vatska, vazda od onih, da mi je mjesto u zadnjem ra-
du, da radim, slušam i izvršujem zapovjedi pametnijih,
jer dok se bude slušati, biće i nade, da Dubrovnik
procvjeta u hrvastvu, a drugčije svako buzdo mišljeće
da je nešto, a da sakrije pravu svoju svjedožbu, da je
ništarija. poslužiće stroju perfidne bezočnosti, da se
baca blato na zadnje gospare grada Dubrovnika. Ima
i druga po srijedi; nije Dubrovnik odgovoran u svom
djelovanju samo za se, nego i za divotnu Boku Kotor-
sku, jer kao što je ugroženo poštenje skladnih Dubrov
čana pred opančarima u veladi, tako je i od vijekova
pošteni glas čestitih Bokelja. Svi Dubrovčani i Bokelji,
koji se diče Hrvastvom, jer se osjećaju Hrvatima, što
su po srpskim listovima? A reći, da i najsirotniji Bo-
kelj drži više do svoga obraza, nego i najgordiji lord engleš-
ki.- a sjetiti se, da je u svijetu malo krajina, gdje se cijeni
ponos i čovještvo, kao u divotnoj Boci Kotorskoj ! Pa
ipak politički filibustjeri učinili su opanak od karte i
prozvali su ga ,Dubrovnikom“, da pod taj opanak ba-
caju i ponos i čovještvo sviju, koji se nazivlju Hrva-
tima. da i od brkova poštene i čestite čeljadi pokušaju
splesti opute za opanke. Dubrovčani su, dakle, pozvani
da se prvi oglašuju, jer se pogane pogrde na čeljad
poštenu štampaju u ,Dubrovniku“, pod firmom dubro-
vačkoga imena, jer ovo više nije dopuštena borba, u
granicama objektivnosti i pristojnosti, ovo je agitacija
iz agenture ozloglašivanja i vrijegianja, da se sve po-
kori onamo njima drugčije, da će svačije poštenje pro
&i lovam mažako »pomušunukujju aulbušk

Van Dubrovnika se i to misli, da ga ovgje uprav
ulazi spor izmegju Hrvata i Srba. Ulazi ga obrana sa
hrvatske strane, a sa one njihove gloća, a zna se, da
je u Dubrovniku bilo uvijek malo pertfidije. Ona je ne-
kada stvorila i srpsku omladinu. Nje načelo, nije ideja,
jer svi, koji su bili za načelo i ideju ili rashodaše, ili,
varani i izvarani, razočaraše se. A jednom će se znati
i razumjeti, da je na cijelom slavenskom jugu bila naj-
veća i crna nesreća Srbima i Hrvatima u pojavi ,Srba
katolika“ i ,Dubrovnika.“

Kad se utišaju strasti, a budemo odaljeni od do-
gagjaja, da se bolje prosugjuju, svak će uvigjeti, da su
u ovom sporu baš Srbi katolici iz Dubrovnika napinja-
li uvijek najveću žicu, da su oni pravi kamen smetnje
i smutnje, jer ih predvodi perfidija i drugo ništa. bilo
radi osobnosti, bilo radi taštine, što bi htjeli plivati —
pa lijepo i na daski žambrlan4. Drugćije u ovom sporu
bili bi se uvijek isticali granom masline i cevjetkom lji-
ljana, jer su baš oni mogli i morali biti jedini most
pomirenju Hrvata i Srba, Naprotiv oni su uvijek dra-
čom izlazili na sredinu i rastvarali ponore, a ta sra-
mota od koje pati cijeli jug valia da se iz Dubrovnika
izvozi. iz grada, na glasu sa svojega slovi»stva i našin-
stva, baš za to što je htio biti ognjištem mira i lju-
bavi !? A jer Hrvati ne brane samo poštenje. nego
ustaju i proti toj sramoti, na Hrvate svega i svačesa,
jedinom namjerom, da se reče, da su Hrvati, kakvi su
i oni onamo, a oni su onamo savršeni slavenski Židovi
na slavenskom jugu. Sve za profit!

