Pa s e re 1 1 i Br. 20. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- | dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na pć godine for. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za doša- | sto polsgodište. Katvi smo?... (Pismo iz Hrvatske). Čitao sam u br. 18. ,Crv. Hrv.“ članak, pod naslovom: Kakvi su ? Znao sam odavna kakvi su, ko što svaki Hrvat znade, no dobro je iznositi slične stvari, jer ih imade med nama, koji misle da Srbima kakvi su sada čovjek ne smije toliko zamjerati na njihovom radu, jer ne znadu što ra- de, pošto su sada ko u njekakvom opojnom sta- nju. Pomažu ih odasvuda i sa svijuh strana, sve moguće vlade i sva namjesništva idu im'na ruku, gdjegod su izmješani sa Hrvatima, samo da ovi imadu odasvuda okopanja kako da uznapreduju u narodnom pogledu, a da se opet riješe Srba. Ovo umjetno podraživanje i laskanje godi Srbima, pa oni zaboravljaju na to, da su u velikoj manjini, da su amo došli goli i bosi, i da kod nas nadjoše gostoljubiv krov. Oni hoće da se obistini ona pri- morska poslovica; došli bućani, stirali kućane! Na ovaj način nalaze se _ u tom maglenom stanju, pa ne uvigjaju, da će upoznati istinu, ali gorku i tešku po njih, kad se to stanje razvedri, i oni se nagju sami i. zapušteni od svib svojih dosadaš- njih pomagača. | Da Srbi nama na našim kulturnim stečevi- nama zavigjaju poznato je davno. Svjedoči to pi- smo okresača Gjurkovića pokojnom patrijaru An- gjeliću, koji ga valjano nagradio za to, što je bio uzrokom pada hrvatske opere. Svjedoče još mno- ge, reć bi sve njihove novine, koje omalovažuju naše, a uzdižu njihove uspjehe i kujiževnost. Na- ša izložba na pr. bila je izprva njima nepoznata, zatim hrvatska glupost, a napokon prometnula se u srpsku slavu i diku! Hrvatska glupost, postaje srpskom slavom | Nečuveno. — Ovaki ,način agi- tovanja i svojatanja nama nije pozuat, mi ga i ne trebamo. Za nas agituju najbolje sami Srbi svojim veopreznim pisaojem i izjavama srpske vr- sti. Mi im dakl& prepuštamo da na tom polju i va taj način za nas Hrvate rade, mi radimo za Hr- vatsku i za prosvjetu našega naroda boljim, ple- ==. > PODLISTAK Srpska junaštva u u Boki Kotorskoj. *) Nasilja koja je pretrpjela Boka Kotorska ave do sada sa strane svojih gosta, “tako zvanih urba, samo prepisati može svojoj hrvatskoj snoš- ljivosti, gostoljubagsti, kao i bizantioskoj njihovoj lukavštini i nlagivanju kojim su Znali Lajat svoje nakane. A kako se sve to vjihovo srpstvo temelji na vjeri, uzećemo ga sad samo a te strane, pa će- mo ga i protresati s toga gledišta. Da ta nasilja opišemo, kdo što smo i odlu- čili mi se ne mislimo osvrnut na ono doba, kad je Boka stenjala pod vlasti, ili da bolje rećemo, pod pokroviteljstvom“ srpskih tirana; premda bismo i tada mogli imenovat mnogo muževa, koji oiobi- to za vjeru svojih praotaca mnogo u okoliat | Bo- *) Ova radnju primiti omo od prijavdtja našega lista a donosićemo je u podilsku. Veoma je sanimiva jer rasvijot-| ljaje njeke bistoričke degagjaje, koji nijesu posnati ova. kome. Ur. U DUBROVNIKU 18. Juna 1892. uha HRVA SKA Pretplata i oglasi piaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrorniku a dopisi | šalju se Uredništvu. | tiskaju po pogodbi. menitijim i uspješvijim srestvima. To su naša književna društva i zavodi. Ostavimo za sada a- kademiju, koja je danas još jugoslavenska,“ bit će ona već jednom ,hrvatska.