V »taspravlja o prijepotnim: pitanjima političke, et“ | »nografske, hi-torijske i filologijske naravi po svoj »Prilici zato da bi imao povoda nješto reći o nje- »Zinoj sadržini. No pa dobro, što da rečem ? Da sme je anonimni pisac uvjerio ? Rekao bih neisti- stu kad bi to htio ustvrditi. Dakle imaju pravo soni, s kojima pisac tu polemizuje? Niti iz dale- ska. Ja sam mišljenja, da su sva ta pitanja krivo ' postavljena. Ona se uopće ne bi bila ni postavi- “pla, da vladaju u kući mir i sloga, da zavagjena pruća hoće poravnati svoje domaće posle sa vi- »še razbora i wapnje strastvenosti.“ Zatim pri svr- »U istinu ja sam i u ovoj kuji- »žici zaludu tražio novo koje zrnce, novo koje gledi- ašte. Sve ono što se ondje govori o jezičnim razli- skama, koje bi imale dijeliti Hrvate od Srba, mi 8i dodaje još ovo: »šmo već davno znali i barem dijelom zabacili »Kao netemeljito. A mi ni ne žudimo novih argu- »imepata, po kojima treba jedno ili drugo ime u- adariti progonstvom.“ že 1 Ako se ne varamo ovo znači da g. Jagić ne- će da znade Za kakova druga razlikovanja izme- gju Hrvat& i Srba, nego ona što bi se mogla naći u jeziku što ga oni govore, ili sau ga govorili. A što se tiče razlika u jeziku, te su poznate filolo- zima već davno, te su u našoj kojižici samo po- novljene bile, zato knjižica u tom pogledu ne do- noši ništa novo. I to mi znamo, niti je naša na: mjera bila sastavljajući onu brošuru, kovati njeke nove teorije; dapače nama je milo što nam gosp. Jagić priznaje, da smo mi u pogledu jezika povo- vili samo stare stvari, jer nam naši protivnici predbacuju, da mi učimo ono što nikome sije po- znalo. Istina g. Jagić veli još, da su njeke jezične razlike, o kojima mi govorimo, već zabačene bi- le; ali to cilja jamaćno samo na razlike što se nalaze izmegju čakavskog i štokavskog dijalekta. Za te razlike, mi znademo, prof. Jagić, kako i go- tovo svi ostali naši filolozi danas više ne misle, da su odavna u jeziku, i on po njima s toga vi- še ni ne dijeli naš narod u Hrvate i Srbe ; ali što se tiče onih razlika, koje iskaču iz različitog za- mjeojivanja starinskog glasu jat i po kojima se cijepa danas naš jezik u tri govora — ikavski, e- kavski i ijekavski — za te, koliko je nama po- znato, nijesu još filolozi dokazali, da su se razvi- le tek u historijsko doba našega jezika, već oni drže nasuprot — a megju ove pripada i Jagić — daasu izvorno postajale. Prof, Miklošić cijeni, da su sva tri narjećja bila izvorno u jeziku, te misli da su ekavski i ijekavski govorili Srbi a ikavski Hr- vati ; prof, Jagić nasuprot ističe mnijenje (u Ar: kivu VI, 1), da je ijekavski dijaletak postao ia jkavaišža u historijsko doba, po tom da su izvor: na bila samo dva dijalekta : ikavski i ekavski, od kojih mu je prvi, kako se jasiio vidi, i ako on i- zrijekom ne veli, jezik starih Hrvata a drugi je- zik starih Srba. A koje nazore što se tiče jezika branimo mi u uvojoj knjišici? Zabacili smo teoriju' Miklošiće- vo, da su čakavci Hrvati a štokavci Srbi kao ne- temeljitu, a'usvojili emo onu, po kojoj ue je naš narod u najstarije doba dijelio u Hrvate i Srbe na temelju razlika, što su postale u njihovom je- ziku po različitom -zamjenjivanju glasa jat, i to, uzeli smo i mi s Jagićem, da su samo ikavski i ekavski: dijaletak izvorni, dok se je ijekavski raz- vio iz ikavskoga, i da su ikavski govorili Hrvati a ekavski Srbi A pošto su Dubrovčani bili po dokazivanju samoga Jagića njekada ikavci, te po- što i danas, i ako nijesu ikavci, govore ipak jedno narječje, koje je opet po nrijenju Jagića postalo iz ikavštine, po tom je narječje hrvatsko; to smo mi zaključili, da su Dubrovčani Hrvati. Mi misli- mo po svemu ovom, da g. Jagić nema tom našem zaključku što prigovoriti, Nego naravski da, i ako je po svoj prilici istinita naša. nauka po kojoj su ikavci bili Hrvati a ekavci Srbi, pošto se danas više ne osjeća da bi jezik bio onaj koji dijeli Hrvata“ vd: Srba, onaj koji neće da znade ga droga