U DUBROVNIKU 9. Januara 1892. List izlazi svakom subotom, a cijena mu je uaaprijed za Dubrovnik : na cijelu go- | dinu for. 4, na p& godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Horcegovsnu:: na cijelu lju se Uredništva. godinu flor, 4: 50, na po godine flor, 2: 28; sa inozemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10.novč. Ko ne vrati list kad ma pretplata. aii smatra se da je predbrojen i za doša- sto polugodište. O Poziv na pretplatu. Primičemo : se kraju naše prve godine a imamo predbrvjnika, koji nam još duguju pretplatu usprkos svih poziva. Mi ih ozbiljno molimo, da ne kasne, jer tim stvaraju pote- škoća lista. Istodobno pozivljemo naše pret- platnike da obnove pretplatu za drugu godinu. Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Au- stro-Ugarsku i Bosnu Hercegovinu na godinu 44 fior. a na po godine 2 flor. 25 novč. Ovom prigodom preporučamo rodoljubi- bima, te nijesu predbrojeni ueka nas. potpo- mognu točnom pretplatom u ovoj borbi. za hrvatstvo. Cijena listu razmjerno. prama tro- škovima vrlo je umjerena. ao Crvene Hrvatske.“ » Omladina“ progovara. U pretprošlom broju ,Srpskog Glasa“ ugle- dao je svjetlo novi jedan članak na obranu tobo- |; žojeg dubrovačkog srpstva i tobože odgovor na članke ,Dubrovčani, jesu li: Hrvati ?* Auktor mu je, ako se ne varamo jedan od poglavitih stupo- kalcima i jesuvitima i drži se ovlašteno nabacivati se blatom na njih.i na njihovo ime. Kano što su sve ,znanstv6ne“ rasprave srp- ske, što su protiv Hrvata naperene, najvećim dijelom skup šupljih fraza i ličnih napadaja i. pso- vaka, što sve sejedno ne dokasuje drugo, nego golemu slabost naših protivnike : i ;njihoyu suro- vost, tako je i ova. Ovdje ponjei kleveće: pisac njeke naše u svakom. obziru odlične ljudi u Du- brovniku, samo zato sto su Hrvati i što oD mi-: sli, da oni stoje u kakvom savezu s našim listom, koji je Srbima kako se vidi trn-u; peti; Bilo. bi ispod dostojanstva :tih osobe, de :8e; obazru ma ona prostaštva i da odgovore, Ali:mi ćemo :poku- piti te galanterije, da: vide naši čitatelji kakovo fino cvijeće raste u srpskim perivojima i, megju »omladinom u. Dubrovniku,* Eraze, kojima se da-; rivaju naši ljudi jesu? gšpioni*: i ,demuncijanti, * kao književnici sovu se ,patuljci*si nadalje priši- | vaju im se pridjevci; gjezuvit&* i kleveću &e kao ljudi koji tjeraju ,propagande.*: Napokom u pa- roksizmu ljutosti i fanatizma omakle su se sklad- nome Dubrovčaninu (?) frage kao ove: ljudi koji gu isgubili sram ljudski i strah bošji“ itd, "Nu mi pregjimo sada na njegove argumente na obranu one knjižice, koju je. omladina“ napisala prigo- dom 800 godišnjice rogjenja: Ivana PISOIVIN i na odgovor našim člancima, === > Pisac veli sa ređenu knjižicu, da se je jedan list o njoj izrazio: gis ove kujišice izbija teme- ljito znanje historije i jezika, a napisans je hla- daim tonom naučenjačke sxbilje.“ Mogao je nado- dati, da je to: bio jedan srpski list, pak bismo bili odmah xnali koliko taj sud vrijedi. Kakvo je to temeljito: snanje historije i jetika, to smo imi već vidjeli a našemu listu, a pisac nije ona do- kasivanja nijednom riječju pobio. ,Naučenjačka sbilja* biće po svoj prilici to, što se a onoj kaji«: žici tvedi (naravno s naomom, da bi se tim do. | pe pogodbi. Rukopisi se kazalo nješto u prilog srpstvu) da je stara lite- ratura dubrovačka započela već u XIV vijeka, dok je svakomu poznato, da