List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | KV U DUBROVNIKU 1". Septembra 1892. A HRVATSK Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi dinu fior. 4, na po godine fior, 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu | šalju se Uredništvu, godinu fior. 4: 50, na pć godine or. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. u Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polagodište. Ko nam najviše o zlu snuje. Mi smo do sada u nekoliko navrata ocrtali srpske ,radikale“ ili, kako se oni sami Zovu, ,ra- bodikale“ i regbi da smo im sliku dobro pogodili. Zaduji dogagjaji u Srbiji i odviše su pozua- ti, a da ih mi ovdje opširuo iznosimo. .Regenti trpjeli na vladi rabodikale sve dok su mogli, ali kad su vidjeli da će oni Srbiju upropastiti i da ne umiju upravljati zemljom, otpustili ih službe, Sad je tamo kriza. Liberalna vlada, koja je nastupila, nema većine, teško će je i dobiti, a bez većine u Srbiji se ne vlada. Ako se združe rabodikali i naprednjaci, vladina stranka kod no- vih izbora ne bi dobila ni 10 mandata! Tri su stranke u Srbiji: naprednjačka, libe- ralna i radikalna. Ne možemo kazati koja je od koje bolja, van jedino koja je gora i nesposobni- ja za vladanje. Sve su tri vladale, sve su tri 0- stavile dokaze svoje nezrelosti, a osobito prva i posljedna junači se djelima, kojih se srami cijeli izobraženi svijet. Njeka od tih nedjela odigrala su se nedavno a njeka jućer. Mi smo imali prigode. da donesemo što su.strani. pisci i strani velikani. .go- vorili o tim sablazuima, pošto nas u opće srpske stvari veoma zanimaju. Srbija nam je blizu; to je zemlja u kojoj žive nama srodno pleme koje se zove srpskim imenom. Da je sreće, ova zemlja mogla bi da nam bude od velike koristi. A kad tamo, mi gotovo i nemamo ljućega neprijatelja i koji se našim težnjama Žešće protivi, od nje. U tom su, kako vidimo, sve stranke složne, jer no- va vlada nije imala prečega posla, nego da kroz svoje ljudi, kroza svoje organe pokaže dobar a- petit za ujekim hrvatskim, zemljama i da izjavi ka- ko je potrebito da se amo u naše krajeve a naro- čito u Zagreb, pošalje vjekoliko srpskih emisara, PODLISTAR Uspomena sa lanjskoga izleta. Lk POBRATIMU PREKO VELEBITA. Zdravica na Ivanjdan. Bože blagi! gdje je Ivša dragi? On j' onamo, a ja sam ovamo : Njega grli bjeli Zagreb grade, Za we ovdje malo ko i znade. Nu daj! živi da s' opet vidimo Objeručke da se izgrlimo ! Daj mu, Bože, i Pretećo sveti, Na mnogaja ljeta poživljeti ! Uz dug život, uzdrž'te mu snagu Mudrim perom domovinu dragu Da on može budit i pridizat, Za buduće naraštaje nizat Skupi biser iz ojene prošlosti Sve na uzor hrvatske mladosti, Nek se paše pasom od junaka, Nek se slaže i postaje jaka, Na temelju vjere i ljubavi Nek narodne nasore ispravi, Nek se slavne u pregje izgleda, Što je svoje dušmaninu ne dA, Neka ljubi starostavaa prava U čem stoji narodna nam sla gl dila bdije na braniku = ' Hrvatsku nam da no gase diku, koji će priječiti težnje i interese hrvatskoga plemena. Radikali su pali a došli su liberali, no što su kod kuće radili prvi, ovi će drugi nastavit, a- ko im prije rabodikali vratom ne zakrenu. Izdali gu na dvor bučne programe o reformama, 0 ure- gjenju ekonomskih potreba i t. d. što oni niti mo- gu niti će izvesti. Svak to obećiva, to su obeći- vali i ,rabodikali,“ ali kad su bili otpušteni, osta- vili su zemlju zaduženu do grla, budget s velikim deficitom, vojsku gotovo golu i bosu, vojnike ne- plaćene, činovnike neplaćene a kase prazne! Div- na uprava! šta vi kažete ? Uprava koja je dotle došla, da samome kralju nijesu mogli plaćati nje- govu kraljevsku listu ! Kao da ih to nije kosnulo : čim su više pro- padali, tim su postajali silovitiji i bujoije snijeva- li o Velikoj Srbiji, koja bi imala da proždere ne- koliko milijuna Hrvata i Bugara. Zemlja koja je tako životarila i sama sobom upravljala, htjela je da tu blagodat proširi od Dunava i Egejskog mo- ra do Trsta! Zar to nije smiješno ? Najsmješnije je pak, da stranka, koja je zemlju dovela na rub propasti ima u pučanstvu dubok korijen, Narod je svejedno uz vju i traži — kako svjedoče silne skupštine — da ga ona vodi. Ala puka politički zrela | Nije