Spljet, Marta 1903

Antonije ili Antun (da bude dvostruko.)
RE Gana

Hrvatsko pitanje pred carevinskim viećem.

U sjednici od 11. 0. mj. prigodom proračunske
razprave. uzeo je rieč i zast. Spinčić, Počeo je svoj go-
vor hrvatski, a onda je nastavio njemački, Osvrće se
na pitanje o tajnoj klauzoli u ugovoru izmegju Austro-
Ugarske i Italije, po kojoj da se austrijska vlada obve-
zuje pogodovati talijanskom elementu u austrijskim po
krajinama. Ministar predsjednik se je na to pitanje bio
osvrnuo. Da je odgovorio kao talijanska vlada i rekao,
da je ugovor tajan, bio bi njegov odgovor lojalan. Ali
on je izkrivio interpelaciju, pa je na ovako izkrivljenu
odgovorio. Ministar predsjednik bi bo morao iz obzira
na hrvatsko i slovensko pučanstvo navesti ministra iz-
vanjskih posala, da izjavi, je li obstoji tajna klauzula ili
ne. On bi si morao u svakom slučaju oslobod ti ruke,
ako hoće da bude pravedan prama hrvatskom i sloven-
skom pučanstvu. Ili zar da se to pučanstvo preda na
milost i nemilost Italiji? Postojala ili ne postojala klau-
zula, prilike su u južnim pokrajinama takove, da se
mora reći, da vlada u istinu pogoduje talijanskom ele
mentu. Slavani su u primorju silom potiskivani, a nji-
hov se narodni osjećaj vriegja. Zastupnik vlade služi se

Ako pak njima zazubnice rastu, ako im srce vene za
ovom čarobnom zemljom, čuda nije jer što je lijepo
avakomu je drago a znajuć da je u hrvata veliko, te
piemenito srce; htjeli bi se osiliti, htjeli bi sebi priču
ježa i zmije usvojiti. Po toj njihovoj teoriji ne bih se
niti najmanje čudio, kad bi jedno jutro i Ameriku srb-
skom proglasili, jer i po ajoj dosta rasijane srbadije.
Kao što bi svaki hrvat lugjak bio koji bi srpsku hrvat-
skom htio nazvati, lugjak je takogjer svaki onaj srbin
koji Dalmaciju srpskom krstiti boće.

Ipak te utopističke misli u srpskim glavama vriju,
koturaju se, vrludaju. Bijedne glave ! Ma koliko se god
pepočile, ipak od buništa ni za mak €. A ko im uzrok
tome pruža? tko ako ne tvoja rogjena djeca, kršna hr
vatska Dalmacijo? Svojim popušćivanjem, svojim nehaj
stvom, dotle te dovedoše. Te krpine tvoje oni ti pri
boše, tn gorku suzu, oni ti natjeraše, oni te do jaza
dovedoše, oni te upropastiće, Amo masne plaće, tamo
udobna mjesta, onamo obziri, to su željezni čavli s ko-
jima te na križ prebiše, mučenice davna. Oh! taj obzir.
nesretni taj obzir, veleti je zala počinic, značaja pro-
gutao, umova zatrepao. U svojoj kući, čuda nevigjena
stidimo se imenom svojim krstiti, onim što smo, pri
gnati se. Na vašoj duši o pedagozi. učitelji preporodi
telji naroda, na vašoj duši o činovnici, svećenici i svi
ma koje mjesto u društvu zauzimali, tešla i preteška
osuda visi, ako nami narod takav podadete. a da ne zna
s kojim se imenom okrstiti ima. U hrvatskoj svojoj
kući i Bog i pravo siluju vas da polutanci ne budete,
već da se hrvatskim imenom krstite.

1 sve one krpe i krpice koje nam mržnja
prišila, a jednog se gezla prilivatite, da u hrvatskoj
Dalmaciji hrvatstvo kraljuje i kraljevati mor& pod slav-
rown vladajućom Habsburškom kućom. Sve što je dru
go to je izrodstvo to je namet.

