> a<vA"P mo aan nananan!an!a!n!,.,._ va List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed: za Dubrovnik: na cijelu go- ! U DUBROVNIKU 26. Novembra 1892. (RVENA HRVATSKE Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi dinu for, 4, na pć godive fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hereegovinu: na cijelu | šalju se Uredništvu. godinu fior, 4: 60, na po godine Bor. 2: 25; za inosemstvo fior. 4 i postarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata _ mine, smatra se tiskaju po pogodbi. i i l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraokirane ne prima ni uredništvo ui uprava da je predbrojea i za došasto polugodište. Državno pravo — releizdaja i utopija?! Onomadne dogodila _ se u bečkom parlamen- .tu buva i bruka, kakvijeh je malo zapisano u nje- govim analima. Zastupnici vikaku jedan na dru- goga kao pomamoi, pa još k tome i nasrtali ; za četvrt sata presjednikovo zvonce izgubilo svaki auktoritet, tako da je napokon starac Smolka, bio prisiljev, da uteće iz dvorane i da prekine sjednicu. Što je bilo tamo? Ništa. drugo nego jedna krupna njemačka provokacija, Njemački ,libera- lac“ dr. Menger, jedan (od poglavica svoje stran- ke, govoreć o proračunu, polemizirao je sa mla- dočesima Dykom i Masarykom, koji su govorili prije njega zagovarajuć češko pravo. Ovom prigo- dom Menger nazvao je češko pravo veleizdajstvom, a mladoćehe veleizdajnicima | Ovi pobijesniše:: i do sad im se sa Djemačke strane govorilo krup- nijeb, ali ovake nijesu čuli. Ustaše da protestirajn kao jedan čovjek protiv ove osvade vičući: Neka opozove | neka opozove! Njegovi drugovi složni š vaiPf Kekaialje novorit" Bravo Metger i Ovo ojo čovjek | Šutite! Mir! Ovo se za vas i htjelo! [- stinu je rekao! Da, veleizdajnici | Nećemo vam da- ti da više govorite! itd. — A kako su se bili svikolici survali u sred sabornice, čiji je prosti dio poda veoma tijesan, mora da je bilo vražije guo- gole. Menger je takogjer vikao da neće ništa o- pozvati, te tvrdio da u njega doma u Šleskoj ne- ma jednoga nijemca, koji ne misli onako. Pomisli- te dokle dopire njihova smionost ! Plener se prije njega dotakouo istoga pri- jedmeta. On nije vikao o izdajnistvu, nego je mir- nim i zavodljivim naćinom btio da dokaže absur- dnost državnoga prava češkog. Mladočesi, rekao je po prilici, uzimlju dosta puta kao. primjer Ma-- pjare. Ali prispodoba s Magjarima ne stoji, jer da su ovi od uvijeka imali slobodnu državu, a opet oni su za gvojih pokreta pokazali tako žilavu na- rodnu snagu i sebe tako sposobnim za viadaoje i samostalnost, da su, iza samog abaolutizma od pedesete, mogli bez ikakve muke preuzeti u svoje ruke zemlju i Čitavu upravu državnog organizma. Uz to ne valja zaboraviti, nadodao je, da u Češkoj uz 84 mil. Čeha ima više od 2 mil. Ni- jemaca, koji neće da znadu za češko državno pra- vo. Ovo da se u Austriji ne može i neće nikad izvršiti, — Govor Plenerov tako je fin i lukav, da lasno može dovesti koga dobroćudnoga rodoljuba na razmišljanje vrhu pitanja, koja se absolutno ne mogu i ne smiju postavljati. Ma koliko se razlikovala forma otmenog dr- žavnika Plenera od one žestokog strančara Men gera, sadržaj im ostaje isti. Jedan se protivi če- škome državnome pravu zato što je ovo, tobože, veleisdajstvo ; drugi puk neće da se nabacuje re- kriminacijatna, koje ne dolikuju otbiljuome vogji najveće strauke u Austriji | drugome govorniku — prvi je Herold — u bečkom parlamentu: on naprosto muči se da dokaže neizvedivost istoga va državničkog gledišta. | # o Hag sa odavna počastili tu obje ove tvr- laje, Lam za hrvatski 'islošbe: poručio osin je organ Plegerove gtranke ono isto što tad ojexin član ponavlja Česima. Sa svih strana pak sluša- mo, gdje nam pripovijedaju one teorije vrhu hr- vatskog prava, koje je vogja ljevice upotrebio za .