gp pravici ište. Drugi korak izazvat će za stavno pravu tadost uzduž cijele domovine, jer teško je rodoljubnoj duši gledati da dočim svakojaki močni, lukavi, bezdušni neprijatelji na nas kidišu, dočim dobar dio istijeh si- nova kako magjaroni domovini kopaju jamu, i vole je vigjeti prostom izmećarkom mješte da je vladika u do- mu svome, dotle i oni koji u srcu imadu domovinske ljubavi, i oni koji hoće da se žrtvuju na dobro domo- vine, i oni kojim je Bog dao dava volje i snage da odole svijem napasnicima i usreće rod svoj, mrevare se, gledaju se poprijeko, i čine da se do nikakva dobra nemože doći. Ovim riječima nećemo da prigovaramo, dapače živa je naša želja da zaborav i bracka ljubav učini da se to već nigda ne spomene, ali razočarani toliko puta ne da nam se pjevati ushićeno, i biti posve uvjereni da je prava, potpuna, neprelomiva se sloga do- stignula, što bi smo svom dušom željeli, jer u kolu ne- milih neprijatelja najgori je onaj koji na brata udara prsimice, dok ga drugi iza legja probijaju. Uhvamo da će darovitost prvaka našijeh u Zagrebu, iskrena njiho- va ljubav prama rodnoj grudi, a najviše ljuta nevolja svijeh opasati sedmerim pasom, da se više ne razdru- žuju ili do mrtve glave, ili do posvemašnje pobjede. Neka ti dobri, čestiti i plemeniti ljudi budu uvjereni da će onda i narod svojski se zavitljati posred borbe, a sili naroda nema te snage da joj može odoljeti. Ma- gjari su nam podigli nož za vratom, svoje nasilje be- zobzirno izvagjaju, nagoda nazad godina sklopljena, bila je toliko puta zapostavljena, iskrivljena, svojevoljno tu- mačena, osakačena, da bi za nas najviše poniženje bilo ili je priznati ili se na nju prizivati, te ako smo ljudi svi bi smo imali svijem silam nastojati da se zatrpa, da se izbriše, da je nije. Borba je dakle na smrt ili na život, a kad smo do te granice došli, otačbenici hrvati odviše imadu brige da tome odole, a da se ne osvrću koji od njih ima više zasluga. više dara, više moći. Neka dakle učine još jedan korak da sloga bude potpuna, nerazriješiva, i onda će ih domaća povijest spominjati ne samo harno, nego će ih predati potom- cima kao uzore poštenja. nesebičnosti, požrtvovnosti, jer su u otsudnom času znali domovinska prava bra- niti, silu odbiti, i sebi lica osvjetlati. I ako je naš glas malo važan, mi ih molimo, mi ih priklinjemo da složno hrle na poprište, jer dok traje nemila borba izdajica je svaki koji baca oko na braću svoju, a ne gleda na neprijatelja koji hoće da njega porobi i da mu kuću isprekovrati. Dobri Bog uslišio naš vapaj i učinio da glavni sinovi hrvatske kroz slogu dovedu zemlju svoju do jedinstva do neodvisnosti, do blagostanja. Zaključci središnjaga odbora hrvatske stranke pra- vai čiste stranke prava stvoreni u sjedni- ci od 20. Ožujka 1903. Listovi ,Hrvatska“ i ,Hrvatsko Pravo“ stapaju se u jedno glasilo. ,Hrvatska“ prestat će izlaziti dne 24. Ožujka 1903 a od toga dana dobivat će njezini pred- platnici ,Hrvatsko Pravo“. Središnji odbor se nada, da će privrženici obijuh stranakah u interesu što skorijega i čvršćega stopljenja njihova radosno pozdraviti i odobriti ovaj zaključak. Stvar je tekla ovako. Na