Jedan put' poglaš s tvojijem. bracom, a' Karaglor- gjevićevijem novćem, u Monakov, trkvi časkom do Wormsa na čarobnoj Rajni, pak ćeš one glasovite podignutu riječi naći oa Lutherovu spomeniku, godine 1868e. Drago mi je da sam ovijem mogao $togod doprinijeti tvojijem novijem naukam, a svakako je uzorno i karakteristično, da katolički pop u vla- škome listu navagja Luthera proti svojoj braći ka- tolicima, proti stadu komu ga je milost Božija i biskupova postavila za pastijera. Ovoliko ti, Dum Andro moj, za danas a bit će još. govora ako Bog da zdravlja i dobra ra- spoloženja | Tvomu Franu. Naši Dopisi. Rosario de Sta Fć 20 Augusta 1892. Na 18 tek. prigodom rogjendana Nj. Veli- čanstva bila je ovdje lijepa svećanost, kojom su pokazali Hrvati ovamo nastanjeni da se sjećaju svoje domovine i da još uzdrže plam ljubavi pra- ma njoj. Ovom zgodom sakupili su se članovi austro- ugarske kolonije, u cjelini vatreni Hrvati, te iz- megju sebe izabraše odbor da uredi kako bi se bolje proslavio taj dan. Odbor bi sastavljen ovako : Presjednik : Gosp. Ivan Gjivoje; Tajnik : Ceferino Sigović; Savjetnici : Anton Vučetić, Juraj Kućar, Nikola Bianki, Vicko Vučetić, Anton Marinović, Petar Požar. Prispjelo je takogjer više rodoljuba iz obli- žnjih kolonija koji su se pridružili ovoj svečanosti. Na zgradi su se vijale zastave Austro-Ugar- ska uz Argentinsku i više ih hrvatskih trobojnica. Dvorana bi krasno urešena i iskićena zasta- vama avijuh varoda. Budući kratko vrijeme nije dopuštalo da se veće priredi, svetkovina bi obavljena večerom ka- ko slijedi: Pošto su se sva gospoda bila sabrala u dvoranu zasvira glazba ,Oid mortales "hymno sagrado“ (prva strofa narodne hymne arg.) na što ustadoše na noge svi prisutni u znak postovanja ; zatim proslijedi našom ,Carevkom“ koja je odje- knula u srcu svakomu koji se je tu nalazio. Nakon toga izrazi gospodin Sigović prisut- nijem u kratko ali jezgrovito kojom su se svrhom šakupili te nazdravi Nj. Veličanstvu na što svi u jedan glas odvratiše: ,Živio,“ ,Živjela Hrvatska,“ sŽivjeli Hrvati,“ ,Živio odbor“ itd. Dobar uspjeh se mora zahvaliti osobito gosp, Gjivoji i svim članovima odbora, koji su se svoj- ski zauzeli za to. Napokon je slijedio ples koji je trajao do Šest guti u jutro, u najljepšoj slozi i ljubavi. Prisustvovalo je više gospogjica od poznatih mjesnih obitelji, koje su ostavile zapečaćeno u sr: cu uspomenu ovog dana, *) Dubrovački pomorac 9) Evala vam braćo kad sein dalekoj tugjini spomi. njete svoje domovine i svoga imena hrvatskoga! Ur. Pogled po svijetu. — Košut je začasni gragjanin Budipeštan- ski! To je čast kojom su ga odlikovali njegovi pre prigodom 90-godišujice njegova rogjenja. isto. vrijeme otputovala je u Turin deputacija njegovih pristaša da mu izruči poklone i album. On je priporučio da se bore za neodvisnost Ugar. ske. — Njemački listovi šute osim jednoga, koji se je pokorno usudio zapitati, što 'bi- bilo kad bi ovako Hrvati stali slaviti Starčevića ili ti Stros- majera a Rumunji dra. Ratiu. — Klub moravskih čeških zastupnika pozvao je sve češke zastupnike ua saborima i carevin. skom vijeću is Češke, Moravske i Bleske na sa. jednički dogovor i sporazumak naprama sitaaciji, .. se-da je ovo potaknuo bivši“ ministar dr. ražak. — Carnot je na svom < putavanju po Pran- ceskoj u više prigoda otklonio od sebe prigovor da on misli opet kandidirati na (presjedničku čast. — Kako se razabire iz novina i izvještaja, liberalna vlada u Srbiji neć ćuti se tako slabom kako_je opisuju njezini protivnici radikalci. Nje- zin program koji izmegju sgloga . ii ukinu. će monopula soli i duhana ( a 0 ostalom da. nae uo moše isvesti. Ur.) pribaviće joj mnogo glasova. o Kolera. Uvukla se i a Austriju. U Kra. | kovskoj okolici bilo je nekolik> slučajeva izmegju kojih 6 smrtnih. Promet izmegju Galicije i ostale Cizlajtanije podržen je strogomu pregledu i disin- ficiranju. U Hamburgu svejedno hara nemilo. Prof. Pasteur kuša navrćanjem eda li bi što opravio