sie MB. oskanoto toda Moona i List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- dinu for, 4, na po godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cijelu > šalju se Uredništvu. godina fior. 4: 50, na p6 godine for. 2: 25; sa inosemstvo Bor. 4 i postarski troškovi. 'U' DUBROVNIKU 19. Novembra 1892. ' ENA HRVATSI Pretplata i oglasi puaćaju se upravi gOrvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Pojedini broj sloji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćajo. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni oprava “da je predbrojes i za došasto polugodište. Slaveni. u: Beču, Mnogi su očekivali, da će slavenski oportu- niste, opamećeni raznim dogogjajima Što su se slu- čili za praznika, ostaviti svoje dojakošnje držanje te stupiti u opoziciju. Očekivalo se to izvajprije od Slovenaca, koji su otstupom, ili bolje otpustom, baruna PWioklera iz Kranjske primili vrlo poučnu lekciju protiv 'svoje politike ; od moravskih Čeha, koje je vlada fazočarala otstupom (čitaj: otpustom) Pražaka, a narod izborom a Boškovicima, gdje je prodro mlađoćeh Velikom većinom ; a zatim, da pravo Kažemo, i od one četvericć hrvatskih zastu- pnika iz Dalmacije. Ove istina nijesu kroz prazničko doba zadesile nikakve osobite nesreće sa vladine strane, ali zato imadu narodnu atmosferu, koja se na njih naoblačila, narodno nezadovoljstvo na nji- hovo ponašanje u Beću i pokrajini. Pa ipak — ostalo je sve na staromu. Mo- ravski Česi bijahu doista učinili nješto, sto je mo- glo donijeti kakva ploda: sazvali su konferenciju vijeh češkijeh zastupnika. Ali zašto ? Zato da se na njoj digne jedan Rieger, Svarcemberg, Fauder- lik, pa da nagovaraju mladočehe, neka se pokore, neka pred vladom uskliknu sea culpa! MHrjeli su da izliječe gojilu staru desnicu! htjeli su vladi privesti ono 40 junaka, pred kojim ona drhće | A kad im to nije pošlo za rukom — ostali su na ćemu su i bili: radiće kako usbtjedu ojihovi hof- rathi. Oni ne viđe da je njihova politika u Mo- ravskoj i ona vjihovih drugova u Češkoj stvorila prngermanizam, da smo kroz nju došli do Reichen- berga i do pruskih unifyrma. Slovenci plaću ispod pljuske. u poslu zemalj. skog kapetana. Nomađu pravo: šami su je sebi dali, sami su Beč priučili da ih dariva onim darovi. ma, jer Beč šua du će oni mućat, će mu ž«to postat blaži i umiljaviji. Ilrvatski bik: zastupnici koji neće da se odijele od Hobenwarta i ujegove družine ne računaju ni malo na glas žemlje, koja iti je u Beč poslala, na .prijekor koji im stiže od njihovih istvfi prijatelja, u do jučer njihovih vojul- > PODLISTAK Srpska junaštva u Boki Kotorskoj. (Svrha, v. br. 39.) i Do god. 1800 kolebahu brišćani, današnji Brbi, u cijeloj Dalmaciji | u Boki hoće li neće li sjedinit. se sa katolicima, crpeć ix ovoga koleba- nja svu korist. Ali kad je u Mlecima bio za papu izabran Pio VIL, sa svim smetnu obrazivu s lica i sajedno sa mletačkim Grcima odmetnu se od pregovora. Tamaa u zgodan čas! U njihovoj vlas- ti bijaše već izobilja katoličkih crkava i zadužbina. . Pashje pada mletačka republike nova tali- vjanskosđfrancodta vlada, odlukom 19 Beptembra :1808: dopusti im da biraju episkopa. U tu svrhu sakupi se a Zadru, u Svetom Iliji sinod iz ćetr- deset najosličnijih hrišćana te imenoju episkopom -Benodikta Kraljeviću, otprije episkopa a: rodom Solunjanina, koji uteće od Turaka u Dulmociju, a Šibenik odaberu za njegovo sjedište. Ovaj izbor * potvrgjen je od Napoleona. odlukom 26 marta 1810, Istom odlukom bijaše imenovan kao veliki vikar sa Boku.kotorsku arbimandrita manastira ' li Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta ka; oni ve paze na posljedice svoje politike, ne vile da se za zemlju ne radi ništa, da se u nas uvukla nijemština, da uspjesi koje sebi pripi- suju nijesu njihovi. Hvalili su se sa Spljetom, sa novom bosanskom željeznicom koja će podići ovu znamenitu dalmatinsku luku, a kad tamo željezni- ca se gradi jer su tako htjeli — Magjari! Priznaje- mo: mi smo = preneznatni a da bi nas poslušali; njeko dostojanstvo to im ne dopušta, ali neka ba- rem poslušaju svoje tijesve prijatelje s onu stra- nu Velebita. ,Obzor“ im neprestano viče, u ime svojih, za njih vrlo uvaženih političkih ljudi : vra- tite se sa stranputice! Zušto ne uvaže njegov glas — i još čiji Za njim? Mi bi shvatali njihovo ponašanje jedino onda, kad bi nam dokazali da je današnji kabinet sve- moguć i vječit. Naravno da se onda ne bi čudili, što se neće da okrenu vapram njemu, kad mu ne mogu nauditi, nego hoće da se lukavo š njim oko- riste koliko više mogu Ali toga ovdje nema. Zar mi nijesmo u ustavnoj državi ? zar_kod nas nije dopušteno praviti opoziciju jednoj vladi, jednome kabinetu ? Došao bi Plener.... Dopuštamo, ali pitanje je bi li se Plener mogao deuas održati na dugo. Uz njega bili bi liberalci, Corounijevci i Poljaci i to jedan dio, jer se svi ne bi toliko zaboravili. Ove tri grupe brojile bi najviše 170 zastupnika, koji broj u Austriji nije dovoljan da podrži vlade. A mi bi baš tada oživili ustrojenom i složnom slavenskom opozicijom koja bi, osvem Poljaka, prestavljala 11 milijuna austrijskih Slavena i koja bi prije ili poslije srušila Plenera i njegov centralizam nu vijeke. Ne strašimo se toliko, druga su doba, nijesu naši narodi u onoma stanju u komu su bi- li nazad dvadeset godišta, a s druge strane neka nas goli broj ne vara. U drugim državama gdje je varod jedinstven može biti svejedno, je li recimo jedna stranka od 40 glasova u opoziciji ili ne, sa- mo kad vlada ima većinu, ali u nas nije svejedno: u nas nijesu stranke nego narođi. Zato kad bi na pr. bilo 80 čeških zastupuika naprama Plenerovoj === Krupe, Jelas Žalić ua godišnjom platom od 6000 franaka. Ali ovaj smatraše suma sebe kao jedinog dostojnog episkopa za Dalmaciju. Zato u bjubljani, — vraćajuć se iz Pariza — kamo bija- še otišao da Napoleonu podastre izvješće stanja svoje orkve i isprosi potrebite reforme — prika- za vojvodi Marmontu odreku na svome vikarijatu. Marmont ga osjegura da će prije ili poslije on postati episkopom, vato povuče odreku, u Karlov- cima so sastane sa Kraljevićem, te primi od njega naredbu da vrši svoju dužnost, što on i učui i pogje u Kotor. U Boki, praćen od arhimandrita manastira Savi- ue, bi, kako on sam u trome Žilju ispovijeda, lijepo pričekan sa strane cijeloga pučanstva jedne i druge vjeroispovijedi. Kutolici smatrabu u Želiću sina svoga naroda, mufa učena i' poštenjaka, te ga ve- selo primiše u nadi da će on uzdržati mir i po- vratiti slogu * “U to doba hrišćavi u Kotoru nijesu imati nijedno crkve, svojim novcem zgragjene. God. 1684 kotorski biskup, cijened da 'gu wwijati, dopusti