i. Le a u izboru mnogo i ne pazi, nego za- “še Pie jedn oko i ide im raširenih ruka u su- sret? Ne bili bilo mnogo pametnije da ih mi lije- pim način pričekamo i pridobijemo za onaj rad, koji jedini može da spasi Hrvatsku ? Delegat Eim o Bosni *). Mnogo se govorilo ob ovogodišnjem zasjeda- nju austrijskih delegacija. — Bilo je govora, da će se pretresati i Bosansko pitanje, varočito pak, da će o tom zanimat se mladočeški zastupnici, koji sad prvi put dolaze u austrijske delegacije. — Ko je čuo za mladočeške zastupnike, za njihovu ro- doljubivost i požrtvovnost, čisto se je veselio, da će ti prokušani političari i onamo povest riječ. — Nu bilo je sumnje, da li će češki zastupnici biti dobro i vjerno upućeni o našim odnošajim, al i to raspršiše novine, govoreći, da ih ima, (mladočeha) koji su kroz nekoliko godina proučavali stanje u Bosni. Nadali smo se dakle opsežnom i temeljitom pretresanju, i zbilja nijesmo bili prevareni. Jedi- no opaziti nam je da su nas muhuamedance češki delegati mogli malo bolje upoznati nego su to u istinu učinili. Zagrebački ,Obzor“ od 15 Oktobra donosi podug članak pod naslovom : ,Delegacije.“ U po- četku je govor češkog delegata Eima. Govornik se osvrće na Bosnu, te ističe nezadovoljstvo, koje da vlada megju stanovnicima Bosne na pram Au- striji. — U prvom smo redu mi muhamedanci, za koje delegat veli: ,muhamedanci u Bosni i Herce- govini još su i sada protivnici Austrije i vjerni 0- svjedočenju, da je austrijskom upravom kucnuo (!7) sadnji čas koranu..... “ Za tim govori o Sibima (t. j. pravoslavoijem), koji nijesu zadovoljni tako- gjer, jer: goni teže za drugim.“ A za katolike ve- li, da ni oni ne mogu biti zadovoljni, jer im se nijesu ispunila obečanja. U tom se sastoji, — po moijenju Eimovu, — cijelo nezadovoljstvo svih triju vjeroispovjesti. — Da je gosp. Eim slabo upučen i osvjedoćen o nama, to je istina, jer inače ne bi nazirao na- še nezadovoljštine u tom ,što se mi brojimo za vje- ru.“ Mi se toga ne bojimo, pošto nam se u isti- nu u vjeru ne kreće od strane vlasti, nego na pro- tiv naša je vjera obezbijegjena. A ako nam je kad u vjeru kreuuto i ako nam je povrijegjeno vjersko čuvstvo, to bi moglo biti prije od katoličkih ili hri- šćanskih svećenika, a vlada se dapaće uvijek u tom pokazala kako treba. Mi, što se tiče vjere, u živamo potpunu slobodu, te se ne mogu tudijer tražiti uzroci našem nezadovoljstvu. Gosp. Eim kad hoće da se o nama bavi bolje da se obrati za podatke tačnijim izvorima nego što su muba- medancima neprijateljski srpski listovi. Što se tiče srpskog (brisšćanskog) nezado- voljstva, to bi moglo biti, da oni traže spojenjo sa ostalom svojom ,slobodnom“ braćom! Ali da će im to poći za rukom, vjerovat se ne može, jer je slobodnoj braći dosta i sebe... . Glede katoličkog nezadovoljstva, gosp. Eim je vrlo kratak: nije im se ispunilo obećanje“, to je glavno. Ali koje obećanje 1 je li im faktično što obećano, o tom ni riječi. — Nu iz daljojeg govo- ra, dalo bi se nagagjat dvoje, troje: jeli gospo- stvo i prvenstvo nad drugim elementim u Bosni? Jeli im možda obećano, da će sve vjere obratiti u katoličku ? Ili je možda obećano im riješenje agrarnog pitanja? .... Prvo dvoje i ako je, nemoguće je. — Vjer» u islam za nas muhamedance čista je i usavršena da ni u jednom pogledu ne ustupamo drugoj vje- ri. — Dakle smo moralno osjegurani, a i materi- jaloo nam je stanje bolje. Povrh svega toga naša čista odanost i vjernost prama ,din-islamu“ zajam- čuje čvrstu okzistenciju islama. Dakle niti se mi možemo bojati za vjeru, niti se mogu katolici u što uzdati. Mi imamo značaja i pravog ponosa, te za živu glavu ne otstupamo od naših svetinja. A vjera je od najviših naših svetinja. — Treće bi obećanje bilo riješenje ,agrarnog pitanja." To je moguće i to treba dakle riješiti —_ 9) Donosimo ovaj vašai članak koji je potekao iz pera jednog odlićnog muhamedanca, da se ćuje što govore ovi maslomani u Bosai, koji mleko svojom glarom, Ur, i raspraviti, — ali kako i na koji način? Da to pitanje treba riješiti i poboljšati, o tom niko i ne- dvoji, ali kako? Gospodinu Emu trebalo je dakle da je još preučio naše kmetsko stanje, da je ispi- tao ili je agi od_ kmeta zlo, ili ovom od age, ili možda obojici od trećeg . . . . To je trebao ispi- pitati i ouda o tom povest riječ. — Kmetovim da- nas nije toliko zla od age, njih boli nješto dru- stas 4. Delegat za tim nastavlja: ,Polu-mjesecu nije slobodno ustupati većih prava, nego li krstu!