ljepše budućnosti. Ta oda završuje riječima: ,Ka- da začuh ime tvoje, ja k Hrvatskoj doć pohitih, nadajuć se pridružiti, tvome maču gusle svoje.“ Prvih mjeseca one godine boravi Pucić zbilja u Zagrebu pišući silu za ,Danicu ilirsku.“ Zuačaj- no je, da su brojevi ,Danice“ za prva četiri mje- seca te godine ispunjeni mal ne posve radnjama dvajuh dubrovačkih vlastelina, Pucića i Bunića, zatim pjesmama Jelačiću banu i pjesmom banu od trećega Dubrovčanina, A. Kaznačića. A da se bolje shvati kako su tada u misli i osjećajima Meda Pucića Hrvatska i Dubrovnik bili usko spo- jeni, napominjemo još, da je te godine on napisao u ,Danici“ znamenit članak Dubrovnik ilirska republika“ u kojem u veliko slavi stari Dubrovnik i koji nije nego preteča sličnim njegovim radnjama u godišnjaku ,Dabrovniku“ i onim historijskim član- cima, što ih je iste god. 1849 priopćio u dubro- vačkom listu ,Avvenire* i u kojima piše o Du- brovčanima, koji su bili bani hrvatski. Kada su prama polovici god. 1849 političke prilike u Hr- vatskoj krenule na gore, Medu se više ne mili pje- vati, a što pjeva ili prozom piše sve je jadom za- dojeno. Ovo je doba, gdje se on zaljubi u velikog talijanskog pjesnika Leopardija, kome u ,Danici* iznosi u prijevodu biografiju i njeke pjesme, me- gju kojima je najznamenitiji ulomak slavne elegije Italiji pod naslovom: ,Vojska talijanska pod Napoleonom.“ U Leopardijevoj patrijotskoj boli Pucić je nalazio odjek svojoj vlastitoj, pak zato prevodeć Leopardija on usvaja riječi, upravljene na Italiju kao da se tiču hrvatske domovine, ri- jeći, ove u ulomku: ,.... Gdje su tvoji, domovi- Bio sini ? Ah u tugjoj pokrajini vojuju ti ! A zašt sleti na to polje bojno naša mladež ? Bože, Bože! Oni u boju ginu ne za lijepu domovinu, no tu- gdjinskih od navala i na korist tudjoj sili. Oj ne- »Srećni, na vas se ne srdi mati vaša,.... u sve »Slase ona suze roni te s vašiem s druža plač gSvoj grdi.“* Ko sve pročita i potanko prouči Medove pje- sme, taj će se uvjeriti, da se u njima nigdje ne ,pomalja srpska ideja, kakovu goji danas ,omladi- dina* u Dubrovniku i kakovu goje i šire uopće svi Srbi, a koja se sastoji u perfidnom nastojanju e- liminacije hrvatskoga imena. On je pjesnik sloge izmegju Hrvata i Srba, ali one sloge, koja se te- melji na zamjenitom poštivanju historijskih i ma- _rodaoih prava obaju plemena. Zato on svoj narod i svoj jezik ne nazivlje u svojim pjesmama druk- čije nego ilirskim, slavjanskim, slovinskim. Tim imenom ,Slovinci* on je dapače obulivatao sve _južne Slavene, koje bi bio rad vidio zajedno zdru- _žene. U pjesmi ,Slovinac“ (objelodanjena u , Vien- cu“ 1877) poziva on u složno kolo Srbina, Hrva- .ta, Bugara i ,Kranjca,“ jer ,samo kada svi će- utvoro jedno sviju horo, tek onda smo jedan rod pi slovinski narod.“ Zadojena ovakovom slogom je napokon i posljednja njegova pjesma, koju ispje- _va god. 1879 u Djakovu kod biskupa Strosmaje- ra (s kojim je njega kako i brata mu Nika oda- vna srdačno prijateljstvo spajalo) kojom pozdra- vlja oslobogjenu Bugarsku, i u kojoj piše svoju otadžbeničku oporuku: ,No moguće je li, Bože, uda Slovinci 8' ikad slože? Oj da mi je tako ču- ado jeddom vidjet prije smrti!... za čas taki sve adi muke pretrpljene pozabio, našu kobi, sklopiv pruke, jednom bar blagoslovio... samo da v'm autu divotu, fala t', Bože, na životu !