Br. 9. Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik sa donašanjem u huću, sa O DUBROVNIKU 28. FEBRUARA 1908. rvena Hrvatska Pretplatači oglasi plaćaju ;ne upravi ,Orveno MNrrsiske“ ja Daisoerada | Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu + poštom: na godinu 10 krana, na Izlazi svake subote. gdje su utošljivi. Za izjave, priopćena, plaća se dOpara po sati, po godine 5 kruna. Za inosematvo: 10 krun& i poštarski troškovi. Ko ne | m & se oglase 3) par: Oglas šali e ie ro ira Po O Co jati lit, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa došasto \ ' mjeraa popust. Dopisi se Uredništva. Rakopisi se ne vraćaju, & rolugodište. i \ Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaja se. Uzvišen li je puk Dubrovački.::! Usvanuo lijepi :pramaljetni mjesec lipanj na ovom blagom jugu godine 1797, s osvanula i anarhija u Dal- maciji, ioja najgore buko: u Spljetu i u Trogiru, za- tutnji u Šibeniku, a i ne dotaknu se našega Dubrovni- ka. Aristokratske Mletačke vlasti nije više bilo, a puk srednjeg 1 sjeveruog Dalmatiaskog primorja pobijesnio pa ,Jakobince*, kako je vn onda nasivao demokrate, te vejećajući, da više nema vlasti nad njime, uzavrio. U Spljetu ubio je vojničkog zapovjednika, u Trogiru kneza i više vlastele, a u Šibeniku u malo sve, što je bilo gospodskoga, ne zaglavilo, Puk je pobijesnio na gJakobioce“, ali je ubijao vlastelu! Prostor lista ne do- zveljuje nam, da obrazložimo ovu pojavu pri padu tu- gje vlast. ali se ona u Dabrovaiku razumije po sebi. U našem Dubrovniku puk je mirovao, Ni jednoga gla- sa čije zle volje proti vlasti domaćoj! A kad su dogo- gogjaj: svjecki 1797 izvodili sve što je poslije slijedilo 1 kada je francuska vojska osvanula pod Dubrovnikom, bilo je ovome, da bira: ili da se prikloni strani Rusa. il Francuza, Rusi su već bili u Boci Kotorskoj, Crno- gorski su već zaprijetili Dubrovniku, ako Francuze pu- šti izmegju svojih zidina, & senat dubrovački odlučuje prvi put da se utvore gradska vrata tagjoj Napoleono- voj vojeci. Do ove godine 1806, u srednju i gornju Dal- maciju bijaše gjenero Rukavina zaposjeo s hrvatskom vojskom, u ime austrijskog ćesara kao hrvatskoga kra- lja. $vi su ga iščekivali kao spasitelja, - siti anarhije. Nakon išćeznuća mletačke vlasti u Spljetu, Trogiru, Ši« beniku i po drugim mjestima sam pukje Osnovao ,aa- rudau stražu“, da čuva mir, doklen dogje hrvatska voj- ska predvogjena od Rukavine, koji je saposjedao dal- matinske gradove u ime hrvatskoga prava, u ime sta- rih ugovora izwegju austrijskog vladara i prestavnika paroda hrvatskoga. 1rajaio je to nekoliko godina, dok Austrija nije bila usilovana puštiti Dalmaciju Napoleonu. Austrija ni- je dira.&a u dubrovačku republiku. Napoleon se nije u- suujivso, da je odmah uništi. Gordome imperatoru kao da je imponovao ova) mali gradić pod starodrevnim bar- jakom velike slobode, pa je njegov gjenerd tražio od vlastele, da mu dozvoli ulaz u grad jediuo radi vojnič- kih razloga u pogledu Boke Kotorske, gdje se Rusi i Crnogorci spraviše na ot;or proti Francusa. Dubrovač- ki gospodari puštil su Lauristona. Bila je to velika pogreška često se ponavlja ova izreka, što je napisala koDbisia i. »Noćno zaklonište“ br. 5. ,C. H.) ovog velikog Rasa, čije je ime danas po- saato svakom čovjeku. » dakle sas- du kako je Gorki postao pisac. 3 % tugja ruks, ali nije preostajalo druge : već puštiti Fran- cuse ili Crnogorce, jer su ovi bili jezgra ruskoga otpo- ra, kao kad su Rusi raspolagali & malo vojske, & Du- brovnik nije bio u stanju da se opire svima, kao što je želio. Svud bune i pobune, proti dotadanjoj vlasti aristokracije, koja je ,trajala toliko vijekova, samo u našem malom Dubrovniku puk je uz vlastelu, a vlaste- la pruža istoriji dva imena, kako su mišljela. U vijeća republike, onih kobaih dana, kad se je vijećalo, hoće li Dubrovnik puštiti u nj francusku vojsku, vao knez Caboga predlaže, da se Dubrovčani obrate ,Milostivo- me Sultanu“.neka