U DUBROVNIKU 29. Oktobra 1892. List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu go- ' dinu for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu godinu for. 4: 50, na po godine flor. 2: 26; sa inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. šalju se Uredništvu. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. da je predbrojea i za došasto polugodište. oromo anom ora o VO A S om Naše stanovište naprama našim opozicijama. Jeste li kada čuli koga, gdje se bani: ja sam pravaš, ali nijesam starćevićanac?“ — Čudna pitanja! Ta ova izreka danas je u modi kao lo- zinka moogih naših rodoljuba, i koji prate razvoj naših stravačkih borba ili u njima sudjeluju. No mi im se mnogo ine čudimo ; čudimo se tek onda kad slušamo vogje narodne, da su i oni uzeli ovaj motto za svoju političku pjesmu : pravaš, ali ne starčevićanac. A ovo je po našem skromnom moijenju, jedan od tolikih absurda i ludosti, ko- jim obiluje sadašujost našega političkoga života. A ipak je tu! Pita li, recimo, danas osvje- dočen pravaš koga od ovih rodoljuba u Dalmaci- ji, koji zagovaraju odlučniji rad, odriješilije za- stupanje hrvatskih prava, pita li ga zašto nije Š vjime, ovaj mu odmah zatvori usta; da je on pravaš vazda bio i biće, ali neće da bude starče- vićanac. Ovako odgovara njih 950]0 — kao da au se dogovorili. > Starčevićanac! Mi ne bi znali tačvo da ka- -Žemo, što-kod ovib ljudi znači zstačevićanac,“ -ali pogagjamo, da oni koji ovu riječ rado naopako aplicirhju pod njome misle njekakvu socijalnu kla- gu u hrvatskom narodu, koja je po njihovu moi- jenju spala veoma nisko. Ali o tom ne zaslužuje ni da raspravljamo. Starčevićanstvo kao naziv koje stranke nema smisla; on može biti uporabljen od pojedivaca, ali nijedna brvatska stranka ne zove ge ovako. Sam Autun Starčević ustao bi protiv toga kao i svak ko ima zdrava razuma, jer, da se ovdje poslužio njegovijem riječima, , Stari će sutra u ledinu," a kako bi se onda zvali ti star- čevićanci? Nego nije ga sve ni u tome. Oni koji razlu- čuju njeko starčevićanstvo od pravaštva rijet će psi, da oni s nama pravašima ne mogu zato biti što se ne slažu sa mnogim nazorima staroga Star- čevića i do potrebe nabrojiće vam ih. Zato zaziru i od stranke prava. Spomenite im tad Folnegovi- ća, Barčića, Frauka, Laginju, Spinčića, Borošu, Žerjavića itd. skinuće im kapu — ali Stari,to je pjeki zalogaj koga oni ne mogu da progutaju i to zato, što se $ njime u čemugod ni najmanje ne sla- žu. Da toga nije.... €, e, ne bi vam sami umje- li kazati kako bi bilo, pošto oni rodoljublja, zna- čaja i požrtvovnosti za, narod Starome ni iz dale- ka ne poriću. Da ih izoenadimo, rijet ćemo im kako se u čemu ni mi š njime ne slažemo, a evo im dokaza : Dr. Starčević vjeruje da nema Srba, nego da oni koji se Srbima zovu ili su hrvatski izrodi, ili su posta- njem tugja njeka pasmina, koja je primila naš je- sik; mi držimo doduše da ima hrvatskih izroda koji se danas zovu Brbima, ali da ima i pravih Srba, srpskoga plemena B kojim mi sačinjamo je- dan narod; Starćević psuje fonetiku i jezik kojim so ova većinom služi, piše ne bak čistim jezikom, starom et ologijom i hevatskom e ekuvitinom čverst, obći, tvoi, lepo: mi pišemo čerst, opći, tvoji i li. jepo, a onj, za koje naši moderni ,pravaši“ kažu, da ma se klanjaju kao kumiru, pišu. takogjer