i deine * MS “m # Pravaška centrala, koja je od novijega vr6 mena doista postala realističnija u svem svome radu i nastojanju, mogla bi zgodnom prilikom re- ći energičnu riječ, koju veći dio mladosti očekuje kao spas. Možda bi mogla i kojemu svomu članu povjeriti naročitu brigu oko organizacije svekoli- ke hrv. omladine. Radimo i popravljajmo i na tome polju ne- umorno, pa će nastajni izbori iza 5 godina s bo- žjom pomoći donijeti boljih rezultata. A ako se gili i ne odoli, ali će nas svaki čas budućnosti na- ći spravnije za veliku kulturnu i političku misiju, što je od Boga namijenjena hrv. narodu na ovo- me krasnome jugu. Poznata je istina, da zastupnicima velikih i- deja valja najprije uzgojiti čitavu jednu novu ge- nezaciju za se da se uspjeh pokaže. A. Starčević djeluje s družinom već preko 80 godina, pa je li ge i iz daleka odgojila krepka, ozbiljna, živahna i djelatna pravaška generacija? Malo, vrlo malo se toga vidi i osjeća. A ne bi smo li pogodili da glavni izvor teških neuspjeha opravdano potražimo u za- puštenu ili krivu uzgoju mladosti, ko što se uslo- bodih natuknuti ga? Videant consules, jer se čuje već mnogo gla- gova nezadovoljstva u ovome pogledu. [ daj im Bože jakosti, da u stari osinjak zahvate krepkom rukom. U Beču, oktobra 1892, Jota. Istina 0 knjižici » Dubrovčani, jesu li Hrvati 1“ Treći omladinski“ članak raspravlja prema obećanju o bizantijskom caru Konstantinu Porfi- rogenitu i njegovu izvještaju o našem narodu. Tu ge ne naravno ponavlja samo ono što je sa strane srpske već stoput pisano, a 8 naše isto toliko pu- ta temeljito pobijeno. Ne bi po tom ni potreba bilo, da se mi na tu novu srpsku pisaniju osvr- nemo; ali jedno što ti naši somladinci“ drže ka- kono onaj sudac u njekom Vilandovu romanu da ima pravo onaj koji je pošljednji govorio ; a dru- go još više da razjasnimo još jednom svojim či- taocima to zvamenito pitanje našega porijekla te pokažemo da nije nego fikcija srpstvo našega slavnoga Dubrovnika — to dvoje nagoni nas na odgovor. Ovo su uz gomilu suvišnih riječi dvije glav- ne misli u spomenutom članku: 1) Lijepa kita naučnjaka bavila ee izučavanjem izvještaja K. Por- firogenita i svi, izuzevši dvojicu, Hrvata Dra. Rič- koga i Bugarina Drinova pripoznavaju više ili manje auktoritet toga pisca. »Komu je poznata stara i novija povjesnica Srba, Bugara i Hrvata, njihova težnja i antagonizam možda će pogoditi uzrok državja ovih dvaju naučenjaka u ovom pi- tanju. Račkomu i prot, Drinovu pričinilo se je kao da se K. Porfirogenit ogriješio o njihovu narod- nost biva o Hrvate i Bugare a u prilog Srbima, te cijeneći da bi Srbi mogli iz toga mrtvoga slo- va graditi kakav kapital, dadoše se zavesli šovi- nizmom upotrebivši sve oštronmlje, da osumnjiče suktoritet cara pisca, ne obzirući se, da se tako- vim prestupkom s jedno strane ogrešuju o zna- nost, koju šovinizmu podregjuju, a s druge stra- ne zlo upotrebivši svoj naučenjački glas zavagjaju suplemenike.“ (Ha srpske trijeznosti !). 2) Ako mi ne vjerujemo ,Porfirogenitu što za Srbe govori ne možemo vjerovati ni ono, što za Hrvate piše ; ako nam oni ve dopuštaju ono, što car za Srbe piše, onda ne mogu iskati, da njima dopustimo ono, što isti za Hrvate govori.* Prva bi nam dužnost bila sada da obranimo Dra. Račkoga od niskoga epiteta šoviniste, što mu ga taj gomladinski* čovuljak bezočno prišiva. Ali to nam, hvala Bogu, ne treba činiti, jer Dra, Rač- koga priznaje i štuje ka svijesnoga i izvrsnoga naučnjaka vas slavenski svijet i sami nepristrani Srbi, Mi ćemo samo spomenuti, da se je ,omla- dinski“ list u svojem 9om broju posivao na auk- toritet Račkoga, da odbrani od nas Porfirogevita, a okladili bismo se, da će se u potonjim brojevi- mm ,Dubrovnika“ i sam taj pisac, koji onako pa- metnuo ocjenjujući sada oaše kojišicu pabacuje se ro van vo ar ro a a blatom na njega, pozivati na nj za svoje umišlje- no srpstvo dubrovačko. Pa da nijesu nestašna dje- čurlija ti ,srpski omladinci,“ što se kupe oko » Dubrovnika !