 

u istarskom saboru samo talijanskim jezikom, a poslje-
dnji put nije držan uobičajeni pozdravni govor samo za
to, da ga ne mora zastupnik vlade držati i u hrvatskom
jeziku. Političke oblasti u Istri potiskuju hrvatski je-
zik iz ureda na korist talijanskoga. I kod zadnjega po-
pisa pučanstva se umanjenje broja Hrvata i Slovenaca
može tumačiti samo tako. da su oblastni organi hotimi-
ce izkrivljivali.

O sjednici 12. o. m. došao je u parlamentu go-
vor na hrvatsko pitanje. Ponajprije je zast Kvekić
predbacivao vladi, da stoji neprijateljski prama Srbima
u Dalmaciji. Kao dokaz navagja parnicu radi tobožnje
veleizdaje, počinjene jednom pjesmom, štampanom u
,Srgju“, kao što i parnicu radi istoga zločina, počinje-
nog tobož po srpskim gjacima u Dubrovniku. Srbi su
miran elemenat i doba je, da vlada s njima drugačije
postupa, a dok se to ne zbude oni moraju ostati u
opoziciji.

Zast. Perić osvrće se na rieči Korbera glede Dal-
macije. Bilo bi vrlo zanimivo znati, kojem slavenskom
plemenu spadaju dalmatinski ,Slaveni“, Ako je ministar
mislio, da bi Hrvati istom onda postali austrijsko zlato,
kad bi se odrekli svojih političkih i narodnih prava, to
moram izjaviti, da Hrvati nisu voljni prodati svoja sta-
ra prava na bečkom mešetarskom trgu. Govornik se
tuži na zanemarenje Dalmacije u proračunu, u koji je
uvrštena veća svota samo za — zatvore; zbilo se to
valjda zato jer se predpostavlja, da će porastom siro
maštva porasti i zločini. Vili često daje obećanji ali
ih ne drži. To je provokaciji, a neka wdlučujući fak-
tori ne uzmu stvar na laku ruku.

Gun i
e w .
Na Sudu njemački?!

Mjesni c. k. koli Kotarski toli Okružni Sud držo
se dostojanstveno sve do sad u pogledu jezika. . Barem
na našem Sudu švapštini nije bilo mjesta: kad bi stigo
koji bio spis (tražba, ponuda, molba i 0.) na njemač-
kom jeziku, Sud bi vratio natrag da ne razumije. Zad-
nji takov spis bio je vraćen pred jedno mjesec dana.
Nu na veliko naše čudo opazismo da nazad 15 dana
bi od mjesnog Okružnog Suda primljen jedan spis na
rjemačkom jeziku. (Želi li se datum i poslovni broj ?!)
Začudismo se. Ne možemo drugčije ovo tumačit nego
da je nehote bio primljen (a ne odbijen), te stoga upo-
zorujemo gospodu do koga je da pripaze malo bolje da
se u buduće što slična ne dogodi, jer ovaj put uzimlje-
mo kao nehotičnu pogriješku, dočim ćemo drugi put
(ako se dogodi) smatrati kao hotimičnu uvrijedu naše
mu jeziku i početak uvagjanja švapštine, ondje gdje joj
nema i ne može da bude mjesta. Dubrovćanin.

odo ratko

Postalia.

