Br. 30-31. U DUBROVNIKU 20. Avgusta 1892. UR VENA HRVAT Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopis šalju se Uredništvu, Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefraokirane ne prima ni uredništvo ni uprava, List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- | dinu for. 4, na pd godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na pd godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea i za došasto polugodište. Sila magjaronska. Magjaroni | Koji su to ljudi ? Magjaron, to je pridjevak, ili bolje nadimak jedne stranke u Banovini. Kako je svakome poz- nato, tamo se Hrvati dijele u tri straoke : u pra- vaše, obzoraše ili neodvišnjake i nerodnu stranku ili — magjarone. I magjaroni dakle Hrvati su. Oni se za Hr- vate i priznaju, dapače nećemo pogriješiti, ako re- čemo, da ima magjarona, koji se plemenski više osjećaju Hrvatima od mnogih neodvišnjaka, koji bi te na slično pitanje ostavili bez odgovora. Mi smo se do sada njekoliko puta bavili o ovoj stranci, koja danas drži u svojim rukama hr- vatsku vladu i mi smo s našega gledišta ojezin nerad najodlučnije osudili, pa ako se sad na njih povraćemo, nije za drugo nego što nas izazivlju teški prijestupi, koje ih ova počinja po tugjem naputku a na veliku štetu našega naroda. Magjaroni! Ni samo im ime ne obećaje do- bra! A za čim teže, što traže ti magjaroni ? Leader magjaronski, gospodin Nikola pl. Czernkavich (litage : Crnković) odgovorio nam je jednom na ovaj upit po prilici ovako: — Mi Hr- * vati malen smo narod, koji je preslab a da se sam od sebe uzdrži. Nama treba pomoći i saveza sa mogućim susjedima“ Mi danas u ovoj mouarkiji ipak nješto posjedujemo; mi uživamo njekih pra- va, koja nemaju ni Česi, ni Poljaci, ni Ruteni, ni Slovenci. Nama je nastojati da te povlastice ušću- vamo, a to ćemo moći samo ooda, ako budemo bezuvjetno držali s Magjarima. Magjari su danas gospodujući elemenat n monarkiji, pa mi moramo š njima živjet na lijepe. Nama pak ne prijeti po- gibija od magjarstva nego od nijemstva. — Ova politika mogla bi biti dobra, kad bi i- mala svoje granice. Mi shvaćemo da se može na- ći skonservativnih“ ljudi u Hrvatskoj, koji, zado- PODLISTAK O SPOMENIKU NAMIJENJENU GVIYU GUNBULICU“ Memeniote operum patrum vestrorum, quae fecerunt in generationibus suis. B. 8. Machab. L. 1. cip. 2, 51. Mi mise dentro alle segrete cose, Dante, Što bi nekad? što si sad moj grade ? Kad razmišljam srce mi se para, Pa te «poznat nikako ne znade, A! mi pjesma ipak te ne kara, Jer te posve ne nalasi kriva Bezpoštenja, te s' u tebi stvara. Sama sila, sama sila živa !) Ote zlatne ti slobode prava, Pak od tada, ko što svegjer biva, Mislimo, da nam ne troba maposisja, da go mine 8 sa njekim načelima, koja isbijaju is ove igaće krasne pjesmo. Mi, kako nadi Čitatelji dobro snada, Du. brovčane ne smatramo posebuim plemenom nego kao čest lomena hrvatskoga. Ipst donosimo je u našemo listu, pošto bojom gosp, pisao vrlo lijepo ilustrovao dubrovčanstvo De o PRP is nje ro ire motel rijekor % prov prijekor Uredništvo. Papolesnova wa vrjeme prvog carstva. voljni i s onim što zemlja ima, ne traže ništa vi- še, bojeć se da ne bude gore, te gledaju na svaki vaćin kako će uščuvati ono što imadu, pa bilo to i pomoću ropske poslušnosti prema drugomu narodu. Mi od ove politike bježimo — ali je razu- mijemo. No nikako ne možemo da razumijemo, zašto ti ljudi, ta stranka svakim se srestvima služi, da uništi druge stranke, za nas daleko patriotičnije, koje teže za uzvišenijim ciljevima, koje narodu ne propovijedaju ropsku pokornost naprama drugim, nego da bodre i krijepe, nego mu goje značaj i postojanost, koje stranke napokon ne puštaju s vi- da ni ostale djelove našega naroda, nego ih gle- daju pomoći i svezati s materom zemljom i koje se za Hrvate van banovine zanimaju, ako ne više, a ono barem koliko za sebe. Magjaroni su se na to dali dušom i tijelom. Opoziciju treba uništiti, iskorijeniti. To im je za- povjedio njihov vozja, koga oni slijepo slušaju. Naravni je zakon da narod uvijek traži više nego što ima. Na to ga sili borba za opstanak, koja mu šapće: ne piše ti se dobra, dok je oko tebe mogućih neprijatelja, te zato nasto budeš jak kao i oni. Eto mi viđi garskoj, gdje Magjari, ideal Magjarona, uživaju neograničeno gospostvo nad drugim