razlikovanja, ako ga upitaš, da ti reče jesu li * Dubravčani Hrvati ili Sebi, odgovoriće da nijesu ni jedno ni drugo tim više, što. govore jezikom (ijekavštinom) koji nije izvorno ni jesik hrvatski ni jesik srpski. Zato i pret. Jagit; koji a0 Wodi drtgih 'trgumonata, ko- jim se ima udariti progonstvom jedno ili drugo ime“ (u našem slučaju ime srpsko), t. j. koji ne- će da se osvrne_na to da imade danas mimo je- zik i koješta drugo, što nas dijeli u dva tabora, ne priznaje da imamo pravo ni mi, koji tvrdimo da su Dubrovčani Hrvati ni naši protivnici, koji bi ih htjeli posrbiti, te misli da je po tom i sa- mo pitanje: Jesu li Dubrovčani Hrvati? kako bi bilo i ono: Jesu li Dubrovčani Srbi? krivo po- stavljeno. Ali i ako gosp. Jagić ne želi da bude mimo jenik drugih znakova razlikovanja izmegju Hrvata i Srba, na žalost ti znakovi danas postoje te su Hrvati i Srbi pocijepani u dva neprijateljska ta- bora: politikom, jer je jedna politika hrvatska a druga srpska ; vjerom jer se je srpstvo identiko- valo sa pravoslavjem ; napokon kulturnim i knji- ževnim prilikama, jer se Hrvati drže zapada a Srbi istoka. Zato i jesmo mi u onoj knjižici osim jezika uzeli u obzir i one druge momente, i po svemu izašlo je bez prigovora, da su Dubrovčani Hrvati a ne Srbi. | Srpska samosilja u Boci. Prekojučer primili smo iz Kotora ovu brzo- javku : »Kotor, 27 Oktobra. Danas slijedio naknad- ni izbor u drugome tijelu. Naši prikazali 14 gla- sova zakonitijeh, protivnici 12 zakonitijeh i 2 ne- zakonita. Izborna komisija od njih sastavljena od- bije naša 4 glasa, od kojih tri su bila od Namjesništva pripoznata kao valjana. Pol. povjerenik svaki put prosvjedovao. Pono- više samosilje.“ Ovako brzojav. Poznato je našijem Čitatelji- ma koja su nasilja počinili Srbi sa svojim pre- sjednikom Jovovićem u izboru za drugo tijelo, kad bijahu općinski izbori i kako i onda, uz prosvjede oblasti, glasove naših privrženika odbijahu uz lu- de izgovore. Tome nasilju imadu zahvalit, ako su bili a li. tijelu izašli dobitnici. Ali utok bio je učinjen i Namjesništvo dalo im je krivo, te naredilo po- novne izbore u drugom tijelu. Ovi izbori obavili su se prekojučer. Ni ovo- ga puta vijesu se ovi liberalni ljudi zastidili, nego su opet nečuvenom smionušću i drzovitošću odbi- li naše zakonite glasove. Mi znamo što će sada biti i što u ustavni- jem državama, gdje se zakon vrši, mora da bude. Mi se dakle ne bojimo za drugo tijelo općine ko- torske. Ono je po Bogu i pravici naše i ostaće naše. Istićemo samo fakat i izoosimo ga pred jav- no mnijenje, neka žigoše one, koji se po drugi put usudiše, da se igraju izbornom slobodom i izbornim pravom svojijeh sugragjana, Nepravde što našijem bokeškijem prijatelji- ma nanašaju liberalna srpska im ,braća“ nijesu nego nastavak onih starih junaštva koje mi izno- simo u našem listu. To je za prošlost. Što se sadašnjosti tiče, mi znamo kako im je, a ko bolje nego mi Hrvati u dubrovačkoj općini. No svaka sila za vremena. Doći će dan kad će narod naš otvorit oči i odbaciti one koji mu se silom na- metnuše. I još ovi ljudi imadu obraza da se hvale nji- hovim liberalizmom | Pi! Naši Dopisi. Vitaljina u Konavlima, polovinom Oktobra. 1 u nas ima ,vlaška“ stranka zvana: gkako ti ? kako i broj tri.“ Ova stranka svo ima kao i srbi samo im još fali pop Špiro, ali će im brzo i on prispjeti, bili su već kod vladike, i bankijer je poslao Duperovu kobilu po nj u Crnugoru. Ova stranka tako je divno uregjena i osnovana, da do malo vremena misli učiniti rat svakomu na avije- tu, a kamo li neće našoj općini i svoj brvatskoj stranci u Dalmaciji. Nije šala kad se uzdaju u Dušanovo carstvo i u vjernost Vuka Brankovića. Kapurijani su ljudi prokušanja značaja, poštenja 1 snanja. Njihova briga va to teži da naše mjesto procvate i napreduje u svakom pogledu, tako da je jedino ojibova sasluga ako vigjamo one gpojate upaljene, voćke posječene, kokoši pokradena, bee stidnost i lupeštinu na najvišem