protiv nje i do sada dobio je povoljnih rezultata na životinjama koleri podvrženim. Domaće vijesti. — Hrvatska mladost u Brodu na Savi prire- dila je u nedjelju deklamatornu zabavu s plesom. Čisti prihod namijenjen je za gradnju doma dru. Anti Starčeviću. Istodobno javlja ,Hrvatska“ sa svih strana odazive i priloge tako da se nadamo, da će se svota sakupiti prije nego što se mislilo. — U Zagrebu će se utemeljiti ženski licej. — Od više vremena donosi franceski list ,La Gazette Diplomatique“ jako lijepih članaka o Hr- vatima, te pozorno prati naše odnošaje i zagovara našu stvar, Mi taj list preporučujemo hrvatskijem čitaonicama neka se na nj predbroje, da ga njiho- vi članovi čitaju. Izlazi u Parizu. — Dalmacija i u J. Americil — Pod o- vim naslovom prima ,Kat. Dalm.“ od domorodca i prij. iz Formoze u južnoj Americi: Ta divna majka naša evo i ovdje našla odjeka ; i odavle je vijerni sinovi uz trobojnice kliču: Živila Hrvat. ska! To uzorito leglo vila stere su pri Jadran- skom moru, a ovaj Eden, izmegju Formore i A- gunciona, pere čarobna rijeka Paraguay, oblijeva- juć mu granice tri rijeke: od istoka rijeka Mon- te Lindo, od sjevera rijeka Pohi_a od juga rije- ka Ingiž. Ovaj krasni položaj kupio je naš vrli rodo- ljub Nikola Mihanović 1) i krstio ga Kolonija Dal- macija. Zemljište je veliko 800 četvornih kilome- tara, a što se tiče plodonosnosti jedno je izmegju najboljih u Čaku. Obiluje najviše šećerom i ka- vom, žitom svakovrstuim, sočivom, duhanom itd. Tomu naravno, treba pravih poljodjelaca. Želja pak gosp. Mihanovića bila bi da naseli ovaj blagi predjel rep. Argentinske samim Hrvatima. Po J. Americi već ih je počeo sakupljati. 2) 1) Sada je konsulom Austro-Ugarske u Buenos Ayresu, 2) Do sad sakupio ih je do 40 obitelji. Početkom doj- duće godine misli poći u Europu, tako da će na gvoje troškove slati ovamo prave roditelje iz Dalmacije, uže Hr- vatske i iz Istre. Megjutim ou želi, da bi se ovo javilo po našim novinama, a pravi ljubitelji motike žele li prvo njegova dolaska, u novi svijet, da će biti primljeni. Na- ravno oni, koji misle da će naći ovdje obješenih kolaća i zlatuih pragova naći će se prevareni. Ovim pak, koji pro- davaju svoja dobra tamo, da dogju ovamo, ne dobravam, ako im je do dobrobiti. — Hrvatsko pripomoćno ,družtvo u Beču, U atočištu hrvatskog pripomoćnog društva u Beču ispražnjeno je 6 mjesta koja će se za prvi seme- star iduće školske godive 1892193 15 oktobra popuniti. U utočistu davamo besplatan stan, ogri- jev, rasvjetu i podvorbu, Mjesto takovo potražiti može svaki dostojni i siromašni gjak hrvatske narodnosti, koji sveuči- lište ili drugo ovom ravno učilište u Beču polazi te svojoj molbi priloži: 1. svjedočbu siromaštva, potvrgjenu gradskim (općinskim) naćelnikom, žu. pnikom i gruntovnom oblašću; 11. skolske svje- dočbe (jednu .ispitnu ili dvije svjedočbe o kolo- kvijama posljednjeg semestra, dotično svjedočbu zrelosti) ; III. indeks. Molbe neka se do 14 listopada 1892 uprave na potpisanog tajnika društva, Beč, 15 septembra 1892. Za odbor Presjednik: Dr. K. Kosić dvoraki i sud. beni advokat. Tajnik: Franjo Valičić e. k. činov- nik VIII. Langegasse 48. — Ispravak. Primamo na naš prošli dopis iz Boke slijedeći ,ispravak;“ ,Nije istina ono, što se o meni piše u dopisu is ,Mule u Boki 4 sep- tembra“ koji je štampan u prilogu br: 85 i 86 «Crvene Hrvatske“ sa potpisom , Hrvati.“ — Ja uživam simpatiju i ljubav sviju poštenih općinara muljanskih; kao pošten ćovjek neću ih u ničem uvrijediti.“ Kotor, 19 Septembra 1892. Sa poštovanjem Petar pok. Josipa Zanullini, Općinski tajuik na Muo. Dubrovnik, 28 Septembra. Naš člančić ,Sramite se!" u pretprošlom broju regbi da je u živo ubć gospodu oko sklad. noga, uljudnoga, poštenoga i umjerenoga ,Dubro- vnika* skoja ne napadaju ličnosti niti se služe la- ima, denuncijama ni pogrdama nego nastoje da im obrana bude svijesna i plemenita“ i oni su se odazvali ni svani ni posvani, A evo fakta, # te Kraša, pa neka čitatelj sude. Mi smo u članku ,Sramite se!