Br. 89. U DUBROVNIKU 8. Oktobra 1892. KULENA HRVATS List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi dinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu: na cijelu šalju se Uredništvu. godinu fior. 4: 50, na po godine flor. 2: 25; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se , daje predbrojea i za došasto polugodište. li Srpska iskrenost, (Dopis iz Banovine.) Novi vaš srpski list Dubrovnik“ u očitoj je smetoji, kako da Dubrovčane odvrati od hr- vatstva, što mu je glavnom zadaćom, Širiti srp- stvo nema gdje, jer dobro vidi, da osim ono pnje- koliko doseljenika i nješto srpskih zaneševjaka, stvorenih nenaravnom naukom, nema nikoga u 0- nim predjelima, koji bi se za njegovo pisanje mo- gli oduševiti, a još manje, da ga slijede djelom. To je rečeni list za vremena uvidio, i pronašo je stazu kojom će udariti. ,Crvena Hrvatska“ česte pisaše, da sa Srbima nema sloge, dok oni tako budu postupali ko do sada, jer nam niječu domo- vinu, narod, ime, sposobnost, književnost i sve o- stalo, čime se Hrvat ponosi. To je i pravo. Mi sa hrv. Srbima tek onda možemo ugovarati, dok priznadu naše državno pravo, a sebe političkim Hrvatima. Ja mislim, da nema Hrvata, a i uvi- gjavna Srbina, koji bi tu mogao prigovarati. » Dubrovnik“ preuzeo je sada za zadaću, da pokaže, kako su on i njegovi istomišljenici za slo- gu, a Hrvati se tome svom silom opiru. Time mi- sli on naškoditi Hrvatima u južnoj Dalmaciji, jer su Dubrovčani od vajkada bili za slogu balkan: skih Slovjena, pa bi i sada radije gledali slogu nego neslogu. A ko to ne bi osim Srba? Time dakle, što uvijek ističe slogu i bratimstvo s Hr- vatima, koje ovi tobože neće, hoće da dokaže la- kovjernima, kako smo mi Hrvati svemu zlu krivi. U tom smislu napisana je ona duhovita basna, koja veli, da je lisica, ne zna se čime ni kako, ulovila jelena i donijela ga pred lava psa i vuka, da ga dijele po ugovoru, no lav prisvoji sve a ostali su Šutili, Lisica, Srbin, donese plijena, a Hrvat, paa, kriv je, da je lav sve pojeo. Tako je! Lav je stranac. Pouka; Hrvati i Srbi kolju se o sve, a napokon će stranac sve odnijeti. Srbiu pre- poručuje Hrvatu slogu al je ovaj neće. Divno! ===; =. En Rm: PODLISTAK. Srpska junaštva u Boki Kotorskoj. (Nastavak v. br. 35-86.) Nova religija uvedena u ono doba od Srba u Boku-Kotorsku, bi, da tako rečemo, neka prije nevidjena smjesa donatistični, patarenskih, pa i drugih praznovjernih bludnja. Po nauku svoga svećenstva, svaki srbin mo- rao je mrziti iz žive duše na latina. Pa da bi se ta mržoja u narodu to čvršće ukorijenila, nazivahu srbi latinsku vjeru, poganskom, pasjom, mišjom vjerom, a vrhovnoga glavara ujezinog, papu, ko. sjakom ili protukrstom. Kukavnomu narodu, koji se sjećao njeka- dašne sloge izmegju istočne i zapadne crkve, sve- ćenstvo išlo je redom propovijedati priču papin- ske brade i kako je od Rima otpala pravoslavna Hristova vjera, Ta se bajka i dandanas pripovije- da .prostomu puku Bosne i Hercegovine; pa da se i naši čitatelji malo nasmiju, mi ćemo je ov- dje objelodaviti. Evo je: ,Došavši jedan put u crkva, papa Rimski imenom Jermon (ovakim dličaim se imenom nije nijedan papa svao), šoji je Ovu sam ,basnu“ čitao pretiskanu u novo- sadskoj ,Zastavi, koja ju lijepo preporuči, dodav- ši da ju sastavio M, Ban, stari književnik, koji je istim oduševljenjem pjevap da je Hrvat i Sr- bin. Čudimo se g. Banu, starom kvjiževniku, pre- ko čije su glave prohujala: već razna vramena, koji je mogao upamtiti pojave sa srpske strane i odgovore, što ih odanle davahu Hrvatima, kad su ovi u ime blažene sloge primili ime: Ilir a poslije Jugoslaven, samo nek se Srbi ne boje imena Hr- vat, i nek ugju u slogu. Nije li Vuk reko da ne pozna nego srpskih Ilira, t. j. Srbi sve i svuda, nijesu li odgovarali iz Srbije da oni nijesu Iliri, nego samo Srbi, a Jugoslavene su izsmjehavali. Dok mi s najboljom voljom o slogi dobivasmo ta- kve odgovore od Srba, i dok uvidjesmo, da Srbi hoće ne samo da oni to budu, nego i mi Hrvati, mislim, da je vrijeme, da se. i Hrvati jednom uh- vate svoga imena i da ga čuvaju kć amanet. Sad najednom Srbi preporučuju slogu, a Hrvati je neće. Ko se opeko jednom, taj drugi put i na hladno puše. Nije to, moja braćo, samo tako, pri- povijedati slogu, a ništa za nju ne raditi, nego le- mati, napastovati i ranjavati Hrvate. Zar ne, tim vi potkrijepljujete slogu, koju vruće i sek šno preporučate ? Hrvatima se ne može zanijekati, da za volju sloge nijesu sve moguće doprinijeli i žrtvovali a Srbi su se tome samo smijali. Zar će- mo mi u ludo pružiti ruku sloge vama, kojima sada iz svake hinjene riječi proizvire gadna na- mjera, da nas prevarite. Hrvati su odviše toga već sami prokušali, koliko je vama do sioge i istine, a da bi sad za vaše piskaranje promjenili uačela. Ho- će li vam se toli žugjene sloge s Hrvatiw, a vi činite sve moguće da do sloge dogje, — ako ta- kovim putem pogjete — preporučnjte svojima nek postanu pravedni prema Hrvatima, kako su ovi bili prema njima, pa ćemo vas onda znati cijeniti. Inače ovo što vi činite nije no licumjerje. Preporučivati Hrvatima slogu s vama, a u isto === sr= === === == naslijedio Grgura Velikoga (njega je naslijedio Sa- binijan) ugleda jednu djevojku Rimljanku, i u oju se zaljubi. Ali ona_ne hije inače za njega poći, nego ako on obrije zlatnu bradu i brkove. Ova djevojka s Papom od Sv. Vasilije vjenčana napi- sa sto knjiga, i zapovjedi svojoj obitelji, da sje- dnu na sto konja i proglase, da je Jermon papa obrijao zlatnu bradu i zlatne brkove. U isto vri- jeme, njeki Petar Gunjivi napisa takogjer kvjigu, da svikolici reda Sv. Petra imadu bradu obrijati, da se časno tijelo Hristovo po bradi ne razlije, kad se pričestuju. A što tada nevoljau Jermon? Zatvori se u jednu skrovitu palaču ne smijući na dvor izaći, dokle mu brada ne naraste. Megju to postane Carigradskim Patrijarkom Ivan Zlatousni, koji njekomu učeniku av. Vasilije reće; čuvaj se brate, jerbo je prorok Jeremija prorieao, da će Rim rad jedne djevojke od pravoslavne crkve otpasti, pa evo i otpade. — Ovoj bajki nadodavahu još drugih budalaština ; na primjer, da je sedamdeset erezija izašlo ; da je od ostalih Patrijarka sku- pljen općeni Sabor sedmi, u koji pozvan bijaše i papa, ali jer mu za tri godine nije narasla brada, nije išao u Babor. Radi šta ostali Patrijarke | E- piskopi prokleše, kako ostalo krivovjerce, tako i papu Jermona, vrijeme grditi ib, psovati, nijekati i napastovati isto je što i preporučivati svagdje krijepost i po« štenje, a sam se valjati u svakom balu sramote i opačine. — Toliko vam poručuju Hrvati sada na vašu galamu o ,slogi.