4

ti

si t
u

ra if

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je mnaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- '
dinu fior. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu: na cijelu |
godinu for. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi,

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se , tiskaju po pogodbi.

da je predbrojea i za došašto polugodište.

Da im saderemo obrazinu s lica !

Što hoćeš? — Ovoje upit, koga mi ponovo
postavljamo novome listu, što su ga pravoslavni
pokrenuli u Dubrovniku, ne toliko radi njega sa-
ma, koliko što nam je on dao prigodu, da preko
njega jednom više rasčistimo ovo pitanje i izvabi-
io na polje sve paše pravoslavne u Dalmaciji,
Bosni, Hercegovini i Banovini, koji se ne zovu Hr-
vatima. —

Mi smo u dva navrata (u br. 23 i 25-26)
rekli, da mi ne znamo što ti ljudi hoće. Dok su
bili zajedno 8 nama, imali su jednu cijelj, jedan
program, kome su, valja priznati, junački služili ;
ali čim su se od nas odijelili, oni nijesu sebi po-
stavili nikakav politički program, nego lutaju
od nemila do nedraga trateć sile i vrijeme u zlo-
bi i inadu i izmišljajući sva moguća srestva, ko-
jim bi nas utamanili.

Jest, mi opet ponavljamo : oni nemađu pro-
grama, A sada da vidimo kako se brane.

sSrpski Glas“ planuo je od jada. Staroga

ika zatekli smo u grijehu, pa mu sei ne ču-
dimo ijedu. No kad nam ou, kako je njegov obi-
“daj, dolazi prodavat" praznijeh riječi, veleći da je
njihov program čist, bistar, zakovit, pošten i t. d.
a ne kaže koji je, mi ne možemo a da mu se ne
nasmijemo, pa se čudom kamenimo, e se nalazi
ljudi, koji tske ludosti kupuju za gotov uovac,
z » Dubrovnik“ pak umuje na svaki način, ka-
ko bi nas pobio. Qu izostavlja veliki dio naših
tvrdnja, ne usugjujuć se ni dotaći ib, jer su ta-
ko istinite, da bi se — kao i njegov zadarski drug —
izvrgao smijehu, kad bi pokušao, da ih obori, Oa
ne može na pr. da zanijeće, što smo rekli u br,
23 o njihovoj vjerskoj nesnošljivosti u Boki i Srbi-
ji; on ne može da kaže: izmišljotina je što smo
pisali o Ljubiši, što tvrdimo o samu njegovu
uredništvu i t. d. pa to sve propušta. On ne mo-
že nikad opovrći ni ovo, što ćemo mu sad reći:
da je bizautinsko previjanje i laž »ve ono, što 0-
ni u ime sloge i ljubavi poručuju. muhamedancima
u Bosni i Hercegovini, jer da povijest svjedoči pro-
tivoo. Oni su vjihovu braću iz Srbije prognali, ćim
su ih dobili, a eto biće samo desetak godina, što su
im dali t. zv. Novu Srbiju, koja je bila krcata
muhameđanaca, pa sad nema ni jednoga |

Kakav je paki ti osakaćeni odgovor, što nam
ga šalje ,» Dubrovnik?“

Mi smo rekli, da je okupacija Bosne i Her.

cegovine jedan od glavnih uzroka, što su se od
nas odijelili, jer da su nadali ojaćati se sn pravo-
slavoijem elementom u Bosni, pa raditi i bez nas,
a da su onila njihovi preko Drine škripali zubima
od jada, — To ih je: ubolo, pa viču da nama ,ni-
je do istine koliko do toga, da ih. denunciramo i
osumojičimo pred vladom *

Pak da nijosmo vragovi ? Qniau Šnjome u
najboljim , odnošajima, sagrljeni kao bratac i ses.
trica, a mi dolazimo da ih pred njame  osumoji-
čimo! Ah savidna svijeta!

