Ipak nema na daleko ralismom i humanitarnošću, radi koje globe u H piše kilometrične a bljesni proti vladi u Zagrebu, zašto nije i po- demostraate, on se rastapa od ,čovještva“ pred dubrovačkom gimaazijom, lijanske intrige razvijale proti učenicima spljetske, on je nadmašivao i Telijane — tako da je jednom, prre godine urednikovanja velikog Slavena Fabrisa, pisano u Dubrovniku“, da bi u spljetskoj gimnaziji nastavni jezik morao biti i, Uzmite ih, kakvi su prema Boci Kotorskoj, gdje takogjer jada i nevolje. O tome ne piše ni slova, a da nebi pisao, već zna da se je u Boku Kotorsku veliko mnoštvo gladnih Crnogoraca, koji ištu rad- samo da se prebrane, aman za Boga! ,Dubrovnik“ da ovo javlja, pe stoji mu dobro, da se zna, kako gladuju, i ako je ruskoga kukuruza, sjaj- i dvorskog raskošja; a neće opet nit da pis- i u Boci Kotorskoj ima nevolje, jer bi se moglo : Za što se onda dopušta silaženje ovih jata gladne Crne Gore, kad je i Bokeljima teško? ovih silaze u hrvatska bokeliska mjesta, Mi žali- čeljad, a starinom Bokelji, ovi divni Hrvati, ne tjeraju, već im iz kršćanske milosti prinka- koji se razmeće libe- lista, kao ,Dubrovnik“. On nm R g8ESE23BS HESH 8 s se Ali, mi bi smo, da istinu kažemo, rekli otvoreno čeljadi, da je i Bokelju danas teško, a& da jadna nek se vrate na crnogorsko ognjište, jer im ni- nije kriv, ako Crna Gora odviše paradira. Rekli bi ovako i s toga, što Srbi i srpski listovi kilpe za Neveninjce,. radi parade, jer mi znamo, da ima ko se za Nevesinjce brine, ali neće da pošalju ni jedne pare jadnim Crnogorcima, koji ispred glada pribjegoše u Boku Kotorsku, računajući: kad su megju Hrvatima nek se oni za njih misle — a u toliko odobravaju d.ro, Koerberu, koji je priznao glad u Dalmaciji, ali - nije Dalmaciji pomogao. Rekli bi smo, kako gori, i s toga, što mi hrani- mo smiju u njedrima. Doseljavanjem ovih Crnogoraca u Boci Kotorskoj, mnogi će i ostati. Danas ih hranimo, da nam sutra možda odvrate onako, kako samo Srbi zonju odvrać.ti, po onoj ,0d po plitice u glavu“. Imamo dokaza u Dubrovniku. Dok se pozivljemo na čestite ljude u Erceg No- koji znadu kszivati, da ovamošnji Srbi, na čelu li š Gojković, zajedno & općinom, zle volje gledaju, ako i jedan bogati stranac misli tu okućiti. Sve se čini, da se odvrati, kako su u ovo nekoliko godina i odvra- ćena dva tri slavenska bogatašs, jer sjučajno nijesu bi- la srpska. I čuveni grof Harrach, Česki patriot velikaš, mo- gao bi ih, kad bi htio, mnogo kazivati, što je i oa do- živio; jer Srbi po Boci Kotorskoj sve rade, da eko- nomeski oslabi hrvastvo onog rajskog kraja, a odvraćaju Boke Kotorske i bogataše. ali raširenih ruka do- nemljoja Ova vome, im se & si Crnogorce. i odviše prozirna ! Za to im listovima u zadnje doba nema slova o i i u Boci Kotorskoj, iz obzira prema ovim Crnogorcima, za to srpski listovi uživaju, da je glada u pekim hrvatskim krajinama Dalmscije, za to odopravaju minisiru d.ru Koćrberi; & edlio i\ muče za ugledne Nevesinjce“, za koje i ne kupe ozbiljno novce, jer se sna, da je