im da u orkvi Bq. Luke, koja je pripadala dumnama Sv. Murije od Argjela, mogu obavljati slušbu bo. tija, U istoj vricvi katolici iuatu ovoj oltar na ky+ vladi značilo bi, da je sav češki narod od 6 mili- juna duša protiv nje, a to je nješto drugo. Pak što smeta da i dogju Plenerovci? Za bolje naše. Bili su i prije sa Šmerlingom. A onda se radilo, onda se narod budio i borio 1 Jer Dalma. cija ako ima danas štogod nije dobila kroz ovo 18 godina, to je plod rada prije sedamdeset i devete, za vrijeme liberalaca, to je onda ova junački. ote la. Danas nam narod drijema. Varaju se gospoda oportuniste, ako se što uzdaju u HohexwWarta, Okladili.bi ae da ga mi 0- dovamo bolje poznamo od ojih. Oa nije više onaj Hohenwart od nazad 14 godišta, on se je promi- jeuio. Njegova Preuzvišenost biće sposobna da isposluje kakvo imenovavje, kakay dekret na na- mjesništva_ i na kapitanate prigodom izbora, da koga valjano preporuči — ali nikad više da izve- de onaj zamašni plan preustrojstva monarkije na federalističnoj podlozi, u ime koga bijaše ministrom, u ime koga k sebi privlači Slavene. Za to se hoće energičnije, radinije i — ženijalnije glave. On je danas samo rikjam gospara ministra-presjednika, te mu vabi na lijepak glavenske stagliniće i taj mu posao ide za čudo za rukom kao i gosparu Taaffu, koji je pokazao, da je jedan od najlukavijih premiera u Europi, nenadkriljiv u motanju i svi- janju raznih stranaka i naroda Austrije, sli koji nema drugog programa nego da se uzdrži na po- ložaju. Zuto je njemu danas dobra ljevica isto kao nekad desnica, hoće mu se glasova i te dosta gla- sova, a on ne gleda od koga su ni otkle — samo da ih ima, Uzimlje ih gdje ih nagje. Za drugo mu A stalo. Ali ako njemu nije stalo, stalo je nama. Švar- cemberga vidimo gdje glasuje s I'lćnerom, Mezni- ka s Russom i Chlumetzkijem, Šuklju i Ferjanči- ća sa štajerskim papgermanima a Klaića — # Bon: dom! Može li se ovo opravdati ? Eto vam Slavena u Beču. Naprama ovim ne. ma nego mala ćetica: 40 Mladočeha, 5 Ilrvata i 1 Slovenac, koja ostavljena od svojih drugova, ne može sad da ništa poluči. Ali doći će i njezino vrijede jer je narod & nje 1 inu uoči sv, Luko = prvu većeralicu kapi tulari stolne crkve na poziv dumana. Usprkos pak svim utocima protestima sa strano biskupa i du- mana hrišćani se uvriježe u crkvu i oštanu gos“ podari av. Luke kao što su i dunas.' Ali ova: ot- mica ne bjaše ni prva ni posljednja, Svakomu je poznato da današnja srpska stolna crkva, u kojvj obavlja službu srpski vladika; uije zgragjena od Srba, ja li kakva srpskog velikana. Ova črkvu po- svećena sv. Nikoli sagragjena je sa priloženim sa- mostanom od Dominikanaca god. 1545, te je bila jedan od najljepših hramova kotorskih, puna u. mjetnina, slika i ostalih nakita. Ukinućem domini- kaunskog reda u Kotora postane svojinom franceske vlade, a franceski general Maritoot (uplirom nje- ke srpkinje sa kojom we“obično igrao na barats) preda je hrišćanumu te tako postale ' njilivvom stolnom crkvom, što je ju 1 danas. : Bedašnji bokoskotorski Srbi ovo su sve za. boravili, Po njima šu sve ovo čisto srpska kaduž. bine i veizbeidivi “dokuzi sepatva | srpske proštu. sti u ovim ktijevima. * ma) ann ona Na 19 decembra 1810" Želidjesveti“ ovkvu sv. Niknle: Tom štodom oprati sja e Vješće u bruka vt“ waterijaladu | uotahioui ska“