4 ti si t u ra if List izlazi svakom subotom, a cijena mu je mnaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' dinu fior. 4, na pd godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu: na cijelu | godinu for. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inosemstvo fior. 4 i poštarski troškovi, Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se , tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došašto polugodište. Da im saderemo obrazinu s lica ! Što hoćeš? — Ovoje upit, koga mi ponovo postavljamo novome listu, što su ga pravoslavni pokrenuli u Dubrovniku, ne toliko radi njega sa- ma, koliko što nam je on dao prigodu, da preko njega jednom više rasčistimo ovo pitanje i izvabi- io na polje sve paše pravoslavne u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Banovini, koji se ne zovu Hr- vatima. — Mi smo u dva navrata (u br. 23 i 25-26) rekli, da mi ne znamo što ti ljudi hoće. Dok su bili zajedno 8 nama, imali su jednu cijelj, jedan program, kome su, valja priznati, junački služili ; ali čim su se od nas odijelili, oni nijesu sebi po- stavili nikakav politički program, nego lutaju od nemila do nedraga trateć sile i vrijeme u zlo- bi i inadu i izmišljajući sva moguća srestva, ko- jim bi nas utamanili. Jest, mi opet ponavljamo : oni nemađu pro- grama, A sada da vidimo kako se brane. sSrpski Glas“ planuo je od jada. Staroga ika zatekli smo u grijehu, pa mu sei ne ču- dimo ijedu. No kad nam ou, kako je njegov obi- “daj, dolazi prodavat" praznijeh riječi, veleći da je njihov program čist, bistar, zakovit, pošten i t. d. a ne kaže koji je, mi ne možemo a da mu se ne nasmijemo, pa se čudom kamenimo, e se nalazi ljudi, koji tske ludosti kupuju za gotov uovac, z » Dubrovnik“ pak umuje na svaki način, ka- ko bi nas pobio. Qu izostavlja veliki dio naših tvrdnja, ne usugjujuć se ni dotaći ib, jer su ta- ko istinite, da bi se — kao i njegov zadarski drug — izvrgao smijehu, kad bi pokušao, da ih obori, Oa ne može na pr. da zanijeće, što smo rekli u br, 23 o njihovoj vjerskoj nesnošljivosti u Boki i Srbi- ji; on ne može da kaže: izmišljotina je što smo pisali o Ljubiši, što tvrdimo o samu njegovu uredništvu i t. d. pa to sve propušta. On ne mo- že nikad opovrći ni ovo, što ćemo mu sad reći: da je bizautinsko previjanje i laž »ve ono, što 0- ni u ime sloge i ljubavi poručuju. muhamedancima u Bosni i Hercegovini, jer da povijest svjedoči pro- tivoo. Oni su vjihovu braću iz Srbije prognali, ćim su ih dobili, a eto biće samo desetak godina, što su im dali t. zv. Novu Srbiju, koja je bila krcata muhameđanaca, pa sad nema ni jednoga | Kakav je paki ti osakaćeni odgovor, što nam ga šalje ,» Dubrovnik?“ Mi smo rekli, da je okupacija Bosne i Her. cegovine jedan od glavnih uzroka, što su se od nas odijelili, jer da su nadali ojaćati se sn pravo- slavoijem elementom u Bosni, pa raditi i bez nas, a da su onila njihovi preko Drine škripali zubima od jada, — To ih je: ubolo, pa viču da nama ,ni- je do istine koliko do toga, da ih. denunciramo i osumojičimo pred vladom * Pak da nijosmo vragovi ? Qniau Šnjome u najboljim , odnošajima, sagrljeni kao bratac i ses. trica, a mi dolazimo da ih pred njame osumoji- čimo! Ah savidna svijeta! oMi vas ne denunciramo, avijesne slavenake glavice, mi samo