Naši Dopisi. Korčula, 4 Novembra. Nješto se tmušnijeh oblačina od nazad ne vele vremena nad naš grad navuklo. Nebo nije ve- dro kao i prije. Mnogi ljudi kao da im se nije nasnovalo stoje obješeno, pokunjeno idu, a misle, teško misle, više nego da im je Rubikon preko- račiti. Vidjet ih onako zamišljenijeh ne ćini vam se drugo ako ne da se staraju kako da nabave množ praskavica od melinite kojim da, u vratima naši- jem općinskim izborima, smrve na buljuke nesnoš- ljive hrvatske glave, kad ih vije moguće jednijem mahom sve odrubiti. T Ali ne pogriješismo. Nijesu toljudi prostačija, to su vam fini, hommes du monde, pa ne bi po ži- vu glavu izložili svoje časti u tjelesnoj snagi — to samo nerazumni stvorovi čine. Ne staraju se oni niti za bumbe niti za melinite. Posmjehom i prevarom, naumiše hrvatsku ideju izguliti iz na- ših kremen srca — pa se nećeš nasmijati! O mi- seras hominum mentes, o pectora! mogli bi smo i mi tijem glavama doviknuti, kanite se uza- ladna posla — kuglja jače potisnuta jače otska- če. Pa kako da Vaše kimerične ideje hrvatskoj u- rodjenoj pameti utisnete ? Ali ne svršava sve ovdje, puno dalje ovi svo- jijem bezumjem u glib se stida i golotinje zagre- boše, a to im se i ne čudimo jer rečeno je da abissus, abissum invocat. Sasvijem tijem možemo punijem pravom reći da nam obrazi opadaju kad vidimo, da jedan i ako prividno učen čovjek mo- Že spasti na takovu slaboću da mjesto oplemenji- Vati dušu i značaj našega seljaka, a ono ga crni- jem glibom mrči, buni, i njegove urogjeve ideale crnom opsjenom mrači. Mi bismo doduše bili prekomjerno pakosni i bezočni kad bismo hotjeli da svak misli kako mi hoćemo, pa taman i njega hrvatska majka rodila, jer po taj način ne bismo bili drugo ako ne, za- nijekatelji slobodne volje u čovjeku. Pa kad naše postupanje mora da bude sa prostijem seljakom ovakovo, na istom stepenu valja da bude sa uće- nijem glavama, držeći se vavijek one, da je hu- manum errare, i ako diabolicum perseverare. Kad ćeš našega seljaka, za sobom kao ribu na udici povući ako ue onda, kad mu obetaješ po- lakšice, ili onda kad _ mu krokodrilskijem suzami prebinjenom lisičjom riječi praviš i dokazuješ da Bu teški i nepravedni tereti, što njegovi jadni žulji podnose, stavljajući u zaporke da dio tizih tere- ta baš na gospodu činovnike spada? Sramotna su ovo srestva, nedostojna čovje- čjega imena ali ipak ova ne danas na žalost kod nas rabe, da našemu čovjeku veizbrisivu ideju hr- vats«ku iz hrvatske glave izgule. Nevjerojatno ali ipak istinito je da se ove stvari sgagjaju kod nas i ondje gdje se po živu glavu zgoditi ne bi smjelo kad čovjek tresućom Tekom dogje da na. care- i. TEATAR") Eto već polovica kazališne saisone, a naše općinstvo može već mirno izreći svoj sud o dramatičkome društvu A. Drago. Brojeći i ne- prekidni posjet našega teatra, najbolji je dokaz da je publika, taj jedini sudija in ćeatralibus en gros zadovoljaa, Mi smo iskreni pak ćemo rijeti da bi vese- li bili, kad bi naš narod hrvatskog i srpskog naziva imao putujuće društvo iz daleka slično ovomu. Ni- je zato da je ovo bez mana, dapače! — pojedi- nijeh prestavljača bijaše u Dubrovniku mnogo boljijeh — ali u cjelokapnome, mise en scčni, nat. kriljuje ostale. A da nije toga, dosta bi bilo ime Adolfo Drago da osvjetla lice pred drugijem. Taj isvrstni umjetnik spada bez dvojbe u red najinte- ligentaljih glumaca Italije. Njegov Hamlet, Otello, Scarpia, može se takmiti i sa mnogim slavnim i- menima talijanskog kazališta. Teško da ćemo ima- ti igda boljega. Jedno želimo da nije uz njega bivša nerasdraživa mu drugarica glasovita Olga Lugo. Ku je imao sreću slušati njihove duete ne- 68 moći a da ne šali što ju, inaće vrlo taleatova: *) Primamo od odličnoga prijetalja -ligta i rado: . Ćajemo. Ur. | Miš v0; odnosno kruh onome čovjeka koji ga prima, te indirektno nesretnika demoralizira — rekoh in- direktno jer ko je tako