Naši Dopisi. Konjic, 29 Jula. »Bosanski narod i njegovi prijatelji.“ Pod ovim naslovom izašao je jedan članak u 27 br. »&las iz bihaćke krajine,“ što je sasma nevjerojatno, jer tamošnji ljudi ne sviraju uz ,Bošnjakovu“ sviralu, nego či- sto i bistro kažu, da su korjeniti i pravi Hrvati, pa ako gospoda oko Bošnjaka neće da vjeruju, »Bošnjaka“ od ove godine kao reći ću im, da se ti predjeli, iz kojih je tobože taj članak, zovu još i danas: , Turska Hrvatska,“ od kako su ih osvojili Turci. Svak pak zna, da je taj komad zemlje najkašnje osvojen i da se je tu u- stavila turska sila, a stanovnici te*zemlje, tad po- litički odijeljeni od braće Hrvata, družili su se opet, i pripovijedajuć s koljena na koljeno svoju sudbinu, sačuvali su čisti hrvatski duh, jer su sla- bo uplivale na njih okolnosti vremena, pa bi ,Bo- šnjak“ bio iskreniji, da je mjesto ,glas iz bihač- ke krajine“ rekao ,glas s Bendbaše.* Obratimo se sad na sam članak, kome je uvod nekako skrpan, a malo poslje kaže: ,... od kada ga (misli valjda bosanski(?) narod) go- spodin Bog preselio u ove krajeve i koje...“ Ovo je čudnovato i čini se da je proisteklo iz glave fanatiznom napunjene, dok nješto istrese, pa ćeš mu zalud tražit temelj — dokaza nego jedi- no same tvrdnje, a drugo ništa. Kad gosp. pisac tvrdi, da smo mi bosansko- hercegovački stanovnici zaseban narod, koji ima Bvoj jezik, treba da i dokaže, ali on toga ne čini, što u istinu i ne može, jer su se Bosuom, odakle ta gospoda ,Bosojakova,“ izvagjaju to ime za jezik i- ostalo, zvali samo obližnji predjeli oko rijeke Bosne, pa tek kašnje je proteglo to ime svoje granice. Megje pak političke vlasti mijenjaju se češće, nego li one jednoga naroda, pa bi s toga »Bošnjak“ i njegovi dopisnici morali označiti me- gje i granice bosanskog(?) naroda iza vremena geobe naroda, jer vremena se mijenjaju i mi u njima. Pa dobro se sjećam, da je S. Šestokrilović, taj »Bošojakov“ dopisnik, obećao to historički do- kazati, što se nije usudio a sad opet nekakav drugi ponavlia istu igru, dovikujuć ovo ili ono, a sve prazne riječi bez dokaza Dalje priča g. pisac da g. Teodor Ipena piše u ,GL Bos. Muzeja,“ da Arbanasi itd. govore »bosanski jezikom,“ a malo niže veli dopisnik, da sam pisac g. Ipena priznaje, da ne raspolaže obil- nom knjižnicom, i da ne živi u velikom kultur- nom središtu. E, kad je tako, onda citat g. Teo- dora Ipene nema puno vrijednosti u ovako zama- šnom pitanju, napokon ne vrijedi ništa, kad nije dokazom zajamčena istina pisčeva. U ostalom vra- na vrani ne kopa očiju, nego joj pomaže drečati. Malo niže veli dopisnik: Neka mi ne kažu, da nije još narodna svijest kod nas probugjena, jer se Bošnjaci(?) . .. .“ Na dušu ti, Eski dostu Bošnjaković, kad kažeš ovako gordu laž, jer se ni u tebi ni ondje, gdje je ti tražiš, ne vidi pra- ve narodne svijesti, pa gdje se malo i opazi, du- še je kao zlokobnu vatru; tako je sve udešeno kod nas. A kad si pisao: ,... 