> a<vA"P mo aan nananan!an!a!n!,.,._ va





List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed: za Dubrovnik: na cijelu go- !

U DUBROVNIKU 26. Novembra 1892.

(RVENA HRVATSKE

Pretplata i oglasi puaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

dinu for, 4, na pć godive fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hereegovinu: na cijelu | šalju se Uredništvu.

godinu fior, 4: 60, na po godine Bor. 2: 25; za inosemstvo fior. 4 i postarski troškovi.

Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata _ mine, smatra se tiskaju po pogodbi.
i i l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefraokirane ne prima ni uredništvo ui uprava

da je predbrojea i za došasto polugodište.



Državno pravo —  releizdaja
i utopija?!

Onomadne dogodila _ se u bečkom parlamen-

.tu buva i bruka, kakvijeh je malo zapisano u nje-

govim analima. Zastupnici vikaku jedan na dru-
goga kao pomamoi, pa još k tome i nasrtali ; za
četvrt sata presjednikovo zvonce izgubilo svaki
auktoritet, tako da je napokon starac Smolka, bio
prisiljev, da uteće iz dvorane i da prekine sjednicu.

Što je bilo tamo? Ništa. drugo nego jedna
krupna njemačka provokacija, Njemački ,libera-
lac“ dr. Menger, jedan (od poglavica svoje stran-
ke, govoreć o proračunu, polemizirao je sa mla-
dočesima Dykom i Masarykom, koji su govorili
prije njega zagovarajuć češko pravo. Ovom prigo-
dom Menger nazvao je češko pravo veleizdajstvom,
a mladoćehe  veleizdajnicima | Ovi pobijesniše:: i
do sad im se sa Djemačke strane govorilo krup-
nijeb, ali ovake nijesu čuli. Ustaše da protestirajn
kao jedan čovjek protiv ove osvade vičući: Neka
opozove | neka opozove! Njegovi drugovi složni š
vaiPf Kekaialje novorit" Bravo Metger i Ovo ojo
čovjek | Šutite! Mir! Ovo se za vas i htjelo! [-
stinu je rekao! Da, veleizdajnici | Nećemo vam da-
ti da više govorite! itd. — A kako su se bili
svikolici survali u sred sabornice, čiji je prosti dio
poda veoma tijesan, mora da je bilo vražije guo-

gole. Menger je takogjer vikao da neće ništa o-

pozvati, te tvrdio da u njega doma u Šleskoj ne-
ma jednoga nijemca, koji ne misli onako. Pomisli-
te dokle dopire njihova smionost !

Plener se prije njega dotakouo istoga pri-
jedmeta. On nije vikao o izdajnistvu, nego je mir-
nim i zavodljivim naćinom btio da dokaže absur-
dnost državnoga prava češkog. Mladočesi, rekao

je po prilici, uzimlju dosta puta kao. primjer Ma--

pjare. Ali prispodoba s Magjarima ne stoji, jer
da su ovi od uvijeka imali slobodnu državu, a opet
oni su za gvojih pokreta pokazali tako žilavu na-
rodnu snagu i sebe tako sposobnim za viadaoje i
samostalnost, da su, iza samog abaolutizma od
pedesete, mogli bez ikakve muke preuzeti u svoje
ruke zemlju i Čitavu upravu državnog organizma.
Uz to ne valja zaboraviti, nadodao je, da
u Češkoj uz 84 mil. Čeha ima više od 2 mil. Ni-
jemaca, koji neće da znadu za češko državno pra-
vo. Ovo da se u Austriji ne može i neće nikad
izvršiti, — Govor Plenerov tako je fin i lukav, da
lasno može dovesti koga dobroćudnoga rodoljuba
na razmišljanje vrhu pitanja, koja se absolutno
ne mogu i ne smiju postavljati.