Od davnina je bio običaj po svim poštarskim u-
redima u Dalmaciji da se upotrebljava hrvatski jezik
kao službeni. Kao svuda tako nad«sve i u Dubrovniku.
To je uvijek bilo i nikomu nije smetalo, niti je ko i-
mo podloge i razloga da tome prigovori. Nu kad se
sasta terno: Francesci, Tebaldi i Perić, njima
je to smetalo. Oni stadoše danomice praviti kojekakvih
bezrazložnih i protuzakonitih zakučica, dok napokon
ne postigoše što su željeli, biva proglašenje fermana.
komu su oni sva trojica kumovali i kojeg su oni oba-
bili. Nu veselje ne potraja dugo i Izrajila: ferman bje
ukinut zaslugom javne štampe i časne gospode zastup
nika. Tada nasta velika žalost med ovom trojicom te
udri pisanjem po novinama i Ravnateljstvu ocrnjujuć
do zla Boga Hrvate činovnike. A gospoda u Zadru?
Mješte da nas oslobodi napasti, biva ove trojice, koji
svu pometnju učiniše, obori toljagu na Hrvate: Patataš
predlaže da se Ljubića iz Splita pošalje u Galiciju (!),
ali ne uspjevši mu premješta ga u Metković, Jeramaza
oca mnogobrojne obitelji premješta iz Metkovića u Ko-
tor, Kolombatovića iz Splita u Hvar a Franića iz Du-
brovnika u Zadar nakon sama dva mjeseca što je sta-
jao u Dubrovniku A što je uzrok ovim premještajima ?
,Raja je kriva što je živa“, krivi su jer su Hrvati.
Dočim je stanovitoj kliki slobodno da se razmeće, da
ge bani i da vrijegja. Francesci i družini slobodno je
derati se da je za njih provokacija kad ko hrvatski
govori, slobodno mu je da odgovara (kad mu je neko

Obzir mora prestati, ako ne hoćete da vam se
pjesnikom dovikne :

Velikaši, trag im se utrgo !
Raspre sjeme zasijaše go'ko

Vel kaši, grdne kukavice !
Postadeše roda izdajice.

Snami je i Bog i pravica, a svami, ako se ne opame-
tite, ko će biti !! Zar ćete biti tako maljušni, da ćete
se bojati više tugjinsk og krićanja, nego li kletve naroda'
svoga? Zar vam miliji obzir nego li majčino mlijeko?

Pogledajte kakav obzir on' spram vami imadu —
te se već jednom živjeti naučite, jer drugčije ožalošće-
nim srcem morali bi kazati, da ne ljubite domovinu svoju.
Kad bi ste ju ljubili, neli ste tako na svome pragu
obzirni bili jer ,omnia vincit amor.“

Ne zaboravite takogjer, da ranu, koju bi ste vi
napravili na svome narodu, stoput bi jača i pogibeljni-
ja bila, nego li ona od tugjinske ruke. Toga radi i pje-
va pjesnik (I. Tomić);

Boli strjela, moja družbo stara,
mislim, preboljet ću,
Ali toga prežaliti ne ću,
Da pa strjjeli, što me obranila
Vidim pero iz bratova krila,
Tugomil.

 

NOVI +PARTIT.“

Bože živi, blagosovi
Sad imamo partit novi;
Crljenijeh pun krovata
Na vrećama od patata,

Što će više profesuri
Što trgovci, što doturi?
Došlo 'e vrieme da se čisti,
Izjeli vas sočjalisti!

Što će puške, što kanjuli,

 

Što popovski ferauli,

natuknuo da bude umjereniji, jer bi  ,Crvena“ mogla
o njemu progovorit putem Dr. Martecchini) Martekini
mi je prijatelj, ali ako me stavi u ,Crvenu“, ja ću isto
š njom (ovdi izvali najprostiji izraz). Jeli Patataš zato
došo u Dalmaciju da ovako čuva naša prava?! Mi ipak
s naše strane preporučujemo gr. činovnicima (osobito
mlagjim) da se uvijek i u svemu služe jedino hrvat-
skim, našim domaćim, jezikom; zakona nema i nemože
da bude koji bi se tome protivio. A uza sve Patataševo
švapčarenje i talijančenje, pravda će ipak prodrijet i
naš će jezik, hrabri orao, slaviti pobjedu nad krepanim
mrcinama i strvinama.

Kako se iz petnih žila upire : nastoji da se po-
štarski ured iz nutra prikaže skroz patataško-puljiški,
tako na isti način i iz vana.

