učiteljskog zbora (i ako tu sjedi pola Srba) učenike = eipokaemji omanje pa ćete nam pri- će bit srpski profesuri (kojih je opetujemo > ge uđe moguće, a da srpčad spase, al se ljaga kapljom vođe očistiti ne da. Jedini slučaj u komu bi vi imali pravo bio bi taj, kad bi ste dokazali: Ili da propagande nije bilo, ili da su srpski profesuri (kojih je pola) tako zaslijepljeni bili, da su u najvećoj potrebi srpskoj pravici legja okre- nuli, dosljedno srpstvo izdali i paodali. Ovaj dilem neka vam je za temu, inače ludujte s djecom, jer mi djeca nijesmo, i oh ovom punctum. Sinceritao. > — vodio Uzorno ponašanje nekih c. k činovnika Nekom zgodom reko je pokojni Dum Ivan Stoja- nović da bi valjalo dovesti u Dubrovnik stotinu kaso- fanaga da očiste fanag koji je u Dubrovnik nahrupio, Istinu je reko, samo treba nadodat da se taj fanag sastoji od nekih c. k. činovnika, koji svaku zgodu hva- taju da mogu grdit i psovat ono što je pravim Dubrov- čanima, Hrvatima najsvetije. Takovih ima (fala provid- nosti Vlade koja nam te ljude u naš skladni Dubrovnik šalje) u Dubrovniku dobar broj. Junačka njihova djela iznijet ćemo na javnost, neka ih svak upozna. Nu ne ćemo vreću na jedanput iskrenut, učinit ćemo malo po malo. Za danas ćemo iznijet skladno i pristojno pona- šanje samo dvojice izabranih. Na mjesnoj Dogani nalazi se neki nadri-talijanaš koji grdi i psuje sve što je naše dubrovačko, hrvatsko. To vam je neki famosni Josip Finetti c. k. činovnik. Više je puta i u raznim prilikama dosad nas uvrijedio i to na najpodliji način. Tako primjerice na prvi dan korizme kad se hrvatska glazba vraćala udarajući iz Gruža on je sutradan javno u uredu pred više svjedo- ka istu glazbu grdio te ove riječi (u čistoj talijanštini!) nadodao: ,po chi jera adrio la banda croata, quattro disperai“. Takogjer kad je naš dični zastupnik g. Ju- raj Biankini posjetio Dubrovnik, te bio praćen od ve- like množine Hrvata, osobito mladeži, ovaj je isti či- novnik izreko javno u uredu ove pogrdne riječi: ,vara quel pretasso, chi lo accompagna, quattro mascalzoni“. Sad neka svaki čovjek po pravici i po savjesti reče zove li se ovo denuncirat ili jedino i isključivo branit svoje i ne dat nekim amo dognanim činovnicima trbu- hom za kruhom, da vrijegjaju na najprostiji način na- rod koji ih hrani i usdržava ! Još se i to čudimo kako se ovaj delija dostoji jesti kruh ove hrvatske zemlje kad mu je svaki dan na ustima: ,a, cosa Austria: in Italia se sta ben, bišogna la veder i soldai, i gjandar- mi, i filanćijeri i slično“. Kad mu je već ta Italija to- liki idejal, neka tamo ide, prosto mu bilo, samo neka nas pusti u miru i ne vrijegja: nas i cijeli onaj narod koji hrani njega i svu mu obitelj. , Drugi je junačina iste vrste to jest u grgjenju i psovanju svega onoga što je nama sveto jedan c. k. či- novnik na mjesnoj Pošti. On je Srbin-katolik iz Ma- karske! Ovo je jedna od onih žrtava koje svaki dan guvnao, KOJI u duprovačku gimnaziju uljezu Hrvati a domala postanu najsgoljniji Srbi. (I još ,Dubrovnik“ i- ma obraza da se tuži!) Ovakovi trude se što više da obistine ona narodnu ,poturica gori od Turčina“. A taj sgoljni Srbin čiste srpske krvi to je neki Eduardo