poziv predsjednikov izvijestio je dr. Haramba- listovah“ i ćime proveo svoj zadatak. U smislu zaključka središnjega odbora o _ zajed- ničkoj organizaciji bit će za sada ,Obzor“ i ,Hrvatsko Pravo“ glasila te organizacije, Bude li skupština čiste stranke prava, koja će se obdržavati 7. lipnja 1903, na to pristala, sjedinit će se čista stranka prava i hrvat- ska stranka prava u jednu stranku, te će tada oba li- sta biti glasila jedinstvene stranke. Megjutim će ,Obzor“ i ,Hrvatsko Pravo“ raditi u duhu i pravcu velike skupštine od 29. siječnja 0. g. u Živo se preporučuje svim privršenikom oporbe, da se po svuda obdržavaju pučke skupštine za financijalnu samostalnost Hrvatske i da sazivači proti eventualnim zabranam skupštinah upotrijebe pravni lijek utoka na županijsku oblast, a proti nepovoljnim rješitbam župa- nijskih oblasti na vladu. Član središnjega odbora dr. I. Banjavčić priobću- je, da ga je zastupstvo grada Karlovca jednoglasno i- zabralo načelnikom, te želi, da se odbor izjavi o tom, da li bi grimio t«j izbor. Odbor jednoglasno izjavljuje želju, da dr. I. Banjavčić prihvati taj izbor, te mu u- jedno izrazuje svoje pot povjerenje. Na predlog d.ra A. Harambušića izabran je odbor trojice, koji će se urinuti za primjerenu obskrbu obi- telji hrvatskog publiciste i književnika pokojnoga Din- ka Politea. Neretva je hrvatska. (Odgovor na o a g. Vlačiću.) G. Vlačić veli dalje, da i Smičikias u svojoj ,Hr- vatsko) povijesti“ piše, da je rijeka Cetina bila granica izmed Hrvata i Srba u najstarije doba. Ali to nije is- tina. Evo što veli Smičiklas: ,Na jugu imamo za ime hrvatsko dukie i za razdiobu hrvatsku svjedočanstvo kronike pisa1e u Baru u XII. vijeku; koja južnu Dal- maćiju do Bura nazivlje Crvenom IHrvatskom, dočim je ona na sjeveru bila Bijela Hrvatska, Ovo nam je svje- dočanstvo tim dragocijenije, jer je na najskrajnijoj jv- žnoj točki Dalmacije, jer je iz dobe, kad se već nije ovdje vijala zastava, kralja hrvatskoga. To nam svjedo- čanstvo u potonjim vijekovima potvrgjuje sam narod uz primorje, koji je sačuvao ime hrvatsko, premda mora- mo i po jasnim svjedočanstvima povijesti ito priznati, da je s istoka ime srpsko — svojom državnom vlašću poduprto, — istisnulo na mnogijem mjestima čak do mora ime hrvatsko. Tim je veće svjedočanstvo za prvu naseobu naroda s imenom hrvatskim, ako se je iza to- liko. vjekova srpske vlasti i svačije druge to ime hr- vatsko dolje do Bira ipak sačuvalo.“ To su sve dokazi, koje mi ,ne navodimo, jer i ne postoje“, govori go- spar Vlačić, Zar ne?! Pisac nam zabavlja još, što navodimo veliku i ko- pnenu i pomorsku silu Hrvata za kralja P. Velikog Kre- šimira, pitajuć nije li to možda bila vojska Srba Nere- tljana? Porfirogenet spominje naročito da je krštena (iužna) Hrvatska imala tolika moć. pa je sigurno da id dio, a ti nijesu bili G. Vlačić mudrijaški veli, da hrvatski vladari ni- jesu imali svog novca, dok su srpski vladari imali sve zlatnih dukata. (I ovo je po g. Vlačiću dokaz, da je Ne- retva srpska; o tempora....) U starije doba nijesu vla- dari manjih država kovali svoj novac, nego je po njima kolao novac velikih država (bizantinske franačke) pa tako nijesu ni srpski, ni hrvatski vladari imali svojih novaca. Kasnije istom su se kovali novci i kod nas Hrvata. Prvi novci na slavenskom Jugu bili su skovani u Spljetu. Hrvati su imali prije novac vlastiti nego Srbi; »Moneta regis pro Sclavonia“ kovao se u Zagrebu i drugim kovnicama. (Vjesnik Arh. druš. sv. 4. str. 109. Dr. Brunšmad; ili Truhelka ,O slavonskim bahovcima,“ Glasnik zem. muzeja. Sarajevo). Poznat je i hrvatski novac ,moneta banalis.