U DUBROVNIKU 1. |Oktobra 1892. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubroensk: na cijela go- dinu fior; 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovnu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25;:4a inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. šalju se Uredništvu, Pojedini: broj/stoji:10 noxč.: Kone, vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. da je predbrojes: i i za došaato . jpolagodjate, Rifujatam Kada on ističe razdor, što je nastao izmegju nag i Srba, ima posvema pravo a po gotovo ako ga žali, kao što ga žalimo imi, te. samo prijeka potreba da se branimo, da branimo. misao sjedi- njenja “i hrvatskog prava, sili nas da poštupamo sa Srbima onako — kako su zaslužili Ali nema pravo, kada na tewelju svojih raz- matranja dokazuje muhamedancima, da vije za ujib dobro, da se pridruže jednoj ili drugoj strani baš zato što su obe imegjusobno jako zavagjene. To bi mogao učiniti kakav kivni neprijatelj našega naro- pa samo neka nas slabi; on bi jedini mogao po- staviti se megju vas, da, ne priključivši se niti jednome niti drugome, nas sve više draži, ali ta rabota nije dostojna lista koji se bavi da zastupa bosanske i hercegovačke muhawedance. Zar ne vi- di, da on tako raširuje razdor, te da nas dijeli u troje wješte u dvoje ? Zbilja. vepristran čovjek, koji žive po dalje vd. nas, morao bi da vam se slatko nasmije. Nije dosta da se. dva. plemena našega naroda megju sobom -bore -0-ime, nego ješ dolazi jedan dio tog istoga. naroda, te posve ozbiljno dokazuje da je on nješto treće, od nas posve različito! Koliko li je tu gradiva za šaljivdžiju ! Ali nama sad nije do šale ni smijeha, već do velike uevolje,. te osvrćući se na posljedice ove trovrsne borbe i na narodne jutereše, ne možemo a da najodlučnije ne osudimo ,Bošvjakovu“ namje« ru, koja ide za tim da uam narod još gore rastru- je, da ga još više rascijepa,. »Bošojak,“ kad ga Hrvat posivije. u svoje kolo, okreće mu se te mu pokazuje prstom Srbi- na, govoreći mu da mu i on istu stvar pita, a ta- ko odgovara i Srbu jednakim odgovorom, koji ni- je nego doskočica sasvijem kukavna, da se š njom pokrije uještošto se neće da, izreče. Nećemo da se sada prepiremo kome od o- vih dvejuh plemena pripadaju bosanski muhame- dovci. Naše je čvrsto uvjerenje da pripadaju br- vatskome a to uvjerenje osnovano je i na povije- sti i na zdravomu razumu. Ta u čemu se razliku- je muhamedanac sa: Vrbasa od onoga sa Bosne.i Neretve ? Ni u čemu, A onaj je prvi iz Turske Hrvatske, dakle turski Hrvat ! Nego pustimo to; glavno je da pripadaju jed- moma od ovih plemena, glavua je po tom da ne- ima (bosanskoga ouroda, da nema, [bosanskoga ple- .mena ni jezika. ; Dakle vema Bošajakd ? Polagano, Bošnjaka ima u provincijalnom smisla, kao što. ima i Her- cegovaca (ovo molimo ,Bošnjaka“ da dobro u- pamti: da uz Bošnjake opstoje i Herčegovci) i i Dalwatinaca, Dubrovćana itd., ali nema bosansko« ga varoda u otnografskom smislu, što će nam po- tvrditi i saw » Bosnjak“ uko shvata znučenje ove riječi, te B toga narodnost bosanska i nekakav no- vi bosanski jezik nijesu nego izmifljotine koje za sobom mogu vakrivati sebične | slavohlepne svrhe, nipošto pak ljubavi za istinom i pravednošću. | Kad pak nema bosahskoga Naroda, bošan- skin pjanioveje ne ostaje drugo, nego da so pridruže , pone hi odvajuh pleureva. u koja spa- daju k/o0,, Ki je nekakvi novi Vani vi-nar ZK rap Ta duda, ne bl Mori Mo VA) nktodić ne kW u prošlom “ tako jak da se može uzdržati i odoljeti navalama protivnika, od kojih ne bi ga napokom sačuvali ni svi zavodljivi i poučni članci ljudi oko ,Bošnjaka.