Na odjelu za predaju omota sve je ko u sred
Berlina. Ceduljica koja se prilijepi na preporučeno pis-
mo ili preporučeni omot sastavljena je jedino u švap-
skom jeziku: Ragusa N.ro . .* (bijeli papir, crna
slova); ceduljica koja se prilijepi na prešni omot is-
ključivo je švapska : , Ezpress-Bricfe“ (bijeli papir, cr-
veno pismo); ceduljica koja se prilijepi na omot s pou-
zećem sastavljena je takogjer ad usum termani:  Narh-
nahme“ (crveni papir, cruo pismo). Uručbena knjiga
štampana je jedino na talijanskom jeziku. Košici koji
prenose poštu jedino su fermanski: ,K. k. Osterreichi-
srhe Post“.

Mnogi su se dosad radi ovih i sličnih nepravda
i uvrijeda našemu jeziku pritužili na Ravnateljstvo (je-
dau za ur čbenu knjigu, jedan za omote, jedan za pis-
ma ili dopisnice, 2-3 za bizojave) ali pritužba je ostala
vox elamantis in deserto“.

Pred malo dana prijatelj pisca ovih redaka pre
dao je na mjesnoj pošti u razmaku od 5-6 dana dvije
dopisnice za mjesto sa hrvatskim grbom i trobojnicom.
Onaj. kome su bile namjenjene nije ih primio. Kako
su svršile ? I on se pritužio.

Dulcis in fundo.

Neki sam dan hodio na mjesnu poštu «la prepo-
ručim pismo. Na širokoj ulici“ namjerih se ni jednog
gtranca, koji se vrtio u Rada oko dućana. Spazih da
on nešto traži i vidjeh gdje piždri u tablicu ua voznoj
pošti, na kojoj stoji pisano , Frach!eu  Abgabe“ Stra-
nac progungja nešto (veselo) sam sobom i stupi unu-
tra Slučaj htjede te taj isti čovo dogje malo zatim na
listovnu poštu, gdje sam ja čekao red da preporučim
pismo, i stane. Na listovnoj pošti je pribijena uredovna
tablica: Brief — auf und ahgabe“. Stranac opazi nat-
pis i sa posmjehom na ustima zaupi: ,Gott sei Dank,
das ist doch gelungen“ (Bogu hvala, uspjelo je). Šta
drobiš, švapska oputino, dreknuh da se kroz cijeli Ured
razlijegalo, nije ti ,gelungen“ jok vala, i neće ako Bog
da, jer je narod ove zemlje hrvatski a ako sad Patataš
tvoga soja i plemena vedri i oblači, i to će prestat jer
naša narodna veli ,svaka sila za vremena“. (Ovo mu
okresah na njemačkom jeziku da me može razumjet)
Još ne izgovorih a on pobježe bez traga. Hajde, trag
ti se utro tebi i ovim nakaznim tablicama, što i hoće
ako Bog da, rekoh i odoh.

Svi poštarski i brzojavni Uredi u Dalmaciji a na
čelu im ravnateljstvo pošta i brzojava u Zadru imaju
tablice u hrvatskom i talijanskom jeziku. Iznimku pravi
jedino poštarsko-brzojavni ured u Dubrovniku! Zašto
ta iznimka? Zar se misli hrvatska Atinu sa takim nat-
pisima prikazat u njemačkom ruhu? Mi ne možemo i
ne ćemo da trpimo ovakove izazive te prosvjedujemo
i zahtijevamo da se ove nakaze odmah uklone.

P. S. Čajemo da će brzo ovamo stignuti u služ-
beue pohode gosp. Pattay. Upozorujemo gospodu na
Općini da se sjete te da mu za vrijeme boravka poša-
lju gajdaše cigane da mu pod prozorima otsviraju ,Die
Wacht am Rhein“ i ,Drang nach Osten“.

Dubrovčanin.

— m sm DOGO SOOB—

Neretva je hrvatska.

(Odgovor na odgovor g. Vlačiću.)
IL.

G. Vlačić se ljuti, št se pozivljemo na Dukljan-
novu kroniku; a i on se sam pozivlje na nju, da do-
kaže kako su Hrvati ubili kralja Zvonimira (u ostelom,
kakav bi bio to dokaz za srpstvo Neretve, g. Vlačiću ?)
Ako po sudu Račkog, Ljubića, Kukuljevića, Bašića,

Što žandari, što finance?