alijep, kad nevoljni težak ustrese se na debelu svotu što mu izbrojiti, i sav smeten zapita zašto toliko, a tvoj ti poslužnik »Ovo ti je za trubljače ovo za pulicijote“ drugijem riječima : da smo mi na upravi vaše Općine, toga ne bi bilo: pa ko ne zna, da kad nadležni činov- nik slične izraze čuje nije u dužnosti ukoriti ga — ali o tome ukoru danas ne govorimo, neka nam stoji a zalibi. Mi znamo (da za slične hudobske podbade mogao bi kogod usljed pritužbe igalom šetati hra- neći se kamaleontovom hranom ; ali hrvat ne zna zla činiti svome iskrnjemu dok mu teško do no- kata ne dogori. Samo nemojte gospodo da vam sutra osviješćeni puk bude pjevati ono teško opi- trag im se utrgo — raspre sjeme posijaste gorko — grdne kukavice postadoste ro- da izdajice. Ricka Dubrovačka, 6 Novembra Odavna Vam se, g. Uredniče, nijemo javili, ali jedan fakat vrijedno je da sad ovdje ispravi- mo. Mi amo novi srpski list ,Dubrovnik“ ne či- tamo niti nam je od njega potreba. Zato i nije- smo znali da je on nazad 2-3 mjeseca pisav nje- (što o Rijeci. Onomadne došlo vam je iz grada nješto u njemu zamotano i to u br. T. od 14 av- gusta. Pade vam odmah u oko člančić ,Klevetni- štvo Crvene." Čudimo se da još nije nijedan do- pisnik iz naše Rijeke oprao njeke lažive stvari što se ondje navagjaju. Evo da javimo istinu, ako i kasno, da ne misle, e smo mi denuncijanti i smu- tljivci. Lani na Petrov dan iza podne dogje u Ri- jeku harmonija naše hrvatske glazbe. To se nije svigjalo jednomu ,srbu“, koji je bio naučan uda- rati u harmoniku našoj mladosti, koja bi ga zato nagradila, te videći da će ovaj put izgubiti napoj- nicu počeo psovati hrvatsku glasbu i sve odlične Hrvate. Priveze se nakon toga gdje je glazba svi- rala i umješa se megju nje da zametne kavgu. On, kao općinski redar, nije se imao pačati, ali kad je svakomu dodijao i donapokon opsovao ,kralja hrvatskoga“ — tad su ga njeki tužili, kojijem je bilo dogadilo njegovo postupanje. Pogled po svijetu. — OCarevinsko vijeće. Koliko nam je pouke pružila rasprava glede interpelacija 0 raspustu op- ćinskog zastupstva u Libercu, koje je bilo sa veliko- , njemačkim Šovinizmom dodijalo! Plener je sam sta- vio upit na vladu, motivirsjuć svoje držanje tako, što on misli da je onaj vladin korak težak udarac na Nijemstvo u Austriji. Nijemci naro injaci sta- vili su predlog za prešnost odgovora, jer Taaffe reče da neće odgovoriti prije nego mu prispiju spisi. Tu su se narodnjaci i liberalci počupali. Plener je njima predbacio izimegju ostaloga da su na gospogjica Hbjenita Udina, jedva gdjegod nado- mještuje. Ova mlada, premlada glumica ima ta- lenta i izobilja — ali ko se smije i vraguje u Santarellini (Mile. Nitouche), ko ima u krvi i u glavi veselu bezbrižnost nedovršenih 20 godišta, ne može da nas zgrije, da nas gane u tragičnoj ra- zuzdanosti, modernijeh bistoričnijeh junakinja, a la Tosca, Teresa Raquin e tutte quante. Mi bi rekli skoro da je nelijepo nenaravno i ubitačno za nju takovo neprestano pretjerivanje. Vratite se, gospogjice, posmjehu dok vam je bogu hvala još doba za to — a kad ćete biti naučih Što znači život, onda jadikujte, da će i za to biti vremena, Potpunu hvalu zaslužuje ,starica“ gos«poxja Coltin — umjetnica od glave do pete. Vrlo dobar g. De Riso, dobri ostali. — Q repertoiru ne možemo drugo rijeti nego: tou- jovrs perdrix. Novosti i starine, nalikuju se toliko, da nam je često ko da smo sve čuli i vidjeli po sto puta. Vesele igre vrte se oko vječnijeb, qui-pro-quod-a drame donašaju nam većinom odveć dobro poznu- te preljube, a u najnovije doba i preljubljene dje+ vojke, pak... ništa. Klasičnoj drami i tregediji nema mjesta, jer. ... nema ga to predstavljača, najnovije novosti su preskupe pak — budimo sado- voljni i s onijem što nam se dava, oni raseljepali njemačku stranku u Sjevernoj Čete koj. Narodnjaci su se branili; oni istina u Beču nijesu s Plenerom ali u Pragu