nam najočitije prestavlja, dokle su gbarodnjaci“ u Hrvatskoj spali. Ali opet svako zlo za bolje. O- vako će još više ojačati redove opozicije koja je protiv današnjih hrvatskih ustanova, jer i ljudi koji su do sada stali na temelju zakona i tražili da se isti vrši, uvigjaju da su vladini krugovi ,0- krenuli vagon zakova naopako, pa ih š njome lu- paju po glavi.“ Ne woženio suditi o djelovanju bivšega na- čelnika dra. Amruša jer smo odviše daleko, ali možemo punim pravom ustvrditi, da je kao načel- nik grada Zagreba ostavio lanjskim dalmatiuskim izletnicima neizbrisivu uspomenu, ter da se njemu ima mnogo zahvaliti, da ih je naš glavni grad o- nako sjajno i oduševljeno pričekao i primio. — Irobojnica hrvatska u Bosni. Pišu nam iz Sarajeva, da je redarstveni povjerenik u Sara- jevu na Tjelovo pred katoličkom katedralom u oči wlnoga svijeta prigovarao jednom bosanskom ka- tolićkom wmladiću, što je uosio ovratnik u hrvat- skoj trobojnici. Dječko mu odgovori da i pravo- slavoj Bošnjaci nose srpsku trobojnicu, zašto ne bi on hrvatsku. Odgovor na to opravdanje bijaše da je g. redarstveni povjerevik mladiću pa sra- motu dao skinuti ovratnik. Čudnih li pojmova na Miljacki o ravuopravnosti i o dužpostima redarstva ! » Obsor.“ — Nasljednik prijestolja Nadvojvoda Frano Ferdiuand nalazi se u Dalmaciji. Bio je na Visu a sad je u Spljetu, gdje su ga sjajno dočekali. — O klausuli. Zastupnik Borčić i drugovi postavili su, obrazloživši ih prije svega, ua mini- stra trgovine ove upite: »1. Misli li 6. kr. vlada kod uporabe klau- sole o vinu, koja se nahodi u trgovačkom ugovo- ru, uglavljenom megju Austro-Ugarskom monarki- jom i Italijom, strogo držati se slova zakona, pa istu uporabiti samo na proizvode onih talijanskih pokrajina, iz kojih se vina u našu monarkiju smi- ju uvažati ? 2. Hoće li se svižena carina od fi. 3 1 20 novč. protezala i na one države, kojim je pripoznato pravo uajvećeg pogodovanja? 8. Koje mjere misli c. kr. vlada poduzeti, da prepriječi e- ventualno kriomćareuje ivozemskih vina popraće- nih talijauskim izkaznicama (certifikatima ?) 4. Hoće li c. kr. vlada iz zdravstvenih obzira zabra- niti uvoz u austrijsko područje talijanskih vina sa- drom pomješanih ? 5. Jeli c. kr. vlada voljna da preduzme mjere, e da, ako ne posvema to djelo- mice, vadokoadi štetu, koju će pretrpiti Dalmaci- ja, južni Tirol, Primorje i druge vinogradarske zemlje, uporabom kiausole ? Beć, 14. juna 1892. Borčić, Hagenhofer, Šupuk, Morsey, Gasser, Zal- linger, Kobler, Perić, Spinčić, Ramwmer, Nabrgoj, Dr. Gregorčić, Fabian, Porše, De. Ebenhosh, Gle- bočnik, Klun, Kušar, Bonda, Dr. Gregorec, Suk- lje, Thurnher.“ Pišu nam u Orašca : Na 18 t. m. bilo je ustoličeno upraviteljstvo općine zatoujske ; tj. g. Buć Miho, načelnikom i gg. Skorsur Marin, Vićelja Antun, Kljunak Niko, jija Gjivo, Ivauković Miho 1 Zec Ivo pri- — Narodno pjevačko društvo u Mostaru, u slavu otvorenja društvene čitaonice, u nedjelju dne 8 jula 1892, priregjuje u društvenim prostorijama zabavu sa vrlo lijepim programom. 1. Dio. 1. Poz- dravni govor čitaonice, iza kojeg glazba svira ,ca- revku.* 2. Čerog: ,Mi amo braćo hrvatskog,“ ko- r , svira glazba ,narodnog pjevačkog dru- štva.* 3. V.; Subir: Proslov prigodom otvorenja čitaonice sa živom slikom gŽivila Hrvatska“ i pje- vanjem, 4.>N. N: o oKralj. mornara,“ svira glazba narodnog pjevačkog društva.“ 5. 1. Zajo: ,Hra- breu Hercegovac," davorija spjevao Dr. G. Pilar, pjeva sbor ,uarodnog pjevačkog drafta.“ 6. A. ić: »Domovini,* deklamacija, deklamuje učenik IV razreda Kvebić. 