koga krune za svoju politiku u okviru. Znade se, Bo- gu hvala. da je politika ,Crvene Hrvatske“ istovjetna s onom sviju poštenih Hrvata, da se Hrvatska prisaje- dini sebi sve svoje česti, domogne slobode i jedinstva, i da su proti toj politici vlade: u Beču, u Pešti u Za- dru, u Zagrebu i u Sarajevu. Sve ove vlade neće ni da čuju o politici hrvatskoj, na svakom koraku rade da ubiju hrvatsku individualnost. tako da i one vrlo rado ističu slavenst vo nad,hrvatstvom, osobito Dr. Korber u parlamentu. Pisanje i pravac ,Slavenske ,Mi- sli“ pak identičan je ovom mišljenju i pravcima gori- spomenutih vlada. U nas to svak živ opaža. »Slavenska Misao“ ipak piše, da su njezine na- mjere plemenite, računajući na onaj svoj farize- jizam i bizantinizam, kojim opake namjere proti 'hrvat- skome narodu zaobliva sa stereotipnim frazama brastva i solidarnosti. Da je toga ,Slavenska Misao“ bi se daj- budi najviše oglašivala za braću u Istri, posvećujući im članke, mjesto po malo redaka, te bi barem isticala pi- tanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom, što joj pre- poručujemo, radi nje. Znade se. da ni bečkoj vladi ni- je milo, da se rešeta istarsko pitanje, a da je svima vladama mrsko pitanje našega sjeđinjenja. Baš za to »Slavenska Misao“, da je ona. kakovom se prikazuje, morala bi biti s Hrvatima proti vladama, a kad tamo i u tome je njezin pravac složan s pravcima spomenu- tih vlada. To je — dok ne govorimo da je ,Sl. Misao“ plaćena iz Beča ili iz Pešte — veliki razlog, da odrje- šito pobijemo i daleko mnenje, da je plaćena iz Rusije. Može se dati, da ima kojeg privatnog dobrotvora ili dobročinku, ali i u tom slučaju valjalo bi zaključiti, da pomažu ,Sl. Misao“ iz mržnje na Hrvate, premda mi rado dopuštamo i baš vjerujemo, da ,Sl. Misao“ ne prima ni od koga pomoći, nego da ima dosta pretplat- nika megju hrvatskim protivnicima, kojih je zaista mno- go. Ako se takovim pretplatnicima diči Hrvat Jakić, evala mu! RESET — am Edna Hrvati i ,,Srbi“ (Vlasi) u Bosni i Hercegovini. U. Još ,Srbi“ zahtjevaju od Bosanske Vlade, da im predaje u rukovanje upravu i nadzor grčko-istočne ,,b o- goslovije“; pa i neće da nikako znadu. da nad tim bogoslovnim zavodom imade nadzora niti same njihove Vladike, a o vladinom kukavnom nadzoru, niti da čuju, jer vele, da je to sve na veliki uštrb njihovog grčko- istočnog svečenićkog podmladka, njihove crkve i njiho- vog ,srbskog“ naroda u Bosni i Hercegovini. Dakle nitko ne smie, da im se mješa, nitko da ih madzirava; nitko ne smie da im postavlja tamo nastavnike, već sve hoće samostalno. sve u čisto veliko-srbsko-crnogorskome duhu; a glede pako katoličkog ,Bogeslovija“, naravno, sve mora da bude suprotno onoga, što oni za sebe traže. Neće Bosansko-hercegovački ,Srbi“ (Vlasi), niti da duhovni sudovi, konzistorije, budu pod ičijim nad- zorom: neće, da nikakova Vlast pod nebom, imenuje njihove članove; neće, da im zemaljska Vlada opredje- luje plaće iz zemaljskih prihoda, jer vele, da je to sve od najveće štete po poredak u ,pravoslavlju“ i svećenstvu mu. Dakle, katolicima neka se Vlada slo- bodno