To su, vidiš, sve šprdance!
Što će srbi, što hrvati

Posidenti, impjegati ?

Svi koliko god vas ima

Propali ste : sad pred njima!
Ovo 'e partit silne moći

Koji 4rka do ponoći,

I još ima tu užancu

Da predika frate/lancu.
Ovo 'e partit silne graje,

I vescle trajne fraje;

Ovo 'e opa lijepa raca;

Quanti piglia, fanti amazza !
Ovo 'e partit, osim toga,

Štu govori: nema Boga!

Ter iznosi dokumenat ;

Da 'e Bog prvi , posidenat.“
Ovo 'e partit komunista,

I predteča nikilista,

Razvarodne partit smjese,

Da se Orlando srpski trese,
Ovo 'e partit što baš sade

Uz blagosov naše vlade,

Borit će se po statutu

Za .potencu“ crno-žutu.
'Ter će nam na prvi magja

Sankulotskog pun koragja

Činit tresku svud po gradu,

A na Pločam ,promenadu.*
Ala 'e divan partit: ovi,

Partit skladni, partit novi;

Crljenijeh pun krovati

Na vrećama od patat&! = "Šeremeta.

| nagnala vladu na

WW 000000000 m aoasmniajsiuisvioiinansmuammmnmmmmmmsn nno nn cn mŠIII]I]N]NBOEEEbAvio])]mllbbmOo

Gfrorera, itd. niš ne vrijedi taj ; zašto je sam
Rački u ,Književniku“ I. (str. 199.-227.) temeljito do-
kazao, da samo prvi dio ,libellus Gothorum“ nije po-
vijesti našoj od koristi, dok drugi dio, da je vrijedan
za povijest Raše i Duklje u XI. i XII. ste. Naročito
veli Rački, da se ljetopis može dabro upotrebiti za ze-
mljopis gornje Dalmacije XII. vijeka; a o tom se i ra-
di ovdje, naime, dali je postojala Črvena Hrvatska i da
li su Hrvati naselili svu starn Dalmaciju do Bara i
Drača ili ne, Pošto Dukljanin, živući u XI. vij. zove
svoju domovinu, Crvenom Hrvatskom“, onda je jasno,
da su Hrvati posjeli do Bara i Drača. Rački je doka-
zao, da ljetopis Dukljanina: potječe. vijeka.
: Ž slijede o i Cračić, Kukuljević, Klaić i
miči i a
pie to k < ovo vaspitano razlaganje Jovano-

Što Lacij, Mikoczi, Katalinić, Ljubić, Svilović,
Kallay i Rački u starijim djelima vele, da su Hrvati
seza!i na Jug do Cetine, to su krivo informirani po
Porknanedi, što smo u prvoj i ovoj raspravi dokaza-
i, opet Porfiroge i
RREEA rogenetu dokazali “je i Qtooa

Rački sam veli (Rad br 56 str 65): Hrvatska
država za Bakrorogjenoga prostirala se na Jug do Ce-
tine. (Ali mamoh dodaje.) Jeda li je i koliko je hrvat-
skog naroda živjelo izvan ove političke Hrvatske, nije
predmetom ove rasprave.

Glede Neretve i neretvanske krajine dokazao je
bjelodano Rački (o. c. str. 85-89), da je počevši od
Petra Velikog Krešimira, pripadala hrvatskoj državi sa
otocima Bračem i Hvarom. U listinama hrvatskih kra-
ljeva god. 1065.-1078. «pominju se Rusin i Jakov !) kano
pjupanus morsticus“ a drugi i ,dux A
Mariani ili Pagani su Naretvanci. Župa morska je ne-
retvanska. Kralj Zvonimir sudi i
tvanskoj krajini %) Još pda RE RE