Audrijašević. Ovaj paka tjera do najbezobraznije skraj- nosti. Nema dana da ne vrijegja Hrvate štogod može grgje. Svake subote javno u uredu zapljuva ,Crvenu Hrvatsku“ (djelo dostojno sina Šumadije !) i onda udri psovat i grdit dogone Hrvate. (A on je iz Makarske, o- tac mu i danas Hrvat!) Pred malo dana vidio je jed- nog poslužnika (postijera) da piše mjesečnu namirnicu. Približi mu se i ugleda tiskanicu (formular namirnice) na kojoj je stajalo ,Dubrovačka Hrvatska Tiskara“. To je njegovu velikosrpsku pamet toliko uzmiješalo da je udrio w bestiju te svega i svašta proti Hrvatima: da ij. . . štampariju, Kolina iko ga je dobavio, kuću u ko- joj je štamparija, onega ko štampava, onega ko brani Hrvate, onega ko govori da je Hrvat i što ti ja znam: ne bi ni pas u maslu polabo što je on svega proti Hr- vatima izgovorio. Ova je pak najmarkantnija i ovu (u. hvamo) ne može se tako propustit. Onomadne je javno u uredu po običaju psovao Hrvate, te se nije žacao do- taknuti se načelnikove osobe već je javno u uredu op- sovao i samog načelnika riječima: j . . . . potestata ko ga joe stavio. Dakle javno u uredu je opsovo načel- nika i vas narod koji ga je izabro. — Može li se ova- kova šta i na dalje trpit i dopustit, ja ne znam, ali mi- slim da u ustavnoj državi (ko što je Austrija) niko ne smije vrijegjat narodnost i njezine svetinje (opstoji i $ u kaznenom zakonu) a najmanje paka jedan činovnik javao u uredu. S toga nadamo se da se ovakova šta unaprijed ne će asudit činovnici u našem skladnom i pitomom Dubrovniku, a ujedno preporučujemo onim do koga je da nam šalju za činovnike ljude, koji znadu ljubit i po štovat narod od kojega živu i njegove svetinje, a ne u svakoj priliki ružit i grdit ga na najpodliji nač n. m a SES — Neretva je hrvatska. (Odgovor na odgovor g. Vlačiću.) u O navodima Porfirogenita govorilo smo dosti u brošuri, i to nije otvorilo oči g. Vlačiću. A g. Vla- mnogo daje za Račkijevo pisanje. Bene. Nek izvoli otvoriti Račkog: ,Odlomci iz državnog prava hrvatskog dinastije“, Beč 1861. I a. Granice Hrvatske, Rački veli, da Konstantin Porfir. nije za sve vje- rodostojan ni autentičan. ,Sve vijesti — veli Rački — koje Kon. sabra o našem narodu, nijesu dostojne je- daakog pouzdanja.“ Nadalje Rački ocijenjujući djelo Porfirogenetovo u ,Književniku“ (str. 86.) videći, gdje _ 3:33 i brka dogagjaje, kojima je suvremenik veli: Konstanti- opata | otapa pez u strogom smislu, da se u porabi ima uvijek i svagdje nadzirati suvreme- treba sve prosuditi na temelju unutrašnjih razloga i za- kona stroge kritike. Da vidimo, kako Rački razumijeva naseljenje Hr- vata u Crvenoj Hrvatskoj državi. (Odlomci iz hrv. drž. prava, GI. I. veli: ,Hrvati došavši iz Velike Hrvatske posjedoše Dalmaciju, Illyrik i Panoniju ; ili kadšto veli : svu Dalmaciju u opširnijem znamenovanju ove riječi. Tako naime Porfirogenet piše. Rački tumači, što se ima razumjeti pod Dalmacijom, a što pod Panonijom i Illyrskom. a) Dalm. wu predrimsko doba je zemlja med Krkom i Neretvom. Na sjeveru joj je Liburnija od Krke do Raše; na jugu Tirk od Neretve do Bojane. &) Dalm. sa doba je zemlja od Raše u » [lstriji, preko Krke i Neretve sve do Drima. To je za Rimljana