jesu, njemačku stranku nijesu pocijepali, jer oni imadu pjihov program, pjihovo gledište. Njihov program jest Velika Njemačka do Jadranskog mora, a Plenerov njemačka Austrija. Kako vidimo mala razlika, ko- ja ne može priječiti da se Pernerstofer, Prade i Steinwender ne nagju zajedno sa Plenerom i Chla- metzkijem kad se radi protiv Slavena. Ova veliko- njemačka struja sve više raste, aotisemiti su ta- kogjer veliko-njemački šoviniste, a drže se .kad- kod Slavena jer im je potreba njihovijeh glasova. Lueger i Hauck ovog puta bili su sa Barentheuerom! Zatim se raspravljalo o drugim manje važ- nijim tačkama i ministri su odgovarali na interpala- cije. Taaffe je rekao Biankinu da u Dalmaciji ne vlada izvaredno stanje obzirom na štampu. Perić je upitao vladu glede zabrane hrvatskih trobojni- ca sa hrvatskim grbovima. Ministar financija odmah u prvoj sjednici iz- vjestio je o proračunu za god. 1898. Ima viška 887.291 fior. Od velevlasti danns samo Eogleska i naša monarkija izlaze s viškom. — Krisa u Ugarskoj. U času kad ovo pi- šemo ova je postigla svoj vrhunac. Szapary je bio u Beču dva puta. Kad je pošao drugi put kabi- net je bio predao ostavku. On je kruni tu ostav- ku predao, nadajuć se da će mu ona povjerit sa- stavak novoga ministarstva, ali se prevario. Sad će u Beč mnogi odličniji parlameotarci, da se kru- na Š njima posavjetuje. Ponavlja se da bi Szeli mogao biti presjednikom vlade, a isto tako iznosi se ime bana Khuena i presjednika sabora Banffy, zatim Andrassy-a, sina pok. Andrassy, Uzrok kri- ze jest pitanje o ženitbama. Njeki ministri izjavi- li su se za civilno vjeučavje, što je protiv ujih svalilo sve uglednije katoličke magnate i mnogo- brojne članove vladine stranke, pa i sam Szapary sa tim se ne slaže. — Isbori u Ilaliji. Svršili su. Još se ima oba- vit samo nekoliko naknadnih izbora. Ne možemo da javimo kakav je ispadak. Novine kažu da je vladina stravka dobila oko 400 zastupnika, ali to može biti istina samo onda kad bi nju podupira- le grupe Zanardelhijeve_i Crispijeve. Desnica nije pretrpila porazu, ali skrajnja ljevica, a osobito iredentiste uništeni su. Jedva je izišao Imbrijavi. — U Sjevernim državama američkim obav- ljno se izbor biranijeh birača, koji poslije izabiru presjednika. Biraća se bira u ave 444 to se po njima može odmah suditi koja će stranka prodrijeti ga presjednikom. Borba bude strahovita a novac leti na milijune. U jednom od zadnjih br. gRevue: dos deux mondes* ima o tom jako poučan članak, gdje opisuje veliku korupciju koja vlada u Americi. — Po zadnjim brzojavima regbi da je Clevelandova dakle demokratska stranka izišla pobjediteljicom. Tri su nas komada ipak zanimala kao ras- novrstni pojavi vrlo čudnijeh modernijeh kojiže- vnijeh pravaca. Poštenje od Sudermana, Tosca od Sardou-a, i Djevice od M. Pruge. Naše općinstvo vrlo strogo u procjenivanju umjetničkog znanja prestavljača, odveć je daleko još od veljkijeh lite- rarnijeh borba i struje što svijetom toliko prašine vitlsju. Kad i kad dopre glas o kakvome novome pojavu, realizmu, verizmu, syambolizmu ; «ali duh tijeh pojmova, interes koji je stime s kopćan fali. nam potpuno. A razlog toma jest: što dubrovački književnici nestadoše, ili barem umuknuše. Lite- rarui život dojimlje nas vrlo malo, jer bilo što bi+ lo, Dubrovčanin je postao vrlo praktičan | pro- zričan čovjek. »Struggle for lipe“ — borba sa život, za kruh, da ne padeš sasvijem u siromaštvo, kad ti već svakojake nesreće uzeše blago i slobodu sao- kupljuju sve misli, zapremaju sva nastojanja. Zato malo ko slijedi budnijem okom nove misli i nove prav- ce a etoi zašto pred novijem proizvodima skoro gla- sovitijeh pisaca, naše općinatvo ostaje hladno nepri- jazoo, Poštenje Budermana i Djevice Prago progjo- še ne isbudivši pikakvijeh uuhita. Analisa karak- tera, minucijozno motrenje aL bonuse nimati nekolicinu. Naše avačijeh nagona, svakojakijeh deve a ti;