oMi vas ne denunciramo, avijesne slavenake
glavice, mi samo iznosimo. fakte,: koji se vikom i
nijekanjem ne pobijaju, Istina je, da je Srbiji klin
u sreo. udario onoj. glas, koji joj ja gavijestio, da
Će paša monaskija okupirati Bosnu i Heroegovinu,

ja Srbija. uvijek. snijevala, da: nja; valjda




šalju se Uredništvu,

obzirom na njezinu kulturu, pripada ta misija.
Istina je da se je i vas to neugodno dirnulo, ko-
liko ovdje toliko u Banovini, jer ste se nadali,
da će se balkanski Pijemont raširiti do  mo-
ra, što vam nije moglo biti žao. Nu kad su vam
se te nade izjalovile, tješili ste se, što ste barem do-
bili # milijuna bosanskih hrišćana, te tako, ako
smo kazali da ste snijevali, da ćete š njima postići
štogod bez nas i preko nas, mi smo rekli golu istinu.
Odmah ste počeli snovati kako biste se odrekli
sjedinjenja sa Hrvatskom i tražili priključenje za-
posjednutih zemalja Dalmaciji, pošto godinu dana
kasnije mi vidimo bukovičke odbore, gdje tu tačku
umeću u program zadarskoga talijaniša, vašega
kandidata, a kadgdd se tastvar ponovi, vi je uvi-
jek odlučno zagovarate.

Nadalje kažate: ,Što se tiče same okupacije
i mi smo je oduševljeno posdravili, ali smo u isto
vrijeme iskazali našu opravdanu bojazan, da će
Srbima u okupiranijem zemljama propanuti ple-
menska individualnost . ...“

Ovo mi zovemo, da ue znate ni što pišete
ni što govorite, kad se ovako u dva retka sami
pobijate. Da taku ludost učinimo mi, koji smo
jučer stupili na političko polie, ne bi se niko ču-
dio. Ali se čudimo mudroj omladini, koja je već
i osjedila.

Mi vas samo pitamo: koji je to _ludov, koji
će oduševljeno pozdraviti ono, od šta ga je strah,
da će ga upropastili?

Pa tako i vi se nijeste obradovali okupaciji,
nego kad je bila gotova, poslužili ste se starim Va-
šim oružjem, bizantinskom lukavosti. Nu kako su
u laži kratke noge, tako smo vas i sada uh-
vatili, pa vam preporučujemo, da u buduće bude-
te oprezni u izvrtanju, a ne kako ovaj put da
mu se mogu domisliti i djeca.

Druge obrane »Dubrovnik“ nije donio, ako
obranom ne zovu onu klevetu, u kojoj nam kažu,
da bismo mi danas ,pristali i uz vraga samo da
Srba nema pod kapom nebeskom.“

Jeste li ih čuli? Oni to govore, oni koji su
ge združili s Talijancima, s Nijemcima, s Magja-
rima, samo neka Hrvata nema pod kapom nebe-
skom! Nije ovo izmišljotina nego žalosna istina,
jer eto sam presjednik odbora za izdavanje tobož-
njeg  » Dubrovnika,“ dr. Matijević, u kome (ako se
mi ljuto ne varamo) upoznajemo pisca odgovora
našemu listu, nije se lani stidio primiti 500 gla-
sova spljetskih  talijanaša, koji su mu ih dali ja-
mačno zato, neka bi u Beču mogao uspostaviti
program  Pavlinovićev i Sundečićev, kako što se
nijesu stidili bukovički i bokeški hrišćani svojim
glasovima srušiti umjerenoga Hrvata dra. Katnića
na korist slavenoždera Bonde, kno što se u“Hr-
vatskoj ve stidite raditi a Magjarima protiv 'hr-
vatstva, Sad recite: ko pristaje i uz vraga, samo
neka mu nema brata: svoga ?

Zar ne bi mogli i mi poći sličnim putem?
Zar se ne bi mogli baciti u krilo Magjara, koji
gu gospodari položaja i sustava i koji bi nas (a
osobito sas iz Cizlajtanije) objeručke dočekali, pak
pomoću njih izvagjati na vama ono, što vi kušate
pa nama? Magjari nas ne: bi mogli rasnaroditi,
jer su u tome odviše slabi, a mi bi imali mnogo
toga, sa čim. danes uzalud usdišemo. Kud bi vi

onda?