“ A kome pak da se pridruže? Bi li Srbima? Mi držimo da bi to njima bilo veoma teško, mno- go teže mego li što drugo. Muhamedanac od vaj- kada zazire od srpstva, a osobito radi toga što zna iz iskustva da srpstvo ne skaće dalje od pra- voslavja. Da je ovo što kažemo gola istina svjedo- či nam ista silna srpska propagandu i srpskiemi- sari izmegju muhamedanaca po Bosni i Hercego- vini, koji ih nikad nijesu mogli predobiti tako da imi ne poznajemo nego tri ili “četiri od vjih ,obra- ćena* muhameđanca. Osvem toga oni, punim pra- von, obzira se i na Srbiju te promatrajuć ujezinu nesposobtiost i njezino kukavno stanje u svakom pogledu, ne žele sebi onake sreće. Okrenimo se na drugu stranu. Tu smo mi Hrvati. Utješljivo je za nas da ,Bošnjak“ kad ras- pravlja bi li k nama, nema što drugo da nam predbaci nego nesporazamak izmegju naših stta- naka. No ovdje ne radi se 'o kakvoj stranci pra+ va, obzorašima ja li narodnoj stranci: tu je samo hrvatski narod bez razlike stranaka, narod koji- napređuje u svakom pogledu, koji se budi, narod kulturan, bogat znanjem i inteligencijom, koji go- vori istijem jezikom i koji napokon žive u istoj državi u kojoj i muhameđanci, koji su & njime iz- miješani. A muhameđanci od nas Hrvata ne zazi- ru, oni nas ljube, te nko danas svi i ne osjećaju da smo jedno, osjećaju zacijelo da smo veoma blizu ; izmegju nas i njih nema one antipatije ko- ja ih dijeli od Srba, a što je najvažnije dobar dio mubamedđanaca pristaje očito s nama. Evolucija koja je i nama i njima veoma ko- risua bila je divno započela, a napredovala bi još ljepše. Zašto ih sad ,Bošnjak“ svraće s naravne staze, kojom su krenuli slijedeći glas srca ? Čemu da dolazi sijat razdor, mržnju i neslogu upotreb- ljujuć za svoje plemenito djelo i ruzliku vjere koja izmegju uas opstoji, ali koja nas ne bi smje- la dijeliti ? Mi to žalimo s više razloga : on nanosi šte- te nama i našim narodnim težnjama, nanosi štete i samim muhamedancima (osvem možebit njegovi- jeh) jer ih izolira, a jača strani elemenat temu na zajedničkim našim razvalinama otvara put — u svoju domovinu ! Zaista muhameđanci koji u ovom slijeđe » Bo- šnjaka* ne rade dobro, no rate kako "zahtijeva interes naroda. Srećom da ih ima dosta koji ne idu za begom Kapetanovićem, a uzmimo kao pri- mjer jednoga izmegju najodličnijih, 1 ff. Kulović je muhameđanac koji prvomu što se tite na- obrazbe, sposobnosti i ljubavi za narod u“ ničemu ne popušta. Ni on nije ono što smo mi. Ali koja razlika izmegju ove dvije perjanice mnhamedan- stva! Koja ogromna važlika izmepju kandidata za barunsku čast i kandidata za narodno prijateljstvo i dobročinstvo ! Je li nas razumio , Bošnjak ?