mješa kod postavljenja kanonika, biskupa, profe- sora bogoslovija it.d.; ali njima ne, nikako, jer je to nepravda; jer to Vlada radi na zator ,srbske“ vjere i nSrbskog“ naroda i njegove budućnosti 'u Bosni i Hercegovini ! »Srbi“ traže, da im Bosanska Vlada uvede izklju čivo ,ćirilicu“ u svima uredima u zemlji, jer da su ) "Čisto srbske zemlje“, pa se ćak i Caru žale u posebne ,Memorandume“,!) kako im Vlada to- bož ograničava uporabu ,srpskog“ jezika, jer da se u- nutrašnje uredovanje organa zemaljskih vlasti ne vrši na ,srbskome“ jeziku, već na inostranom i nepoznatom narodu — njemačkome i hrvatskome jeziku; a da pra- ma ,srbskome“ narodu vladini organi. koji su sa ino- stranstva (?!) došli (Hrvati), toliko kvare njihov ,srp- ski“ jezik, da je isti u više prilika narodu ,srbskome“ posve nerazumljiv (?!). Dakle bosanska Vlada radi ne- pravedno, postupa nekorektno, jer je imenovala u te čisto hrvatske provincije neke činovnige rodom iz Hr- vatske. Slavonije, Dalmacije, Sriema, Istre it.d. — Va- ljalo im se toga radi potužiti Caru i Kralju u Beču (*?), pa i Pruskoj Rusiji (?) i cijeloj Europi, (*) : što ta ,ma- činska“ bosanska Vlada, neće da izključivo upotreblja va u službene poslove ,ćirilicu“ i \,govedarski“ njihov jezik. Bravo; bis, braća Srbi!!! (Slijedi). Dr. J. XK. 1) a) Memorandum srbsko-pravoslavnih crkveno-školskih ob- štiva iz Bosne i Hercegovine; — b) Drugi Carski Memorandum; — «) Preči Carski Memorandum (sve ćirilicom). 2) Ip. cit. 8) Vidi: Rovinsku, Bosniš-Gercegovina. Petrograd, 1902 (ruski, 4) Vidi: M Spalajković, La Bosnie et | ilčračgovice. oo o. + a a Jagić i Srbi. Naši prkos Srbi naljutiše se na glasovitoga sla- vistu Jagića. Zašto? Jer je nedavno izjavio u novinam : u staroj Srbiji imade malo Srba; nego da je ogromna većina Albaneza. Pa po tom, da je kosovski vijalet t«- ko rekuć izgubijen za Srbe, a kako i po Macedoniji imade malo Srba: to nije ni čudo, da su se Srbi dali na pustu viku i denuncijacije Turskoj i Evropi proti HBugoerim, kao što i Albanezim. U to se oni i razumiju. Nije Jagić prvi koj je opazio, kako srbskog življa po- nestaje. Da se on gubi ne samo po Staroj Srbiji i po Macedoniji, nego i po Bačkoj i po Banatu i po hrvat- skim krajevim. Recimo po Sriemu i oko Belovara. To je javna tajna za svakoga. Ne uzmiću oni pred gordim Arnautim, gdje bi se trebalo junački oduprieti, oni uz- miču po Ugarskoj; kraljevini Srbij pred žilavim Ru- munjim, a u Sr.emu pred radinim Švabim. Tu bi oni trebali uprieti ozbiljno; nu toga im se neće; već oni pod tutelom magjarskom hoće da do iztrage iztriebe Hrvate, u to ime osnovaše u Zagrebu srpsku banku. Nadamo se u pomoć Božju, da će se oma i na Srbim podpunoma obistiniti: da tko neće brata za brata tu- gjina će za gospodara. Bio taj tugjin, Magjar, Rumunj oli Arnaut ljuti. Arnauti danas su na glasu. Poslije Bugara glavnu ulogu igraju na Balkanu. Taj najstariji narod na bal- kanskom poluotoku ošvijestio se je: te radi za sebe. Akoprem su oni uz Tursku, to ipak za sebe rade. Pre- ko njih ni Evropa ne može na dnevni red preći. Oni su tu. Snjimi se