bi im ustupio koji otok, pa da se gvi isele i osnuju novi Dubrovnik, a poslije u Gružu Pijerko Bona, zadnji vites dubrovačke slobode, pada sa svojima, pogogjenim iz francuskih pušaka, Nijesu, da- kle, Dubrovčani dobre volje već od ljute nevolje pri- mili Francuze, dok za Crnogorce, kako su mislili o nji- ma, odgovara najbolje činjenica, da su mrskome Napo- leonu otvorili ipak gradska vrata. Izmegju dva zla bi- rali su manje, a predlog kneza Ivana Kaboge dokaza- je, da je prevlagjivalo i tako mišljenje: iseliti se u Tursku, pod zaštita Sultana, samo da opet stvere novi Dubrovnik, bez vlasti Francaza, a daleko od Srba, Imamo ove dokaze glede Dubrovnika, a imamo one već iznešene glede ostale Dalmacije, koja je poz- |dravljala u osobi Austrijskoga Ćesara, svoga hrvatsko- ga kralja, dok nije izišao nijedan dokaz, ni dokumenat, niti: ga ima, da je, prije dolaska Francuza u Dubrov- nik, iko u Dubrovniku pešalio po ostaloj Dalmaciji pad mletačkog gospostva i dolazak hrvatske vojske. Što je bilo, to znamo. Napoleon je poslije ukinuo dubrovačku republiku. Pošljedni seaator, koji je planuo kad je u senatu svrhom januara 1808. adjutant fran- cu:kog gjenerala pročitao odluku da se republika uki- da, bio je Sorgo ... i prvi je to bio vlastelin, koji je i osjetio tugju vlast. — ,Vi nemate prava govoriti, re- će mu francuski adjutant, vi nijeste više senator!“ Poslije poraza Napoleonova, razdijeliše njegov lov. Dalmacija pripadne Austriji. Do 1848 ne zbiva se ni. na prošloga vijeka, probugjivanjem svijesti za narodnu ideju, opet se badi i naš Dabrovnik. Bile su i onda dvi- je ideje, srpska i hrvatska, Bila je i onda srpskoj na čelu Crna Gora, a ima li i jednog Dubrovčanina, da se za srpsku ideju isticao u politici? Na protiv, kad bi sve obašu, imamo porodicu, ili bolje braću Puciće od dviju grana jednoga stabla, ispred kojih blista s jedne mi AtzananananaEAaaaasaaaaEaaNAaEaNaseaaaaaNaZmaIIN i i i F E g za ii si i E i F g g f f : i === tl lil li i u! i : i E g te H g 5 ii: H | sta znamenita, a poslije 1848, osobito šezdesetih godi-| = strane Niko Veliki, s druge Rafo — oba ševljeni, žestoki borci hrvatske misli. Braća Pucići ni- jesu se ženili; htjeli su, da im se utrne rod, dubrovačke slobode, pa bi bilo i odviše naravno, da ni- jesu ni zašto ni marili, A ipak kako su su se brinuli o hrvatskome pitanju, kako su radili za stvar naroda hrvatskoga, to riji Dubrovčani. Što ovo znači? Da je Dalmacija odmah u ku gjenerala Rukavine pozdravila svoje sjedinjenje Hr- vatskoj, dok Dubrovnik nije. Bio je još dršava, još se gubio u iluziji, da će sačuvati dubrovačku vlast. Ali netom je poslije razumio, da je stari Dubrovnik w La- padu, i da više neće uskrsnuti, odmah se odlačio sa Hrvatsku. U doba burno 1848., po Dubrovniku su pje- vane pjesme banu Jelačiću, u doba krvave bune u Bos- ni i Hercegovini 1875 — Dubrovnik se bijaše pretto- rio u humanitarno pristanište bijedne raje — ali ni- kada niko u ovom gradu ne reče i ne napisa onda, da išta drugo šeli, već da se Bosna i Hercegovina zapo- sjednu i Hrvatskoj pripoje. Ako nije ovako, nek se iz- nese i jedan dokas, a za našu tvrdnju ima ih dosta, Gjenero Jovanović je okupirao Hercegovinu, na povratku u Dubrovniku mu je priregjen sjajni doček, a u prvima, koji sa mu klicali, bili su Srbi, dok je Jo- vanović sahvaljivao sa balkona kuće pokojne braće Buškovića. Molimo Srbe, da savire u ondašnje prigodne pjesme i sastave, te u izvještaje novinarske i svud će naći, da Dubrovčani nijesu slavili Jovanovića, kao Au- strijskog gjenerala, već su odali počast njegovoj ratnoj migji, vjerujući, da je na jposljetku osvanuo dam, da se oko Hrvatske okupe sve naše zemlje. Što je god. 1797 rekla Rukavini hrvatska Dalma- cija za mis hrvatsku, g. 1878 rekao je Jovanović i Dubrovnik. Nastojalo se od onda više puta da umukne, Izaosili su mu proti hrvatskoj misli svakojakih, da se F $ li < hi i Hi i i i I iti i i i i : : | : : i i : i ižl s #2 i 33: U i A