, a k njima se pridružilo i njekoliko novajlija, koji su tu radi taštine a još više radi toga, što su vi- djeli kako su pnjeki tim putem postigli veoma do- bar ,položaj,“ Du se je tako dogodilo kriva je u prvom redu vlada, kriv-je-dustav, ali kriv je i još neko — naš narod. Jest ini nosimo takogjer na duši jedan dio odgovornosti zato što u Banovini imamo većinu, koja seprotivi pravim narodnim težnjama. Naš narod “nema jošte one prave narodne svijesti, koja 'je druge okolo nas stojeće narode dovela do današnje njihove slobode: Da je ima koliko mu je treba, ne bi dopustio da & njime motaju tsino amd, kako je koga volja. Narodna svijest u' Čeha na pr. daleko je razvijenija uego kod uas i zato baš u njih ako se wože radit mno- po toga što njima nije po ćudi, ali natjerati ih i nagovoriti ih, da oni sami to rade, to se ne mo- že. Je li u nas tako? Ako prebrojimo glasvve 0- visnih '# seodvisnih ljud! podage “magjaronskoj stranci, doći ćemo do protivna 'sakljačka. Ove osobito vrijedi za pravoslavni dio naše- ga naroda u Hrvatskoj, koji je moratno pao veo- ima dublje, pa se dao iskljućivo na fizanje i ula- ivanje; tako da mi volimo više joge imtpške iz- | . givanje; ose | mepBk | strauku i njezinu politiku, — €tgo ja stranka bornike_ u Srijemu, koji au; posleličajaštor dva pretjerana i fanatična zastupnika, sego: druge ko- ji su svoj glas dali Gjurkovićima,, Popotićima i drugovjina. I narod dakle, Bosi na sebi dio odgovornosti. Veliki Smile» rekao je: »pravi značaj uvakoga | naroda može se ogledati“ Wib W"žfeitu “a Yekovima | i u vladi, koju je umio saštuvit ša na drugom mjestu : »u dugo vrijeme vladu ne može bit bolja od puka kojim vlada.“ Žalosno bi bilo, kud bi se Ove istine mogle i ua nas sploirat, a gotovo da bi, kad eto imamo jak elemenat, uzet ismogju nas istijeh, koji je protiv nas To je naša stara rana. Pa što je magjaronaka.: stesoka učinila tako | teška, da.8mo # njome i mi i, avi avijesnj i. patri- otićai Blegati nezadovoljni? Njegine grijehe nije lako tsbrojiti, ima ih debela knjiga ali oajglavniji je taj što ova tobože narodna alrauka pa-stoji i | ne radi po najprvoj tački prirodnog parodnog sa. | kona, koja kaže, “a svaki narod ma&'kolik on bio, ma kakav bio mora tražitići nastojsti oko vlasti. toga jedinstva i samostalnosti, jer“ “auče ulje do- stojan da opstoji. Ova 'stvaoka ad ido zi tim ova narod me smanocipira, ova ga ubija, ubija mu avi- jest i svaki polet, jer ga ući da on sam ne može da bitiše nego da mu je ko slijepcu potrebita pa- lica, pa makar _ga ta i bola. Svaka stranka koja se zove narodnom mora da nastoji izvojštit svo- me narodu što više sloboština što prava da ga oplemenjuje i čini jakim ; koja ga pak ući da sa- ma sebe zatajiva u svakom prigodom, to nije ni- kakva uarodua stranka. A taka je po našem mni- jenju nar. stranka u Banovini. Drugdje po svijetu kadgod prestavnici jednoga naroda napadnu u sa- boru, kroz novine ili igače na drugi narod, uvijek ovaj nagje obrane u svojim sinovima. A u nas? Koliko su se puta pretjerani Magjari o nas zadrli na svake načine, a da ljudi narodne stranke nije- su niti okom trenuli | Ona kaže da je skroz nagodbena stranka, a mi bi je nazvali burokratićno-nagodbenowm, jer u istinu samo vrši ono što jvj se veli a nagodbu ste- že i tumadi onako kako drugi hoće. Ona je na- godbena stranka! A Dalmacija # Ne spada li Dal- macija i po nagodbi k Hrvatskoj ? Pa koje je mjere poduzela, otkada je u većini, da Dalmaciju povrati materi zemlji # A to bi ona mogla na teme- lju onoga zakona, koji je za nju vrhunac slobode ! Što je učinila za Dahmaciju;--za - ve?.... Ništa i od ništa manje. Ona se za nas toliko zanima, koliko da nas i nema. Koju ako) ništa a ono barem moralnu pomoć pruža Hrvati-| ma ostalih pokrajina ?2.... Nikakvu! Da navedemo još jedan vrlo značajni dokaz da narodna strauka ne radi hrvatski! Mi kao Hr- vati i kao Slaveni imamo u Magjarima i Nijemci- ma oepogriješivi barometar, koj:m mjerimo naš rad. Koga oni danas hvale, onoga se čuvaj. Hvale li Slavene? Da Bog saćuva! Da mogu proždrli bi ih! Ne mogu Slovence, Slovake, nijednu češku stranku; na Poljake potajno režu, a Ruse ni da smisle svejedno koliko ni hrvatske opozicije. 