7. G, Eisenhut.: gUstaj rode,“ spjevao P. Marković, pjeva sbor gaarodnog pjevačkog društva.“ 8. V. Šubir«Černy: gBan i ja- slazba nog pjevačkog društva.“ 0. Hyiini Na ttge braćo,“ Podadav iam), pjeva sbor ,narodaog pjevaćkog društva,“ va,“ brvatska fantasija, solo sa krilni % avira s. II. Dio. Bračne ponude. Vesela igra u 3 čina od Eugena J. Tomića, izvadjaju izvršujući članovi «narodnog pjevačkog društva“ i četiri gospogjice. Zabava po volji. — Rodoljubi poduprite ovu naj- mlagju našu čitaonicu, koja oko sebe prikuplja hrvatske sokolove glavnoga grada Hercegovine! — Ispravak. U prošlom broju podliska va 27 strani u trećem stupcu na prvom retku mora ići: Kad plane rać izmegju Turske itd. Gradska Kronika. — Za Gundulićev spomenik. Odbor za po- dignuće Gundulićeva spomenika u Dubrovniku ra- zaslao je ovih dana raznim društvima ovu okru- žnicu : Kako je u opće poznato potpisani "Odbor odlučio je da će se dne 20 Maja 1893 otkriti Spo- menik našemu neumrlome pjesniku Gunduliću. Odbor će se sa svoje strane živo zauzeti da javne svečanosti koje će se obaviti tom prigodom ispanu što sjajnije i da budu dostojne one veli- ke proslave i našeg grada, ali ujedno poznavaju- ći dobro rodoljublje Tog Slavnog...... ufa da će se i isto u svome krugu u tu svrhu zauzeti, te da potpisani odbor uzmogne dotični tačni program svetkovine na vrijeme izraditi i na način da je- dna proslava drugoj ne smeta, slobodan je da se obrati Tome Slavnome...... moleći da izvoli što prije zaključiti koje svećanosti misli da priredi, te ujedno ga moli da bi izvolilo da pošlje svoje prestavnike sjednici Odborovoj, koja će se držati za dogovor dne 3 Julija t. g. u 5 ura po podne u prostorijama mjesnog Teatra. Dubrovnik, Julija 1892. Za Odbor: Presjednik M. Giorgi. — Prošle subote oko 4 ure po podne zbio ge u nas do sad ne upamćeni dogagjaj, koji je do- sta uzbunio gragjanstvo. Njeki, komardar Vlaho ĆČurčija, odavao je zuakova, po kojim se zaključilo da nije pri sebi. Njegov drug, komardar Baulo, otprati ga to po podne u dra. Mišetića, da ga pre- gleda. Ovaj je na ujemu opazio zvakove bjesnila, i nastojao ga da ga umiri, ali u času kad se je okrenuo k stolu da napiše recept, istrgne se Ćur- čija iz ruka svoga pratioca i htjede da zagrli dra. Mišetića. Baulo ga ustegne, ali u sao čas, jer ga tad spopane pravo bjesnilo. Uhvati dra. Mišetića preko sredine i šćaše da ga baci kroz prozor, nu srećom ovaj mu pokus ne pogje za rukom. Zatim ga zagrize u rame i mahaše & ojime tamo amo kao perom, stiskajuć ga preko sredine strašnom snagom. Obojica, dr. Mišetić i Baulo, jaki ljudi, ne mogahu ništa protiv orijaške sile mahnica. U onom metežu g. učitelj Markovinćić, koji je bio u obližojoj sobi, poleti na ulie# po pomoć, a gos gja dra. Mišetića, ne gledajuć pogibelj jurne žom na Ćarčiju i' ga za vrat. Ali sve du. Tek nakon deset časa žestoka hrvaoja dra. Mišetiću istrgnuti se iz ruka Curčiji slije ga nadošli svladaše i otpratiše u odmah obukoše gvozdena košulju. Sađ* — Polijte Teodorinu Gradinu! Pisali su i'a » Dalmati“ ali na Žalost zaludu. A ipak u pd gata mogli bi se poštrapat svi puti onog jedinog na- beg parka, te bi tako bila ugodna večernja šetoja po njemu, dok ovako malo ko i ide, jer je praši- na da te zaduši. Neka bar ova, možda jedina za- sluga nove općine — polijevanje — bude savriena. — Doznajemo da se je u Srbiji ustrojilo nje- ko književno društvo, te u to ime isabrani su svukud razni povjerenici, koji će sakupljati ćlanove. Za Dobrovnik je povjerenik pravoslavni