“ Tu je gosp. Eim vrlo slabo obavješćen, pače to je prava iluzija, jer muhamedanci ne uživaju ne više od krsta, nego ni onih prava, na koje imaju pra- vo po državnim zakonima, Ja mislim da smo mi, recimo pod kojom drugom ustavnom državom, da bi uživali ista, a možda i veća prava. Pa u čemu se ustupa više polu-mjesecu nego li krstu? Tog delegat nije rekao, jer to nije moguće dokazati. Glede apsolutizma birokracije i tu se g. Eim vara, jer i tu više trpe muhamedanci, — za koje on nema ni najmanje smilovanja — nego li kato- lici i hrišćani, jer je birokracija sastavljena od kr- šćana i koji, s malom iznimkom, prama musloma- nima još goje svakojakih presuda. A megju te mo- ratno, na čudo, ubrojiti vrlo mnogo braće Čeha. Mnogi od ovih nas ne smatraju Slavenima, već nas drže za Turke. Eim kad je progovorio o birokraciji prelazi na iselivanje muhamedanaca. U mjesto da, kao slavenski zastupnik, interpelira zašto se sele ti prasjedioci iz svoje domovine, šta ih goni, on veli: »Ne treba sprečavali iselivanje muhamedanaca, jer ti neće nikada postati Austrijanci." Da pravo ka- žemo, ovo nas je najviše zaboljelo. Dok svaki naš prijatelj duboko žali naše iselivanje, našao se brat Slaven, Čeh, koji to odobrava i ište neka se to ne sprečava ! To je, da se blago izrazimo nelijepo po- stupanje. Zar ne zna gosp. Eim, da se našim iseli- vanjem ojačava protivnička stranka, a slabi ona, koja duboko i bratski osjeća za Čehe? Još je ža- losnije, što je gosp. delegat stavio za uzrok da pas ne treba sprečavati, jer: »mi nećemo nikad postat Austrijanci.“ Zar gospodin Eim nama pro- rokuje ovu sadašnjost do vijeka ? Ne stavlja li nam on ovaj dilema: ili budite Austrijanci, ili selite ? Zar ne bi mi mogli biti i nješto drugo ? Što se tiče interpelacije gosp. Eima glede na- rodnog zastupstva, bolje bi bilo, da je interpeli- rao glede štamparskih odnošaja i glede granica koje kod nas uživa slobodno javno mnijenje. Ti- jem bi se wnogom zlu stalo na put. Glede denun- ciranja ima posve pravo. — Njegov pak prigovor o nazivu jezika vrlo je lijep, ali na žalost kako je o svem slabo upućen tako i u tom, te mu zaje- dnički ministar K. zatvara usta sa listom ,Bošnja- kom“, iz kojeg mu čita dva retka, gdje se veli: »mi smo Bošnjaci i ništa drugo !“ Pa za Boga ka- kav je to dokaz! To govori glasilo Bošanskih mu- bamedanaca, je li? Ne to nije glasilo Bosansko- Hercegovačkih muhamedđanuca, nego ono što bi gosp. Eim mogao bio jako lijepo odgovoriti Nje- govoj Preuzvišenosti, kad bi o Bosanskijem stva- rima bio temeljitije upućen. (Nadamo se da će to biti drugi put — tš ištom se poćelo 1 Uredništvo.) U Hercegovini, 20 Oktobra 1892. Mujo. FA < Jedna književna obznana. Čim je ispod štampe izašla bila naša brošu- ra «Dubrovčani jesu li Hrvati?“ poslali smo od- mah jedan eksemplar prof. Jagiću u Beču, da ču- jemo o njoj stručnjački sud, jer smo bili uvjereni da će gosp. Jagić o radnji koju progovoriti u svojem Arkivu, jedno što je predmet, o kojem 0- na raspravlja već po sebi dosta znamenit, a dru- go što je njezina podloga znanstvena, I nijesmo se prevarili, Sud je izašao, ali kakav? Kakvu smo se mi, uzevši u obzir sve prilike, mogli i nadati, t, j. takav, po kojem iglazi, da nemamo pravo ni mi, koji tvrdimo, da su Dubrovčani Hrvati, vi o- ni koji za iste kažu da su Srbi. > Uopće u toj obznani ima posve malo govora o sadršaju same knjige, već ima puno više o ža- losnom megjusobnom trvenju, u kojem troše da- nas svoje sile Hrvati i Srbi. Nego i o tom ne go- vori se tu ono, što bismo mogli mi očekivati, bi- va ko je u toj borbi sa atrane razloga a ko nije, Diti se davaju kakvi savjeti ili upute, kako bi se moglo to trvenje zapriječiti ili