1 čovjek bi sve kupovanje opredjeljena jedna strana Crnegore, Za imena im se pe zna, ali se zna da drugi postade strahovit katolicima onih mjesta razvalivši im nji- hove oltare, i prijeteći da će im i same crkve Barske biskupije satrijeti. Tredi biskup kojega je patrijarka posvetio bio je Stevo Ljubibratić. Nje- ga učiniše metropolitom svijuh rišćana u Dalma- ciji. Mletačka republika podijeljujuć slobodu Lju- bibratiću, mišljaše da je u njemu našla svoga pri- stašu i agenta u Hercegovini, ali se naskoro sjeti da je s njim dobila! u Dalmaciji novog protivnika. Hrišćanski ockovni dostojanstvenici avojim bizan- tinizmom zoali su se ulagivati svakoj vladi, bilo Turskoj bilo Mletačkoj ili Ruskoj, uvijek spremni da prevare svaku, kad bi to zahtjevala njihova korist. Stevo Ljubibratić bijaše nevješt svemu što se tiče biskupske časti i dužnosti. Zuao je jedino čitat i pisat i govorit talijanski jezik koji je na- učio u veroneškoj tamnici; mrajet latine i pro- povijedat i širit bludaje prasvovjerja i srpske pre- . svoga pokojaoga učitelja famosnoga Savatije, : Qbjestan, a ovijetu svoga doba prolašaše nehotice morao pomisliti, da su jedni i drugi po- dmićeni i potplaćeni od krvnih oeprijatelia naše- ga naroda,“ morao si na se i na svoje drugove pokazati prstom, i pokazati tu svoju tobožnju na- rodnu svijest. Jest, ove su vrsti vaši članci i vaše Pisanje; u ovakom se ruhu pokazujete, ne svije- tu, nego svojoj savjesti. Iza toga kaže ,Eski dost Bošnjaković,“ da bi pri prvom popisu pučanstva mogla visoka zem - vlada, koja stoji nad strankama, znati koliko ih je ostupilo od ,Bošnjakova“ barjaka. Tu se mi s Kosp. piscem nećemo prepirati, jer u nas ima lju- di koji bi ti, ako pokažeš i malo slobodne volje, odmah oparili ploče. U ovo se je on i pouzdao, ali to nema vrijednosti, jer se danas hoće moral- ne pobjede, pobjede slobode, koja pušta žile du- boko, koja se neće nikad prometnuti u puku i praznu slavu. Ona danas u Eogleskoj slavi slavje. Sav dopis napunjen je riječima ,bosanski (?) varod“ ,bosanski (?) jezik“ ,korjeniti Bošnjaci“ i ništa drugo. Čudo i veliko čudo, kad nam gosp. dopisnik neće pa neće, da kaže, gdje je klica i zametak njegovog ,bosanskog naroda,“ gdje je korjen ,bosanskog jezika,“ gdje je pradomovina tih korjenitih Bošnjaka? Kuda su prošli, dok su našli sadanja sjedišta i kako su se proturali ? Ni- kako nam toga neće da kaže. U ovoj stisci, kad od Bošnjaka“ i njegove gospode ištemo račun, kriju se pod plašt mira, ispod kojeg pomažu : Na- šem narodu ne treba te borbe; on ne želi ,pe- čenih političkih golubova ;“ njega treba podučiti u poljodjelstvu i materijalno ga podići. To je li- jepo i vrlo lijepo, ama nam to ne rekoste prije, kad ste sami pekli svoje ,političke golubove,“ ne- BO sad, baš sad, kad su vam se iznevjerili svi dokazi, kad su vam se pokvarili i usmrgjeli , pe- čeni politički golubovi,“ sad nam to dovikujete, baš kao lija kad nemogav dokučiti grozda: ,ki- selo je“ reče. F. ibni F. Trebinje, 3 Avgusta. Jučer uzeh u ruke najnoviji broj nazovi- » Dubrovnika“, pa izmegju ostaloga uoćih i jedan dopis iz Trebinja. Da _rečem da je ovaj dopis i- špod svake kritike, mislim da ne bi ništa nepro- mišljena rekao, jer eto i sam dopisnik priznaje, da se je do sada slabo bavio pisanjem, pa mu je pero teže u ruci, no motika. Možebiti on hoće da drugačije značenje dade svojim riječima, biva da je on čovjek iz naroda i za narod. A ja bi, sudeći po velikoj nadutosti, kojom rečeni dopis odiše, kazao da mu je pisac ,ponosita glava ;“ ali koja je puna puncata površnih i šupljih ideja. Njemu su prestavnici hrvatstva u Trebinju ono desetak drvodjelja i crevljara, a kao da ne pozna- je toliko odličnih Muhamedanaca i katolika, koji tako dično ovamo zastupaju hrvatsku stranku. Po- Zuaš ih ti, moj dopisniče, vrlo dobro, dajbudi ih svaki dan vidiš ; ali to ipak ne smeta tvojoj bez- načajnosti, da se drsko kalom bacaš u lice po- Štenjaka, Kažeš da Hrvati denunciraju, a ovamo objegjuješ na najnedostojniji način Hrvate čino- vnike, ko bajagi da su oni krivi, e tvoj proto i učitelj nesmišljeno rade i još nesmišljenije govo- Dalmacijom sijuć svuda izmegju hrišćana mržnju proti katolicima ; namećući hrišćanskim siroma- šnim seljacima teški teret ogromnih harača, da može udovoljit svojoj lakomosti i on sam isplatit harač Pećkomu Patrijarki za dobivena prava dal. matinskog metropolita. Svaka obitelj koja je ima- la sreću primiti takoga gosta bila je usiljena po- kloniti istomu 12 reala, Vidjelo se u vrijeme nje- Kuva pastjerskog pohoda, da njeki kukavni seljaci koji nijesu imali nego dva srestva prehrane, pro- davaju jedno, da tim odstrenit srdžbe i proklestvo svoga duhovnog glavara. I sami katolici videć u njemu toliku vlast i ponositost ostajahu zapanje- ni; tako da mletački senat, da obrani prava ja- vnog mira i sigurnosti, pismom 21 Januara 1720, naredi općenitome Provedituru u Dalmaciji, neka Stevu Ljubibratiću zabrani vršiti svnko pravo bi. skupike vlasti u Dalmaciji. Nakon toga Ljubibratić bi iz Dalmacije pro- gnan i pozvan u Mletke, da poda razlog svoga pu» stupanja, (Nastavića 66). FNA m a DT m M DP KI E. Tb. re. Ti dalje veliš, da mi zavidimo, napretku va- še 100 školske djece, a nama sva ta vaša djeca nijesu ni nakraj pameti, nego nemojte, da vam odveć zazubiće rastu za našijem Preradovićem, Gandulićem, Martićem, Šeonom i dr., a na čast vam sva vaša djeca i omladina! Reci mi dopisni- če govoriš li pošteno, pa ću ti onda reći jesi li srb?! — Ovamo je bio došao velečasni kan. dum. Ivo Stojanović iz Dubrovnika. Kad se je pozaustavio u jednoj kavani, sjati se oko njega njekoliko srba ko oko bijele vrane. Zapitali ga izmegju ostaloga prima li ,Dubrovnik,* a on im odgovori, onako na njegova : da mu je uredništvo silom poslalo pr- va dva broja, nego da je zamoto u kartu 20 so- lada i spremio ih uredništvu s porukom, da mu lista više ne šalju. — A naši ti se srbići na ove ri- ječi kud koji razigjoše. — Čitao sam u 5 broju nazovi ,Dubrovnika*-i jedan ćirilicom naštampani dopis Starine Novaka iz Bajove kule. Ah kako ti se moj starčina raz- mahao, bi rekao ne osta na onako pisanje gjavo- ljeg