_ a. ..........- . «nijesu obazirali. Poznati Stevo Vukov u 21 br. '»Srpskog Glasa“ proš. god.. na svoju odgovarajuć , dopisniku iz Dobrote u 38 br. ,Nar. Lista“ iste god, pošto je izgrdio i ua njegovu počastio Do- broćane, izmegju ostaloga pisao je: ,Bvi su vam (Dobroćani) katolici, posve malom iznimkom, svi hoće da budu Hrvati, za koje se s toga slobodno kazati može, da su poturčenjsci gori od turaka.“ Ovaj isti čovjek sad uvršćuje u 11. br. samozv. »Dubrovnika“ dopis .s Pestiograda nad Kotorom, kojim dopisnik »Omladinac katolik“ (1) svakoga u- vjerava ,da se većina Dobroćana, pače svi osim dvije kuće, ponose svojijem srpskijem imenom, a u prsima im srpsko srce kuca.“ Potezom pera Dobroćani, ti do lani svi Hrvati osim male iznim- ke, i s toga poturćenjaci gori od turaka, bjehu posrbljeni ! E se non ridi..... Dopisnik srpskog Dubrovnika, nastavljajuć posve lažni dopis veli: »da su nazad nekoliko godina neki rodoljubi nai- me Božo Kamenarović, Vido K. i dr. bili nabavili u Trstu oveliku srpska zastavu sa znakom ze i poklonili je. erkvi Šv. Matije,“ koja zastava ,ra- di mira (a čemu, kad su svi Dobroćani, osim dvi- je kuće, Srbi ?) bi sahranjena u parohijalnoj kući, gdje se i sada nalazi, premda poderana“ (ova je još ljepša | poderana, a bila je sahranjena !) Za- molih prijatelja, da propita, dali je istinito prića- nje o zastavi, i dobih odgovor, da je prosta iz- mišljotina i da te zastave nema u paroh. kući, ni- ti je ikad bilo. Dopisnik dalje spominjuć općin- ske izbore, preporuča ,Dobrockijem Srbima, neka složno postave svoje kandidate“ i opojem velikim srpskim mislima unaprijed kaže, da će se vidjeti, da i u Dobroti ima Srba! Danas zbilja bili su iz- bori Il. tijela i jednoglasno biše izabrani naši predloženici ; oporbe nije bilo, jer pošto je nema, ne može je ni biti. U povedjelnik biraće I. tijelo i ispadak biće sličan današnjemu, altrochč prepo- ruke dobrockim Srbima! — Da vidimo još laži iz srpskog »evangelja !“ ,Owmladinac katolik“ opi- guje svetkovinu Sv. Ivana, o kojoj ne napisasmo mi ni slovea, pošto lažno pisat ne znamo, A isti- nito ne htijasmo radi ugleda Dobrote, a sad izaz- vani, bavićemo se svetkovinom, koliko je dosta da pobijemo dopisnika. ,Oml. kat.“ da potvrdi tobože nje srpstvo Dobrote u opisu veli : ,Ivanjdan je krano ime mnogijem Dobroćanima. Pak da Dobro- ćani nijesu Srbi, kad slave ovaj ,,samo“ srpski običaj ko može reći?“ Bugari, koji nijesu Srbi, pače ni ,čisto“ slavenskog porijekla, a ipak slave krsuo ime. Eto ti razna arbanaška plemena, vje- rom katolička, a ni u devetoj krvi sa Slavenima, pa ipak slave krsno ime. A napokon, da te pitam dopisniče, nije li kod Dobroćana ,krsno ime,“ kao kod Talijanaca gla sagra“ a kod Njemaca ,Kircben: weibfest" itd. kako je to dokazano u brošuri o hrvatstvu Boke Kotorske? Čekam odgovor! — Hajmo dalje. Slijedeće laži nadmašuju ostale. ,Vr- li dobrocki rodoljub g. Božo K. naumi iznijeti pred crkvu Sv. Ivana srpske zastave, što dogovo- rom sa ostalijem bratstvima i učini na sadovolj. sivo puka.