hije, ako hoćeš i ća u Kranjaku, al kad se speće to tijesto, ono se stegne i stisne. Tako ti je sa srpskim pravom. Sada dok su još jogunasti, ras- težu ga svakamo, no kad nadogju dnevi kušoje i patoje nestat će svega toga, kO pljeva na vjetru, Naše pravo na sve Hrvatske zemlje hoćeš li historično, naravno pozitivno i narodno — posve je jasno, a većom prosvjetom novijeg doba, u poje- dinim djelovima i ovo se jača i bolji korijen hva- ća. Dat će bog, i doći će vrijeme: kad ni jedna bura ne bude u stanju da dub našeg prava poru- ši. Tad ćemo slaviti sjedinjenje roda Hrvatskoga ! — Ali braćo na nama je red, da to stablo čuva- mo, gojimo, kljaštrimo i zalijevamo. Čuvajmo ga desnicom, gojimo ga umom svojim, okljaštrujmo suhe grane koje smetaju razvoju, a zalijovajmo ga znojem života svoga. Kad doraste i razvije kro- šnju veliku bit će nam ugodno krijepiti se pod sje- nom njegovom, ako ne nama a ono potomcim na- šima |! Naši Dopisi. Mjet, 19 Januara. U nas amo ništa nova, van sitnarij&. Opći- nari naši neće da primaju spise od stonjskoga bi- lježnika u kojim je naš jezik hrvatski označen isključivo imenom srpskim. Evala im! Vrlo ti li su neka čeljad puni maštanije pa misle, da im je svukud — dubrovačka općina. A proposito | Čita sam jedan dopis s Mljeta u ,Srpskome Glasu,“ a sad da Vam pripovidim postanak i komediju s dopisom. Mali P. komu su nabunili glavu naši.renegati što su ih tamo u gra- du zaveli na ono moje pismo u ,Crljenoj* poslo je u Zadar peču dopisa ,Sr. Glasu.“ Što ćeš ti vigjet ; Sava vidio da stvar nije za dopisa i nije mu btio stavit nikako. On se pomamio i zaprije- tio Savi ako mu ne primi, da ni on njemu neće primat list, i tako je valjalo jadnoga Savu mučit se i popravljat dopis i uvrstit ga. Ama se tomu ču- dim, Zašto mu nije htio stavit ? Lugje od onih do- pisa Vlaha Koprivice neće bit zaisto bilo. O samom dopisu što ćete da rečem ? Kaže da su Mljećani srbi. Hajde jadan u smokve. To će bit Stražičić pripovijedo kad je bio ovdje op- ćinskim tajnikom, ali za to ime nije se prije zna- lo. A ako budete onaki kako je i on, dobri ste. Znam samo to, da je bilo radi onoga dopi- sa smutnje. Nečiji otac, čeljade skladno i pošteno učinio je svoju dužnost. Cvala mu desnica! Što ćemo mi slušat gradske mahnitce. Ako su oni iz- gubili glavu, nijesmo mi. A sad da si mi zdravo dopisniče i svi oni koji zavagjaju našu čeljad i uckaju ih da se me- gju sobom svagjaju. Reci im da mi imamo jos to- liko soli u glavi, pa im se — smijemo. U Grka is betule, Pogled po svijeto. — Do danas već se obavilo glasovanje u carevinskom vijeću za trgovačke ugovore, ali mi još nemamo ispadak izbora. Po privatnim vijesti- ma koje su nam stigle sjseurno je da će ugovori bit primljeni. Za njih u debati govorio je izmegju ostalih i ministar trgovine. Dr. Laginja izjavio je us odobravanje mladočeških i slovenačkih zastup- nika, da ne odobrava slov, narod izjave Šukljeta. Za općeg govornika proti biran je dr. Kaisl, a sa dr. Russ. Onda će govoriti izvjestitelji Hallwich i Klaić. — I u Italiji sada se raspravlja o ovim u- govorima. Mnogo zastupnika izrazili su se protiv ojih navagjajuć da je uaravni trg talijanskim proizvodima Franceska, a ne Austrija i Njemačka, a da ovi ugovori taj trg satvoraju.. — Influenca postala je političkom bolesti i usrokom zamašnih pol. posljedica. Smrt egipatsko- ga kediva podpirila je egipatsko pitanje, Osvem njega umro je sin Walleskoga knega i budući na- sljednik engleskoga prijestola vojvoda od Clarence u cvijetu mladosti, satim prvak engleskih katolika glasoviti kardinal Mannig, čovjek koji je na Lava XI1I imao velika upliva. Umro je i kardinal Simeoni. — U Njemačkoj predložen je novi školski - sakon u koofesijonalnom duhu. Liberalei mu se sila protive, nu biće primjeo. Domaće vijesti. -— 1 ovoga puta radi mnogo gradiva morali smo ispustit naš obični uvodni članak. List nam je postao malen i tijesan. Da je dva put