“ iznijeli de- kaza koje su donijeli isti srpski listovi, da su nje- ki srpski listovi u monarkiji primali obilatu sub- venciju iz Biograda. To su u prvom redu ,Srbo- bran“ i ,Zastava.“ Koliko je primala ,Zastava* to se ne zna ali je stvar očita, jer je sama kan- celarija srpskog ministarstva izdala svjedočbu u- redniku gZastave,“ u kojoj mu se veli, da on nije primio ni novčića nego da je primio vlasnik ,Za- stave“ što je najpotlje svejedno. ,Srbobran“ pri- mio je pak ove godine 81.000 dinara (oko 16.000 fior.) što se nije pobilo, niti će. Ovo nijesu našarane fraze nego gole činjeni- ce. Činjenica je nadalje da je Srbobran“ ove go- dine otvorio u Zagrebu srpsku štampariju. Tom prigodom izišao je sav u crvenu. Brzojavi stizali su mu su svih strana. Dokazivalo se o jakosti srpstva u Hrvatskoj koje da je usred Zagreba utemeljilo neoborivi arsenal arpski“ i t. d. U to doba (a mi nijesmo onda znali) primio je Srbo- bran“ one 31.000 dinara. Nije dakle slobodoumno srpstvo u Hrvatskoj podiglo štampariju nego Sr- bija! Jesmo li mi pogriješili ili ista lažna rekli, kad smo zaključili: pako ovako ,kaplje“ iz Srbi- je, lako je onda otvarati arpske štamparije ?* Mislimo da nijesmo. Hajdemo naprijed. Činjenica je da au ovi li- stovi najgori neprijatelji Hrvata i utemeljeni is- ključivo zato da ih napadaju ; činjenica je da je Srbija što se financija tiče na rubu propasti. Da». kle: Srbija je, ili barem radikalna vlada, ostavlja- la gladne svoje činovnike a sipala novce neka se Hrvati tamane. Pred ovim gadnim prizorom mi smo im doviknuli ,Sramite se 1“ Je li naš usklik bio pravedan ? Hajdemo dalje. Činjenica je da se ,Dubrov- nik“ bani da on zagovara slogu ismegju Hrvata i Srba. Koliko je ta hvala opravdava puštamo neka ozbiljai ljudi sude, ali ta hvala opstoji. Činjenica je da je ,Dubrovnik“ solidaran sa gore navedenim srpskim listovima, da simpatizuje za radikalnu stranku, da je dakle # njima jedno te isto. Mi smo, misleći na nj, rekli ovo: ,I još njeki od tih listića inadu obraza pisat da oni boće s nama slogu!“ Jesmo li rekli istinu ? Onda smo im kazali: ,Sramite se1* Je li i ovaj izraz umjestan ? Ali ,Dubrovnik u svome članku izvrgnuo je stvar te piše ovako: ,nije prvi put da on (mi) nama podmeće da naš list prima potpore od ne- kih dispozicijonsfondova i da je naća štansparija - utemeljena takim sovencijama.“ Mi to nijesmo njemu uikad rekli. Sjećamo se dapače da smo u broju 52 prošle godine po- tanko kazali koliko je ko dao za ta štempariju i dokazali da su to bili većinom rišćanski trgovci koji su jučer došli wu grad i tu se obogatili, a ne »dubrovački Srbi.* Kako je dakle moguće da mi danas govorimo da su srpsku štampariju u Du- brovnikn podigli radikali iz Beograda? Ne luduj- te tako vam srpskoga sunca! Mi smo u prošlom broju govorili o štampariji u Zagrebu, Mi mu dakle s te strane oijesmo ništa predba- civali, a on kad se nezvan odazivlje ili ima što+ god na savijesti zašto mi nijesmo znali, i.i nezvan ustaje na tugju obranu. Ako je prvo, bolje bi bilo da je mučao, a za drugo vrijedi ona talijanska : avvocato non chiamalo ece. latina je da su strune novine pisale da je Gjaja u nas ,pomagao propa- lice koji su za dobar novac tjerale velikosrpsku radikalnu politiku,“ što do sada nije bilo pobiveno, No mi se na to nijesmo obazirali, jer ue možemo vi posumnjati, da su naši srbići tako duboko pali. Na sve pogrde ito na nas siplje skladni ,Du- brovnik“ mi nećemo da odgovaramo. Ko su i što. su dubrovački Srbi to se najbolje vidi iz ajihova ponašanja i pisanja. Istina da je ima izmegju njih. pet-šest koji imadu novaca, da bi mogli, kako se bvali ,Dubrovnik,* učiniti i stotinu štamparija, | Nijesu naši posli da ispitujemo kako je ko gtekd, ali neka budu uvjereni da ni novac ne mode e moma 9po. I Kinez može doći otvoriti, ak 5; kolko hoće kibedk Wnapudar dl ii ' neće sato postati Kini. rasi Za nada dont, 1 du pouke ev di'opak &TJ -