stepenu. Ovi lju- di upotrebiše sve sile da uzmu u svoje šake vlast seosku, ali ve jer rade po svomu osvjedočenju nego jer su potkupljeni i opiveni od neke visoke gospode u Dubrovniku i od kalugjera na Savini. Najtvrgja im je kost naš općeljubljeni sadašnji glavar Mato Spremić, jer njegova pravednost i požrtvovanje smeta njihovim nečistim svrhama. Kad ne mogu drugčije postignuti ono što žele, ajde onda da se piše svakih laži i izmišljotina proti njemu, tobože da je ou kriv ;neredima što se kod nas zgagjaju (ali,se hrgja zlata ne hvata) a ovamo njihov prst glavnu ulogu igra. Nagovara- jem i mitom zavedoše neke neiskusne u svoje kolo i tako na 8 fek. izvojštiše grduu pobjedu u biranju seoskog glavara koji još čeka potvrdu od Bela Čeprnića, jer tako ,broj tri“ zapovijeda. , A mi jadni sa strane u velikom strahu gle- damo ove pobjede ,vlaških“ junaka, zabrinuti što će biti od nas, sjećajuć se , vlaškog“ llijiua dne što smo uživali na Grabu nazad dvije godine. Mante ge ljudi hvata nas stid? Uz to vam porućujemo na ono kako ti? dobro mi ali nigda biti “kako i broj tri. Hrovat Vitaljanin. Iz Bosne, 18 Oktobra. Sjedim na svom divanu, a za svojim hasta- lom. Na bojali sam čibuk zapalio, u svemu raha- tan, kao i ćaća ,Bošnjaka“ kada se igra Šaha u kavani na Beobaši. Moj rahatluk i ćaće ,Bošnuja- ka“ pripisujem caru čestitomu. — Hvala Bogu! imam šta jesti i piti, nijesam gO vi bos. Svega u izobilju, ali ipak mi se smrkne pred očima, kada vidim : Ibra, Iva i Jova, da bosonogi se čeputaju za kose! Da su jabandžije, ne bi mi ni pd muke bilo, nego su to rogjena braća, jedne nane. Ja gledam i plačem, a pitaju me ljudi: za što pla- češ? Nemoj plakati! Jovo će ti svakako dušu“ da- ti za lijepo ime srpsko! -- A Ibru Bošnjak“ sa korita viče : Ibro brate šta ne puštaš da te zauz- daju, ja li da ti oglav metnu, pa biće ti svako do- bro. — Ele ti Ivo kuda ćeš ? Ivo odgovara : Babo i se je borio za ovu grudu zemlje, gdje sam prvi put avijetlo božje ugledao, i ja ću se boriti, pak neka me pokopaju, pokraj mezara babe moga! Nazad pjekoliko godina po Bosni i' Heree- govini, podiže se rulja otmičara, koji uzaastojaše, sve posrbiti što god je hrvatskoga: ime, starine, istoriju itd. Ali hrvatski sinovi ovijeh zemalja di- goše se na obranu proti dopuzim. Slavodobitno im vratom zakrenuše, i oni moradoše istini podleći ; jer njihova težoja nije osnovana na temelju istine i povijesti, jer njima je stalo bilo samo do Bio- gradskih dinara, Zato (danas, potučeni ua kojižev- now polju, otkrivena im je tajna, zašto su voje- Vali — Zato ih je danas sram. 1 ja velim: sram ih budi! Ali u našoj svetoj borbi, koju smo sjajno Vojevali prot izdajnicima pokaza se na ovaj bijeli svijet »Bošnjak,“ list, koji koristi njekom trećem. » Bošnjak,“ poduckan, našao se je, da se tim o- ružjem posluži, i da nas raztroji, i njekukvu nam novu naroduost narine. Bosnjak“ da se je bavio učevnim knjigama, worao bi priznati, da je ono gola neistina, o čemu on vrijeme trati. Njemu se neće istine, pametuih ljudi, nego mu se hoće dje- čivje igre : klisa i piriza! Moj dragi ,Bošujače“ brkati se ljudi ne igraju aklisa vi piriza !“ » Bošnjak“ ako želi # tom igrom ugoditi nje- kom trećem, kašnje će se pokajati i zasramiti, i svi oni, koji su oko ,Bošnjaka* i koji se igraju daha u kavani na Benbaši. Ali muhamedanci, svi. jesni i učevni, zonju i rade, za vjeru i svoj mili dom, kako to i sam ,Bošujak“ dobro zna. , Neka se dobro sjete Muhamedanci, one gosp, Kapetanovića pjesme, u kojoj pjeva braći Muha- medsacim:......,.. sBolje ućit gimnaziju, nego bježat ti Azijul“...., DA; tako je gosp. Kapeta- nović pjevao, ali onda. A danas? Gosp. Kapeta- nović, imao bi se sVojski traiti, da sjedini braću svoju, pa da se slošno radi, za milu domovinu, a pe.razdor sijati, i tfeću nam njekakova narodnost parinjivati, o kojoj Wjekovi ništa na znaju. Pa re- sita, da 10 sije amjednijo od. kli 1 Piaf" “ jeka novine dala, da gBolajsk““ bude pa 4