“ Istina je, da je B. K. naumio iznijet srpsku zastavu pred crkvom, ali nije istina, da je to učinio, a još manje ,dogovorom“ sa ostalijem bratstvima, s kojijema se nije ni dogovarao, kako me prijatelji uvjeravaju; već pošto je doznao,“ da neće bratstva dopuštit pred crkvom srpsku zasta- vu, gdje je mjesto za hrvatske, uz državne zasta- ve, a da ispuni svoju namisao, izvjesio je srpsku trobojnicu na udaljenom dubu od erkve, u gomi- lu, na tugjem zemljištu, i to ne na ,sadovoljstvo“ puka već na veliku sablazan. Ne, možemo se na- čuditi smjelosti dopisnika kad piše da je lijepo bilo vidjeti srpsku sastavu (koju ćuvahu dva Cr- nogorca ne praznih ruku) na baš lijepom položa- ju baš od Boga za to odabrata.“ Kad je gomila za t zv. Srba baš lijep položaj za vijanje “njiho- vih zastava, ne zamjeramo! Da je zastava spome- Buta predanila na dubu, treba zahvalit mirnoj ću. di Dobroćana. Da okruni dopisnik svoj dopis veli, da je većina u Dobrotskoj ,Slavj. Čitaonici* čla. nova Srbi, apo tom žali zašto se Čitaonica ne prosove ,srpskom.“ Da li može zbilja bit većina Srbu u droštvu, po ovom dopisu štov. čitaoci mo- ga doznati j ali kad dopisnik tako piše nadamo se da će iga ta većina poslušati, da će stkinuti hr- vatske trobojnice « prešora: čitaonice,“ ,abacit presjednika slučajnog Hrvata,“ i napokom pokratit ime društva, prozvav čitaonicu ,Srpskom.“ — Da završimo. Ko pročita ovaj moj dopis naći će se izvan sebe, ta jeli moguće da ovako može izvrća- ti dopisnik s Pestingrada ? A pošto može, ko nam jamči, da i ostali dopisi » Dubrovnika“ nijesu 0- vakvi ; a članci uredništva? — Za sad nek je do- sta, i u toliko srčano vas pozdravlja g. uredniće i vas štov. čitaoci Bokelj- Hrvat. Pisma sa Zvonika. lI. Dragi Frano | Spominješ li se što ono pri- povijeda Mojsije u glavi šesnaestoj svoje druge knjige ,koja se zove Exodus“? Evo što: u pu- stinji Sin, koja je izmegju Elima i Sinaja, stade mrmljati sav zbor sinova Izrailjevih na Mojsiju i na Arona : »Kamo da smo pomrli od ruke Gospod- nje u zemlji Misirskoj, kad sjegjasmo kod lona- ca s mesom i jegjasmo hljeba izobila!“ Na ovaku viku i wrmljanje ,vespere ascendens coturniz co- operuit castra : mane quoque ros jamit per circu- itum castrorum,“ — Bog poslo Žugjelima prepe- lica i mane. Usprkos tomu ovi su opet mrmljali u mnogoj prigodi: nego to je bio njihov pos, a kad ih je Gospod trpio i pored svega njihova dor- botanja ih milovao, nami je poklonit se i slaviti neizmjernu milost božiju. Ali kad čeljade promi- sli kako je lijepo sigjeti kod lonaca s mesom, te- ško je huhti sinove Izraila. S tega, da ti istinu kažem, ja razumijem vrlo dobro Steva Vukova i pratim s najdubljom sućuti njegovo jadikovanje za pretilijem misirskijem lon- čićima, što mu onako užasno popucaše u Kotoru. Pukli lonci, prolila se juha, vatru ugasila a pula- strići na ugašenu žeravu i u pepeo, addio cucca- gna! A sad s Bogom srpski Bosfore, čarobni sta- ri ljetujače srpskijeh vladara, junačka Boko, s Bo- gom. Farewell for aver! Stevo bisage na pleća, pa se sa svojom kolonijicom seli in desertum Lav- ve. Doduše i u ovoj pustinji, koja je izmegju Br- gata i Petke, našao