* Srbi su počeli 180 god. iza hrvat. države kovati nowc. Stje- pan Dragutin kralj srpski i brat mu Milutit prvi su kovali novce srpske. 1282, 3. maja tuže se Mkčani, da im Stjepan falsifikuje novce mletačke ostavljajnć novcu istu formu, samo što bi stavio ime Stephanus. O tim zlatnim srpskim novcima čujmo ovo: kad su se god. 1875 u trgovini pojavili tobožnji stwosrpski zlatni novci; branio ih je Ljubić. Danas je pak stalno ustanovljeno, da su ti novci zlatni srpski, dosta nespre- tno izvedeni falsitikati nekih prevejanaca, kojima je do toga stalo bilo, da učine što bolji posao. Jadan dio njihovih originalnih kalupa mabavljeun je kao dokazalo za to sljeparstvo za beogradski muzej. Ljubić braneći isprva taj novac, kako se poslije evo saznalo bio je zabasao, ne imajući dosti osjećaja za stil u umjetnosti. Kad se isporede ti zlatni novci sa srebrenima. «nda se iz stilističkih razloga vidi, da nijesu iz istog doba. (Dr. Brunšmid Vjesnik narav. društva N. S. Il 1897.) Ako g. Vlačić ne vjeruje Hrvatu strukivnjaku, nek se obrati za taj posao na priznatog i vatlpitanog srpskog stručnjaka g. Ljubu Kovačevića, ex-ninistra ; taj će mu isto potvrditi. (Slijedi) N.Z. B. mnm LI CLAŽSO S) —_ .. . . . « ve i Dvije pjesmice u ,Srgju“.") Srpski listovi sada prenose poznatu pjesmu Dr. Tro- janovića, radi koje bila je istraga, pa se s njome mo- žemo i mi danas pozabaviti. U toj pjesmi i ova je kitica: Omladino, braćo mila, Ti naroda snago prva, Složno, snažno, silno, srpski, Da strvemo gadnog crva. Nametnike, gamad ljutu, Da trjjebimo do istrage, Da ko sunce čisto sine, Lice Boke — majke drage. Ova je kitica i dala povoda istrazi. Viast je u ovome razumijevala nešto, što je poslije porekla, te tako, kad se ova kitica ne tiče Austrije, po izjavi ,Smotre“ i sviju Srba, ona se može ticati jedino nas Hrvata, jer na koga bi drugoga i ciljali, a valjda neće na iste Srbe. Prema ovome hrvastvo u Boci ,gadni je crv“, a Bokelji Hrvati su ,nametnici i ljuta gamad.“ Boka Kotorska od starine je dika Hrvata, i ako ih ima u njoj koji se i Srbima nazivaju. Čast svi ma, jer su svi Bokelji, pa koje stranke, ljudi koji drže do svoga obraza i ponosa; to baš i odvaja Bokelje u snća M; oma. nešankaui i slindni na na mađenja raći da ima Bokelja, koji su samo za to, jer nijesu :Hrvati, gamad gadna. Nijesu već radi toga, što su Bokelji, jer u Boci Kotorskoj ne ima gadne čeljadi. Ona ih di- vna krajina ne ragja i ne odgaja, i ako može biti po koja iznimka, kao i u našem slučaju. Dr. Trojanović ima biti sudio po sebi toliko i toliko hiljada bokeljskih Hrvata, ima biti on ono, što drugima prišiva, ali za nešto što mrči pojedini vlašina ne može odgovarati Bo- ka Kotorska. Hrvati