Kralj Koloman potvrgjujuć prava splitske crkve
navodi i desetine ,Almissi usque Mucar“ (od Omiša do
Makarske.) 3) Rački ma to veli: Pošto se radi o po-
tvrdi starog prava splitske crkve, god. 1108. znači, da
je Koloman potvrdio privilegija svojih predšasnika:
Dakle dokazom nam je, da je neretvanska krajina za
cijelo bila pod narodnim hrvatskim vladarima inkorpo-
rirava u jednu državnu organizaciju. Pau listini od
11il. na čelu joj spominje se Koloman, splitski biskup
itd.; a Koloman nije prvi svoju vlast na otok Brač —
o kom listina radi — protego, slijedi, da je on s osta-
lom Dalmacijom i Hrvatskom na nj prešao pravom iz-
bora za kralja hrvatskoga. Pa još jedan dokaz iz XV.
vijeka. Ovaj je dokaz vrijedan ne samo za Neretvu, već
i za Hercegovinu, da je službeno držana. za hrvatsku
zemlju i pripadala hrvatskoj državi. Godine 1466. po-
ziva hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin Dubrovčane,
da potpomažu živežem i drugim potrebitim stvarima
njegove čete, koje su tada držale i branile od Osman-
lija grad Počitelj na Neretvi rijeci (nedaleko od Metko-
vića.) Veli im, nek potpomažu taj grad godinu dama i
tad će biti njihova republika sigurnija od Turaka. “)
God. 1468. dne 6. veljače izdaje kralj Matijaš namiru,
u kojoj potvrgjuje, da je dubrovačka republika dala
800 zlatnih forinti ,sa usdršavanje građa našega Po-
čitelja evanoga u rečenoj kraljevini našoj Hrvatskoj.“
Ad conservationem castri nostri Pochitel vocati in re-
gno nostro Croatie predicto ....) A ja mislim — a što
Vi mislite, g. Vlačiću? — da_je kralj Matijaš ipak znao, *
dokle se prostirala njegova kraljevina Hrvatska! Izno-
site Vi dokaze take. (Slijedi) N. Z: B.

 

—-

1) i 2, Documenta,

3) Kukuljević: Codex stati T M p. 8

4) Gelčić — Thallazy: Diplomatarium Ragusinum str. 638,

kojediškjočiii
RUSIJA.
Sa ledene Neve javljaju proglas, kog je

svome narodu razaslao. navješćaje ogromne re-
forme, koje će izvestit, da se

moći i sile sjeve!

ima mnogo godina pojavila živa želja, žurba i
na reforme. Osamnaest pokrajina i 78 okružja :do go-
dine 1890: imala su svoje zemstvo. Puk bi svako

godište imenovalo glasovanjem glasnike, ovi bi se
sakupljali pred E me S go-
dine i raspravljali bi, te bi odabrali komisiju koja IH
nadgledala ekonomične probitke dotične ine i

okružja. To je bilo uvedeno odma '
ai ali g. 1890 pom sublizu . ništa sve: po-
vlastice zemstva, i do rava otp samjesnicij.
Od tada sve ode sa zla na a Vlastela zapuštila sil-
no svoje imanje, da živu lagodno u, ovima; seljaci
Piti pijanstva zapuštili ono zemlje koja držali 'kako
tovi; lihvari isisali i jedne i druge i ispili im'svaki
zdravi sok. Od god. 1861 od sadri kmetovi bili oslo-
bogjeni robije do danas pogoršalo se je njihovo stanje.
SVEN su razvratne teorije i sekte, koje su nagnale
mnoge i mn na razne +razvratne k
Još jedino reedsti tij kao a pra ra e
mente propasti i raspada. Nasilnička uprava istinito ne
NePNa SIDE ah DA: ei
na skok, a ne no mogu imati groznije ,
dica. Jur se o oo rodi i nazad Pivrvrio8 sre :
neral Loris Melikov bio je gotov da uvede neke
Si it bi bu pripravile pat kostitucionalioj vladi.

cara i !

dA A.
kako da se je skamenila,
uz
a er
zu
slava i

koju će
nova

uz razvratno i
lahko bi mogle donijeti
razvrat i da bukne prevra!
će joint. kud će «k
veštit niko do
Caru

je

Boga ne