1z- | megju svih Slavena imadu sumo dva ljubimca: — Stambulova i narodnu stranku u Hrvatskoj. Magja- ri i Nijemci, a osobite Nijemci»liberalci tu su slo- žni te obojici pružaju ruke. Oai su zadovoljni » iz- borima u Hrvatskoj, pjihovi litoyi hvale garodnu ne postepa onako kako to zahtijevaju uluvenski i hrvatski ioteresi. Povijest nas iči da kfoz' ovo 800 godina što je Hrvatiića bila W doticaju “s jednim ili drugim, nigda oni uiješu ' tili zgode, da rado protiv naših interesa, 'da prava. Pa ipak parodna | bovow hvalom i donosi je likim zadovoljstvom, — | Ovi izbori u Hrvatskoj :pokazali su još je- dan put, da je veoma težak rad onih otačbenika, koji traže što višu autonomiju svome narodu. Doi- sta svukud nalaze zaprijeka i neprijatelja; i doma i # dvora. Doma koti se ko troskot naša stoljetna nevolja — nesloga, vlada vepouzdanje u sama se- be, neodlučnost, neprobugjena svijest naroda, a osim svega toga domaći sinovi služe srestvom tu- gjinama u protunarodne svrhe. Mi još nemamo do- voljno snage ni kao pojedinci, tako da nas je dosta i dosta, od kojih jedna šika ruke ili kakvo drago ma- lo ,odlikovanje* sa strane kakvih ,visoko .polože- | oih* moše učinit što koćete. , ; Van Hrvatstva i još gore. 8 jedne strano potkapaju nas kako bolje mogu naša braća Srbi, Pretplata i oglasi paaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Oni su toliko zašli i toliko su zaslijepljeni, da već sada ne vide Hrvate na svijetu. Neće da ge ugle- daju u primjer Slovenaca, koji s hamu druguju nego u primjer koga im davaju Poljaci. A mora- li bi znat da jak Hrvat njima je najbolja prestra- ža protiv tugjinstva 1 da samo preko nas sitrtih može napredujuća nazovimo je protuslavenška mi- sao uspješno navaliti na njih. Satho ludost njiho- va može gledat uništit ovaj vna$ zid 'koji ih dijeti od narodnih «protivnika: imješte da ga podapiru. S druge strane imamo. Talijance, talijangše, Nijemce, Magjare 1 tako smo okruženi ne zna se otkud gore, a jedinu ponajviše, ,;moralnu pomoć nalazimo u druge slavenske braće koja trpe i ko- ja se bore kao i mi. Posljedica ovoga stanja jest takogjer i.režul- tat hrvatskih izbora. Tamo danas nema govera.o kakvim uspjesima, o parlamentarnoj “borbi: Većina će radit kako joj se svidi, a opozicija ako bude vdviše prigovarat, lasno da se nugje van sabora, ko za dvadeset, ko za trideset: ili dapače 1 za še- sdeset sjednica. A uz pritisak pod kojim še oba- vljaju izbori uije se mogla drugome ni nadati. | Pa što nam onda i ostaje ? Što da radimo)? pitaće kogod. naa Moogo, veoma miiogo i to tim više, ćim je sila jaća. Ne smijemo ni za čas opočinuti ni za ćas sustati, jer je teret pod kojim se narod uvija toliki, da bi ga mogao primečiti ako se popusti, Ponajprije raditi nam je što više možemo na kulturaom polju ; prosvijetljivati narod, pribavljati mu srestava da se izobrazuje da mu se duh ople- menuje. Tu je svak sposoban u koga je volje. Ko ue može da stvara, da dava duševne hrane naro- du, može je bogme već zgotovljenu širiti u puk te Nastojati da dopre i u najzabitnije kolibice. Odgajajmo narod u uarodnom duhu, ali naj- prije odgajajmo u tom duhu naše obitelji. Mi koji se svakom prigodom rasuećemo petriotizmom, na- stojimo da to ne bude šuplja moderna iraza, i da uaše kuće ne budu i nadalje gnijezdo tugjinštine, ko što su bile dosad. Ulijino u našu djecu ljubav pra- ima narodnim svetinjama, naše kćeri ačimo neka se Šš njima diče, a ne da ih se ko i dosad srame. U tomu budimo nepopustljivi, neumoljivi i svemu što je naše davajmo najodličnije mjesto. a Na ovi način imaćemo manje slabića i isro- da, jer ko se jednom | uljubi- u svoje, itaškd će ga izdati. Podignućeme :: poštenje narodno i narodni moral na viti, moogo viši stepen kada mlade du- hove iz rana pripravimo tako, da budu poslje pro- niknuti pravim patriotizmom, koji, traje jj sve eo više jača, što je više. izložen kušnju, Veliki ljudi rekli sa ove velike riječi: » Veći dio, ad onoga što danas zovemo patriotizmom nije vego fanatizam i posljedica plitkoće, te se moše opaziti u prijesu- dama, u taštini i narodnoj “mršuji, Ne iatiče se činima nego hvalisanjem, deranjem' i vikom..... Okužen patriotismom ovoga kalupa možda je naj- više proklestvo, koje može doći na koji jadni puk.“ Ne dajmo da:naš patriotizam bude ovaki! — A kad «mo tako lijepo razvili narodu sasta- vu moramo svakako nastojati, dai se oko nje oku- pi što više ba, da joj pribavljamo što više Pitaka | opatija jet iu dra Vk om da i na dvoru. «KOMI s ze. mr or o e »I