* Radnja za tu misao bijaše svo mu blago života, pa s njom je ispustio iz ruke pjesničko pero svoje. Pa kano što je on tu misao gojio i zagovarao, tako su je gojili i zagovarali i svi današnji dubrovački koji- ševnici, kako dokazuje i dubrovaćki list ,Slovi- nac,“ oko kojega su oni okupljeni bili i kojega posljedni članak jest prijedlog sjedinjenja Hrvata i Srba pod imenom ,južaoslovenskim*. od dubro- vačkog vlastelina (po ,omladini“ tobožnjeg Srbi- na) Nikše Matova Gradi. Ali mi pitamo sada: A jesu li Dubrovčani bili u našem narodu jedini pri- vrženici te svete misli, sloge ismegju Hrvata i Srba na temelju jednog zajedničkog imena? Ne zajata, jer sa nju podupirali još od Gaja pa sve do nedavna gotovo svi Hrvati, kako dokasuju na- sivi gilirski,* jugoslavenski,“ ,narodni* it. d.| mjesto ,hrvatski“ što su u ragličite epohe stvorili ave sa ljubav te sloge, ali na žalost uzalud i sa- mo na svoju štetu, pošto su Srbi tjerali u tom pitanju uvijek najbjesniji narodni esklagivizam pod pozuatim geslom ,Srbi svi i svuda.“ [Ideja dakle sloge, kako su je shvatali današnji odlični Du- brovčani, jest takogjer ideja hrvatska. Ako sad u kratko skupimo sve ono što &mo dovle na vidjelo iznijeli o radu i mislima odličnih muževa današnjeg Dubrovnika. Dubrovčani su (sla- žući se u tom u koliko je moguće sa svim tradi- cijama slavoe dubrovačke republike) bili Hrvati : 1. U ušoj politici, pošto su uvijek :zagova- rali te radili sami neumorno oko izvedenja glav- nog hrvatskog političkog programa, koji stoji u sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom. 2. U literaturi, pošto su se služili uvijek kojiževnim jezikom hrvatskim (ijekavštinom i la- tinicom) i objelodanjivali su svoje književne pro- izvode samo u hrvatskim listovima, poklanjajući ih ovako hrvatskom narodu. 3. U široj politici, pošto su bili kako i os- tali znameniti hrvatski muževi apostoli one svete misli: sloge izmegju Hrvata i Srba, koja se je i- mala izvesti na temelju uzajemnog pripoznavanja historijskih i narodnih prava obaju plemena i fu- zije obaju nar. imena u jedno. U jednom jedinom pogledu, to mi nećemo prešutjeti, neka se ,omladina“ ne boji, podupirali su njeki noviji dubrovački pisci srpstvo u Dubrov- niku, a to je pokazujući se u svojim učenim dje- lima pristaše one po Vuku i Miklošiću, na veliku štetu Hrvata, zastupane i branjene (ali kako smo mi dokazali, sasvim krive) filologijske nauke, da je samo čakavština jezik Hrvata i da na temelju toga pravi Hrvati ne dopiru nego do Spljeta i O- miša, Budmani usvaja i uči tu nauku u svojoj Gramatici god. 1867 a Medo Pucić najpače u svo- jem političkom spisu, što je iste godine ugledao svjetlo u ,Nuova Antologia“ u Florenci pod ime- nom: ,La Serbia e |' impero d' Oriente.