GRVENA RVATS Pretplata i oglasi puaćaju se uprari ,Orvene Hrtstske* u Dubrovniku a dopisi Br. 44. List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | disa for. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovnu: na cijelu godinu fior. 4: 50, na pd godine for, 2: 25; sa inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrejea i za došasto polugodište. Iza delegacija. Svaki put kad se ove sastaju, pane u njima i koja o Bosni i Hercegovini, ako ništa barem pri- godom rasprave o proračunu. Ovoga puta s uje+ kom napetošću čekalo se što će Mladi Česi reći o Bosni, koji su već unaprijed bili javili da će u tom poslu povesti riječ. Uz češku čula se pak i hrvatska. Mi se potpuno ne možemo slagati sa nazo- rima Mladočeha, s kojima smo u glavnom istog mišljenja. Ne možemo da usvojimo njihovo stano- vište naprama muhamedaucima, kao takogjer ni ono vrhu budućnosti ove zemlje. Zato smo se veo- ma obradovali izjavi zaslužaoga našega Spinčića, koju smo mogli čuti, da je sreća, i prije od koga drugoga. Oo je jasno razložio hrvatsko stanovište, te pokazao s kijem je usko spojena budućnost Bosne i Hercegovine. A on, više no iko drugi, mo- gaše da govori o zemlji u kojoj istina nije ro- gjen ali je član njezina naroda. Qve rasprave, izvan nas, zanimale su tako- gjer i našu braću Srbe. Mi smo jednom istaknuli, koju ulegu igra Bosva i Hercegovina u razmirici izmegju Srba i Hrvata, te ne treba da ponavlja - mo poznatu stvar. Niješmo se dakle začudili što su Srbi graknuli na Spiučića. Sam organ ernogor- skog dvora, koji običaje da se drži opreznije, jav- ljejući govor Spiučićev učinio je to na način ni malo nama prijazni, te je uz to obećao, da će se ua Dj vavratiti, Srbi u Srbiji iz bosanskoga posla napraviše pravu šviodel-reklamu, služeći se imenom uvaže- nog slavenofila i presjednika Slavenskoga Društva, Igojatijeva. Donesoše naime jedno pismo koje bi, po njima, on bio upravio na njihovo propalo druš- U DUBROVNIKU 5. Novembra 1899. tvo »Veliku Srbiju,“ u kome on najodriješitije za+ ; govara: pripojenje Bosne Srbijil Mi smo čitajuć ovu. vijest veoma sumojali, da li se je oprezni i mudri lgujatijev u ovoj stvari podnio tako nesmo- treno kao što bi Srbi. htjeli, Nijesino se prevari- liz. sve. ovo što. su. oni; o njemu i vjegovoj igjavi rekli, nije vego izmišljotina, : kojoj para ne- ma, spletena da se spase propalo društvo, koje je tako šovinistički radilo, da ga i, malo, pametniji i umjereniji Srbi oapustiše. No tome se od ujih ne čudimo; drugo je što nam sad misao u pero meće: mi ue znamo kojim pravvim ove dvije državice, Srbija i Crnago- ra, kad govore o Bosni, uzimaju taki tou, kao da je vajnaravnija stvar na svijetu da će Bosna i Hercegovina njima pripasti. Kojoj od obojice? ra- da bismo da znamo radi svoga ravnanja. Oni ni- ti da dopuste da ko posumnja, jer ovaj učinio bi se odmah njihovim nepokarljivim neprijuteljem. Ali pitamo ih malo ; zar se ojekim višim pravom ve bi moglo zahtijevati da ove zemlje pripadnu Hrvatskoj? | o | oIstina tamo danas dogagja se muogo toga ito imi ne odobravamo. Dapače take su prilike u Bosni, da mi prepiruć se o njoj izgledamo kao ono ciganin, otac i sin, kad