Ma koliko se razlikovala forma otmenog dr-
žavnika Plenera od one žestokog strančara Men
gera, sadržaj im ostaje isti. Jedan se protivi če-
škome državnome pravu zato što je ovo, tobože,
veleisdajstvo ; drugi puk neće da se nabacuje re-
kriminacijatna, koje ne dolikuju otbiljuome vogji
najveće strauke u Austriji | drugome govorniku
— prvi je Herold — u bečkom parlamentu: on
naprosto muči se da dokaže neizvedivost istoga
va državničkog gledišta. |

# o
Hag sa odavna počastili tu obje ove tvr-
laje, Lam za hrvatski 'islošbe: poručio osin je
organ Plegerove  gtranke ono isto što tad ojexin

član ponavlja Česima. Sa svih strana pak sluša-
mo, gdje nam pripovijedaju one teorije vrhu hr-
vatskog prava, koje je vogja ljevice upotrebio za
.češko. Hrvatsko je pravo, po mnijenju ovih ljudi,
svejedno kao što češko, veleizdajstvo, a neće se
nikad oživotvoriti ni jedno ni drugo, zato što za
češko neće da znadu Nijemci, za naše Nijemci i
Magjari, te zato što ni mi ni oni nemamo prava
ni zasluga, da dobijemo država. Ova se prijesuda
tako kod nas uvriježila, da ima naivnih ljudi, koji
u nju vjeruju kao u evangjelje.

Plener nema razlog. Ostavimo Mengera, koji
ne zaslužuje da trijezan čovjek raspravlja o nje-
govoj osvadi — Plener, ponavljamo, nema pravo.
Oo i avi oni koji Šnjim pobijaju naše narodne
aspiracije, tvrde da su ta prava izgubila odavna
svoju krepost, da se nalaze napisana na nekakvi-
jem starijem listivama i kojižurinama, koje su
preživjele i ustupile mjesto drugim institucijama
i formacijama, stvorenim za kasnijih vremevna. I
ove, kažu, nijesu se održale, nego se povukoše
pred modernijim ustanovama, pred današnjim us-
trojstvom monarkije, Kojim pravom, pitaju, dola-

site vi sada s tim zaboravljenim listinama j uime
njih pitate nekakve države i kraljevine

Ovo je vrlo lijepo rečeno. Ali dok ovi ljudi
niječu postulat obnovljenju starih prava, koja su
nekad jamčila samostalnost dvojici ne baš malih
naroda kao što su češki i hrvatski i kojih se na-
rod nikad mije odrekao; na kome temelju traže
ga za ove današnje institucije, sko su ove zgragjene
na vijolaciji prvih ? Kako mogu zahtijevati vječni ži-
vot djelu, koje nije nego traktat dvajuh naroda — ma-
gjarskoga i njemačkoga — kojim su podijelili megju-
se gospostvo vrhu 4-5 drugih naroda ? Jesu li smjela
staro pravo češko i hrvatsko uništiti hibridna pakta
magjarsko njemačka ? Jeli pravedno da se ove njiho-
ve pactiones, naperene protiv nas, protežu izvan ma-
gjarskih i njemačkih granica, te da i nas na vije-
ke vijeka obavezuju ? Drugim riječima : ako su o-
ni gospodari, da izmegju sebe ugovaraju što hoće,
imaju li pravo da i nad nama gospoduju ? Ne tre-
ba baš dubokog znanja, da se na sve ovo niječno
odgovori, pošto sam zdrav razum i naravi zako
ni čovječanstva ne dopuštaju, da bude naroda-gos-
podara i naroda-sluge.

— Vi nesmijete sami sobom vladati! dovikuje
nam dakle Plener, — Dobro, odgovaramo mi, noka-
žite nam malo, za koje babe dušu da se puštamo

da vi vladate s nama ?

* še
Li

Rousseau, raspravljajuć o ljudskom društvu
i o prevratu, kaže da svaki narod ima pravo mi-
jenjati svoje zakone, ako će i u gore, jer kad sam
sebi hoće da učini zla, ko mu to inože zabraniti,
Mi ne želimo našemu, niti ijednome, narodu da
se ovim pravom posluži na svoju štetu; ali zašto
da mu se pe dopusti služiti se 8 njim na korist?
Koje smo dakle veliko zlo počinili mi koji pita-
mo neka se svakom narodu dade pravo, da sobom i-
stijem mudro vlada? U ovome gastoji prava alo.
boda i pravi je liberalizam kod onjh koji ova na:
čela zagovaraju, & oni te ih nijesu nego
mračnjaci i ostanci staro-vjekog vasalstva.