“ No obazrimo se na naša Čista i prava narodna društva, gdje se ne zazire od imena hrvatskoga, pa da vidimo u koli- ko ona rade. Mi Hrvati nijesmo uopće bogati, pa zato su i naša društva siromašna, ali baš zato im je rad zlata vrijedan i kud i kamo valjaniji od sličnih srpskih društava, koja se uprav radi silnoga bogat- stva i zaklada ne mogu toliko dignuti, jer im ne valja računati na potporu naroda, a uz to ne do- staje u glavnome sila i inicijativa va rad. To uvi- gjaju Srbi sami pa jadikuju. Kad ne mogu inače pomoći, vele da ,Mat. hrv.“ širi srpska djela pod hrvatskim ruhom megju narod, i tim truje narod, Koja su to djela, ne znam ; ovih godina ih nije bilo, no sama dva ,srpska“ djela što ih Mat. hrv.“ izdala, nu nije ona kazala da au hrvatska, samo što im je dala hrv. ruho, da Hrvatima pristup- nija budu. To su Matavuljeve pripovijesti i pjesme Sundečićeve, koje je on većinom tiskao u hrvat- skim listovima. Ostalih srpskih nipošto nema, već je-ono sve -poteklo-“is hrvatskog pera. Čuo sam od Srba, da je Demeter — ija je dva spjeva »Mat. Hrv.“ ljetos izdala — pravi Srbin, Zapitah jednoga, kako to, a on: ,Zar ne znate da je po- kopan u srpskom groblju?!“ Takva što bijaše do sad nečuveno, da čovjek, ako je ukopan u pra- voslavnom groblju, mora da bude Srbin, i ako je pjevao samo Hrvatskoj u slavu, ko što i je De- meter, osobito pjesmom ,Grobnik.“ Roditelji mu pobjegoše iz Grćke, dogjoše u Hrvatsku, te se Di- mitrija rodi i tu je radio za Hrvatsku, ali glavno je da je ukopan u ,srpskom“ groblju, i za to je on Srbiu, a do sad ga nije ni 10 Srba poznavalo! A da naljutim ,Srpski Glas“ navesću mu činjenicu, da je naime ,Matica Hrvatska“ rastu- rila u narod ove godine preko 64,000 knjiga u 1.008.000 araka tiskanih, Što na to ,S8rp. glas?" Nek se ne izjeda isti poštovani list 6d brige, da ko-Kotorskoj pretrpješe sa strane Dušanove po- rodice. Našim opisom mi ćemo se približit k onoj dobi kad Boka Kotorska pane pod mletačku vlast (1440); kad srbi izmaknuvši se s turskog kdca, nagjoše u Boki kotorskoj saklon i utočište. Prije toga vremena, srbi koji su se zvali negda hrišća oi, ili sljedbenici grčko-istočne vjere, u Boki mogli su se brojit u prste, Njihov obred nahodio se jedino u kakvome rijetkome bazilijanskome samostanu, Grčko-istočna, sad tako zvana srpska orkva, nije imala u staro doba u Boki avoje jorarkije ni svo- jih crkava. Sva Boka spadala je pod tri katoličke biskupije : Budvansku, Kotorsku | Risansku, koje wu u rimskomu biskupu spoznale uvijek glavara vasione erkve, i zapadnog patrijarku. I sami ba- gilijanski samostani bili su podložni jurisdikciji latinskih biskupa. Sve što "protivno bi rečeno, sa strane srpskih pisaca, nema istoričkog temelja. Srpstvo zva uvijek upotrebiti kojemadrago listine nikakve vrijednosti, stvarati natpise, isvrćati tekste pa i brisati sva što smeta njegovu cilju i sato stvarati u potrebi biskupe, biskupije i orkve gdje ih nigda nije bilo. (V. Orkva katolička | vjerois- povjedanje Istočno u Boki kotorskoj, pa rad prol. | Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 nvvč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, »Mat. Hrv.