mora računati. Ta se i računa. Misli se o njima i brine se za njih ne samo Turska nego i Austrija i Italija, da ne zaboravimo i Crna Gora. Pjesnik ,balkanske carice“ i te kako gleda onamo, onamo za brda albanska kažu, da i para ne štedi : gdje se radi o propagandi albaneškoj. Doduše bolje bi uči- nio, da te pare troši na svoje jadne Crnogorce. Po Cr- noj Gori gladuju. Ne čujemo, da bi Rusija ali tko dru- gi slao žita, jer da su nekada slali; pa da ga je siro- tinja morala kupovati. Stoga da je i Rusija uzkratila svoju pomoćnicu ruku. Mi toga nebi spominjali, da ni- jesmo toga čitali u jednom uglednom ozbiljnom bečkom listu na uvodnom mjestu. Taj list je odviše savjestan, a da bi što takva podmitao. Pa nam se je dalo na žao, gdje se može o Gospodaru Crnegore što takva pisati. Blaženi Srbi! Jagiću se zamiera, što istinu piše. A dok je mi- lovao Srbe na uštrb Hrvata; tad je bio milenik srbski. Pišući o Jagiću, kažu da je za Bachova vremena pro- gonstvo trpio. Vidi se, kako ni toga ne znadu, da nije bilo za Bachova nego za Rauchova vremena. Nu nije baš mnogo stradao. Koliko se je nastojalo, da dogje na novo ustrojeno sveučilište hrvatsko u Zagrebu, i što mu se sve nije nudjalo, a on nije htio. A jedino radi taštine nije htio, Možda će pod stare dane dozvati se pameti, u tom će mu i Srbi svojim bezobrazlukom pripomoći. otjid 4 o — Neretva je hrvatska. (Odgovor na odgovor g. Vlačiću.) V Najveći nesmisao kaže g. Vlačić, kad tvrdi, da su Hrvati imali samo časovite vladare; to ne hrvatske kr- vi, već madžarske! Počevši od slavnog Tomislava (po- četkom 10. vijeka) pa sve do junačkog Petra Svačića (koncem 11. vijeka) znademo za gotovo neprekinuti niz hrvatskih kraljeva; ta to nam Rački u Dokumentima dokazuje; a istom 1102. došao je Koloman po ugovoru na hrvatski prijestolj. To je već i vrepcima poznato, ali nije vaspitanom g. Vlačiću. Što pape i ostali zapadnjaci nazivlju hrv. vladare prex“ a državu ,regnum“, to g. Vlačiću ne znaći ,kralj“ ni ,kraljevina“, već na prosto država (t. j. Vi bi htjeli, da znači državicu, manju od Crne Gore, Brda! U osta- lom i to vam je dokaz, da je Neretva srpska? Inače, što to spada u raspram ?!) Možda i ovo znači vladar, knežić, a ne kralj; ako Krešimir se zove: Ego Cresi mir, Stephani regis filius, divina favente elementia rex Dalmatiae Croatia eque (Documenta str. 51.), Pa- pin poslanik Gebizon koga krunio za kralja? Mi zna- mo, da je :076. okrunio Zvonimira za kralja hrvatsko- ga. Da Hrvatska nije bila kraljevina, zar bi se Kolo- man, postavši vladarom Hrvatske i Dalmacije, zvao ,rex Ungariae Croatiae et Dalmatiae“ dok se prije pisao samo ,rex Ungariae ?