u njoj Bokelji su od pradavne starine. Prošlost Boke Kotorske je hrvatska, a prvi korak nje- zin u eri ustavnosti, bio je da se hoće sjediniti sa Hr vatskom. Piše se svega i o otporu Bokelja proti Fran- cuzima, kad su im pritekli u pomoć Rusi, radi ovih i Crnogorci. Ali primorski Bokelji, koji su rado primili obranu Rusa proti Francuzu, nerado su gledali silaže nje Crnogoraca. Upamtila ih je Dobrota. Svakako, sve je to bilo iz mržnje proti Francuzima, ali prvi put, ne- koliko godina prije, pri prvoj okupaciji Dalmacije sa strane Austrije, u Boci Kotorskoj slavila su zvona, puške pozdravljale i razlijegale se pjesme diljem Boke, jer su Bokelji u Austrijanskome ćesaru pozdravljali kralja hrvatskoga. I danas Boka Kotorska hrvatski progovara; izu- zev brda, skoro sve je primorje hrvatsko, sa Kotorom sve važnije općine u rakama su Hrvata, a ovi Hrvati nijesu nikakovi komesari, ni žbiri, ni panduri, već slo- bodni gragjani, Ovi Hrvati Bokelji su od oka i ponosa, rei ih čovještvo i poštenje — a proti svoj ovoj po- štenoj čeljadi jedna balava vlašina izbacila je uvrijedu, da su gnusna gamad. Ta uvrijeda bila je titkana u listu Luka Zore, onoga, koji je nazad godina od ove čeljadi molio mandat, kojega su mu i dali, pa jer se više nije htjelo ostaviti narodni mandat u šaci jednoga špekulanta, doživljuju Bokelji Hrvati ovakih uvrijeda. U zadnjem pak ,Srgju“ ima još jedna pjenna ne- kog bezimenovića, gdje se prikazuju Srbi angjelima do- brote, poštenja, te iskrenosti, a na Hrvate swljivaju sve pogrde, pa num se na posljetku prijeti, akć se Sr- bima ne pokorimo, da će nas čudo snaći, da će nam se osvetiti. Ne bojimo se mi njih, doklen ih poznamo i do- klen smo ovako jedni prema drugima. Ali bi nas i na- še potomke snašlo čudo, kad bi ih pustili, da nam se oblizuju, da se nas prilijepe, da nam ugju % kuću. Tada jedino mogu biti opasni, jer im je busija u krvi, u ona na vjeru ,od po plitice“ im je začina u cije- loj njihovoj istoriji. ,Srgj“ je književni list. Dobro je, da se zna kakvi su i književni listovi srpski u sporu izmegju Srba i Hrvata. *) Neka g. Tresić, Torkvato i neki drugi očito vide koliko je bezazlena saradnja njihova u Srgju. O. U rt. Postalia. Na našoj mjesnoj Pošti i Brzojavu švapštine i pu- ljištine sve u šesnajest. Njemačkih natpisi više no u Onomadne smo iznijeli neke a zaboravili nadodat da se još za veću našu sramotu i uvrijedu nalaze na prvom mjestu, a iza njih talijanski a napokon kao za veliku milost tek na trećem mjestu dohode hrvatski. Da u Dubrovniku je ovako. Evo ih još nekoliko od kojih su neki takogjer na prvom mjestu a neki ne. Evo litanije : Na vratima c. k. poštarskog Ureda stoji tabla po- više skrinjice u koju se meću pisma, a na njoj piše naravno i njemački: ,Die Briefausbebung erfolgt eine halbe Stunde vor Abfahrt jeder Post“. U stubama po kojim se ide na prvi pod stoji tabla kao gore: ,Po- stanweisungen. Postparkassa im II. Stock“, Poviše br- zojavnog Ureda stoji tabla: ,Telegraf“ a kraj nje dru- ga: ,Telegramm-Aufgabe“. U sobi gdje se raspačavaju pisma stoji tabla kao gore: ,Brief-Expedition“. Na vi- še mjesta stoje table kao gore: ,KEintritt