U DUBROVNIKU 1. |Oktobra 1892.

List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubroensk: na cijela go-
dinu fior; 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovnu: na cijelu
godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25;:4a inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.

šalju se Uredništvu,

Pojedini: broj/stoji:10 noxč.: Kone, vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi.

da je predbrojes: i i za došaato . jpolagodjate,

Rifujatam

Kada on ističe razdor, što je nastao izmegju
nag i Srba, ima posvema pravo a po gotovo ako
ga žali, kao što ga žalimo imi, te. samo prijeka
potreba da se branimo, da branimo. misao sjedi-
njenja “i hrvatskog prava, sili nas da poštupamo
sa Srbima onako — kako su zaslužili

Ali nema pravo, kada na tewelju svojih raz-
matranja dokazuje muhamedancima, da vije za ujib
dobro, da se pridruže jednoj ili drugoj strani baš
zato što su obe imegjusobno jako zavagjene. To bi
mogao učiniti kakav kivni neprijatelj našega naro-
pa samo neka nas slabi; on bi jedini mogao po-
staviti se megju vas, da, ne priključivši se niti
jednome niti drugome, nas sve više draži, ali ta
rabota nije dostojna lista koji se bavi da zastupa
bosanske i hercegovačke muhawedance. Zar ne vi-
di, da on tako  raširuje razdor, te da nas dijeli
u troje wješte u dvoje ?

Zbilja. vepristran čovjek, koji žive po dalje
vd. nas, morao bi da vam se slatko nasmije. Nije
dosta da se. dva. plemena našega naroda megju
sobom -bore -0-ime, nego ješ dolazi jedan dio tog
istoga. naroda, te posve ozbiljno dokazuje da je on
nješto treće, od nas posve različito! Koliko li je
tu gradiva za šaljivdžiju !

Ali nama sad nije do šale ni smijeha, već do
velike uevolje,. te osvrćući se na posljedice ove
trovrsne borbe i na narodne jutereše, ne možemo
a da najodlučnije ne osudimo ,Bošvjakovu“ namje«
ru, koja ide za tim da uam narod još gore rastru-
je, da ga još više rascijepa,.

»Bošojak,“ kad ga Hrvat posivije. u svoje
kolo, okreće mu se te mu pokazuje prstom  Srbi-
na, govoreći mu da mu i on istu stvar pita, a ta-
ko odgovara i Srbu jednakim odgovorom, koji ni-
je nego doskočica sasvijem kukavna, da se š njom
pokrije uještošto se neće da, izreče.

Nećemo da se sada prepiremo kome od o-
vih dvejuh plemena pripadaju bosanski muhame-
dovci. Naše je čvrsto uvjerenje da pripadaju br-
vatskome a to uvjerenje osnovano je i na povije-
sti i na zdravomu razumu. Ta u čemu se razliku-
je muhamedanac sa: Vrbasa od onoga sa Bosne.i
Neretve ? Ni u čemu, A onaj je prvi iz Turske
Hrvatske, dakle turski Hrvat !

Nego pustimo to; glavno je da pripadaju jed-
moma od ovih plemena, glavua je po tom da ne-
ima (bosanskoga ouroda, da nema, [bosanskoga ple-
.mena ni jezika.

; Dakle vema Bošajakd ? Polagano, Bošnjaka
ima u provincijalnom smisla, kao što. ima i Her-
cegovaca (ovo molimo ,Bošnjaka“ da dobro u-
pamti: da uz Bošnjake opstoje i Herčegovci) i i
Dalwatinaca, Dubrovćana itd., ali nema bosansko«
ga varoda u otnografskom smislu, što će nam po-
tvrditi i saw » Bosnjak“ uko shvata znučenje ove
riječi, te B toga narodnost bosanska i nekakav no-
vi bosanski jezik nijesu nego izmifljotine koje za
sobom mogu vakrivati sebične | slavohlepne svrhe,
nipošto pak ljubavi za istinom i pravednošću. |