“ Pisac zabavlja čak hrvatskim kraljevima, da je za njih propala slovjenska služba Božja. Zar su oni bili krivi? No vidimo, da je ipak do danas služba slovjen- ska sačuvana bar djelomično; a bila bi i više, da je Rim sam ne progoni. Papina moć u sredn'em vijeku bila je velika, pa su često svjetovni vladari u borbi s papama povukli kraći kraj. Pa da su kraljevi hrvat- ski branili slovjensku službu Božju; ne bi im išlo u raboš. Pisac navodi sud Smičiklasov o smrti kralja Zvo- nimira (to i o službi Božjoj, mislim sve su ,historijski dokumentovani razlozi, da je Neretva srpska“ !). Pa što dokazuje tim? Ništa! Zvonimir je ugrabio hrvatsko prijestolje legitimnom baštiniku krune, s pomoću pape i sveštenstva, pa zato se i oslanjao na njih; bio je kle- rikalac; i stog Latinima u svem popuštao, samo da se održi na prijestolju. Stoga nije ni najmanje čudo, što ga je narodna stranka srušila, (Slijedi) N. Z. B. DORE Neka se zna! U zadnjem ,Dubrovniku“ ima vijest, da je otvo- ren tečaj za učenje pjevanja djece, te ko želi upisati svoje dijete da može doći u stanovite ure. Na prvi mah se čini da je to lijepo, te da će se djecu učit note i pjevanje, ali stvar stoji posve drugačije. Naša srpska bratija danomice gubi terena, kako što je i naravno, jer se istina može zatajati, ali za malo, jer kasnije sama jače oskače. U našemu gradu koli mladost kad radi, curice kad šiju, djeca kad se igraju i svak još od dav- na pjeva naše mile hrvatske pjesme, a za ,srpske“ se nije nigda ni znalo. To je ono, što našoj bratiji smeta, te pri svojoj očitoj propasti da se barem prividno uz- drže, laćaju se svakih mogućih i nemogućih srestava, Tako je i sa ovom pjevačkom dječijom školom. Nije to škola za pjevanje u kojoj če se mlada srpčad učit note i pjevanje. To je škola u kojoj se mješte pjevanja u istinu uči — revanje. Tu se nije treba dolazit upisivat, nego može doći koje hoće i čije hoće dijete, tako da tu ima svake djece, uprav dječurlije, a ne uči se ni note ni pjevat, nego ih se uči na uho revat kojekakve prekobrdske pjesme kao n. pr. ,Rado ide“, ,Onamo, onamo“, ,Vesela je srbadija“ i slično. A kamo li tečaj za učenje pjevanja djece!! Žalimo jedino. jadnog učite- lja koji je tu primoran (jer čovjek mora da žive i da hrani obitelj) derat se i dangubit s kojekakvom ulič- nom dječurlijom. Evo na koji način naša bratija hoće da posije po gradu pjesme, koje nijesu i neće nigda uhvatit korijena ongje gdje im mjesta nema i gdje tlo za njih nije, jer »prosugjenica nikad kao usagjenica“. i e TA Postalia. 1 gospar Sikorski, viši priglednik pošte u Dubro- vniku, kao zamjenik fermaniste gospara Klima, rek bi, CREE E TIT hoće da zaigra novo kolo u dubrovačkom poštarskom uredu, uz diple dolo poznatih talijanaša in capite glasovitog Franceschi-a a i u svakom pogledu za mi- | rovinu prezrele jabuke višeg oficijala Chirigina; te — kako javismo u prošlom broju — počeo i on da pre- mješta činovnike i da ih miješa po osijecima ureda sa- mo zato što su Hrvati ili što hrvatski proslove u službi. Našlo se u Zadru naduto čedo negdašnje signo- rie, član bivšeg iredentističnog društva ,Unione“, či- novnik na brzojavu, koji ne zna u brk svim opstojećim propisima ni beknuti hrvatski, ali dabome koji bere platu već od 25. godina i koji je mezimče na zadar- skom Olimpu. Ovaj na službeni upit na hrvatskom je- ziku sa strane dubrovačkog brzojavnog činovnika našao se uvrijegjenu njegovim dinastičkim osjećajima prama kralju Manojlu i tužio se famoznom Franceschi-u da se je taj Hrvat u hrvatskoj zemlji usudio