paroh g. Bu- ćin, koji je ujedno i gimnazijski kateheta. Kako doznajemo, ovaj gospodin sakuplja članove i is- mogju gimnasijekih djaka. Mi tomu ne prigovaramo. Opaziti nam je sa- mo, da je jedan profesur na gimnaziji, koji je bio povjerenikom domaćeg knjiševnog društva, ,Mati- cg: Hrvatske," morao se je toga odreći radi ne- kakvih naredba starije vlasti. lam, i obsirom na skrajao siromaštvo iste crkve, udijelila joj je pripomoć od foriata 800, da tako o bolji. | napokon ona župna orkva bude popravljena te po- stane pristojna za božiju služba. Dok » pratim zadovoljstvom bilježimo ovu stvar, treba nam do- dati da Vlada doznačujući Crkovinarstvu peme- nutu novčanu svotu, ostavljala je kako da se prinosom parokijan& providi za ostalo što još trebuje za popravak. Ugodno nam je Valovi da ojeke ugledne gospogje iz Zagragja Dubrova- čkog, koje ćemo na svoje vrijeme napomenuti, * zauzele su ne veledušno da sakupe prinose vjer- nika u rečenu svrhu. Ufati, je da, pokle Zagragje dubrovačko zastupano je od veleposjedništva, a napučeno od veoma razumnih osoba, Crkva na Pi- lam može očekivati da će postati dostojnom Ma- ticom svojih parokijana. Književnost. I Tommaseo Srbin! Ovo je najnovije otkri- će na polju srpske kojiževnosti. Iza poziva na »Srpsku Književnu Zadrugu“ koji stiže iz Beogra- da, i u kojemu se čita i ime Tommaseovo kao srpskoga pisca, stali braća da dokazuju da je Tom- maseo bio Srbin. Najprvi se usudio ,Srpski Glas“, onaj list koji je, po našem mnijenju, sa svojim patro- nima više učinio štete narodnoj stvari u Dalmaciji, nego svi Ljubiše, Rozneri, Lapenne i Bajamonti. A po čemu je Srbin? Učio je srpski jezik sa Srbinom Popovićem i napisao je ,lskrise.“ O- vo je najglavniji argumenat, a zatim drugi je da je bio protiv sjedinjenja sa Hrvatskom. Što se tiče političkog djelovanja “Tommase- ova priznaćemo, da je bio protiv sjedinjenja, te a doba nar. borbe Dalmatince od toga odvraćao, na iz toga se ne može izvestit ništa, jer je njegovo ponašanje i prama sjedinjenju i prama Šlavenstvu mnogo puta bilo nesuglasno megju sobom, a osobito onada, kad je naš nar. pokret gledse, rekli bi smo kroz talijanske naočale. Ipak ne inože se poreći on je uvijek ljubio Arvatski narod. Druga je tvr- dnja važnija za nas, jer se radi o tom, što je bio Tommaseo kao književnik obzirom na ono malo što je za nas napisao — da li Hrvat ili Srbin? Mi kažemo Hrvat, a pošto se ne pitamo frazama kao ,Srpski Glas* & Co. to smo spravi i doka- zati. Odmah u Iloj Iskrici“ zahvaljuje on Špiru Popoviću što ga je učio naš jezik te mu veli: »Može biti, da ja u knjizi tvoga života pustim trag, koji ne će nigda pomrčati; ali ja u istini zna- dem, a u svakoj rijeći hrvatskoj, koju ću šuti ili pisati, srest ću, Špiro, ime tvoje.* »Iskrice“ namjenjuje oa za cijele samo Hr- vatima, jer u Illoj kaže: .,Htio bi ja; dami se prikaže do dna, hrvatski narode, duh toj mepo- znati ; htio bih svaku riječ razumjeti tvoga glasa znamenita i s tobom govoriti kako čovjek s ljubom milom svojem.“ Žali u XVloj pučke rane ali se ujedno veseli što ,hrvatski dub, smion i veseo, Nishodi sve više i zatvora se u sobi." +. M XXII ,iskrici“ abraja_što nas veže s dra- . gim girodima te kaže : ,8 ruskom zemljom ima- mi Hrvati općenost jezika, s njemačkom sa- 8 grčkom vazduha, s talijanskom nauka.“ Ovdje Toininaseo veli: mi Hrvati. jas U XXX ginkrici“ ucka svoj narod na te izmegju os sali: »Kada će, Bože, dospje- ti ovo ćoravo Mijepdše ulijodjenje sa tudjim 0- bičajina. ZHrvali budimo, braćo, najprije ; ovo ne-