se je to dogodilo cijela dva vijeka kasnije. Je li to ,mučenjačka zbilja ili ragje šarlatanstvo ? Ali jedan još eklatantniji do- kaz šarlatanstva iznijećemo sada. Na str. 28 re- čene knjižice čitamo : ,Istina da oci umjetnog pje- ,Sništva u Dubrovniku pisaše pjesme čakavštinom, nali me postoji što otole naša braća gaključuju, da nje Dubrovnik čakavski bio. Mi smo to krivo mni- pljenje odlučno odbili (— lako je odbijati —) i »Pobili (molimo nuzgredno pisca ,Srpskog Glasa“ da nam ukaže mjesto, gdje su oni to mnijenje »Pobili“, jer ga mi nijesmo mogli naći), ali ćemo povdje još nješto spomenuti. Svaki novi pokret, a "Osobito u pojeziji — ako mu začetnici nijesu baš pumovi prvoga reda, uzme za obrazac ono što mu pje u najbližem susjestvu, ili što je već u nekoli- platinske pjesnike najbliži bijahu talijanski i tada- mnji dalmatinski pjesnici. Ovi zadnji pisaše čakav- ,Ski, te koje čudo dakle da su se i naši prvi pje- »snici poveli za njima u jeziku, kano što u formi i idejama ga Talijancima ?* Kako svak iz ovoga razumije ovdje ide se zatim, da se dokaže, da se u Dubrovniku nije ni- i kada čakavski govorilo, i zato prihvaća se ono , pozaati akako krivo, kako je ,C Hrvat- va ,omladine,* koji. Hrvate :sove. za ruglo :kleri- RE Ta me rita doge ska“ već jednom dokazala) mišljenje, da su stari dubrovački pisci uzeli one Čakavizme, što imaju u svojim djelima iz djela gornjo-dalmatinskih pi- gaca (osobito iz Marulića). — Otvorimo sada na str. 35 i čitajmo pri dnu: ,Što se pak tiče Bru- uerovića što je žalio, da je "nestalo «čiste hrvatske »ttarine* (— kako je poznato našim čitateljima dubrovački pisac Bruerović na početku ovoga vi- jeka žali što se je u Dubrovniku svak ,hrvatske odreko starine“ i ,stidi se svak jezik slovinski čisto govorit“ —) imao je i pravo, jer je doista učakavština ustupila mjesto štokavštini, a njemu je bila; vidi se, milija prva.“ Što tvrdi ovdje ,omla- dina“? Tvrdi jasno i bistro, da je njekada u Du- brovniku vladala čakavština, pa je onda ustupila mjesto štokavštini. Da podupre dakle svoje srp- ske kale po zraku na jednom mjestu (str. 28.) do- kazuje omladina, da se u Dubrovniku nije mičada čakavski. govorilo, a na drugomu (str. 35) tvrdi, da se je u Dubrovniku nekada zbilja čakavski go- vorilo. Nije li ovo maksimum šarlatanstva ? Moli- mo! dopisnika ,Srpskog Glasa“ neka nas natjera u laž, ako umije. Na odgovor našim člancima, pisac ,Srp. GI.“ jamačno ne zaajući ništa svoga kazati, ograničuje se samo! iznositi iz omladinske knjižice one argu- mente, na koje se mi u našim člancima nijesmo bili osvrnuli, po svoj prilici u nadi, da će nas tim u &kripač dovesti, jer će on u svojoj glavi misli- ti, da se mi na ove argumente nijesmo obazreli, što ih nijesmo umjeli pobiti. Vidjećemo dakle ov- dje Kolika je njihova dokazna snaga. Mi smo u našim člancima u pogledu Porfi- rogenita došli do rezultata, da taj pisac me vrije- di ništa u dokazivanju naše narodnosti, a dopisnik »Sr., GIl.“ ne znajući pobiti dotične naše razloge izjednačuje srpsku omladinu u Dubrovniku i sebe šamoga s prof. Steinou (jadni Steine, što si. do- živio 1) a nas s njegovim nadrikritičarima, koji su ga u njekom sporu na oko bili potukli'| oće na- »Ko korijena uhvatilo. Dubrovčanima uz grčke i. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvone Hrvatske“ a Dabrovniku a dopisi ša- Za oglase, sahvale i ost, plaća se 10 norč, po retka, a oglasi koji se više pata tiskaju ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništeo ni uprava. dalje da nas poplaši i osramoti s auktoritetom »laučenjaka svjetskoga glasa,“ te spominje naj- prije franceskog povjesničara Rambauda, koji se je o Porfirogenitovoj knjizi ,De Administrando imperio“ (gdje se nalaze vijesti o Hrvatima i Sr- bima) povolino izrazio rekavši, da je za narode skrajne Kurope (dakle i za naš narod) ono što je Biblija i Herodot za istočne, Cezar za keltijske & Tacit za germanske narode, zatim da dokaže srp- stvo Dubrovnika iznosi svjedočanstvo Lucija i Ban- durija, koji su Dalmaciju dijelili na istočnu i za- padnu, te istočnu (gdje bijaše i Dubrovnik) sma- trali srpskom, dok je zapadna bila hrvatska ; na- pokon ističe mnijenje Hrvata Maretića, koje je u prilog Porfirogenitu. Evo mu sad na sve odgovora. Ono što veli Rambaud o Konstanticovoj knji- zi: ,De adm. imp.“ ne dokazuje ništa protiv nas. Pa šta on tvrdi? On tvrdi samo uopće da naro- di skrajne Europe (megju koje spadamo i mi) mogu upotrebiti onu knjigu kao vrelo za najsta- riju svoju povijest. A to priznajemo 's Račkijem (kome Srbi inače ne vjeruju kad se radi o Portfi- rogenitu) i mi, jer ona sadržava bez sumnje i gle- de nas više istinitih stvari. Tako je Porfiro- genit i ukupne etnografičke granice Hrvata i Sr+ ba za najstarije vrijeme, kako Rački. tvrdi, (Ocjena starijih izvora za hrv. i srp. poviest“ str. 28.) ,dosta točno naznačio,“ Ali ovdje se ne radi uopće o vrijednosti Konstantinove knjige kao hi- storijsko vrelo, već specijalno o tome jesu ili gra» nice, što je Konstantin na jednom mjestu svoje knjige postavio ismegju Hrvata i Srba etnografske ili samo političke, a tim se pitanjem Rambaud ni- je bavio. Nego, valja priznati, ima nekoliko inostra- nih učenjaka, koji uzimlju Koostantinove Hrvate i Srbe zbilja za genetične Hrvate i Srbe, ali svi su ti ućenjaci do jednoga došli do toga uvjerenja učeći samo Porfirogenita, a niko nije ispitivao, da li Konatantinove vijesti potvrgjuje povijest. na- šega jezika i naših narodnih imena i po tom nji- hovo mišljenje nema nikakve znanstvene podloge, Mi smo naprotiv podvrgli Konstantinove -vijesti kritici na temelju historije našega jezika i imena Hrvat i Srbin i dokazali smo jasno za, svakoga; da je Konstantin pobrkao politične granice Hrva- ta i Srba sa genetičnim, te tako se po njemu, sa- momu ne može znati, koji su u našemu narodu Srbi, a koji Hrvati, Što će gomladina“ većega dokaza zato, da su svi naši rezultati u tom. po- gledu potpuno temeljiti, nego li je oaaj, da je to isto i mnijenje prof, Budmani, kako smo. mi to već natoknuli. Što se tiče Lucijeve vijesti koju spominje Banduri, opazićemo da ta dvojica kako se vidi i po samom naslovu Bandurijeve knjige ,Animad- versiones in Constantinum .Porfigenitum de admi- nistrando imperio“ donose ovu vijest (da je nai- me Dubrovnik ležao u zemlji srpskoj) na temelju onoga, što je rekao Porfirogenit u svojoj kojizi ,De adm. imp.* i po tom nijesu nikakvi novi ,dokasi o srpškom izvoru Dubrovnika, To je bio. uzrok M" se mi na njih nijesmo osvrnuli u našim član- cima, budući uvjereni, da smo ih pobili tim što smo Porfirogenita pobili, Jedina vrijednost one. vi- jesti Lucijeve i Baadurijeve mogla bi biti.u tom, što su ova dvojica domaći historici pa bi se mo- glo reći: kad naši domaći tumače Porfi- rogenita ovako, biće da se ovako ima tamaditi,