sva ta zauzetnost, da u Hercegovini spase od bankrostva srpsku politiku, koja je toliko i toliko težačkih porodica, prevarenih da se iseljuju, vrg nula na prosjački štap — dok srpski prvaci liferuju i grade palače, i s, U AAVAVVVVVNAMAN je tri g. Orlandu u papirnatom » Dubrovniku“ br. 8. o čemu, baba o ušćipcim, bosanska je rečenica, 'Tako i moj Orlando. Već je tomu gotovo mjesec dana od sv. Vlaha, ali se momu Orlandu neda šutiti niti sveca noda š u miru pustiti. Ta obično Srbin nikomu mira ako nije kao i on, pa tako ni svetcu, Za uhar otisnuti da se napuni preširoki Du- ga napunio da nije ,crvenaša |“ Pardon! bit će još koja svrha Orlandova razgo- Htjeo malo raztresti i porazgovoriti 588 ti: a : i Fi ; i i i ! ži i 5; i E i : H E izi Pod i #% t: i H i +$ £ | | s : ž HR Hi a ničijom drugom. Oprosti što se uputih u ovakvi raz- govor. Štaćeš, ko bošnjak! Niesam pohsgjao onih ,vi- sokih škola“ kuda nas bošnjake srbofilski pisac šalje, skom sveučilištu u Gracu“ niti u ,srbskoj akademiji u srpskom Zagrebu.“ Nepiši u grieh, jerbo mi nitko nije znao za te srpske visoke škole kazati a bio sam i u Beču i u Zagrebu i u Gracu, pak gle te nesreće kako me nitko neuputi ! Srpskim srcem sažaljuješ hrvate da gube ,gjor- natu“ i t. d. Ne žali ih brate, jer katolici u svetčane dane ne rade a bolje je da i hodočaste nego da kod kuće lienčiaju. Da je sv. Sava, oh! koliko bi se tada hvalili ti junaci; tuđe 2e samo da se nebi ,giornate“ gubile a piti ,podvož“, već trebalo bi i svetosavskoj besedi prisustvovati i tude koji fiorin potrošiti ali neka, jerbo je na uhar srbstva! Trobojnica ti je tra u oku. Kad si baš neprijatelj trobojnica, deder molim poruči onim svojima posrbica- ma u Sarajevu i cielvj Bosni, da ne nose trobojce bar- jake u strogo crkvenim obhodima, kao što to činP?a hrišćansko Bogojavljenje, pa Duhove i t. d. Ako 1 gi bio u Bosni na te velike blagdane pa niesi niti očkna vidio, a ti bratkoviću uzmi u ruke ,Nadu“ broj 4. pa ćeš viditi što vidio niesi. Neka uče pamet od hrvata. Hrvat ako se zna na- kititi parodnim obilježjem, kiti samo odielo Ja izmegju onolikih barjaka na sv, Vleha, neopazih u obhodu ni- jedne trobojnice. Još nešto zamjerim našim hrvatskim popovima, da na nijednom kroz taj dan neopazih ko- karde pa prsima, kao što to čine ,srpski“ popovi u Bosni na dan sv. Save. Veliš da pepojmiš nikako kako to da je bilo »'gjsvo vrijeme na sv. Vlaha a prije i poslje lijepo.“ Ne muči se milko moj, utješi se. Već prije sv. Vlaha na 1.vog veljače, počelo se je mutiti vrijeme, u Sara- jevu već padala kiša, na sv. Vlaha snieg, a i po cieloj monarhiji i izvan, javljaju novine neugodno vrieme. Ako je sv. Vlaho ljut na hrvate, što nije požalio ,srba“ po monarhiji. Da je samo isključivo u Dubrovniku zlo bilo, a izvan lijepo, onda bih tvemu prigovoru duboko se poklonio i rekao bih ti da imaš se pravo šaliti, ali tvrdnju ti nikad ne bi odobr'o 1 blagoslov Presvietloga si umješao. Čast nam je! mi i trebamo blagoslova biskupova. Dasmo od Visoko- preosv. Milaša zatražili, onda bi ti nas pohvalio. Pu- štam tebi na volju da mu ljubiš ruke, ne bi li se smi- lovao pa u tvoje ,sipstvo“ povjerovao. Ali kud ćeš, kad je on sumnjivi Toma; dok te nevidi u Srpskom hramu“ pevjervje ti. Ja svoju rekoh, pa neka ti bude na utjehu i za dosta ove godine, do godine o sv, Vlahu vidit ćemo se opet. Jaran ki ti sad selam! Mislim da će ti ovaj se- lam biti mio, a ako ve, a ti nadodaj pridjev: ,furios,.