verboten“. U stubama po kojim se ide na drugi pod stoji tabla na kojoj piše i njemački : , Postanweisungen. Postparkassa“, Poviše sobe ravnateljstva nalazi se tabla kao gore: »Amtsvorstand. Reclamationen“, Gdje se primaju novci stoji: , Auszahlung“, a gdje se plaća stoji : , Einzahlung“. Poviše blagajne stoji ,Postkassa“. Jeli ili nije poso u redu?! Nas je mala briga da li je njemački na [rvom, drugom ili trećem miest= _T7 Mox-7-mt8m marm i ne smije da bude mjesta njemštini. Nas vrijegja tabla sa njemačkim natpisom na prvom mjestu isto kao ona sa natpisom na drugom ili trećem mjestu, te zato pros- vjedujemo protiv ovakovih nakaza-tablica i ištemo da budu skinute i da im se trag zametne. Onomadne opisah kako se i u nutrnjosti nastoji pošvapčit što više moguće i navedoh i opisah razne ceduljice sastavljene isključivo na njemačkom je- ziku. Zaboravih spomenut onu koja se stavlia na velike omote a da ne bi ko mislio da ona nije po fermanskom kalupu, spomenut ću je danas. Na njoj piše jedino švapski: ,Recomandierte“ (bijeli papir, crna slova). Ni- jesam tačno opisao one spomenute u pretprošlom bro- ju, te da ne bi ko posumnjao o njihovoj autentičnosti, opisat ću ih danas naknadno. Ona brzojavna: ,K. K. Telegrafen-Station“ sastoji se iz zelenog papira i crnih slova, a ona od preporučenih pisama: ,R. Ragusa N.ro . . .“ sastoji se od žutog papira i crnih slova. Na mjesnoj voznoj pošti nalazi se muhur jedino na talijanskom jeziku: ,I. R. Sezione delle Diligenze“. Takogjer u upraviteljstvu muhur koji se stavlja na spi- se fermanski je sastavljen: ,K. K. Post.-u. Telegrafen- amt“. A sad, dozvolite mi časni gospodine Uredniče, da Vam nanižem kako se udovoljava pritužbama stranaka i kako se iste riješavaju. Onomadne se jedan gospodin pritužio ma to što je uručbena knjiga sastavljena jedino u talijanskom je- ziku. Na njegovu pritužbu, njemu se nije ni riječce od- govorilo ; ali uručbena se knjiga promijenila. Vi ćete rijet: Hajde, fala Bogu kad je i tako! Nu _ počekajte, poslušajte me, pa tek onda zafalite Bogu (pardon Pa- tatašu) ako budete imat zašto. Jest istina, knjižica se promijenila, ali kako? Gora je nego prije. Prije na njoj hrvatskog jezika nije bilo a sad . . . . sad se nalazi m ive u uijeovu nav uu mu uo opauas pravu pu" zakonu da tu bude već kao da je tek iz kakve velike milosti tu umetnut. Evo kako se riješavaju pritužbe! Zar se je zato gospodin G. potužio na uručbenu knji- žicu, da je (mješte promijenit je kako je pred Bogom i ljudima pravo) onako nakaze i nagrde?! Nu mi se ipak na ovo ni malo ne čudimo, ti sad je taka era, osobito kad se osvrnemo na ovo: Tuže nam se mnogi trgovci, dučandžije i privat- nici na zloporabe jezika na pošti i brzojavu. Neki su se već pismeno obratili na ravnateljstvo pošta u Zadar. Nu koji ćete uspjeh da postignu ove tužbe, kad na ža- lost u Zadru na Ravnateljstvu pošt4 sjede ljudi koji su zakleti neprijatelji svega onoga, što je Hrvatu sveto i čim se narod ove zemlje diči i ponosi. Upozorujemo za to sve rodoljube da svaku nepodobštinu prijave nama i tuže na zapisnik glavaru ureda. Pošta i brzojav je tu zato da nam ide na ruku u svemu a gospodi