češko. Hrvatsko je pravo, po mnijenju ovih ljudi, svejedno kao što češko, veleizdajstvo, a neće se nikad oživotvoriti ni jedno ni drugo, zato što za češko neće da znadu Nijemci, za naše Nijemci i Magjari, te zato što ni mi ni oni nemamo prava ni zasluga, da dobijemo država. Ova se prijesuda tako kod nas uvriježila, da ima naivnih ljudi, koji u nju vjeruju kao u evangjelje. Plener nema razlog. Ostavimo Mengera, koji ne zaslužuje da trijezan čovjek raspravlja o nje- govoj osvadi — Plener, ponavljamo, nema pravo. Oo i avi oni koji Šnjim pobijaju naše narodne aspiracije, tvrde da su ta prava izgubila odavna svoju krepost, da se nalaze napisana na nekakvi- jem starijem listivama i kojižurinama, koje su preživjele i ustupile mjesto drugim institucijama i formacijama, stvorenim za kasnijih vremevna. I ove, kažu, nijesu se održale, nego se povukoše pred modernijim ustanovama, pred današnjim us- trojstvom monarkije, Kojim pravom, pitaju, dola- site vi sada s tim zaboravljenim listinama j uime njih pitate nekakve države i kraljevine Ovo je vrlo lijepo rečeno. Ali dok ovi ljudi niječu postulat obnovljenju starih prava, koja su nekad jamčila samostalnost dvojici ne baš malih naroda kao što su češki i hrvatski i kojih se na- rod nikad mije odrekao; na kome temelju traže ga za ove današnje institucije, sko su ove zgragjene na vijolaciji prvih ? Kako mogu zahtijevati vječni ži- vot djelu, koje nije nego traktat dvajuh naroda — ma- gjarskoga i njemačkoga — kojim su podijelili megju- se gospostvo vrhu 4-5 drugih naroda ? Jesu li smjela staro pravo češko i hrvatsko uništiti hibridna pakta magjarsko njemačka ? Jeli pravedno da se ove njiho- ve pactiones, naperene protiv nas, protežu izvan ma- gjarskih i njemačkih granica, te da i nas na vije- ke vijeka obavezuju ? Drugim riječima : ako su o- ni gospodari, da izmegju sebe ugovaraju što hoće, imaju li pravo da i nad nama gospoduju ? Ne tre- ba baš dubokog znanja, da se na sve ovo niječno odgovori, pošto sam zdrav razum i naravi zako ni čovječanstva ne dopuštaju, da bude naroda-gos- podara i naroda-sluge. — Vi nesmijete sami sobom vladati! dovikuje nam dakle Plener, — Dobro, odgovaramo mi, noka- žite nam malo, za koje babe dušu da se puštamo da vi vladate s nama ? * še Li Rousseau, raspravljajuć o ljudskom društvu i o prevratu, kaže da svaki narod ima pravo mi- jenjati svoje zakone, ako će i u gore, jer kad sam sebi hoće da učini zla, ko mu to inože zabraniti, Mi ne želimo našemu, niti ijednome, narodu da se ovim pravom posluži na svoju štetu; ali zašto da mu se pe dopusti služiti se 8 njim na korist? Koje smo dakle veliko zlo počinili mi koji pita- mo neka se svakom narodu dade pravo, da sobom i- stijem mudro vlada? U ovome gastoji prava alo. boda i pravi je liberalizam kod onjh koji ova na: čela zagovaraju, & oni te ih nijesu nego mračnjaci i ostanci staro-vjekog vasalstva. .Btare pisane povelje jesu narodu ono, što su oporuke i slični dokumenti u rukama pojedinca, ko- mo