Hrvata u Boci. Ti ,starino“ veliš da je pop Dukljanin pisć ono, što je čuo pričati od starih!ba- betina. Babetine su zar tobi narodna tradicija, ko- jom se pop-Dukljanin dijelom služio, kad je pisć svoju hroniku. A jere ti, odabra ,babsko“ ime, kad pišeš po novinama, jer ja do sada još nigdje ni u kakvoj istoriji ne nagjoh Starine Novaka, vilenjače stari ? Trebinjac Boka, 1 Avgusta. Dopustite mi, gospodine Uredniče, da Vam se javim iz ovog brvatskog kraja, te da Vam ja- vim dolazak našeg dičnog mještanina gosp. Mata Radovića koji nakon 14 godina svoga boravka u San Franciscu dogje (na žalost za kratko vrijeme) u svoje rodno mjesto. Vidjeti ovog dičnog sina kako ljubi i štuje svoje rodno mjesto, svoj siro- imašni ali mili narod, kako se diči svojimŠhrvat- skim materinskim jezikom, kako potpomaže siro- mahe, a tješi nevoljne ne može a da mu ne klikue svaki mještanin: Živio! dični sine našeg siro- mašnog mjesta, množili se_ i unaprijed takvi sino- vi na korist i dobrobit mile nam domovine Hr- vatske. — Suviše, ako mi dopustite, da odgovorim na dopia, koji mi ovih dana dogje do ruka, iz koga izvire pravi kukavčiluk srpske duše, njekog ,mla- dog Srbina,“ a koga sam Čitao u broju 24. ,Srp- skog Glasa.“ Pri svečanosti Sv. Antuna pokrovitelja sela L. dogje ,Srbadija ll“ iz Risna, Morinja, Kame- nara itd. (kako dopisnik kaže), Čitajuć dopis, svak bi mislio da se sakupilo sve srpstvo ,Velike Sr- bije,* a kad tamo va broju ih šest. Da ih poć- nem opisivati bio bi na dugo, pa i dosadno. Bo- lje se srbndije nije moglo sakupiti pod cijelom kapom nebeskom. Vogja bio im je njeki Popović kalugjer, koji spuštio bradu i kose, ali jošte ne- ma kalugjerske maotijice. Tek dogjoše da pozdra- ve jednokrvnu srpska braću t, j. uas (kako dopi- snik kaže)! Nu u svojoj nadi prevariše se, jer kad opaziše trobojnice, Srbinu tra _u oko, i čuše pjevanje hrvatekih pjesama, zavapiše: Tako nam srpskoga neba, nijesu ovo srpska braća, već kre. men-Hrvati ! Kao da ih pomam snagje počnu se razbježavati njeki tamo, njeki amo. Kad uvidja vogja da mu se četa razbježala, počme ih saku- pljati, te ih njekako i sakupi, ali pod uvjet, da se uz komadić srpske prasetine založu i uz čašicu vina okrijepe. Nagju stol pod jednom murvom, posjedaše, te tako založu i okrijepu se, Ne progje mnogo a njihov vogja (ovdje ga možemo nazvati koro-vogjom) naredi da se imaju izvagjati srp- | ske melodije i to primo: ,Brankovo kolo.* Zapje+: vahu i odigrahu. Kad to uvidješe nafi pustiše ih od uljudnosti, ali govori poslovia lijepo je 'sa- svirit, pa i za pas sadjesti, Ali kad uvidješe gja. woski Hrvatići, koji su već pred crkvom pjevali, bez predvoditelja jer im ga ne treba u u dvojoj ku. ći, stadoše pjevati svoje mile brvatske ' pje- sme kaon. po: Živjela Hrvatska, Glasna jasna, Zastave so naše viju itd. Vidi erbadija da nji.“ bovo pjevanje ne može dobit odsiva pa obrati pje- vati ljubarne pjesme (radeć o alosi, misleć da 6e- im we Hrvati pribušiti.) Dopisnik pok kaše da u“ je dvie aii o .ša un bli, pakt sla"