veći ne bi još odgovorio potrebi. Sve stoji u rodolju- bnom općinstvu. Upozorujemo u toliko čitatelje na današnji članak o Dubrovčanima. — Čitamo u bečkim novinama da je..u Bio- gradu bio izviždan jedan hrvatski komad od spi- sutelja Okrugića, samo zato što je hrvatski, Op- ćinstvo vikalo: Dolje s Hrvatima ! Ovo je još jedan dokaz bratske susretljivo- sti. A kad dolaze k nama srpska pozorišna dru- štva mi ih podupiremo i pomažemo |! — Brzi parobrod Lloydov iz Trsta došao je tek noćas tako da smo prisiljeni ovaj broj urediti ne čekajuć dalm. poštu. — ,Vienac* donaša od nove godine lijepu raspravu u kojoj dokazuje da su Bokelji čisti Hr- vati. I ,Dom i Sviet* počeo je objelodanjivat ve- ći historički roman našega Eugena Kumičića pod naslovom : ,Urota: Zrinjsko - Frankopanska.“ Na obodvoje svrćemo pozornost općinstva, jer su za- ista rijetke i zanimive radnje. x Pišu nam iz Rijeke dubrovačke 18 o. mj. U nedjelju imali smo u našoj Rijeci veliku svečanost. U selu Mokošici naime obdržavalo se ustoličenje časnog Dum Iva Ipsića župnika seli Mokosice, Sustjepana i Petrova sela. Ta njajna svetkovina ispala je da nije mogla ljepše i sjajni- je. Izvan svijeta parokijanskog koji je dužao bio prisustvovati, došlo je i inostranaca t. j. pozivni- ka našeg Dum Iva i drugog svijeta iz naše Rije- ke. Bila je i naša hrvatska glazba, koja je razve- selila ne samo Mokošicu u kojom gu svirali, da li i cijela naša bajna Rijeka odjekivala je nje kra- snim zvekom. — Izmegju svih komada koje smo čuli svirati, najveće nas se dojmio onaj ,Lijepa naša domovino.“ Vrijeme bilo da ne može bolje. Čim klene deseti sat, iz župničkog dvora izagje lijepa kita gospode, naš dum . Ivo u pratnji c. k. kotarskog tajnika gosp. Nonkovića i velečasnog dum M. Pište Kanovika, a iza njih ostala gospo- da. — Netom se križ pokaza na vratima dvora naznačivajući, da je povorka spremna da krene, naša glazba zasvira ,Carevku“ te je svirala dok ugjoše u Crkvu. Tad nastane obavljenje crkvenih cerimonija, gdje častni dum Ivo da prisegu u ru- ke č. g. Dum Matu Pišti u prisustvu gosp. Non- kovića tajnika c. k. kotarskog poglavarstva i čast. Dum F. Burića i M. Rajičevića. Iza toga je naš dum Mato izrekao lijepo prigodno slovo. — Objed je bio sjajan, te se tu svakomu nazdravljalo a o- sobito budućnosti naše hrvatske domovine. Obje- du su prisustvovali mnoge odlične osobe strane od župe sa svojim načelnikom na čelu, te čujem da u tom prigodi iskupila se i lijepa svotica za medi- cinski fakultet u Zagrebu. — Sretno! U večer kad su se gosti uputili kući pozvao ih je i gosp. Jako Bojanović u svoju krasnu vilu, da ih počasti. Evala ovakim ljudima ko što je naš Dum Ivo | Vidi se da je sposoban župnik, kad ga ova- ko svijet naš dobro hoće; a kako i ne bi kad vas odiše mirom i blagoćom a uz to teži i pomaga naša hrvatska prava | Ja ti čestitam Dum Ivo! da budeš sretno ži- vit u krugu ovoga puka i na korist domovine ka- ko želi Glas & Mihana. Pišu nam iz Varcar Vakufa: Jesu li i u vas tamo ovaki Srbi kakvi su m nas? Ako jesu slo, Shvaćamo onda sašto onako oštro pišete protiv njih. Nikud ni kamo & njima. Ako u svaku besjedu ne uvrijedi Hrvate i ne op- suje ih, nije pravi Srbin. Ovdašnji kolovogja njihov šove se Risto Kreco, momak insče dobar i ljubesan (što je ve- liko čudo kod Srba) ali ga opilo veliko srpstvo, pa o tome ne možeš š njim nigda na kraj doće- rat. On pasljivo sve kupi j čita što piše ,Glas Hercegovca* i ,Orvena Hrvatska“, pa prepiše sve, Šta bi mu to ne snam, mošda da šlje braći, Do- bra im zabava, : Cojte | ovu, 1 u nas su kupili sa spomenik Milutinovićev koga bojim se neće ni vidjet. I sku- pili su novaca, pa se onda hvale kako je Posavi- na i Podrinje bosansko čisto srpsko, jer eto na- rod dava za svoje srpske pjesnike i t. d. i t. d. A kad tamo? Ima u nas mjesta gdje su varali siromahe težake i mamili im novaca govoreći im, da je to za crkvu. Kad su njeki pak čali, da ni- je za crkvu, bilo je čuda i morali su im povratiti novce. Do vigjenja | — Il Dalmata“ u br, 4. t. g. donosi je- dan dopis iz Dubrovnika pod naslovom: ,Cose anti-evangeliche.