je Stevo prepelica i mane, ali koja fajda kad mu vražiji sottopresidenti od- bora srpske štamparije truju tek i pečenke i ko- lač&! Nije lasno imat posala s gospodom Raduli- ćem, dokturom Jerom i Matejom, a nadasve s Ma- tejom, koji je zapuštio dekote 1 ćerote e se po vas dan vrti po štampariji ko p. po g., Pa grmi da Stevo nije ovlašten primati novce ni za list ni za Štamparske radnje, da on ima sto pre... pardon sto fiorina na mjesec, pa mirna Bosna, a da novci imađu svi dolazit u odborove ruke. Da je on (Matej) bio svečano ustoličen za konirolora, da je odmah iz početka Pašić poručio po Zanu da je Stevov posao dobra politika a Matejev dobre financije i t. d. Naravno da je Stevu ovska brbljanija mrska do zla boga, a imade bogme sto razloga : ta šta će ujemu odbori i smokve 1 Matejeva kontrola ? Ako se onamo na Savi-Dunaju bude našlo žvije- tanaca poput onijeh zagrebačkoga Srbobrana, te će svakako nositi potpis dubrovačkog Srbobrana, dakle Stevo jamči i za one novce i za ove. A ni- je li on dao toliko sjajnih dokaza kao valjan u- pravitelj i zdušan štediša kad je bio tajnikom i blagajnikom općinskijem i blagajnikom dobrotvor- nog zavoda? Nije li mu bila ,u ime nagrade sa vanredne sasluge“ iz općinske blagajne uamijenje- na svota od 2000 fior.na ? (koju su neharni i nes: miljeni složeni kotorski katolici oborili na samo jednu hiljadicu, — da se Stevo pomogne i da hi- ba!) ,Pa što mislite, reče dalje Stevo, da je lasno svakijem brojem lista goniti novu maškaradu : da- cas Arlekin pod imenom ,Starine Novaka,“ su. tra Fakanapa s Komaenovijem“ barjakom u ruci, prekosutra Pantalun pod krabuljom ,Grujice,“ pak opet Pierrot u odori ,starog Dubrovčanina“ i sto drugijeh lakardijaškijeh uloga da vam igram za mizernijeh sto fiorina mjesečnih ? Šta mislite, da ću vam mukte potkopavat ugled i položaj gospa- ra Frana, kompromitujući ga mojijem isticanjem i hvalami, a da se pak popoe na prvi kurulski gtol dubrovački vaš naduti dr. Vlaho ?“ Pak isvali Mateju još dvije, tri, ma coi oce ghit da je kodin i krelin, da ve ne razumije u modernu Znanost ekonomija, koja 84 sintetizira u malo riječi : sve što manje kontrole, sve to više papanja, a što više papanja, sve to jednostavniji računi, nikakve dangube, dobit očita, jer Eoglez kaže : time is money. Mateju se strašno zgrijalo, Stevo vidio da bi moglo doći do gustijeh, obrne Mateju legja pa bjež' u Bućina, s kojijem kano sa svojijem proteturom isključivo opći. Prilijepi im se češće i Bravačićev Uroš, koji je Stevu dea E- geria u svemu što se tiče dubrovačke politike i diplomacije. Nadrisrbi o sebi, čuvaju se Steva i izbjegavaju ga kO Hamburgovci koleru ; sad vije- ćaju što i kako, ali nije lasno otresti se Steva ko nekad siromaha Aotonije Stražičića (koji je ba- rem bio Dubrovčanin pravi), koga su izaželi ko lemun pa tad $ njime zavitljali čak u Sarajevo .,. i dalje. Povratit ću se opet brzo na ovi argumenat, a u toliko primi šaku ruke od Tvoga Frana. LL Dragi Dum Andro Muratti, veliki t.n.rd Na repu tvoga dopisa u br. 11. vlaškoga »Dubro- vnika“ ti si fioo (po bizantišku!) upotrebio