činovnicima ima vazda bdit pred oči- ma paragraf i susretljivost prama strankama. (Je li i- stina gospodo Perić et Comp?) U ovoj ,susretljivosti“ osobito se ističe činovnik italianissimo Perić (povero diavolo ime ga izdava!) On na hrvatske upite stranaka odgovara uvijek jedino talijanski. A naš puk dobar pak premuči, ili što je žalosno neki počmu hrvatski, ali kad im ovaj odgovorj talijanski, tad i oni nastave talijanski. Preporučamo Dubrovčanima da govore na brzojavu i po- šti jedino hrvatski, a ako činovnik neće da im odgovo- ri, neka ga odma tuže glavaru ureda. Na pošti paka ima jedan jedini činovnik auto- nomo irredenta, koji se puno razviko ovo zadnje vrijeme. Dapaće je pred malo dana rekao: ,Crvena“ će , Hrvatska“ bit prisiljena moje ime donijeti velikim slo- vima“, Poručujemo mu da se opameti i da ne izazivlje bolje mu je, jer bi se moglo dogodit da na mjesto ve- likih budu mala slova a velike posljedice. Iutelligeuti paucća. Ostala gospoda činovnici, koja pripadaju u. snu velikoj Italiji i koji kade stanovitoj kliki u Zadru a amo su došli trbuhom za kruhom, nalaze se kod br- zojava, Kako oni postupaju u uredu donijelo je neki dan splitsko ,Jedinstvo“, a kako sa strankama. najbolji je pr'mjer ono što gori navedoh o Periću. Što se pak tiče službe, mi ćemo im samo natuknuti, da naša pre- zimena, koja primaju slatki dočetak — f6 (n, pr. Per-ić) pri primanju brzojava ne pretvaraju u — ich, a imena postaja, koje su im premetle brzojavku, da ne izopa- čuju kao exempli causa Benkovac. Drniš, Vrgorac. Sla- no u Bencovaz, Dernis, Vergorac, Slanno it.d. Preporu- čujemo im da ragje prevedu. Da ih se pita zašto ne prevedu, oni bi odvratili: Kamo sreće, da se dade pre- vesti! Da, ali se ne da prevesti pak valja udesiti duhu jezika ,del si“, valja sve žrtvovat načelu, pa ćak i ono što nije u njihovoj vlasti. Nedavno zaustavi me znanac iz jednog obližnjeg sela, te mi kaže jednu brzojavku i pita me okle je, brzojavka u hrvatskom jeziku a piše da stigla iz dali je iz Amerike ili iz Afrike. Gledam ja što je, kad Drvna BDolosa Niša tadan davlača. ni iz nu ni A- frike, rekoh mu, nego iz Arbanasi kod Kako kad tu ne piše, on će mi na to. Bolje ti je da ne znaš zašto ne piše, rekoh mu, jerbo da znaš zašto no piše, bilo bi ti puno žalije. ža Ovdje ćemo upitat g. Patjay, zašto je premjestio g. Franića poslije cigla dva mjeseca boravka u Dubrovniku ? Da nije možda ga to što se on usudio pisat hrvatski ?! Pitamo nadalje istoga gospodina zašto je neki dan g. Sikorsky (sada privremeni glavar ureda) promjenio činovnika M. s brzojava na voznu poštu? Da nije zato jer se pomenuti čimovnik .poslužio hrvat- skim jezikom u službenom posla?! S U toliko uza sve ove anomalije talijanska klika sada slavodobitno tere ruke prijeteć, da će svi oni koji hrvatski pišu biti premješteni. Ne znamo tačno koliko je u tome istine, ali kad poznata ttumbeta-Perić go- vori, ima bit da se nešto kuha i vari. Ne znamo kako je po drugim gradovima i selima u Dalmaciji na Pošti i brzojavu; u nas je ovako, ali sudeći po nama mislimo da ni drugovdje nije puno bolje. Mi ne možemo više dalje snosit i mučat na ovake ne- pravde koje