— ap Br. 41-42. U DUBROVNIKU 22. Oktobra 1892. (RVENA HRVATS Liat izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ! dinu fior, 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu “ Hercegovwnu: na cijelu šalju se Uredništvu. godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se , tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polugodište. li Matica Hrvatska. » Matica Hrvatska“ razašilje ovih dana_mno- gobrojnim svojim članovima, njih osam biljada i sto na broju, svoje obićno godišnje izvješće, iz kojega se razabira, da će članovi dobiti sedam kojiga, raznovrsna sadržaja. Nego ,Matičiuo“ iz- vješće ima ove godine osobito zoamenovanje. Tu palazimo tok redovite glavne skupštine obdržane u Zagrebu na 19 juna 0. g., u kojoj skupštini je » Matica“ slavila bez buke i vike pedesetgodišnji- cu svoga postanka, svoga rada, a recimo slobodno i svojih velikih zasluga za kulturni razvitak hr- vatskoga naroda. ' Njezin osnutak plod je one napredne težnje, koja je bila zavladala svim narodima Evrope na- kon frauceske revolucije, koja je Magjarima bila u toliko zavrćela možgjanima, da je po njihovu misljenju sva negdašuja Ugarska morala biti po- magjarena, što su bez obzira ispovijedali na sa- boru od god. 1825 a još bezobzirnije god. 1830. Ali se Hrvati nijesu dali i Arpadov jezik nije pro- šao preko Drave. Razni svjetski dogagjaji i pro- bugjena svijest češkoga naroda, tako su utjecali na Hrvate, ua ju udairvovu , = ć š vrućica, koja se u hrvatskoj omladivi izražavala još nevidjenim pokretom a osobito osnivanjem društava u tugjini. Neizvjesni još tada. pojmovi 0 slavenstvu uopće a o hrvatstvu napose porodili su ilirisam, koji je ostavio geizbrisivih tragova u kulturuom našem pokretu i dao narodu Ljudevita Gaja, koji je tako htio sakupiti pod jedno jedino okrilje svu slavensku braću na jugu. Slovenci i Hrvati, ogledajući se u talijanski pokret, znali su se ushititi za takovom namišlju, zvali su se odu- ševiti — jedini Srbi, ostali su Srbi, pravoslavni, po vjeri po imenu i po jeziku, ono što su još i danas. llirizam nije imao korenja u narodu i kao takav bio bi morao iščežnuti, ali ideja jedinstva bila bi našla svoj oblik ; da ga srpska ruka nije utamanila, sjeme bi bilo probilo, izniklo a 8 vre- menom i procvalo. Godine'1886 sabor je hrvatski prihvatio predlog da se osnuje ,ućeno društvo ;* a pošto ova zakonska osnova nije doživjela potvrde, dvije godine kašnje grof Janko Drašković osnovao je »Čitaonicu,“ ko- ja je pak postala, kako govori Milčetić, pravim kulturoim rasadvikom, iz kojega je pak god. 1842 iznikla i ,Matica- Ilirska* i to ve kao nezavisno društvo, već kao ustanovljena glavnica namijenjena isdavanju Dubrovačkih pisaca 1 inih snanstvenih i korisnih knjiga. Prvi na red dogje pod štampu Ooman kvuna Gundulića i to tek god. 1844 s ra: znih protivština, kojima se Malica morala boriti ; ali uu još god. 1839 bili u Zagrebu ushitno pro glavili uspomenu Quudulićeve dwjestogodišnjice i kad je goli. 1841 (Gaj dokao u Dubrovnik, Dubrov- nik ga je sjajno dočekao, priredio mu na čast gozbu 'i bazvao ga u prigodnim pjesmama, njemu pa čast ispjevavim: proslaviteljem dubrovačke Pal nastali teški dani po svu Evropu & 0850+ bito po Hrvate, jer magjerska bahatost pojačana Ferdinandovom popustljivošću narasla je bila toli- koj da su Magjari htjeli ocijepiti od Hrvatske, Ri- jeku, Slavoniju 'i' Krajina: # tako dogje do god. četrdeset i osme. Ali — m —Mugjara pomoću Rusa i Hrvata ata priifia “ta Hrvatsku po we.