U DUBROVNIKU 10. Septembra 1892. i di. Pi i. a i. GRVENA HRVATS Br. 84. Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, List islazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- ' dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu for. 4: 60, na po godine flor. 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata _ mine, smatra se da je predbrojea i za došasto perai. i Hrvatsko sitanje i uspješna politika. II. U prošlome broju istaknuli smo koju bi ko- rist imala naša stvar, kad bi zadobila simpatije Europe i kad bi se drugi narodi za nas zauzima- li. Ali, kako kazasmo, ni to nam nije dosta. Koja nam hvajda od tugjega zauzimanja, a- ko mi nijesmo ljudi, ako mi nijesmo sposobni da mu se odazovemo kako treba, ako nijesmo dostoj- ni slobode i samostalnosti ? Bolje, sto puta bolje, da ostanemo zaboravljeni, nepoznati nego du se osramotimo ! U ovom pogledu do danas, a danas nadasve, ne stojimo najbolje. Žalosno je priznati, da smo mi najviše kri- vi ovome našemu stanju ; naši ljudi pripraviše nam ga sami sve jedno kao što ga Poljaci pripra- više Poljačkoj, što u nas svak priznaje jer Poljska daleko nam je, a njezina nam je povijest pred o- čima — ali svak neće da vidi kako je Poljska u Hrvatskoj našla drugu. Eto nam nagodbe! Ko je čitao »kako je postala nagodba“, uvjerio se je da su brvatski sinovi bili oni koji bi — kako je Fra- no Desk govorio kralju — u savezu sa Ugarskoj i dalje išli nego on (Deak)! Kakvu jadnu i ku- kavnu figuru čine oni regnikolarci koji su išli u- govarati u Peštu izmegju kojih se u abdiciranju najviše ističu, Bedekovich, Kraljević a osobito Žu- vić | Što je ouda bilo danas se ponavlja : čini se se svašta, istina ; ali da nijesu naši kakvi su, bili se moglo, bili se smjelo ? Ima presije! Biće i pre- sije, no ko je izvegja, izvagja je bez straha, jer nas pozna. Jednomu dobru službu, drugomu kri- žić, trećemu kakav šuplji naslov i gotovo je — ima ih dapače i takijeh, koji će ti učinit što ho- ćeš ne radi kakve koristi, nego radi šušte tašti- ne, koja im je zasićena, ako recimo paradiraju izmegju prvijeh na kakvijem velikijem svetkovina- ma, a ovih zadojih naći ćete najviše u hrvatske aristokracije. Ova zla kob prati nas od početka naše po- vijesti, pa do danas; sve jedno kao što prati o- stalu slavensku nam braću. Jedini mali Dubrovnik činio je nekad časnu iznimku, Ove nesreće imamo i danas na pretek i što je, tu je, teško ju je izliječitijer ,staro drvo alo- mi ne ispravi.“ Ne dajmo da ae širi, da nam 0- timlje budućnost. — Druga još pogibeljnija pojavu u našemu po- litičkouu životu jest nestalnost u načelima i oavje- dočenju, tako da mnogi koji su se bili lijepo upu- tili na jednom uskočiše u tabor neprijateljski i postaše najveći protivnici avojih negdašnjih sumiš- ljenjaka. Evo vam dokaza. Da ne idemo. dalje, od na- zad 10-12 godina do danas barem iri dijela naše mladeži na visokim školama u Zagrebu, Beču i Gracu pripada radikalnoj hrvatskoj stranci prava. Kroz ovo vrijeme zašlo je nekoliko biljada mla. dih akademski izobraženih ljudi u narod, tako da bi morali pomisliti, e je sva inteligencija hrvat. ska na našoj strani. A naprotiv mi vidimo da najveći. dio tih mladića ,radikalizuje“ ponajviše samo za prvo doba mladosti, dapače njeki jedino kros prve godine školovanja. Poslije upsnu u iodife+ rentisam is koga se probude kao — vladinovol, Tako se dogodilo da mi u Dalmaciji imamo veoma mnogo nekad žestokih Hrvata“, a opozicije u Ba- novini renegata i to najviše stranka prava — jer nemadu u mladosti oslona — čije pra: podrugljivo nazivlju : » Obzoraši*“ vaške odmetnike ,obzoraši“ »Stekliši na dopustu.“ Da ih počnemo brojiti ne bi nikad svršili, ali nemožemo da ne spomenemo pjeke važnije a u prvom redu pokojvoga Puklera, koji je za svo- ga gjačkoga života bio vogja mladeži i tako gor- ljivi i zanešeni rodoljub, da ih je bilo koji su se nadali, e će on jednom učiniti štogod velika. Pak što se dogodi? — Gdje su nadalje veliki župan Kovačević, mladi Spevac, Hinković i toliko drugih potpora današuje magjaronske vlade, koji su nekad bili dobri pravaši | Lani prigodom jubilarne izložbe Zagrebčani imali su prilike da se dive odlučnosti i radikal. stvu jednoga mladoga i inteligeutnoga patriota iz provincije. Ovoga premaljeća taj isti mladi čovjek izišao je pred varod kao kandidat magjaronske stranke, bio je izabran zastupnikom na hrvatski sabor a danas sjedi u ,zajedničkom“ saboru u Pešti, gdje je mjesta samo za prvake magjaron- ske 1! Što ćete više! Eto kakvi smo mi ljudi! Ovaki i slični slu- čajevi zbivaju se dan na dan, A zašto? Mi smo mnogo puta ob ovome razmišljali i tražili izvor zlu. Ali dok mnogi okrivljuju ambjeni u kome se ovaki mladić kreće, sistem, prisilje, potrebu uzdržavanja