“ Tu se govori uopće o popovi- vima, a ovaj put najveći je njihov grijeh što se ne puštaju psovat kako ništi, i što ce praštaju la- sno javne uvrede, nanesene im od javne oblasti. ,Concediamo, govori ,Il Dalmata“, che al prete cattolico sia libero d' appigliarsi anche alla legge civile, onde ripetere la soddisfazione offese ricevute in privato“ (e# eo magis in pubblico). — Po ovome dakle ne može niko prigovorit svećeni- ku, koji, ne mogući naći zadovoljštine, tuži na Sud svog nepravednog napadača, Nu kad i u te- ma svećenik griješi? Ćujmo ,Dalmatu*: ,Allor- cha pero il prete provoeatore (!l) non accorda il perdono al suo offensore, & in turpi (I) efemeridi, eotro e fuori della provincia mena vanto delle sue politiche vendette, esso perturba la coscieoza dei buoni cattolici. — Ovdje sigurno ,Dalmata“ slo se služi neznanstvom svojih čitatelja, jer kako je mogao ,il prete provocatore (I) accordare sl per- dono al suo offensore,* kad ga ,l' offensore“ nig- da za proštenje nije zamolio, kad je očitovao da on ne misli praštanje pitat u onoga koga je teško uvrijedio, kad je dapaće izjavio za veću porugu da ga on onim pogrdnim riječima nije imao na- mjere vrijegjat? Ovo zna svak u Dubrovniku i izvan njega, zoa i isti ,Dalmata“, nego kako bi to bilo kad ne bi lagao, i lagao znajući da laže? — A istina je da su hrvatske, bečke i talijanske novine, koje svekolike ,Dalmata“ nazivlje ,čurpi efemeridi,“ javile svijetu da je napadač bio osu- gjen, ali ga tu ,il prete provocatore“ ne ulazi, pokle se javne sudbene presude nemogu pritajit, tim više kad je osuda izrečena proti jednoj ,sna- menitoj ličnosti.“ Napadač ako je zbilja želio da se ne zna da je bio osugjen, imao je opozvati u- vrede i proštenje pitat, jer to je ono što Vangje- lje zapovijeda, to je ono, što ako nije izvršeno, _ »pertarba le coscienze dei buoni cattolici.“ — Gradska Kronika. Općinska sjednica, koja je bila prošle subo- te, jedna je od najinteresantnijih odkad je nova općina ne radi važnosti samoga prijedmeta, nego radi raspoloženja stranaka i žestoke borbe. Na dnevnom redu bilo je izmegju ostaloga izvješće odbora za Gundulićev spomenik i imenovanje dva- juh općinskih liječnika za Gruž i za grad i Župu. Čim se je iscrpilo prvu tačku dnevnoga reda po- čelo je dolazit sve više i više zuatiželjuih sluša- telja, tako da ih nikad onoliko nijesmo vidjeli pre- ko sjednic&. Prešlo #e onda na druge tačke i to na imenovanje liječnik& za Gruž i Dubrovnik, Za Gruž natjecao se samo dr. Wronowsky rodom Po- ljak s kojim je i seoski zbor bio zadovoljan i i- menovalo se opet njega. Za Dubrovnik natjecala su se dvojica, dr. Kurajica i dr. Nikolorić i ovdje je općinstvo i svak s najvećom napetošću očeki- vao ispadak. Ovdje je potrebno da mi s naše strane ras- tumačimo stvar, ne toliko za grad, koliko za o- stale naše zemlje, jer držimo da će ih interesira- ti znat dokle dolazi srpska prećeranost i kako se ista spaja s nadutosti i smjelosti, Dr. Nikolorić jest općinski liječnik evo ima 9 godina dana. Kros to vrijeme on je savjesno vršio svoja dušnost ko- liko pod starom toliko pod novom općinom. U duši autonomaš, ali čovjek miraa i koji se ne pa- ča u stranačke raspre m gradu, otac je i mnogo- brojne obitelji. Dr. Kurajica. njegov je pašenog (kunjado) a bio je općinskim liječnikom u Cavta- tu, prošle godine otišao sa svoga mjesta i došao u Dubrovnik, gdje se je -evo natjecao na mjesto liječnika želeći tako istisuut svoga rogjaka po o- bitelji i ostavit ga na putu. Prvoga pomagali su dubrovački autonomaši osobito gospoda Banas i Jelić ne radi stranke, nego radi čovječnosti, du- &ovnosti i pravednosti, a sa drugoga su se sausi- mali Srbi, sašto odmah se moše sbvatiti ako ka- žemo da je on Srbin, & govorilo se