oslovit ga na hrvatskom jeziku, premda on ne zna hrvatski i kao za- dranin nije dužan da pozna ,jezik sluškinji“, a to jer austrijski temeljni zakoni ne vrijede za Zadar, pošto Zadar ne pripada Austriji .već alla madre patria, a ta bi bila Italija! Franceschi ne budi lijen pak zadipli; a moj ti gospar Sikorski brže bolje premjesti činovnika Hrvata ! Oh kako je revan gospar Sikorski kad se tiče proti Hrvatima a sve da bolje zadovolji sinove della citta ducale: Ko bi se nado od njega?! Onako poni- zan, onako miran. reko bi da ne bi ni mušici naudio.... a kad tamo! 1 sami cijuk zviždulin& dostatan je da uloži svu njegovu vlast da zabrani govoriti hrvatski. On, naš Pilato, nevin u svemu, uvijek sa slatkim po- smjehom na ustima kažu da još čeka na novo mjesto la može bolje proslijedit sa pismenim (usmenim je već počeo) fermanima proti Hrvatima. Nu otkrio je karte: vidi se sada da je i on fermanista. da je i on kumo- vao glasovitom fermanu gospara Klima, pak mu sva ulagivanja i farizejstvo ne pomažu. Tu su fakta: oneto kazni činovnika samo zato što je proslovio hrvatski, te na taj način zabranjuje i bez da daje formalnu pisme- nu ili usmenu zapovijed govoriti i pisati hrvatski. Što nijesu mogli gospar Tocilj i gospar Klimo di felice me- moria sa njihovim fermanima, to sad hoće gospar Si- korski potajno silom. A dok to radi, kune se i prekli- nje kako je on pravedan, kako je on nepristran i sve sad ovako sad onako mijenja ono bezazleno lice kako to okolnosti zahtijevaju! On proganja radi hrvatskog jezika činovnike, a pere ruke. Oh taj naš dobri i bla- ženi Pilato! Brzojavni osijek dubrovačkog brzojavnog ureda izgleda kao filijalka pokojnog zadarskog ,Unione.“ Tu su koncentrirani svi činovnici ,dell' avita coltura“, koji su prouzrokovali ferman gospara Klima i premještaje i promjene Hrvata činovnika. Tu se piri i potpiruje proti činovnicima Hrvatima, tu se ovi vrijegjaju, otole se daju nalozi manjim brzojavnim postajama da samo talijanaše, a brani im. se i pisnuti hrvacki. Sve se to radi pod presjedništvom Franceschi-a i njegovim adla- tusom, onim biserom od Chirigina. To mirno gleda go- spar Sikorski, mirno gleda i u duši se smije kako to sve lijepo napreduje bez pismenih i usmenih fermand. Nu zaboravio je na sve propise ina njegovu služ benu vlast naš Pilato kad se tiče talijanaša, a zli jezi- ci kažu da je to zato što on nema nad njima vlasti, pošto je on viši priglednik pošte austrijskog ćesara i hrvatskog kralja a oni su talijanci te kao takovi po- dložni su svome kralju Manojlu ili talijanskom konsulu ! Mi to ne vjerujemo, ali smo uvjereni da ih on ne će da promjeni sa brzojavnog osijeka (i ako bi ih već odavno imao promjeniti na druge osijeke po opsto- jećim propisima, kad i ne bi oni sve to radili i kad i ne bi nikad bio izdan ferman) jer njega nije volja i jer je ta ,Unionina“ filijalka pod pokroviteljstvom gospara Pattay a i generalnog štaba na Zadarskom Olimpu, ko- ji — kako je već odavna poznato —. ljube hrvatski je- zik, hrvatski narod, hrvatsku ovu zemlju i Hrvate či- novnike onom ljubavi, kojom sve to ljubi