pape aw. “mE ti uju RTA a POV IEEE JI FE BOT POSTED RA Aš fr RG BF “ab m. sonara nn TPTK ji ZE RL e TE TT NA xa EI RE RE BELI LR ORI ai KNJ o ia. Mješte svega toga od njih imamo trideset godina ćekanja, trideset godina pobiranja mrvica, koje nam njihovi prijatelji milostivo udijeljuju sa bogatih stolova i koje nam mogu uskratiti kad- god hoće! Posljedice takove politike upravo su užasne. Narod je radio, narod se žrtvovao i borio se kroz toliko i toliko godina; narod je kroz to vrijeme toliko trpio! A danas, bez da se išta pokušalo, govori mu se ne samo da čeka još, nego da odlo- ži oružje! To ga moralno ubija. = Mi se onda ni malo ne čudimo, ako se na- gje ljudi, koji sumnjaju u iskrenost i intencije oportunista. Mi to ne činimo, mi smo dapače u- vjereni, da su ove samo ćiste i poštene, ali tako- gjer uvjereni smo da mnogi pristaju uz ovakovu ge njeki boje, nas bi ojačalo, a opet valja da u- tuvimo u glavu, kako je za upravu zemlje potre- bita jedna stranka, jedna saborska većina. Druga većina, ako ne hrvatska, danas u Dalmaciji nije moguća. Naši protivnici preslabi su a da bi ih va čelu zemlje uzdržale sve milosti njihovih aleata. Broj njihovih zastupnika mogao bi se povećati za dva, za tri, za četiri ; dopustimo da bi i za šest; ali i to je premalo, a ne govorimo ništa, što su ovi sastavljeni iz heterogenih skupina, koji ako mogu bit zajedno kao opozicije ne bi kao vladajuća stranka. Razumimo se : njekakva većina mogla bi se skalapiti, ali tu većinu morali bi da sastavljaju ele- menti, uzeti izmegju samih Hrvata, kojim bi se pri- družili i njeki protivnici sjedinjenja. Za ovaku ve- ! Kasnije pak kad je Italija za dva dijela bi- la gotova, Napoleon, pod pritiskom javnoga mnije- pja u Franceskoj, opirao se zaposjednuću Rima, a 8 druge strane nedala se Austrija, tako da je iz- gledalo kao da će se Italija zaustavit u Firenci. Pa dosta je pročitati pisma, što su ih u ono vrijeme izmjenjivali barone Bettino Ricasoli, jedno doba talijanski premier, i conte Nigra poslanik u Pari- Zu, da se čovjek osvjedoči, kako Talijani nijesu ni časa mirovali, ni drugome dali mira, dok nijesu izvršili što su htjeli. > A gdje vam je naš mali Dubrovnik, repub- lika opkoljena mogućim susjedima, koja je svoju slobodu znala sačuvati i još k tomu proširiti gra- tiice “državi a povlastice puku. Ali Dubrovnik imao je rodoljuba koji su za dobro svoga grada i život < izvrgavali pogibelji. — g Kako je danas kod nas? Kod nas danas . re zkdžu: nećemo sjedinjenja, jer nalazimo protimba, < * “jef tomu nije vrijeme itd. Kad će doći to blaženo doba? Evo čekamo trideset godina, a nikad se nije ništa pokušalo. Doba je uvijek samo kad se hoće Pogledajmo ka- ko rade Česi, koji stoje na slabijem temelju ne- go mi, kako rade Tridentini za autonomiju Triden- ta, na koju nemadu niti iz daleka onoliko prava, koliko mi na sjedinjenje. Ko se pak protivi sjedinjenju? Protive mu se Nijemci, a kako kaže organ hrvatske vlade, pro- tivi mu se i Slavenstvo u Cizlajtaniji. Da mu se Nijemci protive, to razumijemo, jer ovi smatraju Dalmaciju dobrim svojim zaloga- jem ne toliko radi bogatstva, koliko radi položa- ja; sami Slaveni pak ne bi ga rado vidjeli, ne za drugo neko što drže, da bi tim oslabila njihova stranka u Beču. Oslabila bi samo prividno, pošto bi se broj slavenskih zastupnika smanjio jedva za 7, ali zato do- bila bi u ojačanoj Hrvatskoj, koja bi mogla, kad bi htjela, vršiti veliki upliv na razvitak dogagjaja u monarkiji. Hrvatska jaka skapina na jugu koja ima i njeku autonomiju ne bi nikako mogla biti od štete slavenstvu. Da vidimo kako bi se moglo početi, na te- melju ,načela“ većina u Dalmaciji i Banovini. Proglas nar. kluba veli da riješenje pitanja 0 sjedivjenju ne zavisi samo od sabora dalmatin- skoga i to je istina. U prvom redu zavisi od sa- bora hrvatskoga. Sabor hrvatski i dalmatinski dva su najvažnija foruma u ovom poslu. Sabor hrvat- ski morao bi tražiti, ne inkorporaciju, nego rein- korporaciju Dalmacije, a ova neka se odazove da pristaje, ili pak obratno: da Dalmacija pita a Hr- Vatska primi. Je li se to pokušalo? Nije, jer je svakoga strah da će naći ,zaprijeka,“ te da bi mogao iz- gubiti i položaj.