- - promijeniše, jer magjarsku bahatost zamijeni u br- zo vjemački absolutizam, s kojim se i sama ,Ma- tica“ morala boriti. Za to doba, a pod Matičinim okriljem, izlazio je časopis ,Neven“ i bijahu izda- na djela Palmotićeva i Gjorgjićeva. U razdoblju od god. 1858 do god. 1874 iznikne iz ,Matice“ »društvo sv. Jerolima,“ a svojim časopisom ,Knji- ževnikom“ utrla je ,Matica“ put postanku A- kademije. God. 1874 vidimo napokon ,Maticu“ kao samostalno društvo, kao , Maticu Hrvatsku“ a od tada i počinje pravi njezin život, bujan plodan, kao što ga vidimo davas. Zasluga je Zagrebačkih književnika i otadžbenika, ako je ,Matica* ovako orijaški napredovala; ali se svaki Hrvat osobitom zahvalnošću mora sjećati Ivana Kostreučića, koji je rijetkom žilavošću i požrtvovnošću, uz pripo- moć svojih drugova, doveo ,Maticu“ do ovakih uspjeha. Od god. 1877, otkada je Kostreučić taj- nikom , Matice,“ ,Matičin“ je imetak narastao od triđeset i dvije na sto četrdeset hiljuda forinata i proturano je u narod sedamsto hiljada otisaka ! »Matičin“ je opstanak danas Bogu hvala o- sjeguran. Ali to nije dosta, to ne smije da nam preduje razmjerno kao što do sađa;'vaija aa se širi. Nije. dovoljno da smo Hrvati po imenu i da to pokazujemo pti kojem gobeta kojom nszdravi- com, jer bi inače Hrvatska bila najsrećnija rem- lja na svijetu; svoj patrijotizam valja da posvje- dočujemo činom, svi kao jedan a jedan kao svi. Mi smo jedini narod u Evropi, koji je sve svoje znanstvene i umjetne hramove podigao bez pomo- ći mogućnika; kod nas je i najprostiji seljak otr- guuo komad hljeba iz svojih ustiju i priložio ga na podignuće sveučilišta i Akademije, kojih bez narodnih darova, ne bi danas ni bilo. Ovakim se putem pripravlja danas podignuće narodnog ka- zališta, popunjenje sveučilišta medicinskim fakulta- tom, zavod za gluhonijeme itd. Jedan je odlični Dubrovčanin rekao nekom prilikom da su Hr- vati kulturnim svojim radom dovoljno nađokna- dili mnogi politički neuspjeh u borbi sa Maygja- rima. A ovu bi istinu mi valjalo da pamtimo, Ako stvari stoje ovako, sko nam današvje političke prilike nijesu ni u čem povoljne, tada je tim veća naša dužnost da bar s ove strane upre+ mo složno i da pripomognemo knjizi, koja pripravlja narodu bolju budućnost. Već smo u ovih pedeset godina našega kulturuoga rada &vratili va se po: zornost prosvijetljene Evrope, Koja o nama sudi danas drukčije nego što je sudila prije, koja u nama nazrijeva nosioce zapeline kulture na istok. I mi moramo ustrajati u započetom radu; mi mo- ramo osobito nastojati da povedemo za sobom našu do danas nesugjenu srpsku braću, ne da ih pohrvatimo, već da ih sveđemo na onaj prosvje- tni put, kojim smo se mi odavna zaputili i od kojega oni još svegjer zaziru na avoju i va našu štetu. Poslije Akademije i sveučilišta najviši nam je kulturni zavod ,Matica Hrvatska." Okolo ,Ma- tice* so sakupljaju najbolje naše književne