“ Ali opet ne za bora | jerbo bi te mogli u ludp;cu po- slati, što Bog sačuvao i sv, Petka! : Hadšija is bosavske krajine. — Zg QJsta— —— Hrvat i dogagjaji na Balkanu. = Prije mjesec dana svak je držao kao u ruci, de će proljeće na Balkanu biti krvavo; dans& već se ne misli tako. Do duše nije isključena mogućnost, da do- gje u ovom ili u onom vilajetu do kojega okršaja, iz- megju ustaša i turske vojske, ali to ne znači ništa, ka- da se neće uplitati druge države, kada će balkanska mirovati, a neće buknuti ni opća buna. Tako će se pro- duljiti ovo neizvijesno i opasno stanje na Balkanu, po- boljšano u nekoliko reformama u Macedoniji i u St Srbiji. Kad se govori o Tar koj mi smo vični na glaso- ve, kao da se radi o jednoj truloj i istrošenoj državi, bez ikakove snage i energije. Istina je pak da je Tur- ska rasklimana, ali ipak koliko i koliko bi se htjelo još, da se razori? Zadaje to velikih briga i velikim dr- žavama, dok se male, balkanske ne usugjuju na tv ni pomišljati barem sada. Kralj iAlekeandar nm. pr. izjavio je ovih dana, da će Srbija ostati na Balkanu u redu čuvar ca mira, radujuć se, da je opće mišljenje evrop- sko za to, da se sačuva integritet Turske. Neće ni djete promisliti, da je ovako govorio od srca kralj Sr- bije, kad se zna, kako Srbija nastoji da se protegne pis Balkan. I knjaz Nikola je u tajnim dogovorima s Turskom, i sko bi joj prvi brcio u temelje dinamitu, Ali Turska je još ta; Arbanasi i Arnaati blizu su Cr- noj Gori, a turska jaka vojska u malo ura mogla bi osvanuti na granicama Srbije. Turska je, i ako trula i istrošena, pokazala što .[još može u zadnjem ratu s Grčkom. Rat još ne dovr- šiv, a mišljelo se, da će Bugarska pribvatiti zgodu, da navali na Tursku, radi Bugarske spremala se i Srbija, Ipak Tursks, poraziv Grčku vojsku u malo dava je po- kazala zube Bugarskoj, koja se nije ai maknula, dok je radi Srbije u St, Srbiji bilo mnoštvo vojske. Ovo nam dokazuje, da Turska, i ako je istrošena, nije ju teko lako cboriti ni razoriti, i dai dvije srpske države, koje najviše računaju na ostanke turske care- vine, s njome nastoje živjeti u najboljim odnosima. Ovako je s Turskom; na protiv imamo Austro- Ugarsku državu, jaku, modernu, sa brojnom i dobrom vojskom, državu prvoga reda, a kojom se i Rusija raz- govara i radi Balkana. A čitajte vi neko beogradske listove, izmegju re- daka ,Glas Crnogorca“ slušajte neke pjesničke srpske političare, pa vam oni ko dva i dva — četiri govore, da će Austro-Ugarske nestati, da će je & Balkana is- tjerati, da će se svi Srbi ujediniti i onda, da će pe- stati Hrvata, hrvatsko misli i hrvatsko državo Mi