Dalmacija ili Illyricum. Illyrik ili Dalmacija imaju od sada jedno isto po- litičko znamenovanje, tako dakle Dalmacija znači ze- mlju med Rašom, Jadranom i Bojanom. Istočna joj je granica rijeka Drina, koja je dijelila od Mezije, a sje- verna Sava, koja ju je dijelila od Panonije. Panonija je zemlja med Savom, Dunavom, Gorom Cetijom (Ka- hlenburg) i julskim alpama. tom znamenovanju dakle geografskom Dalma- cija ili Illirik i Panonija obuhvaćale su zemlju nad Ja- dranom julskim alpama, Dravom, Dunavom, Drinom i Bojanom. A pošto Konstantin veli, da su Hrvati došli u Dalmaciju, Ilirik i Panoniju ; to slijedi dakle, da su Hrvati naselili zemlju med opisanim granicami, a to su baš hrvatske zemlje: Dalmacija, Herceg-Bosna, Crna Gora, i na sjeveru banovina sa Slavonijom. To je po Porfirogenetu ipak, g. Vlačiću, a mislim, da med te granice spada negdje i neretvanska krajina. Zar ne? Pa poslije još potvrgjuje Porfirogenet hrvatstvo Neretve i cijele Crvene Hrvatske, kad veli da su Hrvati došav amo potukli Obre i posjeli svu Dalmaciju. (Od Jadrana, do Drine i Dunava). Caeterum a Sclavis oceu- pata fuit Dalmatia hoc modo, Una autem generatio cum suis populis dascendens ex Belohrobatia in Dalmatiam venit, ubi Abares Incolas invenerunt, belloque per annos aliquot inter eos gestu vicerant Chrobati ; atque ex illo tempore a Chrobatis possessa haec regio (scil. Dalma- tia) fuit, Eto i Porfirogenet, a i njeg tumačeći Rački na- laze Hrvate7 gdje su i bili, sve do Bojane. Ako je Rački o tom mijenjao svoje nazore, što je velika pogreška kod njeg, pa bilo i u najboljoj nadi za postignuće slo- ge; ma vodile ga bilo kakve političke osnove, učinio je to za doba osnutka i razvoja jugoslavenske akademije. Još Grci Ivan Scylites u VI. vijeku, Nicefor Bri- enij, Gjuro Cedren, Ivan Zonaras i Nicetas Choniates nalaze Hrvate u Crvenoj Hrvatskoj državi; osobito u Duklji. (Vidi: Klaić. Ime Hrvat.) (Slijedi.) N. Z. B. Postalia. Na mjesnom c. k. brzojavnom i poštarskom _ ure: du ko da su se same vještice rotile i urotile ;'ti -Prlji pod orahom proti hrvatskom jeziku. Nastoji še gdje se može i ne može da se naš jezik zapostavi. Mnogo to- ga ima, mi za danas navesti ćemo samo ovo: Prilijepi kojim se zatvaraju nadošle brzojavke tiskani su po gla- sovitom fermanu : K. k. Telegrafenstation — I. R. Sta- sione Telografioa. A valja znati da ovi prilijepi nadomješćvju ure- dovni pečat koji je u Mrvatskom i talijanskom jeziku. Takogjer prilijepi (ceduljice) na preporučenijem pismima, koji sadrže redni broj pisma i mjesto preda- je u Dubrovniku tiskani su po glasovitom fermanu: nr Jeli ovo izazivanje ili nije? Pitamo g. Patataše hoće li već jednom ove nezakonitosti prestati, ili će nas se i dalje ovako smiono izazivati zapostavljajući naš jezik i udovoljavajući i ugagjajući švabima i pulji- Glas is puka. zima! Dopisi iz Cavtata. Nastavak o našim prosvjetiteljima. Ovaj dakle Vragolov bio je jedan od aranžera pri- je spomenutog srpskog izleta; on je dapače (awtorit& competente) i naredio da se pucaju maškuli za priček, i kad mu je općinska straža javila da se to ne smije bez dozvole vlasti, te mu u ime zakona naredila da pu- canje obustavi, silovito se je