.Btare pisane povelje jesu narodu ono, što su
oporuke i slični dokumenti u rukama pojedinca, ko-
mo je, nepravedno, oteto imanje. On u ajima va-
Vadi silu koja mu mora pribaviti pravcu, te po:

p



Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 gorč. po retku, a oglasi koji se više puta



moću tih ,starih izdrtih papira“ dobija: parnica i
tjera otmičara. Ako on ne mari za svoje pravo i
neće da zapodjene parnicu, naravno da će i nada+
lje drugi uživati njegovo dobro.

Državno pravo jednoga naroda nije drugo
nego pravo da postane državom, što mu, kako smo
gore kazali, niko pravedan ne može zanijekati. Da
ga izvojsti treba mu raznovrsna orugja i, što je glavno
starih povelja, narodnog prava, dobre volje i sna-
ge narodne. A kad mi, Česi i Hrvati, hoćemo da
budemo državom pod žezlom prejasne habsburške |
dinastije, smije li nam ikakav trijezan državnik
kazati da smo veleizdajnici ? Ne, mi nijesmo ve-
leizdajnici, ovi su prije veliko-njemački iredente
po Češkoj, Štajerskoj i obim Austrijama. Mi ova-
ke osvade odbijamo prezirom. A što se tiće naših
prava, za ujih vojštimo ivojštićemo, te se nadamo
da će se_koliko usše toliko češke težnje izvršiti
bez Plenera i protiv njega — ako naši narodi bu-
du sposobni i jaki da izdrže parnicu, koju su po-
veli, te ako njihovi odvjetnici, — vogje, — budu
sjudi Čvrsti i značajni.

* *
Ej

Ne valja dakle Plenerova argumentacija o Ma-
gjarima i njihovom pravu za samostalnost, koja se

nama niječe, u još je neumjesnija ona o 2 mil. če-
ških Nijemaca. Da je slučajno o nama govorio,
bio bi nam naveo Srbe; U češku kuću, gdje žive
6 mil. Čeha uvuklo se istina oko 2) mil. Nijema-
ca, kao što u našoj od 8 mil. Hrvata stvorio
se 1 mil. Srba, te i češki nijemci i hrvatski srbi
protive se češkim i hrvatskim težnjama, ali spo-
menimo se da Magjari imadu doma 10 mil. Ne-
magjara, dakle jednom i pć više nego je njih, pa
ipak gospar Plener njima dopušta da budu drža-
vom, a nama ne! Ovo je zaista prava njemačka |
liberalnost i pravednost!

Nasmijali smo se kad smo ga čuli hvaliti va-
predak i sposobnost Magjara. Mi im tu u ničemu
ne popuštamo. Ne valja zaboraviti da je 17 mil,
duša plaćalo za napredak i kulturu ove male manjine,
od čega većina nema koristi. Nama ne samo da
dije niko dao ništa, nego velik dio onoga što ima-
mo, učinili smo protiv tugje volje. Gdjo se pak
Magjari mogu barabarit sa Česima! u čemu? Ho-
će li na polju narodnoga gospodarstva ? Česi au
inu bili i ostaće im u toj struci učiteljima. Hoće
li industrijom, kad je Magjarska prisijjena_ da 0-
brtnine za skupe novce iz vana dobavlja, a Česi
ih po svijetu razvažaju ! Da se pojmi kolika je
snaga češke industrije, dosta pam je reći, kako
same tvornice pive i sladora, te su u češkim ru-
kama, raprezentiraju kapital od 250 mil. fior, Ho-
će li na polju kulture ? Česi imadu, kako su se
oni isti mogli osvjedoćiti o svemu ovomu u sta-
tistićnom odjelu svoje izložbe, vekoliko hiljada is-
vranih oavjetnika, liječnika i bilježnika, za 15 hi-
ljada inžinira i arhitekta, oko 2500 knjiševnika, a
gdje su pak profesori, ekonomi i ini izobraženi
stručujaci ! Računa ge da češki narod posjeduje
preko pedeset hiljada akademski izabrašenih_ ljudi 1
Gdje smo tu s magjarima |

A gdje je njihova bogata, umna i rodoljubna
aristokracija, bogatstvo semlje i nuroda koji ima
nekoliko stotina milijona u svojim štedioname, gdje
razbuajena narodna avijest, kojom upravlja isvrana,
stranka, dišiplinicana i radina da joj sa divime!..

Ne, gosparu Plenera, ovaki narod ne ustupa u is