je otac šakom prišamario cigu sina, jer je kasivao kako bi slat- ko jeo pite — kad bu je imali ousko, kako. Mo nijesu oo brašna oi masla, te mo mi »stan', bolan, sar hoćeš da ti sve sam pojedeb i“ Prdaajaka ino mi we propiremo o nebemo, čega vema ni jedda ul moglo bi se i o vaga reći, jer šalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. drugi. Baš zato mi smo se držali malo čednije, dok oni bjesomučno svakim danom sve više i- stiću nekakva prava, koja bi jedino vjih dopanula, kad bi se odnošaji promijevili, što im mnogi mo- gu i vjerovati, navlastito kad ne čuju druge glasove. Red je dakle bilo da sei naši ljudi oglase, te da kažu Europi kako mi više no iko imamo pravo na spomenute zemlje. Mi smo se njihovoj izjavi nadali i hvala iw. Braći Srbima mogli bi pak doviknuti : recite nam malo u ime čega 0- tvara vam se toliki apetit na zemlju koja vam ne pripada, na zemlju čija sudbina s našom ovako usko je vezana? u ime čega je vi za sebe vindi- cirate ? Mi ne znamo kako može slijepilo ljudsko dovle doći a strast razum potawniti. Sva Europa gleda kako ova naša braća ne mogu, ne umija da vladaju ni sa onim što imaju, da slobodni, vijesu slobodni, nego prepušteni birima susjeda kojijem ne mogu da se opru ; sva Europa gleda kako vas njihov dosadašnji rad nije drugo nego herostratsko djelo protiv one slobode koju su im drugi daro- vali, kako oni nemadu ni sposobnih državnika da vladaju ni sposobna naroda da sebe vlada, sluša i da napreduje 1 Oni sami teme vide oni ne samo da su s tim svojim nesretnim stanjem zadovoljni, nego bi još htjeli da u nj povuku Bosnu, Herce- govinu, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Istru, pa sve do Triglava !! Ako jedan narod, poslije sto godina slobode, ima doći na ono na što su oni došli, mi mislimo da se taj narod ima stiditi da pogleda svijetu u oči, a kamo li da. s onakom +bezočnom smijelosti od njega još traži poslije. nego se za nj toliko u- činilo. Rusija je Srbiju digla.na noge, ona je do- vela kao i Bugarsku na a stepen neodvisnosti, koji joj je neophodno bio potgebit da postane sre- ćna i čestita. Kako su Srbi sahvalili Rusiji, po- zvato je više i Hotentotima u Africi. Ali ništa za- to; moglo bi im ve i oprostiti da su barem u- mjeli da opravdaju pouzdanje koje je u njih sta- vila Europa, da su ae trnili da postanu narod, marljiv, radia, napredan koji može da sebi privla- či ostale Slavene va jugu. It» bi bila jedna vrst zahvalnosti i odvrate naprama svome dobročinite- lju, jee ko bližnjega pomaga najbolja mu je nagra- da, kad vidi da se je dotičnik okoristio pomoći, da ju je zbilja zaslužio. Ali ništa od svega toga ni zahvale ni oprav- danja pouzdanja, nego se opšt obrču Rusiji te joj za danas pitaju samo Bosnu i Hercegovinu a za gutra ostale hrvatske zemlje da im ih donese na gahanu ko pećeno pile neka ibni, velike glave, od njih učine ono što su učinili od sebe ! Što je ovo? šovinizam $-'mahnitost ? ladilo ? mi ne znamo da rastumačimo. Ne da se banimo, ali posivljemo Tedbraženi gvijet za svjedoka da nam kaže, jesmo li mi sposobniji od njih da učinimo nješt& dobra i pa- metna na Balkanu? Mi, k oi is daleka nema. mo onaj položaj koga