opro stražaru prijeteći mu zlostavom ako maškule digne i doviknuvši mu takogjer da se ide ..... i on i oni ko ga je poslo. Na sudbenoj raspravi koju je vodio g. Negrini, Vragolov je bio proglašen nevin. Glavni svjedok, stražar, nije bio niti pozvan na raspravu, a svjedočenju hrvata (Gg. Divizić, Medini, Baselli i Bakić) nije moguće bilo vjerovati jer su Gg Srbi, (3 Lonze, Kušelj, Karaman, Bianchi itd.) čisto i bistro kazali da ništa niti čuli niti vidjeli nijesu, samo što bi bili primjetili da i Gg. Hrvati nijesu mogli ćuti ništa jer ih ondi nije ni bilo, Istina da su Lonza i Bianchi bili sukrivci, & dru- gi da su bili od Općine malo prije redarstveno kažnje- ni radi javnih izgreda i demonstracija proti općinskoj vlasti, ali si 1.... su Srbi i basta. Srbi ne- će nego pošteno. Kad nam pade na um ova afera spomenemo se 0- ne pričice o turskom kadiji, koji je odbio žaobu tuži- telja, jer nije imao nego 4 svjedoka da mu je susjed ukrao prasca, a susjed ih naveo 44 koji to nijesu vidjeli Ovako od prilike svršavaju svi slični procesi na mjesnom Sudu, biva sa riješenjem Srba, jer ovi nagju vjerodostojnih svjedoka koji nijesu vidjeli ni čuli ništa. Tako je i svršio proces radi pogibeljne prijetnje u op- ćinskom uredu, u kojemu takogjer nije bio saslušan glavni svjedok, javni stražar tako i proces radi atenta- ta na općinskog prisjednika Divizića itd. itd., pak se ni- je čuditi što cavtajski Srbi govore 0 fobošnim prijetnja ma, atentatima, neredima ili prijete s gosparom a nim vjerodostojnim spomenicima; a gdje ovih nema, | mt gjuntom. Ali ovo nije još afera od pljuske. — Pljusku je Mato dobio sutri dan po spomenutoj demonstraciji. Ovako je to bilo: Onog je dana Mato uvrijedio tajnika zaprijetivši mu pljuskom, a kad je sutridan na tajnika nasrnuo, dobio je pljusku. Kad je tajnik pošao na Sud da tuži Mata Vra- golova za uvrijedljivu prijetnju i nasrtaj, sudac Negrini savjetovao ga je da ne tuži, a da i Vragolov tužiti ne- će. Za istu je svrhu tajnika zanimao i Matov rogjak Bo žo Vragolov, i tajnik je obećao da tužiti neće; to oso- bitim obzirom što je Negrini prijesni prijatelj Mata Vra- golova, a Božo Vragolov kao općinski prisjednik nje- gov pretpostavljeni. Kad je Mato Vragolov vidio da tajnik njega tužio nije, zadnji dan za tužbu korisnog roka upotrebio je da tajnika tuži. Zato je vrlo dobro znao srpska perja- nica pristav Negrini, on je i tužbu primio na zapisnik, a ipak nije shodno obznanio tajnika, neka bi tužbu i- stu mogao sanirati sa protitužbom, već pustio da rok zaleže. Gospodin Negrini i kao čovjek i kao sudac tre- balo je da isporavi štetu, koju je svojim savjetom na- nio iskrnjemu : sudac je mogao još onog istog dana pre- dati tuženom poziv na saslušaj, a čovjek ga je privat- nim putem mogao na vrijeme obznaniti. Mato Vragolov je svakako fakinski postupao, i ako kaže da je akade- mičar, ali i postupanje Negrini-a ispod je svake kriti- ke. Tajnik je uslijed ove spletke bio sugjen na globu od fiorina šest, što je Matu Vragolovu uvrijedio tobože poštenje davši mu zasluženu ćušku, ali mu to svakako nije od sramote; sramotno je nasuprot ponašanje nje- govih protivnika Srba. koji se i ovakovih sredstava la- ćaju