kuda, valja da svak prizua: Srbija ne- ma sposobnih ljudi, da š njome upravljaju, a one koje je imala nije poznala. Pašić, Garašanin, Mi- lan! Pašiću su dokazali isti Srbi, da je htio, za doba sramotnog rata na Bugare koga je vodio Milan sa Garašinom, izdati Srbiju, onu Srbiju ko- ju je Milan ,proslavio“ po Europi za kartaškim stolovima i drugujuć s raspuštenim, beznačajnim izmetima ljudskoga društva | Jedini čovjek koga u novije doba Srbija pamti, to je bio Mihajlo koji je u prijateljstvu sa prvim sinovima Hrvatske za- —— Tugjoj struji i tugju uplivu Nek se opre i za glavu živu Ustuk bude dušmaninu kletu, La dom mili, ko za vjeru svetu Nek ne stedi truda i napora, Nek ne žali ni zbora, ni tvora, Spravna bude istu krvcu liti, Ak' ne smije bez nje dobra biti! U toliko, možni Stvoritelju, 1 Pretečo njegov Svetitelju, Kako što je ovo vince pravo, Neka bude i živo i zdravo, Vedra lica, čela ponosita Moj pobratim oovkraj Velebita | Čestit bio i narodu mio, Do najstarje starosti živio I slavio svoje krsno ime U dan ovaj, mili pobratime! Ova čaša crvenike vinca U desnici brata Dalmatinca Mome pobru pila se u zdravlje Imendana njegova na slavlje! Popila se u sto dobrih časa, Zuakom bila božijega glasa, Koji narod iz mrtila budi, Koji pravdu i krivicu sudi. Slabe jači, babate obara, Te Davide, Gedeone stvara, Makabejcim na obranu svetu Snagu dava prot dušmanu kletu! Znakom bila božje blagodati Moja braća trojaki Hrvuti Da bud' opet trojna sjedinjena' Na čast Trojstva, Presvetog imena! Rakopisi se ne vraćaju. Listove nefraokirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta čeo bio velike ideje, ali baš zato što je bio čovjek, nije mogao ostati megju svojima : ubili su ga! U kakvome se tek položaju nalazi i uzgaja mladi kralj Aleksandar! Od starijih malo vidio dobra, a dosta zla, od podanika isto tako, a bio je od njih i uvrijegjen u najuježnijim osjećajima, kad su mu ono majku kraljicu tjerali iz države i vukli je po ulicama kako ne bi u nas ni najzadnju žensku, Plemenitih ili kreposnih primjera što ih je do sada doživio | Pa ko to sve zna i pozna, ne može da se ne nasmije nekijem ludorijama, kojih kod nas i: ma dosta i koji od onamo očekoju! spas, a neće da rade zajedno s nama na onomu što bi nam ga donijelo i što se danas jedino može izvesti. Kako vidimo, Srbija, koja je slobodna, neodvisna i sve Što hoćete, toliko je do danas napredovala, da je financijaloo i ekonomski u svakom pogledu posve ovisna o Austriji. Njezini papiri, čija je vrijednost tako spala, da ih više mnogi niti ne primaju, nn- laze se svi u rukama pjemačkih novčara, kao što se njezina trgovina oalazi u rukama Austro-Upar- ske, te kad joj ova zatvori vrata, ova gladuje ! “U ovoj svojoj nevolji Srbija ne nalazi kod nas Hrvata ni malo onog iskrenog saučešća i sažalje- nja, koga bi od braće bila mogla nekad tražiti. Srbi mješte da teže za svojim napretkom, da ču- vaju ono slobode što imaju, a da nas ljube; da simpatizuju s našim težnjama za nezavisnosti ka- ko što swo to mi njima činili; ovi njekim, gatovo bismo rekli, divljačkim načioom postupsja s nama, oni nam niječu opstanak, oni se iz petnih žila protive našemu blagostanju i napretku. Oni nam u istoj našoj domovini uzgajaju žestokih veprija- telja i te dobro plaćaju; podupiru u prvom redu novine srpske, veka proti nama uckaju pravoslsv- lI. ISTOME nZapreka“ Zapreka mi nije sinje more, Niti 8ljeme Velebita gore; Zapreka je što slobode nije, Te rob za njom grozve suze lije. Al kada bi puknuli okovi Odnošaji postali bi novi, ći Preko brda i mora i vode Rob bio bi pravi sin slobode, Sve zapreke prvašnjega stanja Bile bi mu, kć djetinja sanja, Čvrstom nogom i korakom smjelim Šetao bi gradovima b'jelim, Ni Zagreba pozabio ne bi, Najprije bi došetao k tebi, Hrvat pravi došo bi k Hrvatu, B...o k Ivši ko k svojemu bratu Da ga vidi, zagrli, isljubi, A job možda i ostao tu bi; Tako mu s6 taj dopao grade, Tako pobro opčarat ga znade Onda kad je pun narodne avdsti Vince pio na toj Novoj Vesti *). Al do toga, pobratime Ivo, Što smo jošte i sdravo i živo Tješimo se i hvalino Bogu, Kojim želje ostvarit se mogu, Tješimo se i gojimo nadu, A ove bit će, što Nebesa dadu ! B. M. G. * Ulica u Zagrebu,