“ Ali da ti filologijski nazori dubrovačkih književnika nije- su imali nikakva dubljega uticaja na njihov duh i njihovo srce, niti su jaki bili isčupati iz njih hr- vatsku misao i čuvstvo hrvatsko, to se vidi jasno po onome, što smo do sad napisali, a jasnije još biće kad spomenemo, da je Medo Pucić u istom onom političkom spisu, što smo citovali i u ko- jem on s gledišta filologijskog stari Dubrovnik nazivlje ,srpskom državom,“ a staru dubrovačku književnost ,srpskom književnošću,“ pristaje još uvijek, kako i god. 1861. u ,Pozoru,* uz politi- čni program hrvatski, koga ne bijedi on nijednom riječi s neslavenskog strančarstva, nego pače veli (u pogi. XI.) ob onoj Hrvatskoj s onakovim pro- gramom, da je ,ognjište patriotizma slavenskoga, a Dalmacija goji ista čuvstva s njom.“ A na dru- gom mjestu označi djelovanje sabora hrvatskoga od god. 1861 i prosvjetno nastojanje Hrvata ,sa neizmjernim žrtvama“ i ,u duhu Slavenskom“ zaključuje: ,Tim se hoće Hrvati kod odluke o pistoku pokazati središtem prosvjete i znanosti za uSve Jugoslavene, te ištu od Austrije reintegra- uCiju svoga teritorija, povratak svoje Dalmacije i uSvoje vojne krajne u svoj sabor, što bi njihovu Bkraljevstvu stari sjaj povratilo ; nu granice mji- nhova kraljevstva sešu i preko granica Austrije: glurska Dalmacija, iliti Hercegovina, turska Hr- uvatska iliti krajina — ako i ima sumnje glede uostale Bosne — jamačno pripadaju po pravu attjihovu kraljevstvu, te daju njihovu kralju i ca- uru austrijskomu najprikladniji pravni temelj, da »Prisvoji u doba — koja će možda odmah nadoći u— one odlomke srpsko -hrvatske, koji su još pod v»lurskom i da se tako ispuni onaj kut, što ga utvore sadanje granice austrijske Dalmacije i au- atrijske Hrvatske.“ Evo dakle u čemu se je sastojalo srpstvo njekih novijih na glasu učenjaka i književnika. Može li se to zvati ,idejom srpskom“ i ,srpskim duhom ?* Zaista ne, jer ono nije u praktićnom životu s hrvatskom misli nikad u sukob dolesilo, kako dolazi najnovije nepatrijolično i mutno du- brovačko srpstvo. (Slijediće.) Njeke bilješke. (Dopis sa visokih škola. Svrha v, br, 49.) Ovdje se Srbi malo po malo ugnijesdili. Već kad prvi put usred Balkana promjeniše domovinu, mogao ih jedan dio amo doći, Zatim česta havi« nja Bugara po Srbiji (staroj), takogjer su mnogo Srba zatjerala u Hrvatsku, što nam pisci često spominju. I ratovi turski doprinjeli su svoj dio, a najposlije našli su brišćani u Dalmaciji oslona u Crnogoraca. No tek u novije vrijeme raskokoda- kali se oni. Poslije onoga otpada banovina ili kneževina gornje Dalmacije, pisao je Konstantin svoje djelo, pa tako poče: ono nenaravno i neistinito pisanje njegovo : da su Hrvati do Cetine, a Srbi njoj sa jugu; jedino to vrijedi, ako on misli pri tom po- litičke a ne genetičke Hrvate i Srbe. Poslije su njeki hrv. kraljevi opet pod svoju vlast spravili Neretvane i Zahmuljane i Bosaa dobiva pod Ar- padovima, a imala je jamačno već i prije bana. Kroz cijeli tok svoje povjesti, sdružena je Bosan- ska banovina, kasnije kraljevina — sve do pro- pasti, usko sa Hrvatskom, a ne sa Srbijom, pre- ma kojoj se uvijek više manje neprijatna