“ truje srpski narod, jer u svem ona ima sada samo 2 člana srpska iz čitave Sr- bije, a iz ostalih srpskih zemalja“ neće biti muogo više, jer se zna kako Srbin, ma gdje bio mrzi na sve što hrvatsko ime nosi. To nam dra- štvo podignuto samim narodom, osvjetljuje ime hrvatsko i daleko u tugjini, te tim nadomješta donjekle ono, što bi akademija imala da čini. Ne treba ci to izostaviti, da ,Zastava“ preporučuje » Maticu Hrvatsku“ — privatno društvo — ko pri- mjer srpskoj državnoj štampariji, koja tiska knji- ge vrlo neugledno, a ima sve $to jednoj tiskarvici treba, a ,M. H.“ tiska knjige svoje toli divno i ukusno! Nije Srbinu lako podnositi tolike sramotu ! Evo pregledali smo društvo za doajttkije, predjimo na društvo za puk. Društvo sv. Jeronima! Ko ga ne pozna u Hrvatskoj ? Godimice daje svojim ćlanovima po 4 kujige preraznoga sadržaja: pripovijesti, povjesna djela, ćudoredne spise — česa Srbima baš najvi- še fali — gospodarske knjige i ostalo. Uz to ke- ledar, koji se tiska u 35,000 komada. Seljak pret- plati svoje dijete kad mu se porodi tome društvu, plati ciglih 5 fiorina, a dijete dobiva godimice do visoke starosti 4 ili 5 vrlo vrijednih kojiga! I ni+ je čudo da to društvo imade već blizu članova, a taj broj godimice raste. Ove godine i»'! Zašle su uz Danicu još tri knjige. Sva ta naklada tiskala se je u 276,400 primjeraka i u 1,442,000 tiskanih araka! Znam da će muogoga ,brata Srbina* srsi proći, kad čuje, da su eto dva hr- vatska društva, bez ičije pomoći — do narodnje izdala god. 1891 svoje knjige, njih 12 na broju, u 840,000 primjeraka i na 2,560,000 tiskanih a- raka, a kojige te imadu veoma lijepih ilustracija, - portreta i zemljopisnih karata. Spomenuo bih još i društv : ,hrv. podago- gijski zbor“ koje je takogjer ove godine izdalo 8 lijepe knjige, no nezna se u kolikom broju, jer još nije dospio popis članova. Ne spominjem 0- stale knjige što izlaze pojednice, jer ne bih nika- da svršio. Gelčića : Sulle Bocche di Cattaro). Mimolaseć da- kle davno doba evo nas da u kratko izbrojimo glavna nasilja, koje je Boka pretrpjela sa strane svojih gosta od petnaestoga vijeka do sada, Ne- ćemo rijeti ništa laživa ni satajati što je istinito. | s # a Petnaestog vijeka, kad je upravljao biskupijom kotorskom Mariu Lontarin (1429-1451), Boka pre- trpi ne malih nepravica sa strane hrišćava, novih . naseljenika. ' Mnoge brišćanske obitelji biše usiljene od glada i jada izseliti se iz Hercegovine i Crpe Go- re u okolicu Kotorsku vodeć sobom svoje pope i kalugjere, koji nješto lukavštinom a nješto silom, stadoše otimat katolicima crkve i kapele. (Farlsti Coleti T. VI. str. 165). Bokelji bez ikakvog u- spjeha sapitaše obranu i pripomoć u Mletačke Republike. Ipak biskupu Lontarini Bezserda Il, pogje za rukom susbiti otimaćine hrišćanskih po- pova, nadasve u selima Prevlaka, Bogdašić, Leš- ković i Luštica, čineć da hrišćenako-ernogoraki bi- skup, koji je onda stanovao u samostanu Btanje- vić povrati katolicima crkve i dobra im oteta. || 0087“ Šš