lir- vati u te pjesme nijesmo nikada vjerovali. Što je Tur- nas se viče, da smo Hvola Bogu, pa danas i Česi misle, kao i Hrvati. je ove države, mi smo i usilovani u njoj trašiti budućaosti, a Plobodno Srbime, mo da ne zaborave, u Crnoj Gori ili u ,srbskom Beču“, niti učio na ,srb- | Strij klanjaju Štambulu, kad bi neki htjeli obmanjivati, da e od njih trese Keč, Cesto se spominje rečenica Palackoga, da bi Au- a (onda se u tome razumijevala cijela država) va- ljalo stvoriti i kad je nebi bilo. Ne ćemo o tome ras- pr&vljati, ali znamo, da mi živemo u ovoj državi, kako smo bili živi kad je nije bilo, pa opet kad je nebi b:lo ako je koji put opstanak države zavisio od Hrvata. Pa ovo baš uvjerava nas, da mi Hrvati u ovoj državi dok je nje, moramo jačati i razvijati se, da postigoemo naše ideale s njeme, ili bez nje, kad budemo jakg, slo- žoi i svijesni, biva u tome, da mi jačamo u svakom pogledu mora se sastojati cijela hrvatska politika, mjesto u diplomatskim fantazijama, (kad i nemamo hr- vatske diplomacije) da rušimo jezikom ili na papiru, što ne mogu ni najveće države, ili da gradimo... tamo to Carigradu lijepi — san. Tu politiku jezika, papira, fantazije i snova drage velje ostavljamo Srbima, a mi ćemo se ogledati na okolo, mjeriti paše &nege, račuvat a prilikama, te nastojati da u narodnom i ekonomskom pogledu ojačamo. Da su ovaku radili Hrvati kroz 400 godina (naravno i kad nebi bili izloženi napadajima Turaka i ostalih) danas bi i mi bili na većem stepenu ali što nijesu oni, to ćemo mi, da budu na boljemu naši unuci i da pogju dalje. Jer se ovdje radi o hrva- stvu, o hrvatskom narodu, o hrvatskom biću i o brvat- skoj državi. Srbi neće da ništa od toga vide pred oči- ma. Oni sve ruše, naravno na papira; po njima je sve sema razvalina, pa je u razvalinam i hrvastvo. Snije- vajući tako, prečinja im se, da se već javlja Dušanova carevina.... A u toliko nijesu još obračunali ni sa ,trudom i rasklimanom Turskom“ još i pred njom strepe, da nebi ni posumnjali u Stambulu, da Beograd i Cetinje, nijesu za integritet Sultanove države koja je i kakova je ta politika, ako nije vizionarska ? | Oni su dvadeset godina živjeli u iluzijama, kao da Rusija nema svojih interesa, već da se misli samo za srpske, i vjerovali su, da će Rusija do potrebe i sebe staviti na kocku radi Srbi. Trebalo je, da toliko dugo čekaju dok su se razočarali u zadnje doba. Pretposta- vimo jedno samo, da smo se i mi Hrvati odrekli naše misli, kako su zahtijevali Srbi, pa da smo i mi sanja- li.... što bi dobili? Punu kapu vjetra, a u toliko i danas bi u Dalmaciji zapovjedala talijavsta kliks, u Istri ti sve osvojila, u toliko po "vima hrvatskim z«- mljama bilo bi ovladalo očajsnje, jer bi se svud spa- valo. Na protiv Hrvati sv zad li i rade. Opirali su se i opiru Talijanu, Ni ioću i Magjaru, borili se i bore se, pa malo po malo i napreduju i pobjegjuju. Srbi su uz- makli u Bačkoj i u Banatu pred Maejarima, Kaže se, da je'u Slavoniji dosta tugjina, što je istina, ali to u enim mjestima, gdje je Srb&. Tako