samoga sebe i navode trista drugih okolnosti ; mi dobar dio (ne svu!) krivice svaljujemo na grešnika i na njegove prvašnje po- litičke uzgojitelje. Naša mladež na visokim škola- ma većim dijelom ako se i izobrazi u svojoj stru- ci, slabo se napila političke izobraženosti nego se više napuni kriva i zlo shvaćena patriotizma, koji poslije brzo ishlapi. Mnogo ovih mladih radikalnih ljudi pošli su jednim putem, a ne drugim ue zna- juć ni sami zašto: — struja ih je zanijela. Stranka, — vješto junačnija, zanešenija, modernija — činila im se recimo idealnijom, zanijela ih je kao što bi ih bila zanijela u pomanjanju ove koja druga, ko- ja bi je, što se — po njihovu shvaćanju — ka- kvoće tiče, nadomiještala na pr. kakav socijali- zam, nihilizam i t. d. jer mladež po naravi teži za najopasnijim. Ali na tome je ostala i malo ih je koji su se moralno učvrstili. Množina, izvan ne- koliko patriotičnih fraza, izjava i uapitnica, nije pošla dalje. Sve se sastojalo u: Živila Hrvatska ! Živio Starčević | i što su se isticali kao pristaše stranke prava, niti ne sluteć da je njihovo shvaćanje antipod onome, što ova velika imena faktično znače, U jedna riječ, ovi potpuno nijesu razumjeli ideju nijesu se u nju uronili, nije im se imprevirala u pamet i srce, nego je samo načinila tanku koricu, koja se prvom prigodom oljušti, Pa tako dogodi se da iza kako sli“ se u mla- dosti ,izmahnitali“ s godinama otresu se svoga radikalizma kao i svih drogih mana, te im osta. ne kao uspomena mladenačkog jogunlaka. Tužno, ali istinito ;.ovako poslije misle a ne govorimo ni- šta o drugim utjecajima koji ih sklone na sabo- rav svojih naćela, što se nebi sbilo, da su u nji. ma bili utvrgjeni. | Mi ovim ne: nišanimo na svu hrvatsku mla- dež, jer ismogju nje ima dosta valjanih mladića, koji saslašuju s naše atrane svako počitanje, Ali baš ovi, prvi su koji će nam priznati da izmegju svojih kolega ima ih i onakove vrsti ; koji će nam pripovidjeti kako ih poznadu dosta i dosta koji su se zadnje godine ili iza kako su svršili nauke preobratili te danas gaze ono čemu su se jučer klanjali. Pogana je to rana, koju je jako teško liječiti, ali nije nemoguće, Jedan od majboljih lijekova bio bi kad bi stariji lagano ali postepeno izučali mlagje, vježbali ih u patriotizmu, tumačili im narodna na- čela, narodna prava, učinili da se u narod zalju- be. Tako bi ih prinukali da stvar ozbiljno shvata- ju, da je prigrle kao dušnost a ne kao sabavu. U svakoj prigodi neka se stariji ponašaju muževuo, jer inače svaka cijelj ma koliko bila plemenita postane prostom konvencijonalnom komedijom, ko- je se je lako odreći. A najbolja je vježba omladini, ako uzme da prouča povijest narodnog preporoda drugih naro- da, nadasve talijanskoga. Neka pomnjivo proma- tra razliku izmegju nas i talijanske omladine za doba kad je Giusti učio u Pisi, omladine lom- bardske ili one na padovanskom sveučilištu s ko- jom su drugovali ljudi, koji su od šezdesete počeli tući neprirodnu talijanštinu u Dalmaciji. .*. aLi Prvo i najglavnije je dakle da mi budemo ljudi. Ako to nijesmo naše pitanje neće se nikad povoljno riješiti, a svaka naša politika biće neod- lučna, mlohava, bezuspješna. Hrvatsko pitanje o- staće za strani svijet utopijom doklegod smo mi nesposobni da ga dostojno zastupamo. Ali kad se naša stranka ojača, kad ideje prodro u narod, u mlade inteligentne ljadi koji ih neće na prvoj va- tri ostaviti, koji će im biti dorasli, kad stečemo snage; onda više naše pitanje neće biti utopijom. Njemačkome absolutizmo magjarske težnje bijahu besmislica; danas ih Nijemci podupiru ; nekad ru- gali su se Gregru i mladočesima: danas bogme lupaju radi njih glavom od zid, danas ne sa Gre- grom više ne šali. Eto taka neka je i naša akcija. O njoj mo- gli bismo i dalje nastaviti, ali za danas dosta je da istaknemo dvije najvažnije tačke: Upoznajmo Europu sa našim stvarima, pridobijmo je za našu misao, a kod kuće krijepimo se, osvješćujmo na- rod, radimo bez prestanka. Neka nam je vazda pred očima jedna cijelj, jedna ideja: da vam Hr- vatska bude jedna, a da u ojoj mi sapovjedamo. A poslije što Bog da! Ustrajemo li, odoli- mo li svakoj navali svakoj košnji, vjerujte, prvim našim protivnicima biće stalo da narod hrvatski — koji sa istorodnim Slovencima broji & miliju- na i koji ima drugih milijuna slavenske bra. će — bude zadovoljan. Ljetopis popa Dukljanina. + (Keaj.) Rački, Jagić, Gfrčrer nijesu, kako smo vi. djeli, nipošto porekli historijsku vrijednost Du- kljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj, ali kad bi i M ima drugi jedan vrstni povjesničar hrvatski koslav Klaić, koji je u odjnovije doba 2 leda. no posnavajući sve ono fito se je o predmetu do tada pisalo — uzeo u protres'D . por ljetopla u ovojaj