pokazuje. U Boki, koja je odcjepljena sa svojom oko- licom od hrvatske zajednice, mogla je oslabiti hrvatska svijest, al nikad propasti. Jer eno Kačić ju nazivlje ,dikom od Hrvata,“ a Rus Tolstoj kaže da je naseljena na obalama katolicima, a Srbi da su u gorama. Ovi se poslije spustiše do- lje k moru. Tako dakle ima se tumačiti ono prividno protuslovje. Jedini Konstantin zove gornje Dal- matince iza odjelenja od Hrvatske Srbima, dok svi ostali pisci govoreći o njima, vele da su to Srbi koji se i Hrvati zovu i obratno. Tako je mogao i pop Dukljanin mješati u svoje ,slovinske kralje“ i hrvatske i srpske, jer je pisao u doba kad su Srbi već osvojili bili ove zemlje, al u zemljopisu jasno on razlikuje Crvena i Bijelu Hrvatsku, kako je još jasno u predaji postojalo kao cjelinu od ostalih država. Ko je marljivo čitao, uvidit će sad lako za- što su kanonici i popovi iz Hrvatske, Bosne i Dalmacije u sv. Jerolimu u Rimu računali da lli- riju ili Slovinsku zemlju sastavljaju gore rečene zemlje ili pokrajine. Silnim bojevima za opsta- nak prerazne vlade i gospodari: Turci, Talijani, Magjari, Nijemci pa i Francezi donjekle djelovali su u toliko, da se separatizam sadržao i ni sada još ukinuo nije. Sad kad narod sam hoće da to učinio, diži se Srbi i piskutaju na hrvatstvo. Al naalje ne boli glava radi toga, tek budimo slo- žni ustrajni, požrtvovni i domoljubni, a dostojan konac ukrasiće uspjeh i djelo Hrvata! Neka mi bude doxvoljeno ovdje nješto ka- zati o raznim pravima. U nas se sada mnogo go" vori ob ovom ili onom pravu. Neće s gorega biti, ako tu teoriju malo razvijemo. Pod povjesnim.-historičkim-pravom, razumije- va se pojam onih zakona — norma — koji su kroz moć činjenica, dogagjaja i postanka, dakle povjesnim putem nastale. Povjesno je pravo u mnogim slučajevima samo slučajno i često pro- tivno naravnom pravu, pošto se protivi naravnim potrebama čovjeka i zahtjevima zdravog uma. Hi- storičko pravo obuhvaća i našljedstvo na presto- lima, vlasti plemstva, iznimna prava crkve, kroz posvoj ili drugačiju silu posvojenu moć, vladu, po- sjed itd. Positivno-sbiljsko-pravo nastalo je na- ravnim razvojem stvari i zakona. Tako je o. pr. pravo Rusije, Njemačke i Austrije na Poljsku povjesno (? Op. Ur.) a pravo, koje ističu poljski rodoljubi, koji bi btjeli uskrsnuće Poljske je naravno, sbiljsko i narodno-hoćemo li ga tako nazvati. Eto tako je i u nas. Naše pravo, — koje je i načelom jedne stranke — jest pravo narodno, pozitivno, naravoo, a i povjesno ; al ne privreme- no, nego stalno, jer se veže uz povijest hrvat- skog naroda od početka pa do dana. A kakvo pravo imadu Srbi na naše semlje? Nikakvo! 1 historičko pravo mora da se tek vre: menom ustali. Jedan posvoj, koji desetak godina traje, ne čini još historičkog prava; ovo se tek kros stoljeća ustali, i biva u to vrijeme često u- grušavano i usdrmano, dok se napokon čvrsto ne ustali, — Čudno je, da Srbi njekakva prava na naše zemlje protešu, osobito na Bosnu i Herce- govinu pa Dalmaciju. No njihovo je pravo od tije- gta, pa se daje razvući preko Hrvatske i Slavo»