i po Bosni i Herce- govini, gdje je najjače pravoslavlje, najmsnje je i ot- pora proti tvgjem duhu. Jer je Srb — Srbin u svojoj familiji; on &e zatvori u kući, pjeva uz gusle, snijeva o srpskom carstvu — čeka Rusiju. & u toliko pušta da mu ispred kuće radi svak što hoće, jer on ne radi ništa. Nije takav Hrvat; on izlazi, izlaže se, bori se. Eno ga u Hrvatskoj, eno u Istri, na Rijeci, evo u Dal- maciji i svuda. A odaklen je t0? Odatlen što Hrvat ana da je Hrvat, što brvastvo ipak živi, što Hrvat hoće da radi za mied hrvatsku, i svijesan patriotske, hrvat- ske i slavenske dužnosti, on re misli kao Srbin. Jer Srbin misli, da nije dužan pista učiniti pi žrtvovati za slavenstvo, nego da se cijelo slavenstvo mora žrtvovati za nj. A Hrvat kaže, da je prva njegova dužnost, da on za slavenstvo radi — i kad brani hrvatsku stvar, svi- jestan je da brani i slavensku. Hrvatska je politika : požrtvovanja, očuvanje, borbe j obrane, a srpska je u ovoj državi politika od profit», a na Balkanu ,a macca.“ Jesu li Dubrovčani Hrvati? Slavenska misao : Koju Srbi u velike hvale, a najviše ,Dubrovnik“ donosi ovo: Za one, krji traže zakučice, i koji, pošto poto, moraju imati ulja, da im mržnja bolje gori, to nije dosta, pa traže razloge u književnom jotiku, U tome grieše najviše Srbi, kcji bi se toga morali nsjviše ču- vati. Mogu li Srbi iz dobe prije Dositija i Vuka poka- zati jednu samu knjigu; koja bi bila napisana u današ- njem njihovom književnom jeziku? Ako se pozovu na Dubrovnik, smstrajuć njegovu književnost srbskom, doći će na vrlo sklizavo polje, jer neće naći piti jednoga dubrovačkoga pisca, da svoj jezik nazivlje srbskim, dočim ih ima sijaset, koji ga nazivaju hrvatskim, Naći će naprotiv, da je početkom prošloga vijeka jedan Srbin prevadjio Gundulićeva ,Osmana“ na srbski. Naći će, osim toga, da je jezik, kojim su pisali dubrovačk: pisci, identičan onome, kojim su pisali Hvarani, Šiben- čani, Splićani, Korčulani, Zadrani, Ninjani, Naći će, du su Vetranić, Zlatarić, Čubranović, Držić itd. pisali u- pravo istim jezikom, kojim Lucić, Hektorović, Marulić, Zoranić, Baraković, Kanavelić, Kavanjin itd. A ako ovi nisu Hrvati, onda ni more pije slano. A njibov je jezik tako l'ep i čist, da se mekoći i ugladjenosti, te zvučnosti njihovih stihova, mi i još danss divimo. Osim toga će ih povjest naučiti, da su Dositije i Vuk istom od Kačića mavčili, da je u narodu književno zlato, i da narodni jezik, & no crkovni, imade pred sobom veliku kojiževnu budučnost Ali sve i dopustivši, kako Srbi hoće, da su Dh- brovčani Srbi, zar za to postaju Srbi i Hvarani i Kor- čulani, i Splićani, i Šibenčani, i Zadrani, i Ninjani ? A zar je tko čistijim i ljepšim jezikom pisao od Hvara- ma? Lubić i Hektorović, kao pjesnici, vriede, «ami o sebi, koliko sava dubrovačka književnost Šestoaestoga st Tko je iz arhiva iznio me javu staru delmetinšku kojiševaost ? Hrvati. Po Srbima bila bi postala hrsnom moljsca. Srbi i danas vrlo slabo posnaju tu knjiševnost, a najviše, ako su izdali ćirilicom ,Osmaca* ! Ta im