ovi ušivaju, učinili smo sa- mi, beg ičije pomoći a usprkos mnogijem nalijem trudom toliko koliko bi bilo. dosta i ostođu tri puta višemu, kad, bi se na u našim politički | ekonomskim, prilikama. A je naš opstanak usko skopćan sa sudbinom. kupiranih zem prim nom sogov (a ta sj bi negreću irođa da drukli Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraakirane ne prima ni uredništvo ni aprava je bude bolje. Istina nijesmo slobodnih ruka, ali ipak što možemo radimo za dobro a ne rušimo ; nijesmo se Bogu hvala još nigdje tako podnijeli, da bi satra mogli zacrveniti pred slavenskim svi- jetom. Mi se nijesmo sdružili s njegovim dušma- nima. U neku hvata nag i smijeh kad gledamo po- nosite Srbe kako bez ikakvih zasluga oholo pra- Žaju ruku Europi, da im dade nješto što sene stiče Šarlatanarijom nego ustrajnim radom za 0- plemenjivanje prosvjetu i napredak naroda. Čudnijeh li ljudi! Siloviti, oholi, napuhani a prazni. Sve velike glave ; svak hoće da zapovije - da, da bude ministar. Pučki učitelji neće da vrše dužnosti pučkoga učitelja, nego da ne vrše one presjednikA sudišta i prefekati za koje nijesu spo- sobni ; pismeni krčmari hoće da budu guverneri i tako naprijed : svak zapovijeda, niko neće da slu- ša. Ovako se tumači sloboda u Srbiji, U svakom Srbinu vi vidite budućega ministra ili barem po- klisara uopće čovjeka stvorena da se barabari sa Gladstonom i Bizmarkom. Ovaki su vam pojedin- ci, ovaki narod srpski; ovaki vam je svaki narod koji se valazi u semi-kulturnom stanju. Teška je jedino hladan tuš diziluzija i nevolje, te uporan ' rad pojedinaca da ga na novo podignu. Prvoga - srestva imadu i odviše, ali 'koja' korist kad “nema * drugoga. — I Crnoj Gori uiogli: bisina" niješto drilapnuti! f ako bude potreba za drugi put. Dausa“ što joj zanago ne bi bilo dzago. No t& i ol bije samo uvjetovali dA ne pušta neke raskalađede “ dipuže,“ da je truju otrovom koji su “soboni''a nja vnijeli. Za uju bi mnogo bolje bilo dase bpet uzdigne rtu * onu visinu, na kojoj je do jučer biistala, * s! dol ' iR 4 I Dubrovnik, 4 Noveinbra. | Veleučeni gosp. Kosto Vojnović u “,Naroda« | odgovara jednomu dopisniku ,N.Lista* is Dubrov- nika, koji se je zadio bio o njegove: riječi“ ',sjedi- nimo se kao slobodan natod."' U 'ovome'dr'Voj-' nović iznaša podulje i opširnijesvoj gowor 'izrečen prigodom one Klaićeve večere. Za: vas Dubrovčane zanimivo je što on kaše o/Nika Velikomu (Puči- ću), žaleći što uru u omij čas nije palo na pamet, da“ ga istakoo kao onoga Koji je “glavom pred: svijetla“ krunu bio otišao da zagovaru sjetinjenje,: koji: je “ kao križevački zastupnik ujedio a: hrvatskom sabo- ro, te koji jema dnjijem veliko-srpskijem nika i Boke. * Nadalje dr. Vojnović israzuje potiniko: svoje wnijenje kako bi se imalo izvesti '# : se nada da ćemo so mi sjediniti kao" : rod postavljajući uvjete sjedinjenja su misija Moja ima biti satludana.“ Zatim gd očomu dtu'bi o o pitanju ajedfajenji Pam ma di pokoti v'Djakovu za stolom 'Stros- | mnjerovim s čašom u ruei rekao da je sretan, što ' je doživio, da Zagreb naatavlja“ Knjiševne slava ' svoga miloga Dubrovnika. — Ovo na sree duba-' »potitičarima“ Dubrov- On" . m. .