narodima, ne jednu, nego dvije magjarske opozicije: Apponi- jevu i t. zv. stranku četrdeset osme, koje ui s 0- nim što danas Magjari posjeduju nijesu zadovolj- ne, koje i u potlačenim narodima vide pogibelj za magjarstvo, te bi žudile da ih jednom nestane. Mi držimo da ove dvije pretjerane ali jake stranke imadu na malu zaslugu, ako Magjari i njihova vla- dajuća stranka sve više otimlju prevlast u monarkiji, U nas regbi da svega toga ne smije biti. U nas slobodne duhove valja ugušiti. To više nije politika oportunizma, to je po- litika abdikacije. Vako mogu raditi samo zakleti > Te će biti, ne osta ti zdrava Vlas va glavi ; svaka ti se vrne Na poroke krepost; pusta sprava Srebra, zlata, što se sramno grne Bi ti fala i jedina dika: Svak na dobit, ko pomamljen, srne. — — Dokle tako pamet mi se šika Krupuih misli ernoj u pučini, Gdje me sreća tjera odveć prika, KO da vigju nešto mi se čini Da se u vis sa zemljice diže, Pa ponosno sjaje u daljini. Ked ta slika plemenita bliže K' meni dogje, eto njenog glasa Slatki romon do uha mi stiže ; Pa mi reče; — starinskoga krasa Gojit ne će ni ostatak mali Već ogranci današnjega pasa, Te su zalud iz daleka zvali Umjetnika, uz naplatu skupu, Da me kipom mjedenim pofali, Ja ne želim taku počast glupu, E pred njome prava počast stoji, Kano duša prama mrtvom trupu. Ako hoćeš, dok se šiva svoji, Častit krepost, digni: joj se a puta, Te joj poda zapreka ne kroji ; A kada je smrt savlada kruta, Ti podvige krasno joj slijedi. Hrabrim djelom, što vrjeme ne ćuta, Taka samo počast nama vr'jedi ; . su drugo dim i pusta sjena, pametan ni doli, vi neprijatelji hrvatskoga naroda, njegovi plaćeni ne- prijatelji a nipošto pristaše kakve hrvatske stran- ke — pa bili to i magjaroni! Zadoji prizori koji su se zbili u Hrvatskoj, a najpače oni, te su se prošle sedniiće odigrali u našemu glavnome građu, potpuno su otvorili oči svakomu, avjerili su i onoga koji je prije sumnjao da li je istina što je opozicija neprestano tvrdila i dokazivala. Kada ih lijepo promotriš, smuči ti se. Mu- ka te spopadne, kad primaš opozicijonalna glasila i u njima nemaš što da čitaš, jer ti bijeli s dana na dan dolaze. Ko ne pozna naše odnošaje, mi- slio bi, da se je u onim stupcima huškalo na veleiz- dajstvo. Ali ne! To nije kod nas, kod lojalnog hr- vatskog roda, moguće! Ondje se samo odriješito branile hrvatske pravice. Urednici su se preslušavali, globama kažuji- vali, premetačine se obavljale, na mnijenja se si- lom uplivisalo. Koliko to sve žrtava stoji ljude, koji nemadu vlasti, nego ono što su a znoju lica svoga stekli davaju na oltar domovine — za ideju | I to su sve smjeli magjaroni. Oni magjero- ni, koji hladnokrvno gledaju, kako se hiljade Ni- ginaca..PODUS BK ea son o PJ 7 DJ na On jem, neka našega seljaka istisnu sa do ognjišta 7 5% Ovo njima ništa ne smeta. Oni dapače ovim tugjincima idu na ruku, jer ih oni isdašno podu- piraju protiv opozicije, pošto su svijesni, da su magjaroni prava hrvatska i slavenska stranka. Ti useljenici za magjarone su prava blagodat, dok je najviše zlo za Hrvatsku samo opozicija, koja je dosad neizmjerno mnogo za narod uradila bilo na kulturnom, na političkom i na gospodarstvenom polju i koja se za narod sve udilj žrtvoje! Megjer naš narod mora da je odviše dobro- ćudan, kad mu Šaka Hrvata u ime magjarske ide- je smije činiti onakove presije, Ali sve ima na Taka bješe megju nama cjena, Kad ui, ovdje, knesovasmo, sine | Pače za to, kano morska pjena, Spomen naše kreposti ne mine, Te je povijest preda, mati blaga, Naraštaju svakom koji sine — — Ti si, vigju, ti si sjena draga Osmanova pjesnika — pokorno Rekoh tada — prem da u nam traga Nije stare kreposti; zazorno Ti ne gledaj na nas, oče mili: Pravedno je, al? odveć oporno Tvoje slovo, jer ogromnoj sili Podlegosmo, te Das odnemoše, I na tešku tromost nas prisili, Usred muke (olakšaj je Bože |) Čim se tebe spominjemo sada, Mi činimo sto se činit moše, Al' oam reci, jeli kakva nada Da se sreće kolo nam obrati ? Da ustane što sad udilj spada? — N e k, " rasvedri s. a to pjesnik, i: strogo Dotad lice, pače — često krati — l — Doda — sinko, mjeru dršat mogb, Plamenitom u gsanosu, o čim želiš znat otajne st] Što još magla bodadaneti krije: "o Znaj da o i u Mutoa kaša na sko oo Tm0 više, taj sa nju mo: mari i on 1