nam se danomice kroje na uštrb našega jezika i naših prava, te zato podižemo prosvjedujući glas preporučujući našoj: gospodi, zastjuvoicime dipattu“i izbave iz ove doline švapčarenja i talijančenja. Dubrovčanin. Dopisi iz Cavtata. Nastavak o našim prosvjetiteljima. »Veritas“ u opće cijeni da se ispravcima .naše ,0pćine može pružiti malo vjere, jer oni što su: ispravak »Potpisali nijesu tobože znali što potpisuju ::Donačel- nik Glavić malo je kad u Cavtatu, a i onako malo ,Zna, Divizić je dužan općini, Šapro i Pasković nezna- ,du ništa, a jedini Božo Vragolov koji bi nešto znao, ,leće da se prti jer vidi da se slabo ide.“ I ,Veritas“ cijeni da kad je članove upravitelj- stva umalovažio, oklevetao, da je tim dobio razlog. — Crne pameti. — Nego razbistrimo malo zašto ,Veri- tas“ štedi Boža Vragolova. kad je i on član naše op- ćinske uprave. — E, pobratime dragoviću, to su posli e Boško ima tri brata, tri zgoljna vlaha pa nije shodno metnut ga u balicu ludih i nepoštenih. — Ali stani malo. — Ako se ne varamo i Boško Vragolov potpisao je ispravak naše općine, po kojem su sve laži štogod je Veritas“ pisao. — Ele:i ti Boško nije ni- malo zahvalan. — ,Veritas“ ga štedi, a on ,Veritasu“ da laže. Zaludu, valja priznat da j* i Boško neznalica t. j. da i on uživa beskamatni zajam iz općinske bla- gajne, ili da , Veritas“ laže. Jedno od to dvoje ima biti, pa eto te tamo biraj kako znaš. — Samo nemoj pametno. . Nego što služe svi mogući dokazi kad ,Veritas“ i opet hoće da je naš tajnik i blagajnik. : - Naš tajnik nije nikad držao niti drži ključe op- ćinske blagajne. I to je dokazano, a ,Veritas“ opet hoće da on drži oba dva. " \ Tajik Je bio zamoljen od. općinskog načelnika da bi utjeravao i vodio račune o nekim manjim općin- skim prihodima (globe, nadnice, sjemenje i t. d.) i taj- nik je to činio sve dotle, dok je vidio da su ga neki srbi počeli i u tomu sumnjičiti, pak je predao molbu da ga se toga riješi. Dakle uslijed tajnikove molbe, Vi- »Veritas“ i njegovi drugovi to sve dobro snadu a ipak hoće da je drugčije. Pa kad hoće neka im bude. Zaludu je cruca umijati, gubi se i sapun i trud. U Ir. 3. ,Crvene Hrvatske“ rečeno je ski prihodi zadnjih godina iznose od prilike na godinu, dakle po računu ,Dubrovnika“ u 3 114000 K.; a jer se u ispravku općine tvrdi da dišnji prihodi iznose 141000 K., mislite da je to važan dokumenat. Zašto....... Da se dokaže »Veritas“ ludov ? | Najprije ,Crvena“ nije organ iznosila općinske račune, & i onako tuslovlja. Mi koji pratimo s i i sš i e | s okolo 38000 K, na godinu, a tako i jest, tek zadnje godine 1902. općina imala izvanredna za škole u Močiću i Uskoplju i prireza na pod Antonelli & Dreossi (preko 20000 K.), 'To je dakle ,Veritasovih“ 27000 K., koje samo jedan dio owoga što su naši na općini Već je jednom bilo rečeno da je odaslanstvo ba sa odvjetnikom Dr. Svilocošsi pr : li di mane (osim štipendije, redara i ueko svote sa sli obala ROO K, na koje ni ijeće ni Zemaljska Vlast pije se niti umu načni račun za g. 1902. niti je bio niti je mogao biti uregjen, po čemu onđa ,Veritas* hoće da se pretičak 1902. unese u predračunu 19087 Vidi se da Veritas“ : "