“ Megjutim pošto je Rački zaista naučnjak svjetskoga glasa, a pošto se njeki Srbi i pozivaju na vj kad pišu o Porfirogenitu, i to da bi tobože dokazali vjerodostojnost toga historika ; ne će biti zgorega, da iznesemo u kratko, što misli u istinu Rački o ,bagrorogjenom“ piscu. U svojem djelu Seriptores rerum eroaticarum str. 18 i 20 veli on, da je to bio ,pisac slaba uma,“ da je gradnja Konstantinova više panegirik nego li triezna po- viest,“ — da Porfirogenit gradju za sakupljanje koji je imao više sredstava od svakog sukromni- ka — nije znao svladati,“ te napokon u djelu ,Odlomci iz hrvatskoga državnoga prava za na- rodne dinastije“ izrijekom vjeruje više ostalim piscima nego Porfirogenitu, kad piše: »Ivan Mle- čanin, koj svoj ljetopis sastavi koncem istoga vie- ka, zemlju Mihajlovu, t. j. zahumsku kneževinu naročito zove Hrvatskom zemljom. doista ne zato, kako da bi Zahumlje bilo cjeloviti dio onodobne države Hrvatske; no zato, jer narod tamošnji bi- jaše hrvatskoga poriela, pa negda i kašnje žitelj države Hrvatske Pače Mihajlova kueževina bijuše cjeloviti dio metropolije hrvatske . . . Isto po- tvrdjuje list pape Lava VI. od god. 928 pisun Forminu zadarskomu i Grguru ninskomu biskupu, u kom se naročito veli da osvrska, rabska, du- brovačka i spljetska biskupija jesu ,in Croatorum terra* u ,Hrvatskoj. . .“ Ovako Rački. »Dubrovnik“ iznosi Rusa Grota i Fiorinsko- ga, koji su navalili na Račkoga i Drinova i na- zvali ovu dvojicu ,skepticima“ i prebacili im ,na- prijed smišljene nazore“ napram Konstantinovim spisima, i veli da su oni to učinili s punim pra- vom. Ali zaboravio je taj list, koji uvijek istinu govori (dok mi sve falsificiramo 1) da spomene i odgovor onoj dvojici Rusa, što je Rački objeloda- nio u 590j knjizi ,Rada“ i gdje on vješto pobiju ujihove napadaje te pišući onim naučenjačkim do- gtojanstvom koje ga karakteriše, dokazuje kako oni nezrelo i strastveno brane Portfirogenita. »Dubrovnik* tvrdi da su Rački i Drinov o- samljeni u svojim nazorima o Porfirogenitu, a mi čitamo naprotiv u 590) knjizi ,Rada* izjavu Dra Račkoga, koja glusi : ,S mojimi nazorima o hustori- čkih spisih Konstantinovib slažu se u bitnosti i drugi ugledni istraživaoci, od kojih spominjem Franceza A. Rambaua (1' empire grec au X si- 6ele. Paris 1870, p. 75-78.) i Niemcea Hirscha (Kaiser Konstantin VII porpbyrog. Berlina _ 2878. Byzantinische Studien. Leipzig 1676), koji su se potanko bavili radnjami Konstantinovimi, te našli u ojih tolikih i takovih mana i nedostataka, da najbudniji obzir izazivlju. K ovim stranim iztra- Žživaocem pridružiše seu novije doba i dva slo- vienska Drinov (Južnije Slavjane i Vizantija v. X. v. Moskva 1876) i E. Kunik (Bulletin de 1' Aca- demie imp. des sciences. S. Petersbourg 1881. t, XXIII. p. 861:2). Ovaj drugi učenjak biedi pače Konstantina, da izvraća dogadjaje prema nazorom svojim, te da se nije ni falsifikacije žacao.“ Da bi naši čitaoci uvidjeli, što inostrani ua glasu histo- rici o Porfirogenitu i njegovu izvještaju pišu, i ka- ko se u tom divno slažu s našijem Račkijem, do- nijećemo sumo nješto iz spomenutoga Rambaua- ova djela. Ovako veli po izgovorima taj glasoviti Francez: ,Au XI sićele Cćirćnus et Scylitzćs ont ndpćić beaucoup de bruits peu favorables a Con- stantin ; au Xlle Zovaraa est dans la mćme di- sposition, Glycas va jusqu'a 1 inveclive : les ćpi' thćtes d' imbćcile et de fuincant (očrog 6 udraiog, gađvog) me lui content rien.