* Istina o knjižici Dubrovčani, jesu li Hrvati 1“ Pod ovim zi ba ugledao je "e ika jedan Clanak, koj inu da vladi grem ragbi čilavu bitu ali Rakopici se ne, vraćaje, Listove netradkirano mo printa NI uredništvo ni opriva a sedoa (| bror no 3 doka parav oi on sau Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku s dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, # oglasi koji so više puta naka, kojima će avrha biti, pokazati sve. istine, — tobože neistine, — što se u onoj kojizi, naho- de. Auktor tim člancima .je »omladinac- “katolik, * našim čitaocima jur dobro poznati delija na vera. koji je početkom ove godine u «Srpskom Glasa“ bio navalio na naa vjekakvim mrdaviiu poslani“ cama“ njekom profesuru | kad“ s& sve rijegove strijele otupile o naš jaki gvozdeni štit, tada je on prenio svoje šatore u pitomi . Dubrovnik, “da od tuda započne novo poškardhje,“na“ Veliko' ve- selje svoje ,srpske“ bratije, kojoj je baš u dobri čas u pomoć pritekao, jer inaće Pee a 'bu- ma tobože na strah i trepet. Mi ga čekamo na junačkom megđanu 'i tfamo 'se tvrdo da će nam za rukom poći -pokazati u “ovi! člancimu; Uda to juvak nije već šeprtija i da 's6' srpska! kula u o- vim, vašim 'stranaina neđa “ braniti“ već 'doskočica- ma, izvrtanjem i lažima. b AlU' erta sentinella ! All erta sib. Evo megjutim sadržaja tomu umesto? i naš pristojni“ odgovor. in dzuJa Pisac iznajprije da izvede na: čistac sitanje o licu auktora gore spomenute knjižice i tvrdi da je to njeki profesor, komu. sad :imeva pe,spomi- nje, ali koga je izvolio spomenuti otprije u, »Sr- Gi.“ i darovati ga medenim kolačima is aveje tor- be. Svrha je tomu dvojaka: prvo, da, ecrni, (ako je moguće) toga profesora, ne bi li se visoke ular sti smilovale jadnoj omladini,“ te ga premjestile iz Dubrovnika: a na ojegovo mjesto poslale ovamo kojeg gsrpskog“, kremenjaka, koji bi u veliki prigodama mogao javno agitirati za Veliku-Srbiju, kao onaj poznati ,omladinac* u Kotoru za vrijeme - posljednjih općinskih, izbora, . ili, koji ,bi, u školi vodio veliku srpsku: politiku. kao, njeki pok, pro- fesor na ovom gimoaziju ; drugo, po svoj prij da se pisac ukaže dosjetljivim, jer umije tobo pogagjati ko što u. ,Crvenu“. piše. Obadvije, su svrhe za nas vrlo poučne: jedna potyrgjuje "o što već svi znamo, da su dubrovački Srbi 1 ee ralci u svakom smislu riječi, a druga da «u fine i mudre glavice, Nas. najviše boli ono, što ću oni tako vješti u pogagjaju, čiji li je koji članak i dopis naše gCtvene,* po čemu se jasno ok da su oni izučili sve ,nove“ škola, u koje mi ni za- zavirili nijesmo, jer mi ne zoamo za vragu : u članak što izlazi u ,Dubrovniku“ čije je.« van ako izuzmete piseniju , Vlaha, Koprivice, E Kk" ju i djeca pozoadu. lstinapog čujemo, gdje se se po gradu govori, kako je pjekomu, bokom; ren labor, limae oko. pojedinih , članaka 2, brovniku“ i. ispravljanje. jezika po novoj. Ko sistemi, kako je njeki škol. upravitelj nuktor onih dlanaka o Gunduliću, Stullu, Tommaseu i Guih što su izasli (pod zdmacljivim natpisom ,;Dubrovdik je vazda bio: i biće srpski grad) i koješta dru ud LO oazi s im oi obasreli, jer kažem SE "a isv, jeee ( satim prilik IA Dubrovnik onjećna uvijek Be Sa, orko i o do, ' rvata a Pag oče, pre to Ši daa usi tei dok namo im =