kojiševnost ne prija, ne ide im u krv, sa razloga, koje o vaost svojataju, ne iz ljubavi, niti jer bi je cienili mi bi isto živjeli, Naš život ne zavisi od ove države, i |) je bolje da prešutimo, upravo za ljubav rlogi. Tu kaji- | nikad nego stoga, da mogu reći, da Hrvati ukradoše od njih Ne mislimo ipak, da je to razle bi li sHrvati navesti, E Srbi ukrali ka čeli Srba baviti , to NEE E e i sakonici iz doba N; r e onici iz - manjića pokazuju na veliku razliku izmediu ondašnjeg i dansšnjeg srpskog jezika, dočim je književni jezik, recimo n. pr. Hvarana, iz šestnaestog vieka, i današ- nji, malne isti. o DO AA? DB. Neretva je hrvatska. (Odgovor na odgovor g. Vlačiću.) IL Gosp. Ljubo Vlačić pokušaoje odgovoriti u ,Du- brovniku“ na naš osvrt u ,Osvitu“* na njegovu knji- žicu o tobožnjem srpstvu Neretve. Jeli uspio ? Nek po- mnjivi čitatelj prosudi. Eco brošure ,Zar je i Neretva *, eto Vlačićeva odgovora Sam veleučeni g. Via- čić veli na koncu svog odgovora: ,O1igovorili smo re- dom na dopisniku ,Osvita“.“_ A mi smo slobodni zapitati g. Vlačića: 1. Jeli nam dokasao do- kazima iz starine to srpstvo Neretve? 2. Jeli dokazao, da je bludnja Porfirogenetova zazbilj historička istina ili ne? 3. Jeli nam dokszao, da Plinije i Ptolomej na- djoše Srbe ili Sirbe? 4. Gdje su ti ,svi čki kro- mićčari“, koji Neretvane nazivlju Srbima? Kako smo ovo nabacili, a poslije na upit ne odgovorili, gospodaru moj | Ej kroniko Issn& Djakona, more te sinje izjelo, što i ti ne lažeš; pa rečeš popu na utjehu, da su Ne- retvani Srbi. Ej kronikon altinate a ti A. Dandola, što mukom mučite ? To su sve mletački kroničari, za koje u svojoj brošuri pop Vlačić govori, da Neretvane na- zivlju Srbima; pa na naš upit, nek cituje dotična mje- sta, mramornim mukom zašutio; a hvasta se bolan, da je dopisniku ,Osvita“ na svaku odgovorio! E može li se viša od ove! 5. Ne odgovoriste ni to, zašto je Dukljanin pro- zvao svoju domovinu Crvenom SHirvatskom? Skovana fraza, a gosparu Vlačiću ? 6. Koji je to sabor splitski, koji je g. 1111. proglasio pravoslavnu vjeru hero' ičkom. 7. Gdje su dokazi, da je ona papina povelja fratrima Stona namijenjena, autentična? 8. Gdje su groblja i znamenja na Vejoj Njivi na Ratu, koja vi spominjete? 9, Zašto se zove Potomje tim imenom ? 10. Gdje je to mnoštvo ćirilskih natpisa na Ratu. (U vas + brošuri, ali pe na Ratu)? Itd. Itd. Itd. Odgovorite??? Ne bi- smo svršili s upitima, g. Vlačiću, za koje se hvasta, da je odgovorio, a tamo. mimoišao ih, kao da ih ni vidio nije. Pa se taki usudjuje pisati, dopisnik ,Osvita“ ne može, da pobije naše dokumentovane (bum!) historičke razloge, — kake razloge. Što je g. Vlačić odgovorio u ,Dubrovniku“, svega i svačess, a malo stvarna prorešetaćemo namah. Na- vodi, da su Neretvani slavili poganskog boga Vida (Sve- vida, Sjatovida), nedokazuje ništa za srpstvo Neretlja- na, jer kako dokazuje sam N Nodilo ns kojeg se ras- pravu (, Belgija Sroa i Hrvata.