Rukopisi se ne sadeja. Listove koasiko i ne pa ni nano ni uprava,



Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dabrovniku a dopisi

Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

Pa mi to, vidite, ne činimo. Mi dapače uda-
ramo kadgdd nam se pruži prigoda na onaj mali
broj Hrvata, koji drži s Magjarima i koji danas
vlada u Banovini i to na vlastitu našu štetu, po-
što na pr. naš list ne smiju zato primati oni Hrvati
koji su ovisni o hrvatskoj vladi !

A zašto tako postupamo? Jer imamo dva
prsta obraza, jer osjećamo da smo Slaveni, pa
kud bi mi kao takovi rukovali s narodima, koji
gaze našu braću? To puštamo vama, koji bi što
se tiče Šurovanja s vladama i tugjim narodima
zaslužili onu njemačku: Mdidchen fir alles.

Najposlije dolaze nam pripovijedat kako oni
ništa drugo ne žele nego slogu s vama! Bizantin -
stva! Sad ćete slogu, kad vas više i autonomaši osta-
vljaju, zgagjeni nad prevarama što ste im počinili ?
Slogu # Hrvatima o kojim kažete da ih nema? —

Što se tiče političkog programa naših  pra-
voslavnih, tu na naše navode nijesu odgovorili ni
rijeći. Tu nas nije moguće pobiti, a da to doka-
žemo, sad ćemo opet sabrati naše argumente što
moguće u kraće, neka budu Svakome razumljivi.

Mi ih pitamo: — Hoćete li sjedigjenje sa
Hrvatskom, dakle konsolidaciju našega naroda u
granicama ove monarkije ?

— Nećemo, odgovaraju nam, nego mia
silama nastojati, da to sjedinjenje zapriječimo.

— Hoćete li sjedinjenje sa istorodnom bra-
ćom ali van granica naše monarkije ?

— Vi ste denuncijanti! odvraćaju nam. Ne,
mi toga nećemo, mi smo vijerni podanici Njegova
Veličanstva našega premilostivoga cara i kralja, pa
odlučvo odbijamo od sebe tu klevetu, Zar ne vi-
dite na pr. u Srijemu u Mitrovici, gdje su najra-
dikalniji i najžešći Srbi, kako se čine skupštine,
da se ćesaru izrazi lojalnost, a to uslijed hrvat-
skih insinuacija, da mi težimo van granica,

— Dobro! nastavljamo mi. Vi ste dakle za-
dovoljni sa današnjim stanjem, vi želite da sve
ostane ovako kako je?

— Ne nipošto! Ili se ne domišljata da sva
naša žestoka borba vije drugo nego prosvjed pro-
tiv sadašnjeg položaja, u kome mi nazrijevamo ve-
liku pogibiju za našu plemensku individualnost?

— Da koga vraga hoćete? — — —

Evo vam, mili čitatelji, stvari u: pravome
svjetlu. Mi danas protiva nas u ovoj monarkiji -i-
mamo masu od milijuna i više, koja pripada isto-
me narodu i koja se od nas dijeli valjda najviše
po vjeri. Ali jesvu ne možemo okriviti. Prosti pravo-
slavni narod još čami u neznanju. Lagali bi, kad
bi ustvrdili, da nam je on neprijateljem. On je
samo slijepo orugje u rukama njegove ,inteligen-
cije,“ koja se sastoji većinom is polu-naobrašesih
ljudi. To su u prvom redu popovi i kalugjeri, koji
narodu s oltara zajedno s vjerom ulijevaju srpstvo
i mržnju na one, koji ne pripadaju: srpskoj vječi,
Zatim su učitelji ponajviše vjerskih škola, koje su
utemeljene da okupljaju pravoslavnu dječieu i:sep-
stvom ih fanatizuju, te napokon mnogobrojni tsgovei,
uopće bez ikakve kulture, kojijem je jedina duševna
lrana ona pogana šuć, koju na naa rigaju novinsri
srpski. Ovi savedeni ljudi i ne ditaju oišta»drugo,

ae shvataju drugo, do li ono čim ih pitaju ' gornja

četiri stališa. Bam puk leži zapušten u :kaljuši:ne-

moralnosti. Dosta je da pogledamo anale !aslih

'