iznosimo. fakte,: koji se vikom i nijekanjem ne pobijaju, Istina je, da je Srbiji klin u sreo. udario onoj. glas, koji joj ja gavijestio, da Će paša monaskija okupirati Bosnu i Heroegovinu, ja Srbija. uvijek. snijevala, da: nja; valjda šalju se Uredništvu, obzirom na njezinu kulturu, pripada ta misija. Istina je da se je i vas to neugodno dirnulo, ko- liko ovdje toliko u Banovini, jer ste se nadali, da će se balkanski Pijemont raširiti do mo- ra, što vam nije moglo biti žao. Nu kad su vam se te nade izjalovile, tješili ste se, što ste barem do- bili # milijuna bosanskih hrišćana, te tako, ako smo kazali da ste snijevali, da ćete š njima postići štogod bez nas i preko nas, mi smo rekli golu istinu. Odmah ste počeli snovati kako biste se odrekli sjedinjenja sa Hrvatskom i tražili priključenje za- posjednutih zemalja Dalmaciji, pošto godinu dana kasnije mi vidimo bukovičke odbore, gdje tu tačku umeću u program zadarskoga talijaniša, vašega kandidata, a kadgdd se tastvar ponovi, vi je uvi- jek odlučno zagovarate. Nadalje kažate: ,Što se tiče same okupacije i mi smo je oduševljeno posdravili, ali smo u isto vrijeme iskazali našu opravdanu bojazan, da će Srbima u okupiranijem zemljama propanuti ple- menska individualnost . ...“ Ovo mi zovemo, da ue znate ni što pišete ni što govorite, kad se ovako u dva retka sami pobijate. Da taku ludost učinimo mi, koji smo jučer stupili na političko polie, ne bi se niko ču- dio. Ali se čudimo mudroj omladini, koja je već i osjedila. Mi vas samo pitamo: koji je to _ludov, koji će oduševljeno pozdraviti ono, od šta ga je strah, da će ga upropastili? Pa tako i vi se nijeste obradovali okupaciji, nego kad je bila gotova, poslužili ste se starim Va- šim oružjem, bizantinskom lukavosti. Nu kako su u laži kratke noge, tako smo vas i sada uh- vatili, pa vam preporučujemo, da u buduće bude- te oprezni u izvrtanju, a ne kako ovaj put da mu se mogu domisliti i djeca. Druge obrane »Dubrovnik“ nije donio, ako obranom ne zovu onu klevetu, u kojoj nam kažu, da bismo mi danas ,pristali i uz vraga samo da Srba nema pod kapom nebeskom.“ Jeste li ih čuli? Oni to govore, oni koji su ge združili s Talijancima, s Nijemcima, s Magja- rima, samo neka Hrvata nema pod kapom nebe- skom! Nije ovo izmišljotina nego žalosna istina, jer eto sam presjednik odbora za izdavanje tobož- njeg » Dubrovnika,“ dr. Matijević, u kome (ako se mi ljuto ne varamo) upoznajemo pisca odgovora našemu listu, nije se lani stidio primiti 500 gla- sova spljetskih talijanaša, koji su mu ih dali ja- mačno zato, neka bi u Beču mogao uspostaviti program Pavlinovićev i Sundečićev, kako što se nijesu stidili bukovički i bokeški hrišćani svojim glasovima srušiti umjerenoga Hrvata dra. Katnića na korist slavenoždera Bonde, kno što se u“Hr- vatskoj ve stidite raditi a Magjarima protiv 'hr- vatstva, Sad recite: ko pristaje i uz vraga, samo neka mu nema brata: svoga ? Zar ne bi mogli i mi poći sličnim putem? Zar se ne bi mogli baciti u krilo Magjara, koji gu gospodari položaja i sustava i koji bi nas (a osobito sas iz Cizlajtanije) objeručke dočekali, pak pomoću njih izvagjati na vama ono, što vi kušate pa nama? Magjari nas ne: bi mogli rasnaroditi, jer su u tome odviše slabi, a mi bi imali mnogo toga, sa čim. danes uzalud usdišemo. Kud bi vi