barem ublažiti. Tu se samo nariče za onim vremenima kad je imegju Srbima i Hrvatima vladao mir i sloga, ismijehava se regbi današnja borba kako je ismijehavao njeg- da Homer borbu izmegju žaba i miševa i ne na- hodi se tomu nikakve pomoći, nego ostaviti bra- ću neka se megju sobom glože, dok ih bijes ne mine. Ovaka neutralnost u našem sporu može biti da je potrebita g. Jagiću radi njegova vaučenjać- kog ugleda, ali nama na žalost ne moža ništa ko- ristiti, jer je razdor izmegju Srba i Hrvata dobio već lakove dimensije, te postao tako oštar, da same izjave nepovlagjivanja ojekolicine, makar i najizabranijih naših ljudi, ne mogu mu više stati na put, dapaće usprkos svim tim izjavama i sa- mom nastojanju ojekih naših (naravno samo hr- vatskih) uplivnijih ljudi, da se spor poravna, on uzimlje svaki dan sve veći mah i malo po malo Zahvata silom u svoje vrtloge i mirnije duhove, koji su imali svu dobru volju da ostanu neutral- ni. To je njekakva bujica koja nas zanosi, te joj mi ne možemo nikako odoljeti, ili, ako hoćete, njeka kužna bolest, koja se proti našoj volji i na našu nesreću širi. A bi li mogao tu g. Jagić štogod pomoći? Mi mislimo, da bi, on i znanost, koja ima u nje- mu tako izvrsna prestavnika, t. j. slavenska filo- logija. A kako? Tako što bi ta znanost bila pra- ma Hrvatima malo pravednija ; jer je do sada fi- lologija velikih nepravica počinila hrvatskom na- rodu u prilog Srbima, čim je otimački duh u o- vih potonjih osobito narastao te je izazvao pra- vednu reakciju sa strane Hrvata. Pozuato je kako je već Kopitar, u svemu podupirući Vuka, kojega deviza bijaše ,Srbi svi i svuda,“ doprimio osobito za naše narodne pjesme, koje je Vuk skupio ne samo po srpskim nego i po hrvatskim krajevima, da se prikažu Europi na veliku štetu Hrvata sa- mo pod srpskim imenom. Pod tim imenom bile su te pjesme Zatim i pretočene u tugje jezike, te ge još i danas znade u Europi ponajviše za ne- kakvu srpsku tradicijonalnu litersturu, dok je to vaguprot koli srpska toli i hrvatska literatura. Za Kopitarom došao je Miklošić, koji je svojom izmi- šijenom teorijom, da su čakavci i štokavci dva raz- ličita naroda — oni narod hrvatski a ovi narod srpski — Hrvatima neizmijerno skrivio. Njegov veliki u- gled u znanstvenom, svijeta učinio je da se ta teorija uza svu njezinu očitu nevjerojatnost, raširi megju naučnjacima, a Srbi učinili vd nje kapital za svoju propagandu po hrvatskim krajevima. Ta je nauku presadio i u Dubrovnik filolog Budmani, i ona je, samo ona, rodila ovaj eksotični pled što se zove danas dubrovačko srpstvo. Danas su doduše goto- vo svi filolozi zabacili već onu neistinitu nauku, ali sjeme je razdora već bilo posijano, a s druge strane imenu hrvatskom nije još ipak ni danas po- vraćena potpuna. njegova čast. Tako se i u samom časopisu (Arkiv za slavensku filologiju) što ga u- regjuje prof. Jagić, jezik, literatura, povijest itd. srpsko-hrvatska nazivlje običnije samo jezikom, literaturom, poviješću itd. srpskom. Sam gosp. Jagić, on je doduše nješto pravedniji u tom po- gledu prama Hrvatima (ta hrvatske je gore list!), ali je i u njega još obzir, da ne učini što na žao Srbima puno veći nego li je onaj, da ne ražalosti Hrvate. Taj je obzir prama Srbima i naveo njega, kako mi mislimo, da našu knjižicu hladno dočeka 1 osudi. Mi amo ipak i s tim zadovoljni što je pri- znao, da, i ako mi nemamo pravo, Srbi ga imadu još manje. A možemo dapače sa zadovoljstvom spomenuti još iz njegove obznane, kako i on pri- znaje za Hrvate gda su plodovi njihova požrtvov- snog rada na polju literature i kulture počeli sa- zrijevati“, dok sa Srbe veli: ,oni saboravljaju sodveć brzo, da bi njihovu relativno semostalnom epolitičnom pološaju imao istom Odgovarati veo- sina naporan kulturan rad, da pribave sebi onu pVužnost, koju bi oni htjeli već sada da im pris- anamo, daleko pretječući: prilike (stark vorgrei- fend).* Nego sada da čujemo što prof, Jagić veli o sadržaju same kojižice , Dubrovčani, jesu li Hrvati ?* Evo ovo su njegove riječi: »Ućinili uu mi da mi pošlju ovu polemičau knjižicu, koja