“ Istina o knjižici ,Dubrovčani, jesu li : Hrvati 1“ Pročitali smo i drugi članak omladinske“ hiper-kritike o našoj knjižici. Mislili smo, da će poslije ,predgovora“ doći konfutacija (makar ka- kova) pojedinih odjeljaka. Ali smo se prevarili, jer mjesto toga izišao je novi njekakvi ,predgo- vor,“ koji očito pokazuje veliku usrujanost i za- bunu, u kojoj se nalazi ,omladinski“ pisac, ne zna- jući kako bi započeo pobijati ono što se pobiti ne da. a ; U tom novakodcovora kuša 00, ne bi li jednim mahom io glavu našoj kojižici, toj hrvatskoj hidri, ali mu je ruka odveć slaba, a sablja zargjala. Slušajte samo njekoliko njegovih doskočica. Vrela, kojima ste se poslužili za vašu knjižicu, veli on, ne valjaju vam, “po “tom te"WtH=“ jedi ni kojižica ; to dokazuje Darwinova tevrija o »itavizmu“ (1). Tu je zaboravio vrli pisac samo na jednu priliku, zaboravio je naime donijeti kri- tiku tih naših vrela, bez koje mu uiko živ ne vje- ruje, da je tako kako on kaže, i zaboravio je do- kasati, da su vijesti, koje smo mi iz njih erpli, doista nepouzdane, kako on tvrdi. Nabraja zatim rezultate, do kojih umo mi došli, kako su u našoj kujižici zabilježeni te isjavlja da su smiješni a još smješnija da je argumentacija pojedinih tačaks; Zar ne da je to prava demolitorna kritika? U pri. stupu paše knjižice imade jedno mjesto, gdje na- pominjemo, da se može biti kvjem domaćem pa- triotu, komu vruće leži va srcu sloga izmegju Sr- ba i Hrvata, ne će svidjeti vjenina tendencija. Naši čitatelji pa možda i sami Srbi smijaće se ovim budalaštinam ; nu ove onda, u narodu ni malo izobraženu, koji svoje svećenike držaše sa bogove, probugjivahu sve to višu neda proti lativima. Kad bi Srbima, mješovitom ženidtom, pošlo za rukom posrbiti kakva lstinina ili latinku, pre- okrstili bi ih silujući ih, da se na krstiteljev upit, odreknu, Petra Gubavca, to jest rimskoga Pape ; krsta latinskoga i subutskog posta. Pozuato je da se sLatini“, po obredu svoje crkve ne mrse u su. botu ; sada ,Srbima“* taj običaj bijaše toliko mr- zuk, da po nalogu svojih popova, kad nebi mogli jesti u narečeni dan mreve hrane, valjalo bi, ili da zgrizu kakvu kosturinu, ili da obližu nož kojim je prije bilo izresano meso, ili da se ubodu, pa izsisaju kapičak svoje krvi. Pa da ovo nijesu bila smiješna junaštva ? Kršćavski moral, osugjuje i sa- mu svojevoljnu misao | želja bluda i nepoštena djela, jer tim teži da prepriječi zločin u svome ga- četku. Srbizam ukine taki spasonosni nauk ; pa se ognusi svakom nečistoćom, kojase ni spominjat ne da ; | svojim kušoim uplivom avede u, Boku: Kotorsku nadasve, grabeš i oilao oskvrnuće: dje- vojake, komu neredu i dandanae još se nije našto kroja. Tim bi uručena obiteljska svetost; Upiti.