Kad pak nema bosahskoga Naroda, bošan-
skin pjanioveje ne ostaje drugo, nego da so

pridruže , pone hi odvajuh pleureva. u koja spa-

daju k/o0,, Ki je nekakvi novi Vani
vi-nar ZK rap Ta duda, ne bl
Mori Mo

VA) nktodić ne kW



u prošlom “



tako jak da se može uzdržati i odoljeti navalama
protivnika, od kojih ne bi ga napokom sačuvali ni
svi zavodljivi i poučni članci ljudi oko ,Bošnjaka.“

A kome pak da se pridruže? Bi li Srbima?
Mi držimo da bi to njima bilo veoma teško, mno-
go teže mego li što drugo. Muhamedanac od vaj-
kada zazire od srpstva, a osobito radi toga što
zna iz iskustva da srpstvo ne skaće dalje od pra-
voslavja. Da je ovo što kažemo gola istina svjedo-
či nam ista silna srpska propagandu i srpskiemi-
sari izmegju muhamedanaca po Bosni i Hercego-
vini, koji ih nikad nijesu mogli predobiti tako da
imi ne poznajemo nego tri ili “četiri od vjih ,obra-
ćena* muhameđanca. Osvem toga oni, punim pra-
von, obzira se i na Srbiju te promatrajuć ujezinu
nesposobtiost i njezino kukavno stanje u svakom
pogledu, ne žele sebi onake sreće.

Okrenimo se na drugu stranu. Tu smo mi
Hrvati. Utješljivo je za nas da ,Bošnjak“ kad ras-
pravlja bi li k nama, nema što drugo da nam
predbaci nego nesporazamak izmegju naših  stta-
naka. No ovdje ne radi se 'o kakvoj stranci pra+
va, obzorašima ja li narodnoj stranci: tu je samo
hrvatski narod bez razlike stranaka, narod koji-
napređuje u svakom pogledu, koji se budi, narod
kulturan, bogat znanjem i inteligencijom, koji go-
vori istijem jezikom i koji napokon žive u istoj
državi u kojoj i muhameđanci, koji su & njime iz-
miješani. A muhameđanci od nas Hrvata ne zazi-
ru, oni nas ljube, te nko danas svi i ne osjećaju
da smo jedno, osjećaju zacijelo da smo veoma
blizu ; izmegju nas i njih nema one antipatije ko-
ja ih dijeli od Srba, a što je najvažnije dobar dio
mubamedđanaca pristaje očito s nama.

Evolucija koja je i nama i njima veoma ko-
risua bila je divno započela, a napredovala bi još
ljepše. Zašto ih sad ,Bošnjak“  svraće s naravne
staze, kojom su krenuli slijedeći glas srca ? Čemu
da dolazi sijat razdor, mržnju i neslogu upotreb-
ljujuć za svoje plemenito djelo i ruzliku vjere
koja izmegju uas opstoji, ali koja nas ne bi smje-
la dijeliti ?

Mi to žalimo s više razloga : on nanosi šte-
te nama i našim narodnim težnjama, nanosi štete
i samim muhamedancima (osvem možebit njegovi-
jeh) jer ih izolira, a jača strani elemenat temu
na zajedničkim našim razvalinama otvara put —
u svoju domovinu !

Zaista muhameđanci koji u ovom slijeđe » Bo-
šnjaka* ne rade dobro, no rate kako "zahtijeva
interes naroda. Srećom da ih ima dosta koji ne
idu za begom Kapetanovićem, a uzmimo kao pri-
mjer jednoga izmegju najodličnijih, 1 ff. Kulović
je muhameđanac koji prvomu što se tite na-
obrazbe, sposobnosti i ljubavi za narod u“ ničemu
ne popušta. Ni on nije ono što smo mi. Ali koja
razlika izmegju ove dvije perjanice mnhamedan-
stva! Koja ogromna važlika izmepju kandidata za
barunsku čast i kandidata za narodno prijateljstvo
i dobročinstvo !