onda? Rukopisi se ne sadeja. Listove koasiko i ne pa ni nano ni uprava, Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dabrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Pa mi to, vidite, ne činimo. Mi dapače uda- ramo kadgdd nam se pruži prigoda na onaj mali broj Hrvata, koji drži s Magjarima i koji danas vlada u Banovini i to na vlastitu našu štetu, po- što na pr. naš list ne smiju zato primati oni Hrvati koji su ovisni o hrvatskoj vladi ! A zašto tako postupamo? Jer imamo dva prsta obraza, jer osjećamo da smo Slaveni, pa kud bi mi kao takovi rukovali s narodima, koji gaze našu braću? To puštamo vama, koji bi što se tiče Šurovanja s vladama i tugjim narodima zaslužili onu njemačku: Mdidchen fir alles. Najposlije dolaze nam pripovijedat kako oni ništa drugo ne žele nego slogu s vama! Bizantin - stva! Sad ćete slogu, kad vas više i autonomaši osta- vljaju, zgagjeni nad prevarama što ste im počinili ? Slogu # Hrvatima o kojim kažete da ih nema? — Što se tiče političkog programa naših pra- voslavnih, tu na naše navode nijesu odgovorili ni rijeći. Tu nas nije moguće pobiti, a da to doka- žemo, sad ćemo opet sabrati naše argumente što moguće u kraće, neka budu Svakome razumljivi. Mi ih pitamo: — Hoćete li sjedigjenje sa Hrvatskom, dakle konsolidaciju našega naroda u granicama ove monarkije ? — Nećemo, odgovaraju nam, nego mia silama nastojati, da to sjedinjenje zapriječimo. — Hoćete li sjedinjenje sa istorodnom bra- ćom ali van granica naše monarkije ? — Vi ste denuncijanti! odvraćaju nam. Ne, mi toga nećemo, mi smo vijerni podanici Njegova Veličanstva našega premilostivoga cara i kralja, pa odlučvo odbijamo od sebe tu klevetu, Zar ne vi- dite na pr. u Srijemu u Mitrovici, gdje su najra- dikalniji i najžešći Srbi, kako se čine skupštine, da se ćesaru izrazi lojalnost, a to uslijed hrvat- skih insinuacija, da mi težimo van granica, — Dobro! nastavljamo mi. Vi ste dakle za- dovoljni sa današnjim stanjem, vi želite da sve ostane ovako kako je? — Ne nipošto! Ili se ne domišljata da sva naša žestoka borba vije drugo nego prosvjed pro- tiv sadašnjeg položaja, u kome mi nazrijevamo ve- liku pogibiju za našu plemensku individualnost? — Da koga vraga hoćete? — — — Evo vam, mili čitatelji, stvari u: pravome svjetlu. Mi danas protiva nas u ovoj monarkiji -i- mamo masu od milijuna i više, koja pripada isto- me narodu i koja se od nas dijeli valjda najviše po vjeri. Ali jesvu ne možemo okriviti. Prosti pravo- slavni narod još čami u neznanju. Lagali bi, kad bi ustvrdili, da nam je on neprijateljem. On je samo slijepo orugje u rukama njegove ,inteligen- cije,“ koja se sastoji većinom is polu-naobrašesih ljudi. To su u prvom redu popovi i kalugjeri, koji narodu s oltara zajedno s vjerom ulijevaju srpstvo i mržnju na one, koji ne pripadaju: srpskoj vječi, Zatim su učitelji ponajviše vjerskih škola, koje su utemeljene da okupljaju pravoslavnu dječieu i:sep- stvom ih fanatizuju, te napokon mnogobrojni tsgovei, uopće bez ikakve kulture, kojijem je jedina duševna lrana ona pogana šuć, koju na naa rigaju novinsri srpski. Ovi savedeni ljudi i ne ditaju oišta»drugo, ae shvataju drugo, do li ono čim ih pitaju ' gornja četiri stališa. Bam puk leži zapušten u :kaljuši:ne- moralnosti. Dosta je da pogledamo anale !aslih '