samo da mu naškode. Ovo je povjest tog tobožeg razbojničkog napadaja te ga je naš tajnik počinio na skladnomw Matu Vra- golovu, kojega je ,Dubrovnik“ objesio o veliko zvono; a g. Negrini drugi je od činovnika koji po navodu , Ve- ritas“ovu vrši tačno s besprikorno svoju slušbu Za prvoga (Gospara Nakića) Ivo je (,Diskoras na Poljani“ Crvena Hrvatska god. 1898 br. 15) govorio »Sad je u njegovim rukama destin našijeh špaga“, & to se danas i kod nas obistinjuje, jer sebi nepoćudne javlja Poreznoj Vlasti zarad izmišljenih pomanjkanja u poreznoj dužnosti, a skriva pomanjkanja onih te su š njim u prijesnim odnošajima ; drugi snubi djevojke; Pr- vi agituje za ,legw“, nabavlja legine žigice i dava ih Srbu Stjepu Lonza da ih prodava, a velikosrbin Lonza prima ih i prodava, jer valja živjeti in žuona armonin; drugi se proglasio zaštitnikom ugroženog srbizma u Cav- tatu te se stavio ua čelo podle: srpske agitacije proti mjesnoj općinskoj Vlasti. Nakić i Negrini doista su li jepi par, kojim nas je milostiva vlada nadarila, ali.... Nego slijedimo pisaniju ,Dubrovnika“. Ob onom drugom gospodinu, koji po riječi ,Du- brovnika“ raspreda o' zaslugama tajnika, samo će mo toliko istaknuti da: su Cavtaćani nazad par godina mo- lili da im opet u Cavtat dogje, kad je pak u Cavtat imao doći tad su skečili da ga neće (liječnik Dr. Seat (Srb) bio je onda u Cavtatu); a sada bi ga mnogi Gru- gjani opet onamo željeli. Bit će da ja to efekat aluci- nacije. Svakako je fakt. i (Nastavit će mo.) Naši dopisi. Zagreb, 1. Ožujka. Vrije i koprca ma svima stranama. Mute se — ljudski — pojmovi do zla boga. Nezna se čovjek snači u mudro udešenoj komediji — nad kojom se premnogi smije; ne vodeči računa o onijema, koji če iza silna i nesnosna stradanja glavom platiti! Sve skočilo u jedan glas protiva turćina — kojem je za nevolju ljutu, da obrani ono, što je rizikom glave na oštru maču zado- bijo! — Ovo pišući, znam, da ču sa mnogijeh strana biti ukoren; ali mi to ni najmanje nije stalo; neka brundaju koliko jih je volja, ja ću se držati istine, koja se neda nikakovijem doskoćicama utući, ko što su to vićni mnogi utucati istinu, da čerajuć taj mrski nat svoj obstanak ustože; ne brigajući se za posljedice koje če nad mnogijem — razočaranikom — izbiti na površninu. Turčin je eto počeo biti mrzak svakome, te ne- znam : kakove pobude na neturčina djeluju, da ga strav- stveno mrzi ? Vele mnogi ; turčin je barbarin, te ga va- lja za njegovo barbarstvo pozvati na odgovornost. Do- puščam, da ta svojstva doneklen rese turčina; ali nipo- jedan način ne dopuščam, da nema barbara puno više od turčina glavom! Kad bi me tko upitao: kakovi su to barbari ? Pa su gori od turčina. Nebi se mnogo mi- slio za ovaj odgovor, nego bi jednostavno reko, da su ono stoput gori barbari, koji uckaju i prstom upiru na turska barbarstva, koja dopuščam, da se izvode ma uzurpirateljima i to na tjelu ili imovini ; aji nikako ne na duši! Te sam uvjeren, da su duševna va kud i kamo grgja i jadnija od onijeh, koja se na gori označeni način izvode nad uzurpirateljskim življem, koji tugjom pohotom srta, da ni sam nezna: Groza me hva- ta, kad koji put otvorim izvješćaje otrag 26--80 go- dina, koja