Je li nas razumio , Bošnjak ?*



Istina o knjižici Dubrovčani, jesu li
Hrvati 1“

Pod ovim zi ba ugledao je "e
ika jedan Clanak, koj

inu da vladi grem ragbi čilavu bitu ali

Rakopici se ne, vraćaje, Listove netradkirano mo printa NI uredništvo ni opriva

a sedoa
(| bror no 3 doka parav
oi on sau



Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku s dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, # oglasi koji so više puta

naka, kojima će avrha biti, pokazati sve. istine,
— tobože neistine, — što se u onoj kojizi, naho-
de. Auktor tim člancima .je »omladinac- “katolik, *
našim čitaocima jur dobro poznati delija na vera.
koji je početkom ove godine u «Srpskom Glasa“
bio navalio na naa vjekakvim mrdaviiu poslani“
cama“ njekom  profesuru | kad“ s& sve rijegove
strijele otupile o naš jaki gvozdeni štit, tada je
on prenio svoje šatore u pitomi . Dubrovnik, “da
od tuda započne novo poškardhje,“na“ Veliko' ve-
selje svoje ,srpske“ bratije, kojoj je baš u dobri
čas u pomoć pritekao, jer inaće Pee a 'bu-
ma tobože na strah i trepet. Mi ga čekamo na
junačkom megđanu 'i tfamo 'se tvrdo da će nam
za rukom poći -pokazati u “ovi! člancimu; Uda to
juvak nije već šeprtija i da 's6' srpska! kula u o-
vim, vašim 'stranaina neđa “ braniti“ već 'doskočica-
ma, izvrtanjem i lažima. b

AlU' erta sentinella ! All erta sib.

Evo megjutim sadržaja tomu umesto?
i naš pristojni“ odgovor. in dzuJa

Pisac iznajprije da izvede na: čistac sitanje
o licu auktora gore spomenute knjižice i tvrdi da
je to njeki profesor, komu. sad :imeva pe,spomi-
nje, ali koga je izvolio spomenuti otprije u, »Sr-
Gi.“ i darovati ga medenim kolačima is aveje tor-
be. Svrha je tomu dvojaka: prvo, da, ecrni, (ako
je moguće) toga profesora, ne bi li se visoke ular

sti smilovale jadnoj omladini,“ te ga premjestile
iz Dubrovnika: a na ojegovo mjesto poslale ovamo
kojeg gsrpskog“, kremenjaka, koji bi u veliki

prigodama mogao javno agitirati za Veliku-Srbiju,

kao onaj poznati ,omladinac* u Kotoru za vrijeme -
posljednjih općinskih, izbora, . ili, koji ,bi, u školi
vodio veliku srpsku: politiku. kao, njeki pok, pro-

fesor na ovom gimoaziju ; drugo, po svoj prij
da se pisac ukaže dosjetljivim, jer umije tobo

pogagjati ko što u. ,Crvenu“. piše. Obadvije, su
svrhe za nas vrlo poučne: jedna potyrgjuje "o
što već svi znamo, da su dubrovački Srbi 1 ee
ralci u svakom smislu riječi, a druga da «u fine
i mudre glavice, Nas. najviše boli ono, što ću oni
tako vješti u pogagjaju, čiji li je koji članak i
dopis naše gCtvene,* po čemu se jasno ok da
su oni izučili sve ,nove“ škola, u koje mi ni za-
zavirili nijesmo, jer mi ne zoamo za vragu : u
članak što izlazi u ,Dubrovniku“ čije je.«
van ako izuzmete piseniju , Vlaha, Koprivice, E Kk"

ju i djeca pozoadu.  lstinapog čujemo, gdje se se po

gradu govori, kako je pjekomu, bokom;
ren labor, limae oko. pojedinih , članaka 2,
brovniku“ i. ispravljanje. jezika po novoj. Ko
sistemi, kako je njeki škol. upravitelj nuktor onih
dlanaka o Gunduliću, Stullu, Tommaseu i Guih što

su izasli (pod zdmacljivim natpisom  ,;Dubrovdik



je vazda bio: i biće srpski grad) i koješta dru
ud
LO oazi s im oi







obasreli, jer kažem

SE
"a

isv, jeee (

satim prilik IA Dubrovnik onjećna uvijek

Be Sa, orko i o do, '

rvata a Pag oče,

pre to
Ši
daa usi tei dok namo im =