“ Da vidimo prvi prigovor. Zaprijeka — gu- deći po raspoloženju duhova i glasovima koji su se čuli ob ovom pitavju — bilo bi najviše, može- mo reći jedino, u Beču. Ali kako su bez osnova lako bi im se odoljelo, jer stvar koju bi naše sa- borske većine pitale, zajamčena je svetom kralje- vom besjedom, zajamčena im je nadalje opstoje- ćim zakonima, koji priznavaju i traže reinkorpora- ciju Dalmacije Hrvatskoj, a naosob to zahtijeva zak. čl. 1. 1868 kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i zak. čl. XXX. 1868 kraljevine Ugar- ske, čiji € 65 kaže doslovce da ,.... (Ugarska) sneće i u buduće prestati temeljem prava sv. u- »Barske krane zahtievati reinkorporaciju Dalma- pije, kao i zahtievati, da se Dalmacija pridruži skraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji.“ Kako vidimo prvi prigovor je neosnovan ili bar na slabu temelja. u % Što se tiče položaja, nije moguće da se taj u Hrvatskoj promjeni u gori i po našu autonomi- ju pogibeljniji, pošto zato nema niti prikladnih e- lemenata. Tamo se došlo dokle se dalje moglo, a svaka promjena značila bi napredak. Zato pada ovoj izgovor stranke, koja nije strankom nego je samo plaha četica bez volje i vlastite direkti- ve, koja se ne usugjuje ni da tumači zakone, za koje veli da ih slijedi, nego joj to čini Pešta a jedina je njezina dužnost, da uvjerava narod, ka- ko je sve dobro što kaže Pešta. Ni u Dalmaciji ne vidimo ate strane pogi- belji za položaj već samo koristi, Prisilje, koga činu regbi da nadležni faktori dobro znadu, te da su je već počeli mijesiti, jer inačije mi ne mo- žemo da razumijemo njeke obrane i Zakrilja, što stanovitijem krugovima dolaze u dio. To je žalosno! Ne, odlučni zagovaratelji sje- dinjenja sa Hrvatskom neće nikad dočekati takih podlikovanja,“ kaošto neće nigda podupirati pro- tivnike sjedinjenja i naših pravica | — Raspravljajuć o stvari mi smo se ovdje za ča3 postavili na stanovište, na kojemu kažu da stoje stranke, koje kod nas i u Banovini imaju većinu, te smo š njega gledali dokazati da je vrije- me prispjelo, a put im je Šš njihova gledišta po- sve zakopit. Drugo je kad bi smo bili u većini mi, koji li pokle nijesno — a nema, barem u Banovini, iz- gleda da ćemo za sad biti — dobro je i korisno da se izvede i ono što se može, sa strane onih koji mogu kad bi htjeli. Mi im se ne bi opirali, a ne bi ni opozicija u Hrvatskoj, kako to razabi- remo iz nacrta adrese koji je ovih dana sastavi- la stranka prava i u kome se izmegju ostaloga što prije zahtijeva sjedivjenje. Mi držimo da bi sjedinjenje i po postojećem sustavu koristilo našemu narodnom životu. Koristilo bi Dalmaciji, pošto bi eo ipso do- bila mnoga prava, radi kojih se danas borimo i Bile trošimo. Koristilo bi Banovini, jer bi dalmatinski ele- menat tamošnjeg zadahnuo južnim vatrenim da- hom, kao što to čini sad primorski, i osvježio onu mlohavost koja se Širi, a naša, većinom talijanska kultura blagotvorno bi djelovala na našu braću, kad bi š njima došli u uži doticaj. Koristilo bi dalnjoj cjelokupnosti, jer bi na - ša trojedna kraljevina na taj način željeznim be- demom optočila druge hrvatske zemlje, grleć ih jakim ali bratskim zagrljajem. Koristilo bi Slavenstvu u ovoj državi, jer bio bi čin, koji bi stavio dualiste u veliki antago- nizam; uzdrmao bi dapače samim sustavom a mo- narkiji otvorio put, kojim joj je poći, ako hoće da je čvrsta i juka i da su joj narodi — a nada- sve 20 milijuna Slavena — zadovoljni. — Možda da se ovdje razilazimo malko od na- ših prijatelja u Banovini, pa zato kušaćemo da naše nazore opravdao. Sjedinjenje i samostalnost, za čim mi težimo, to su, po našem sudu, dvije tačke koje se dosta razlikuju. Moguće da