su navodno počinjali: ti barbarski turci! Tu se riše svega i svašta; ali nejma ni u jednom tome izvješću, da su ti barbarski turci otvorili svoje hamba- re, te dijelili žita za gladnih godina sirotinji, koja je u oskudicu zapala! Toga velju nejma, jer je to istina bila, koja se nije mogla desiti u onim redovima, koji prstom upiru na turska barbarstva ! Da ova moja tvrd- nja bude iluzorna; evo se i sada otvara prilika, da se ti ne turci pokažu, što su nekad ti njihovi barbarski turci činili! Glad i mevolja eto je zahvatila dobar dio zemlje, koja je za mnoge zlatni rudnik bio — pa neka obore . moju tvrdnju, neka pokažu činom, da su turci barbari bili i onda, kad su gladnu stradalniku pražili koru hljeba, da ostane živ! — Ali toga neće učiniti moderno barbarstvo, koje svom snagom se baca na dušu patnika, te mu se u ovakovoj prilici — na koju čvrsto računa — pruža prilika, da svojim barbarstvom čupa dušu patoikovu — dobacujuč mu koju mrvicu, s kojom samo patnje produljuje! Ali ne blaži nikako. — Napri- jed moderni barbari : otvorite hambare stradalniku, ko što barbarski turci čine, u onom času, hovitijom zvjeri nazivahu oni, koji svom snagom krije, rišući nešta užasna Ovo me iskustvo utvrdilo, da svi 1538 cedoniji, nije drugo nego jedna se hoće turke u crnu svjetlu prikazati a one, koji ža- lostni narod turaju u bezsvjesticu zatočnicima slobode i prava ! Dočim su to za moju misao: uzurpatori, koji su slični ko jaje jajetu onijem uzurpatorima, koji otrag 22 godine pomutiše pojmove hercegovcima, ,bokeljima, koji su mnogo vremena trebali da se oporave; dočim se mnogi nikada ni oporaviti nečea za one; što su na- stradali nije ni govora! Ne mogu danas u Macedoniji i Arbaniji biti drukčije stvari; te je stoga bilo bolje mirovati, nego sa gjavolom tikve saditi, kad če nefa- ljeno o glavu pucati!.... Ovo sam imao za sada pripomenuti a opet ću se na stvar osvrnuti, ne bude li odziva našla. — N. M. Spušević. Kotor, 2. Marta. Sinoć naši pravoslavni srbi dovršiše ovogodišnje svoje poklede. Bila je i velika u gradu maškarata. Što se oni vesele, prosto im i cvala im. Nu meprosto i sram bilo one njeke naše osobe muškoga i ženskoga spola, koje udioničtvovaše ovoj srpskoj maškaradi, predvogje- noj od jednog crnogorca, u prvoj našoj korizmenoj ne- djelji na sablazan vjernika katolika ovog grada i na osugjenje svih dobromislećih ljudi. Čujemo da je u ma- škaradi bilo i kćeri visokopoloženih ličnosti, koje su barem imale imati malo više takta i obzira. Ovgje ih svak kritizira i javno osugjuje. Mi ih nećemo imeno- vati, da se nesablazni o njima i daljne općinstvo, za ovaj put. Budu li se pak unaprijed ovako podnašali ili slično, tad ćemo ih bez obzira javno raskrinkati, pak nas lijepo i kamenovala zadarska ,Smotra.