“ Rad. jug. ak.) sam pi- sac pozivlje, bio je Vid vrhovm bog, koliko Hrvata, toliko i Srba; te je «stavio 1u o doba tra- gova, i kou Srba 1 kod Hrvata u imenima, ljudi gori, predjela itd. (kamo Vid, Vidak, Vidoje, Ljudevit, Vido- sav; na Biokovu imade i Viter i Sutvid; pa na Ratu brdo Viter i ljetnikovac Sutvid); nadalje u jeziku, obi- čajima, pjesmama i pričama. Pisac navodi Račkijevo tobože djelo ,Slovenski Svjet*,!) u kojem, uda ovaj navodi da su se svi Blovjeni u početku zvali imenom Srba. ,Slovenski Svijet“ po- patlja tvrdnju osfaršikovu, da se u djelu Prokopija ,De bello Gcthico* mora ime >m0g0. (Sporoi) razumjeti pod imenom Serboi. No ta tvrdnja nije opravdana, jer je Šef«ršik izveo ovaj zaključak na osnovu toga, što su Plinije i Ptolomej spom njali kadikad srpsko ime, kao ime velikog slovjen ogranka. A znademo iz prve rasprave, da Plinije i Ptolomej ne znadijahu za dana- šnje Srbe. To potvrdjuju i Zeuss, Diefenbach i Krak (,Einleituog in die slav. Literaturgesch:chte.“ S. 62. A. 1.), veli, da sa lingvistićne strane nije moguće, da su Plinijevi Serboi slavenskog plemena. No u slučaju, da su i bili to narod slovjenskog plemena, dokazalo bi se, da je bilo slovjenskijeh plemena, tim imenom z ali ne da je bilo to ime zajedničko vascijelom slovjen- skom rodu. Ostaje dakle samo tvrdnja Prokopijeva, da su se stari Slovjeni zvali ,Sporoi“; a tko vam može jamčiti, da se tu pisac zapisao, i da mora biti ,Srboi“ mjesto ,Sporoi?“ Zato i veli Dr, Maretić, inače veliki Srbofil, u ,Slaveni u davnini“; ,Kad bi sigurao bilo, da se mjesto Sporoi, ima čitati Serbloi, onda bi &mo jo kako tako mogli pristati uz smioni zaključak Šefar- šikov, ali uza sve poštovanje prama ršiku, ne mo- g:mo reći, da mu je uspjelo dokazati, da je srpsko ime u starini imalo znamenovanje za cijeli slovjenski rod; već to ime pripada pojedinim ograucima, ko i danas.“ Ako i Eiohard, bavarski pisac 1z IX. vijeka, veli, da se govori (dicitar), da su Srbi veliki dio Dalmacije zauzeli, ne dokazuje tijem niš protiv Hrvata. Einbard bo misli tu na staru Dalmaciju u smislu rimskom, ime onu, koja s& protezala od Jadrana do Dunava te Drine, & i preko nje; od te Dalmacije jedan dio (naime Rašu : tadanju Bosnu) zau:eše Srbi, & drugi veći dio Hrvati. U ostalom riječ ,dicitur, veli se*, znači, da ni ram Eiohard pije bio ponajbolje informiran. (Sujedi.) N. 2. B. 1) Vidi: ,Zar je i Neretva srpska.“ str. 10. —- Na odgovor , Dalmati“. U Zadiu izlazi neki listić koji grdi sve Dalma- tince već tim što nosi naslov ,Dalmata“, Dalmatincima je urogjena skladnost, dobroćudnost i dobrota, dočim ovi koji *e kupe oko toga ipfamnog listića svojim pos- tupanjem odavaju da nijesu Dalmatinci nego prave ta- lijanske krvopije. Taj liat vode jedino tri Polina pm a ao de- a ti su: 1) bezobrazno lsganje; 2) podlo nunciranje i 3) sramotao bunjenje pu Ov:j pogrdni hatić donosi u zednjem broju dopis iz Dubrovnika sastavljen na temelju njegova programa, biva va timelju gorinaveden h triju M. Tuši s6 da obsšla udarajući ,per vocare ed offendere i trarquilli cittadini“ (!). Ne o koji su ti trarquilli cittadipi* pristaše , , u —- o. :