je, nepravedno, oteto imanje. On u ajima va- Vadi silu koja mu mora pribaviti pravcu, te po: p Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 gorč. po retku, a oglasi koji se više puta moću tih ,starih izdrtih papira“ dobija: parnica i tjera otmičara. Ako on ne mari za svoje pravo i neće da zapodjene parnicu, naravno da će i nada+ lje drugi uživati njegovo dobro. Državno pravo jednoga naroda nije drugo nego pravo da postane državom, što mu, kako smo gore kazali, niko pravedan ne može zanijekati. Da ga izvojsti treba mu raznovrsna orugja i, što je glavno starih povelja, narodnog prava, dobre volje i sna- ge narodne. A kad mi, Česi i Hrvati, hoćemo da budemo državom pod žezlom prejasne habsburške | dinastije, smije li nam ikakav trijezan državnik kazati da smo veleizdajnici ? Ne, mi nijesmo ve- leizdajnici, ovi su prije veliko-njemački iredente po Češkoj, Štajerskoj i obim Austrijama. Mi ova- ke osvade odbijamo prezirom. A što se tiće naših prava, za ujih vojštimo ivojštićemo, te se nadamo da će se_koliko usše toliko češke težnje izvršiti bez Plenera i protiv njega — ako naši narodi bu- du sposobni i jaki da izdrže parnicu, koju su po- veli, te ako njihovi odvjetnici, — vogje, — budu sjudi Čvrsti i značajni. * * Ej Ne valja dakle Plenerova argumentacija o Ma- gjarima i njihovom pravu za samostalnost, koja se nama niječe, u još je neumjesnija ona o 2 mil. če- ških Nijemaca. Da je slučajno o nama govorio, bio bi nam naveo Srbe; U češku kuću, gdje žive 6 mil. Čeha uvuklo se istina oko 2) mil. Nijema- ca, kao što u našoj od 8 mil. Hrvata stvorio se 1 mil. Srba, te i češki nijemci i hrvatski srbi protive se češkim i hrvatskim težnjama, ali spo- menimo se da Magjari imadu doma 10 mil. Ne- magjara, dakle jednom i pć više nego je njih, pa ipak gospar Plener njima dopušta da budu drža- vom, a nama ne! Ovo je zaista prava njemačka | liberalnost i pravednost! Nasmijali smo se kad smo ga čuli hvaliti va- predak i sposobnost Magjara. Mi im tu u ničemu ne popuštamo. Ne valja zaboraviti da je 17 mil, duša plaćalo za napredak i kulturu ove male manjine, od čega većina nema koristi. Nama ne samo da dije niko dao ništa, nego velik dio onoga što ima- mo, učinili smo protiv tugje volje. Gdjo se pak Magjari mogu barabarit sa Česima! u čemu? Ho- će li na polju narodnoga gospodarstva ? Česi au inu bili i ostaće im u toj struci učiteljima. Hoće li industrijom, kad je Magjarska prisijjena_ da 0- brtnine za skupe novce iz vana dobavlja, a Česi ih po svijetu razvažaju ! Da se pojmi kolika je snaga češke industrije, dosta pam je reći, kako same tvornice pive i sladora, te su u češkim ru- kama, raprezentiraju kapital od 250 mil. fior, Ho- će li na polju kulture ? Česi imadu, kako su se oni isti mogli osvjedoćiti o svemu ovomu u sta- tistićnom odjelu svoje izložbe, vekoliko hiljada is- vranih oavjetnika, liječnika i bilježnika, za 15 hi- ljada inžinira i arhitekta, oko 2500 knjiševnika, a gdje su pak profesori, ekonomi i ini izobraženi stručujaci ! Računa ge da češki narod posjeduje preko pedeset hiljada akademski izabrašenih_ ljudi 1 Gdje smo tu s magjarima | A gdje je njihova bogata, umna i rodoljubna aristokracija, bogatstvo semlje i nuroda koji ima nekoliko stotina milijona u svojim štedioname, gdje razbuajena narodna avijest, kojom upravlja isvrana, stranka, dišiplinicana i radina da joj sa divime!.. Ne, gosparu Plenera, ovaki narod ne ustupa u is