“ Četiri dakle grčka pisca, koja su živjela u XI i XII vijeku i koji su za cijelo poznavali Por- firogenita bolje od Račkoga i ,Dubrovnika* govo- re o njemu vrlo nepovoljno, kako piše Ramboua, dapaće ga nazivlju lugjakom Ramboua pile nadalje: Il g a plus d' une erreur_ ethnographique dan les ćcrits de Constantin ; il fait des Vemti- ens un penple de race franque et des Hongrvis une nation turque, il rattache ć une m&me famil- le les Goths, les Lombards et lea Avares ; il aa- timil encor le Avareu et le Blaves. Coniraire- ment 4 tous le temolgnages il ovoit que les Narentans, les Terbuniens les Diocićns ete. : ppartiennent 4 la race serbe, tandis que cet ensemble de pays est dćsignć par le Presbyter Diocleas et les chroniqueurs vć- netiens sous le nom de Croatie Rouge par opposition & la Croatie Blanche ou septen- trionale et que le payesan narentan ou ter- bunien encore aujourd hui dćelare appa - tenir A la nation Croate.“ Hrvatski: : »U Konstantinovim djelima imade mnogo e- tnografijskih pogrešaka; on smatra Mlečane za narod franačke pasmine, a Madžare za turski na- rod ; svodi na jednu te istu porodicu Gote, Lom- bardeze i Avare, drži Avare i Slavene za isto. Protivno od svih svjedočanstava misli on, da Neretvani, Trebinjani, Dukljani itd. pri- padaju srpskoj pasmini, dok je nasuprot skup tih zemalja označen od popa Duklja- nina i mletačkih hroničara imenom Crve- ne Hrvatske u opreci spram Bijele ili sje- verne IIrvatske, te dok seljak neretvanski i trebinjski još i danas očituje da pripada narodu hrvatskome. Eto, kako učeni Francez na temelju izvora dolazi do sasvim drugog zaključka nego li ,Du- brovnik“ te izrijekom veli, da se K. Portirogenitu ne može vjerovati, koji govori protivno od svih svjedočanstava, već da ue imade vjerovati popu Dukljaninu *) i mletačkim ljetopiscima. Nije čudo da jedini Porfirogenit stoji u opreci sa svim 0- stalim izvorima, ake se uzme na um, da je Por- firogenit bio čovjek slaba uma, da je poznavao ragje Srbima, koji su molili, da ih uzme pod ,ja- ram rimski,“ da je pisao o seljenju Hrvata nje- koliko stotina godina iza kako Hrvati naseliše ove krajeve, da je u opće kao svaki Grk slabo pozna- vao od Bizantija daleke narode. Ovoliko na odgovor ,Dubrovnika“ da je Rač- ki šovinista i da je u svojim nazorima o Porflro- genitu osamljen u vaučnom svijetu, — A sad da vidimo u kratko koliko je umjesva ujegova druga opaska. »Dubrovnik“ tvrdi, ako mi ne vjerujemo Porfirogenitu sto govori za Srbe da logika zahti- jeva, da mu ne vjerujemo ni ono što za Hrvate piše. Ali je ta logika isključiva svojina, Dubrov- nikovih“ pisara. Po toj logici, kad ,Dubrovnik“ vjeruje vjeke stvari što Porfirogenit piše o Srbi- ma, trebalo bi da vjeruje i ostale stvari, što ou o njima piše, te za to ćemo vi drugom prigodom iznijeti te ostale stvari i svoja razmišljanja da se »Dubrovaik“ naslagjuje. Sada ćemo samo primje- titi, da ako mi ne vjerujemo u njeke vijesti što Porfirogenit o Hrvatima piše, to je za to, jer sete vijesti potpuno slašu s vijestima ostalih historika, jer te vijesti potvrgjuje geografično prostiranje hrvatskog imena u starije i novo doba, jer se te vijesti slažu polpuno s našim jesičnim pitanjem. Inače neka svak snade da se mi možemo proći i bez tih Konstantinovih vijesti. jer se hrvat- gtvo naših krajeva i bez ujega sjajno dokazuje, dok se srpstvo Lez njega ra-pršuje kao magla na suncu. Ufamo se, da će u prvi broj što dogje u- čeni (1) omladinac iznijeti i Miklošićevu nadri-va- uku o čakavštini, Čekamo ga na ždrijelu. *) Evo koliko vrijedi za tog učenpg iranceza Dukljani+ nov ljetopis i njegova Crvena Hrvatska. Ove njegove rije- či imalo bi ga uvijeke gačepiti usta onoj bessvijesnoj četi- ci »Dubrovnikovih“ črčkara, koji hoće da omalovaže taj presnameniti historijski spomevik, Naši Dopisi. Boka-kotorska svrhom Septembra, Nikad se nijesmo više smijali, što kad pro- čitamo u t. zv. »Dubrovniku* pismo Boža Kame- narovića, u odgovor tobož, omladincu katoliku. Premda smo uvjereni, da osim potpisa, pismo nije od B. K. napisano, latismo se pera, da upoznade- mo štov, čitaoce & njim i pravim stanjem stvari; nu prije svega pitamo proštenje u g. Boža sko ovaj dopis nepodpišujemo, jer nebi rada, da se pomisli da i mi sa reclame spisima Šudimo steći peko ime, te nam bude lakše postati obć. vijećni- kom, načelnikom ili sastupnikom. A sad aa pismo,