“ Kotor, 4. Marta, 1903. Jučer je bila ovgje znamenita sudbena rasprava ; znamenita ne zbog predmeta, o kojem se bavila, već znamenita zbog političkih naših odnošaja, u kojim ve- liku ulogu igra kula kotorske talijanaške stranke; naš okružni sud. Bili su naime tuženi tri naša glazbara, da su nazad 8 mjeseci polupali jedno caklo na kući, u ko- joj se uče srpski glazbari, te da su pobacali u vodu glazbene partiture srpske glazbe iz kafane Dojmi. Sud- benu raspravu vodili su: predsjednik Bressan, tulijanaš, savjetnik Tolentino, talijamaš, savjetnik Gligo talijamaš i savjetnik Gjurović Srbin. Optuženici su maloljetni, svegi dobrog ponašanja i bez prikornog življenja. Imao ih je braniti odvjetnik Cipiko, koji se je u oči r&spra- ve odrekao obrane. Ovo je onaj značajnik, koji se je zadnjih saborskih izbora ustegnuo od glasovanja, kad su se svi naši borili ko jedan čovjek, a on da se ne zamjeri Srbima kući se povukao. — Tako obranu je u zadnji čas preuzeo naš Demattei. Sejedoka očevidnih, protiv optužen'ka, sije bilo, dočim njima u prilog bilo je više ih. — Sasvim tim, premda riješeni radi poba- canih glazbarskih partitura, bjehu osugjeni dvojica radi polupanog stakla na dva mjeseca teške tamnice, oštrene postom. Ova ovakova osuda, puno se ovgje ko- mentira, ali mi ostavljamo za sad na stranu sve te komente, pošto su se osugjenici prizvali na prizivno sudište u Zadru. Kad ono reče svoju, tad ćemo malo potanje rasvijetliti naše odnošaje i prorešetati gospodu koja vesela danas taru ruke u ovoj kuli lege, neka bu- de moglo znati i daljne općinstvo kako mam je u Boki 1 u ovom pogledu. Iz Orebića, 9. Marta 1903. Ovih poklada rek bi da se nijesmo nalazili u mr: tvom Orebiću, već u kakvom veselom gradu. Naša vri- jedna hrvatska omladina razaslala pozive i višoj i ni- žoj klasi, da zabave što bolje uspiju; i zbilja -od prve do zadnje zabave sve jedna ljepša od druge. Osobito nas zadiviše oni krasni kostumi, koje rek .bi da je majka priroda zdjelala na onako krasnim i nježnim dje- vama. Da pohvalimo jednu, pokudili bi smo drugu, jer u istinu, sve su bile lijepe, sve su bile krasne, da ljepše 247 | nijesu mogle biti. Zadnji pako dan i zadnja večer uprav nas je iz- nenadila. Poslije podne satirična rasprava i osuda te spalenje karnevala; u večer povorka raznih kostuma predvogjena našom milom hrvatskom zastavom, uz pa- lenje umjetnih vatara, to je bilo nešto divnoga:e bi moglo i u prvom gradu pristajati. Na plesn-pako pre- ko odmora iznenadiše nas gospogjice M. Mateljan,. A. Ive i K. Pasinović sa lijepim patriotičnim deklamaci juma kao da su rogjene glumice. Zatim udari umjetna kiša bombona, koriandola i serpentina, kojoj nije bilo nigda kraja. Plesalo se je dalje sve do zore i uvijek veselo, kao da je onaj čas započeo ples, a kad je na- pokon došao čas rastanka, reg bi da se je svima izvi- nuo iz grudiju uzdah: ,Zašto su ovi pokladi ovako svršili ?“ Hvala lijepa štov, obitelji Ivanišević koja nam je ustupila svoju dvoranu za plesove i bila nam u svemu pri ruci, ne žaleći ni muke ni truda. — Hvala g. I. Ma- teljanu koji nam je dao zadnji dan na svoju kuću i hrvatsku zastavu, — Hvala svim gospo- gjicama koje su sa svojim kostumima još više ukrasile dvoranu. — Hvala našim deklamačicama, koje su nas sred zabave još više zabavile. — Hvala orhestri & os0- bito njezinom vrijednom kapelniku g. Grgu Gjurgje- viću. — Hvala napokon plesnom odboru i svima onima koji su nastojali da zabave što ljepše ispadnu. Živjeli svi. M. Kopsić. Dubrovnik, 8. Marča. (lslet is Gruša do Mijeta.) Na 28. Februara bio (izlet iz Gruža do Jezera sv. Marije na Mljetu, Pridru-