glede nas ona gornja tri slovčića. Razbijam jadan glavu eda bi ih ikako protumačio, ali na žalost ne mo- gu : svakako jedno od ovo dvoje: ili su dulcis in tundo, ili su in cauda venenum, — tertium non datur. Sakrivaju li ona tri slovca skladan kompli- menat, evo ti ga vraćam iz svega srca ; je li pak komplimenat neskladan, tad mi je žao da ti nove nauke ne obuzimlju i malo galatea, i da čak i katolički pop, uetom postane nadrisrbinom uvjedno postane i surovim prostakom. U ovome slučaju ve bi bilo zgorega da se malo pobaviš i starijem naukam i da se spomeneš one: guod tibi fieri non vis, alteri ne feceris. Ovo samo miwogred, a što se tiče tvoje raspre 8 Orašanima, ja se u nju ne prtim ; naišo si ua majstore, koji su te ošišali po zakouu : oves totonderunt pastorem, te si imao, a imat ćeš 1 još, za čijem se napit. Mene samo Zanimaju tvoje nove nauke, u kojijem regbi da poliglotija igra veliku ulogu, pak ti ge & nje čisto radujem jer ju i ja begeuišem. Nego te molim da prowisliš da inojezične izreke, ako se imadu dopasti čitateljima i imati iole smi- gla, moruju da budu ili ,poslovice“ ili ,citati“ iz poznatog spisatelja, koji bi ti potkrijepili razlaga- vja i umnožili argumente. A sad mi reci: mogu li se dopasti ikomu na svijetu (osim Steva Vuko- va, koji ti je u ukusu i nauci posve ravan), i i- maju li i najmanjeg smisla tvoji talijanski ptutto al piši,“ ,checchč ne dicano gli avversari“ ; twoj njemački ,so stehe ich. uud ich kann nicht an- ders“ ; toj franceski o listovima ,que se moqu- ent de la patience“ it.d.? Ovo su u, popo moj, naprosto tri četiri megjunarodna njočića u tvojoj neslanoj srpskoj jusi. Mješte da u tvoju pisaniju uplićeš tugje riječi, bilo bi mnogo ljepše, razu- mnije i razumljivije da pjevaš ovako kako ti je hrvatski, ii ako hoćeš srpski kljuu narasto, A sad vidim, da sam nešto prenaglio: ona, kako ti kažeš imala nevina ujemačka izreka: ,50 stehe ich, und ich kann nicht anders“* sasvijem da je iz tvog pera potekln grozno izgrgjena, ipak i- made zbilja smisla i uzajmio si je baš kod glaso- vita spisatelja, Šta opa zvači? Znači: ,ovako sto- jim i ne mogu drugčije.“ Dragi Dum Andro kako stojiš? Stojiš li na dvije noge ili na tri (mlad si pak ti štapa ne treba) ; ili možda na čeuri? .. Izaberi što ti je milije, ali Znajbudi da je Doktur Martin Luther, čije riječi kradimice i pogriješe no navodiš, kad su ga na 18 Aprila 1521 pred carevinskim saborom u Wormsu upitali, da li je nakan opozvati svoje pogane uauke, odgovor: «Hier stehe ich. Ich kan nicht anders, Gott helfe mir ! Amen.“ Što hoće rijet: ,Ovo je moje sta- novište. Ne mogu drugčije. Tako me Bog pomo- gao! Amiv.* Jesi li razumio ? Luther nije rekao kako stoji, nego gdje stoji ; dakle bilo bi za tvoj popovski ugled i za ugled novije nauka, skoje gi, kako sam kažeš, učio godina i godina dobri- jem uspjehom,“ pak za tvoju aljubesnost sa sva- kijem,* za tvoj kuraš (nemoj se skandalizat, riječ je Vukova !), tvoje mudrost i tvoj udgoj, napokon sa tvoj sTermopilski dub,“ puno bolje da si se prodao ovega onoga galimathina 0 60 i 6, A kod