ostala ta- lijanska. iredenta! A što kažete na ovo, gosparu Sikorski ? Zašto ono vaše pero koje toli fino germaniše i samo germaniše bilo u uredu bilo u izvješćima na Ravnateljstvo Pošti ne napiše dva slova Olimpu i ne opiše što sve radi filijalka ,Unione“ u brzojavnom_ osjeku ureda koji vi vodite, te zašto ne predložite na primjer da se gospa- ra Chirighina pošalje u već davno zasluženu mirovinu, a da se Franceschi-a digne sa presjedništva filijalke te da ga se stavi ma koji drugi osijek, Zašto se Tebaldi-a, Pericha, Secco-a, Heina i družinu već jednoč ne ma- kne sa brzojavnog osijeka ine razdijeli po ostalim osje- cima?! Ali da, u velikoj revnosti da zabranite pisat i govorit hrvatski i da progonite činovnike Hrvate, vi ste na ovo zaboravili ! 1 još obraza imate stupit u Hrvatsku Čitaonicu“ i pogledat u oči Hrvatima!!!! A što kaže na ovo gospar Pattay? Zašto se ba- rem on jednom ne makne u sjajnoj njegovoj , Kanzlei“ proti talijanašima, već sve svoje umne sile troši sao i uvijek prot: Hrvatima ? On je i sam ukinuvši ferman, priznao ono što i zakon priznaje i ako teška srca, da se hrvatski može pisat i govorit u službi do mile volje, kako što se je od davna pisalo i govorilo. Na temelju dakle kojih pro- pist može sada jedan prosti (ili ako hoćete i viši) pri- glednik kaznit činovnika zato što hrvatski govori ili piše ? Kako se to može trpit i podnosit: zašto se go- sparu Sikorski ne pritegne uzda? A kako pak go- Spar Pattay trpi u službi činovnika koji ne zna ni rijeći (jeste li razumjeli ni riječi) hrvat. ski, pa makar taj jezik bio i za nj i za njegov gene. ralni štab ,la lingua delle serve“? Zar možda i gospar Patty kao taj zadarski zviždulin i kao Franceschi, Cbirighin 6 compagnia ' bella smatra provokacijom ako ga se oslovi hrvatski? Bilo bi, mislimo, već vrijeme da se ovim i sličnim zloporabama vlasti stane na kraj i nauči toli gospodu upravitelje koli potčinjene im činovnike talijanaše oda već jednoč bude konac sramotnoj i nezakonitoj hajci na Hrvate činovnike, Maknite se zato, gosparu Pattay, i izdajte shodau okružnicu podregjenim da se hrvatski može pisati i go- voriti do mile volje u službi kako se je i dosad moglo is E EEAS A RA sez dobra majčica učila Boga molit, jezikom punim i slasti, jezikom koji nam naši kraljevi, naši velikani u amanet ostaviše: jezikom hrvatskim, samo hr- vatskim Zakon vam to dozvoljuje, a niko vam ne brani, jer ni pismeni fermani Tocilja i Ghe- taldi-a, pa ni Sikotskia ni sam Pattay, ni svi ostali slični pigmejci nijesu kompetentni ni kadri da vam za- brane ono što vam Bog i Pravda daje a ora izričito jamči. Eto ferman je Tociljev povučen, ferman je Kli- mov povučen a ista će e stići sve slične zlopo- rabe usijanih glava, jer toga nema koji bi u brk Bogu, našemu hrvat-kom kralju, zakonu i pravici mogao za- braniti da ne pišete ili ne govorite u uredu hrvatski. Gledajte kako postupaju talijanaši (a naprama va- ma, nema ih nego mala šaka): oni upotrebljavaju u službi jedino i isključivo talijanski jesik ne osvrćući se na to da li se to komu. svigja ili ne i ne obazirući se da su u