polučimo obje zajedno, ali ovaj je slučaj više manje problematičan. Mnogi naši ugledni, umni i sijedi —rodoljubi u Dalmaciji i u Hrvatskoj, poraženi današnjim sta njem, uzdaju se jedino u velike dogagjuje, koji bi nas mogli pomoći i donekle nemadu krivo. Ali ovi 4 mogli bi biti koliko nama u prilog, toliko protiv naš, Bili kakvi bili, cijenimo da bi zlo bilo, kad bi nas ti zatekli nepripravne i rascijepane u toli. ko komadića, s kojima dalo bi se miješati kako je koga volja. Bolje, mnogo bolje za uas, da ih dočekamo kao jaki jedinstveni sastav, koji broji skoro 3 mi- lijuna ljudi, koji kao magnet privlači ostalo isto- fodno slavenstvo na jugu monarkije, koji već ima njeku autonomiju i koji napokon imponuje boga- tom kulturom i silnom inteligencijom. Ovakav ja- ki sklop ne bi bilo lako raskidati. Rade li u tom smislu naši oportuniste s je- dne i s druge strane Velebita ? Ne. politiku više iz obzirA i osobnih prijateljstva, ne- go iz osvjedočenja, te da bi joj, kad bi toga ne- stalo, prvi okrenuli legja. Ne valja pri tom zaboravit, da mlagji nara- Štaj, koji će sutra preuzeti vodstvo hrvatstva u ovoj pokrajini ne _ misli kao oportuniste, a uz taj mlagji naraštaj pristaju danas bogme mnogi sta- riji rodoljubi, pristaje i velik dio neodvisnog pu- čanstva, koje, s malom iznimkom, svukud se izra- zuje za odlučniji rad, pošto boji se da ga mrtvi- lo ne svlada. Ovi se neće pokoriti. Nije kuda, priznati nam je da idemo u su- sret žestokoj borbi. No ta jo bila potrebita. Sa- mo da ispane po nas i po naš oglas časno i po- šteno 1 Obraniti nam se od slučajnih prigovora . da smo je mi prouzrokovali. Mi velimo: narod je tra- žio, a budućnost nam sudija da li inamo pravo. * * Mnogijem ova naša razlaganja činiće se pre- duga, ali neka pomisle. da nije tako lako su dvije riječi pretresti politiku čitave jedne stranke, Mi smo se postavili na zakonsko stanovište naši- jeh oportunista, te smo pokušali, da to dovedemo u suglasje sa njihovim radom, a našli smo, da ni to stanovište, i onako veoma nezgodno, nije bilo dobro zastupano. Mi se dakle s njihovom politikom ne slaže- mo i uvjereni smo da nam ne može donijet kori- sti, kao što nam nije donijela do sada. Mnogo to- ga što se njoj pripisuje u zaslugu nije nego po- sljedica narodnog razvoja i duha vremena, pošto vidimo da većina stečevina dobilo se prije sedam- deset i devete, dakle za vrieme njemačko-liberal- ne vlade. Kao Dubrovčani ovo izjavljujemo u ime svo- je, pošto regbi da se dobar dio naše stranke, na žalost, ne slaže s ovim nazorima. — — Pa što nam ostaje? Koju politiku da go- nimo ? upitaće nas mnogi. Ovo je upit koga smo postavili i mi sami se- bi, a na nj kušaćemo da odgovorimo došasti put. 8. Opet ,Zdur“ zduroveta ! (Dopis iz grada — svršetak.) Divno je pak vidjeti kako delija ,Zdur“ iz- vrće naše riječi o Vuku Karadžiću. Mi smo bili rekli ovo: gSam Vuk onda kad ga još ne bješe obuselo vasiono srpstvo, znao je priznati, da naj- čišći izgovor našega jezika, biva hercegovački, to je horvatski jezik.“ Ovo su naše riječi. Ali ,Zdur* piše ovako : C. Hr. u istom broju s jedne ruke oslanja se na Vukova autoritat... a z druge stra- ne (u čl. ,Osvijestite se Hrvati*) napada na Vu. ka.“ — Šta zar nije ovo smiješno? Pisac onog članka se nije pozivao na Vukov autoritat, jer je ne treba, nego je samo htio istaknuti opreku iz- megju prvotnog Vukova mišljenja, i poznijega, ko» je, temeljeći se na načelu ,Srbi svi i svuda,* počinilo ja sbilja pravi ,pravi zločin na hevatsko- me narodu,“ te zaslužuje da bude dostonim ži- gom žigosano. U drugom našem članku mi smo ovako pi- gali: ,Zdur" nam priča što su sve Dubrovčani u- činili da radire slavu imena Gundulićeva. Da su oni sbilja i nastojali nije nam neposnato. 1 mi znamo za Volantića i Markovića i Sijerkovića, nu sva njihvva nastojanja nijesu cilj postigla. Za dva vijeka čuvao se Gundulićev Osman u rukopisima, a Dubrovčani aijesa bili u staoju da ga objeloda-