sile. Matica* nam dije korisne, trijezne i krasne duševne mane, pak uljedna naobražena hrvatska obitelj ne bi smjela biti beg pjezinih kojiga, 0s0- bito danss kad nije vikskva biti članom ,Me- tica Hrvatsko,“ kad nam daje sa sama (ri Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava, Pretplata i oglasi piaćaja se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta fiorina skup krasnih knjiga, koje mi u knjižarnici ne možemo kupiti ni za deset. Zaista da svakoga koji se nazivlje Hrvatom ima čovjek pravo da pita: jesi li član ,Matice Hrvatske?“ A zašto ne k Zagrebu? »Naše današnje prilike ne sahljevaju da mi »Srbi morumo imati jedno središte u političkom »Smislu. Naš politički život ne naslanja se na ni- »kakvo državno pravo već na prostu samo obra- nu... . Po ovome jesmo i možemo biti narod- »Vi patrioti, a ne birati za središte ni Zagreb ni »Biograd.“ Ovo je izjava koju čine dubrovački ,Srbi“ u prošlom broju svoga lista, koja se zanago pro- teže na sve Srbe u monarkiji. Ovo bio bi njihov »politički program.“ Mi vjerujemo da je ova izjava iskrena i mi smo je ovdje radosvo zabilježili, jer nam je dala pravo kad smo ustvrdili, da oni neće ni k Zagre- bu ni k Biogradu, nego da će kuburit bez cilja osnivajuć i krijepeći svoj opstanak svakojakim in- trigima i u tomu ići svakome na ruku. iv. +e fdaa li oteahba baia_ia_nvaka X predijeljena rada, nego se podaju pepokiotof tre: ći i žive della giornata! Ovo je kratki i pravedni sud njihovoj izjavi. A sada da je rasčinimo te mirno pretresemo smisto njihovih riječi. š : a Dubrovački Srbi“ ne vođe brigu kako bi' se postiglo političko jedinstvo našega naroda bilo sa središtem u Zagrebu ili u Biograđu. Njihov se politički rad svagja samo na to, braniti od hrvat- skih otimača svoju (1?) dubrovičku općinu i firi- ti po Dubrovniku i okolici prazno i golo ime srp- sko s mržnjom na Hrvate. | Evo u čem se sastoji politika naših svije- snih srpskih glava. To je, kako je ovdje i prije bilo istaknuto, uska njekakva lokalna ili najviše: provincijalna politika bez ikakvih viših ideala. Koliko li je, od toga uzvišeniji naš program, koji teži za političkim jedinstvom i nezavisnošću trojednice i ostalih hrvatskih zemalja u monarkiji, u okviru iste! Nego zrele političke glave oko . Dubrovni- ka“ odgovoriće nam, da nijesu ni oni protivni ta- kovu jediostvu, kako su to i prije u listu ijavili, samo oni neće da znadu za kakvo državno pravo, nego da ae to izvede na temelju prava narodnog. Bogu hvala što: emo ta*š ojima složni ! Ni mi se ne oslanjamo isključivo na državno pravo, jer znamo da državno pravo samopo sebi ne vri- jedi, ako mu se protivi narodno pravo. 1 Talija po povjesnom pravu mogla bi tražiti Britaniju, ali ne može po narodnom. No u nas baš narodno pra- vo jača dršavno pravo. Ta za Boga, zar mi nije- smo, jedan uarod ? i Vidite dakle da je ludoriju protiviti se sje- dinjenju u ime narodnoga prava. To bi mogao kakav tugji narod koji bi živio megju nama razai- jan, a ne Srbi koji su : nama Hrvatima, kako re- kosmo jedan te isti ndrod. | i dakle narodnost nego golo i prasao ime po arijedi t. j. oni-bi htjeli, podto po njihova tv». gjenju, tu živu Bebi i Hrvati, da to beda: jedna“