tvoji i liepo; Starčević kod naa vidi dvije socijalne kas- to 'od kojih jedna savršeno je dobro, druga pak | savršeno slo: mi ih ne vidimo, mi vidimo samo rasnih skrije <. pol. stranaka sa svojim pogreškama i svojim zasluga- ima; stari Ante zazire od akademije: mi želimo da ista što prije postane hrvatskom; Stari ne pod- nosi vladiku djakovačkoga : mi ga poštujemo — ali za Boga dragoga, zar se hrvatski narod ima po tome da cijepa? Zar su to kakva uačelna pi- tanja ? Hoćemo li se mi, koji kažemo da stojimo isključivo ua narodno-pravnom i državno pravnom temelju, dijeliti po tome? Starčević hoće da Ci- ceron nje zaslužio da ga slave velikim čovjekom. Pa što nam je za to stalo? Stari po čitave dane sjedi u sobi, čita i puši cigare po 2 novč.: ili misle njeki ljudi da je i to u programu pravaš- kom ? Ne, jer mi šetamo i pušimo miomirisna tre- binjca pa ipak pravaši smo, pa ipak smo s dr.om Antunom Starčevićem. Zašto? Zato što nam je ou uzor-značaj, što se bori za hrvatstvo onako hrvatstvo kakva ga je pri- roda dala, što radi za sjedinjenje i slobodu otadžbine i traži Hrvatsku za Hrvate, kako radi stranka prava, kako i mi radimo, Ostalo bilo bi samo opona- šanje ovoga velikoga čovjeka u njegovim vrlinama (što je dobro) ili manama (a ovo je zlo), kako se oponašaju moogi veliki ljudi na svijetu. * * * Ovoje prvi prigovor s našijem odgovorom. Dru- gi je prigovor mnogo važniji, a konkretizovali bismo ga ovako : da mi pravaši priječimo u radu njeke ro- doljube hrvatske, u koliko ih ne podupiremo ili bolje rekuć u koliko nijesmo š njima, jer mi ho- ćemo da oni zajedno s nama zaigraju pravaško kolo, a da oni ne mogu nikako — ne mogu zato što držo da naši odnošaji u Dalmaciji to niti ne zahtijevaju i što u nas nije moguće da se stranke dijele po kalupima stranaka u Banovini. Ovako misli polovina rodoljuba koji pristaju uz šestericu, ovako misle šesterica i uz njih veli- ki dio stare narodne stranke. A ovo je krivi nazor. Mi smo od kada smo list pokrenuli do da- nas uvijek zagovarali slogu tako da pod tim ime- nom i prolazi Crvena _ Hrvatska,“ no mi smo za- govarali hrvatsku slogu bez koje ve možemo ništa postići. Vazda .smo imali pred očima jedinstvo i fuziju a ne kompromise stranaka. Današnji sustav ne traži megju nama trgovačkih kompromisa, već da se podijelimo na dvoje: na one koji mu se prilagogjuju i na ove koji mu se protive. Iz ovih zadnjih ne smije biti nego jedna stranka, jer će ina- čije Stetit rabotu kao što to svaki dan vidimo. Sre- dine ne smije da bude: ili tamo ili amo ; ili alu- šnjmo ili se ne dajmo! Zato je dovoljna s naše strane samo jedna stranka i n Banovini i u [Istri i u Dalmaciji, uopće, — jedna stranka, koja jed- nako misli, jedno hoće i u kojoj se sluša. Bamo ovako možemo slaviti kakvijeh uspjeha, možemo isvagjati ona načelu i dužnosti, na koje se sviko- lici zaklinjemo. Nije dakle nesmisao tražiti podjelu naših stranaka kako je mi tražimo, nesmisao bilu bi ne tražiti je. Istina je prilike dalmatinske ni a istar. wkim nijesu istovjetne, a Kamo li s hrvatskim, ali jesu li nam zato potrebite tri različite stranke? Ne nipodto. Rasne prilike trađe samo drogčija dje- lovanje. U Dalmaciji tadićemsonsko kako to zab. tijeraju od dalmatinski, g fotri drogačije, a u Banovini a vačije-Oyo nedačinjava absolatno novi prosi vu; tamo rasličita vrst