čisto hrvatskoj zemlji i da ih hrvatski narod hrani i usdržava, a nijemci (čiji jezik nije ni zemaljski ni državni, a još manje uredovni, a podnipošto u nas ni zakonom priznat) pišu i govore samo njemački us- prkos svim zakonima, pravici i zdravu razumu. Čemu dakle da Hrvati iapota ondje, gdje baš moraju da budu prvi.......... Vrijeme je, Hrvati tula dakle da se prenete, da se otresete tog ničim opravdanog ropstva, koje vas ponizuje a neprijatelje vaše bodri u borbi i zloporabi proti vama; vrijeme je da i vi pokažete vašim stareši- nama i kolegama druge narodnosti da ste uvijek u ure- du i u službi kao i vanka samo i jedino Hrvati, a ne slama po kojoj da mlate švapske i puljiške batine. Navlastito poglavice nedržavnih ureda širom mile domovine dopisujte sa svim vlastima a osobito paka sa Ravnateljstvom Pošta samo i jedino hrvatski, a vodite sve u vašim uredima takogjer jedino na hrvat- skom jeziku. Gospodo činovnici, nemate se ničesa bojati, a kad bi i imali, čemu da se bojite činit ono što vam zakon dozvoljava a vaša patrijotična dužnost nalaže ? ! Zar možda čekate da vam članovi iredentističnog sad pokojnog društva ,Unione“ narede da govorite i pišete hrvatski ? Okanite se takovih ilusija ! Čekati ne- mate što, jer sve imate: u službi govoriti i pisati hr- vatski dozvoljeno vam je i po opstojećim zakonima i po vašim propisima, pa čemu oklijevati ? ! Naprijed dakle ko se Hrvatom zove: premite se, počmite na svoj liniji uredovati hrvatski te tako doka- žite da nijeste ,robovi i naroda sluge“ ni kukavice već pravi i ponosni sinovi pradjedova vaših koji su ljubili i upotrebljavali samo i uvijek naš m'li jezik, taj sveti amanet hrvatske majke naše. -P. 8. Molimo sve dalmatinske hrvatske novine da bi prenijeli ovaj poziv u njihovom listu, te uzaastojali oko poštarskih poslovača da vrše Me činovničku i patrijotičnu dužnost u smislu roi Jet tbretiš stu“ Postalia. Onomadne sam brzojavio hrvatski u Cieszanow, a brzojavni ured u Dubrovniku mi je javio neuručivost brzojavke na njemačkom jeziku. Proti takovom nezako- nitom postupanju, ja sam odmah prekazao utok na Slavno Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru. Dne 31. Ožujka primio sam odgovor na rečeni utok, te ci- jenim da je pravedno, pošto sam utok objelodanio u »Crvenoj“ da i odgovor objelodanim, što evo i činim, ostavljajuć slobodno polje gospodinu piscu ,Postalja“, da ga komentira (ako nagje za shodno) u nastajaom broju. Evo odgovora: C. K. Ravnateljstvo Pošta i Brzojava za Dalmaciju. I. R. Direzione delle Poste e dei Telegrafi per la Dalmazia. Zadar dne 24. Marta 1903. Broj 67. V. 6. Štovanom Gospodinu Josipu Onysskiowloz-u u Dubrovnik. Priljepna cedulja: K. K. Post. u. Direction. Zara. Riješavajući Vaš utok od 5. is o, g. javlja Vam se uz povratak priloga da službena vijest neuru- čivosti Vaše brzojavke iz Dubrovnika u Cietzanow od 26. Veljače 1908. Br. 1429. bila je sastavljena na nje- mačkom jeziku uslijed pogriješnog odnosne Izdana su nužna upustva da se kaan rea nove takove neurednosti. Hrvatska Straža. Po prvome već izsšlom broju možemo sudit, da