datu cijeki | s se ne trsdnja. Listove nefrankirane ne s. ni E odio ni aprava Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dabrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 norč. po retku, a oglasi koji se više puta Neizmjerne su koristi koje bi erpali iz ova- koga rada: bili bi složni, bili bi organizovani i dišiplinirani, a ne bi radio svak po svoju bez do- govora i sporazuma kako je to danas. Dosta pu- ta uplivi i savjeti kojim bismo se tad mogli pra- vom služiti, učinili bi da se ne dogagja mnogo to- ga što nas danas zacijelo ne goni naprijeda. Za tu svrhu mi mislimo da bi najbolje od- govarala stranka prava. Ova još se nije niti izlo- žila niti kompromitovala, zdravijeh je načela i čisto-hrvatskoga stanovišta. Zašto se ne bi mogli mi svi naći u njezinu kolu? Zašto ne bismo mo- gli prihvatiti kao naše vjerovanje najnoviji njezin akt — adresu? Mi o ojojzi još nijesmo progovorili; čekali smo druge glasove. Ovi bijahu veoma povoljni : šesterica primiše je pohvalno, ,Obzor* takogjer u više ozbiljnih članaka priznao joj u bitnosti veli- ku vrijednost, a mi se usugjujemo nadodati, da je ona, što se jezgre i izradbe tiče, nadmašila i sa- mu ovogodišnju češku adresu. Ne bi li ona mno- go bolje služila kao barjak, oko koga da se oku- pljamo, nego li na pr. adresa neodvisne narodne stranke od osamdeset i četvrte ? U ovoj stranci može da bude i da dogje elemena- ta različita mišljenja, može da bude onih koji se uzdaju više u Petra nego u Pavla, koji se više nasla- njaju na realnu narodnu snagu, nego li na pisana prava, ali to sve nijesu dobri razlozi da se dijelimo. Jeste li vas čuli, gospodo kolovogje opozicija u Zadru i Zagrebu ? Poznate li vi Mladočehe ? Poznate li po- ljački klub?... Znate li za razliku izmegju Gregra, Vašatija, Herolda i Masaryka ? Znate li da poljački klub sastoji iz klerikala-konservativaca i iz izra- žitih liberala ; iz slavepofila_ i iz onih koji više vole Nijemcima, nego Rusima te napokon iz soci- jalista ? Ako to znate, dosta je ; ne treba da da- lje govorimo. To su malo korenitije razlike nego prepirka ko je prvi sin domovine, *_. » Istrani ukazaše nam put, Nijesu li jedan La- giuja, Spiućić, Dukić, Stanger i ostali sinovi naše male Istre vrijedni našega pousdanja? Zar nije moguće da drugovi Spinčića i Lagiuje u car. vije- ću ne uvide korist njihove politike vaprama Za- grebu, na koju ih je svjetovala sama politička zrelost ? Nemojmo da se prama Zagrebu tamo dijelimo, da na Zagreb gledamo sa dva vidika. Stvorimo nješto dobra i pametna, kasmo se stavili da radimo od- lučnije, a nemojmo izbrkati, izmiješati- i raskoma- dati onaj kristal našeg politikog života koji se iu nas i svukud počeo lijepo lediti, one pado- miještaju ga s nićim boljim, Prizoasjemo biće ko, te će malo sazirat od čega, što nema snage da javno osudi ali u se- bi tako misli; neće mu se svigjati njeke pojave, vjeka forma a osobito društvo s njekiwm, pustopad- nim mlagjim elementima. Ali zašto da se jedinjem ,vezdravijem elementima,“ sudi Ta stranka, i da radi malenkogij Mata rd Ovoliko njima, Našijem , kk ma pak stavili "bismo na srce da rasa ovom: Mi emo mali narod e m velikoj potrebi. Smijemo li sato Plani vošću odbijati od P tolike a Slo hut ne da rade dobro, koje lutaju tamo i amo ne sma- jod pravoga pola, —— damna bod 1 anoda tilo. | ase. an