osta“ u sude: Ali je O. Utban Talija | to (u , dubrovačke biskupije“ ) njegove t pak se toj smotri ima štošta prigovorit. Kad god ,Hrv. Straža“ spominje hrvatski narod, še vo, kojemu se nikad doljublje. U našem narodu, osim Hrvata katolika, ima dosta ta i pravoslavne i muslomanske i izraelitske podredio čija vlenka saječjiosi, otopite bo, a osj ost, 080 - sanskih muslomana, kako se žalibože bilo dogodilo tt godom Trebevićeve proslave. Na to valja da paz više, jer u rukama muslomana stoji budućnost Bosne iH vine, da li će one k Hrvatskoj ili ne, »Hrv. Straža“ ocijenjujuć naše pisce, prevršila je mjeru. Po njoj izgleda, da je naša književnost sasvim bezbožna. Citiranjem pojedinih mjesta i dialoga ona ni- je *mišta, Zar je bezbožan, ako opisuje ividua. misli se ne mogu odobriti? Ako je koje će u nemoralao ili šteistično, zar slijedi iz to- ga, da i pisac mora biti takav? ,Hrv. Straža“ ocijenji- i e najvećeg pjesnika Kranjčevića otišla je pre- o. U svakom njegovom retku ona traži dokaz, da ga prikaže panteistom. Donekle će imat pravo, ali samo donekle, Znamo naime, da pravi pjesnik u času nadahnuća na nešto, a da sam ne zna zašto, ,Hrv. Straža“ u svojoj revnosti do toga, da osugjuje i kritičara Jakšu Čedomila (dr. Ćuku), iii no samo katolik, nego i svećenik. A kad katolički svećenik nije ostao poštegjen, kamo li će svijetovnjaci ? Za dai < NIRENANIM Ob on ocijenjuje koju knjigu, ocijenjnje ju s umjetničko-književne stra- . Što me najviše ozlovoljilo, jest to, što ,Hrv. S.“ na- ui jednog od naših prvih kritičara ,neki“. Taj v ,neki“ zvuči kao jednom Jakši Čedomilu. av uje s ga Ouudanaja ra a to s toga, evao ,L' Inno a Satana“. Tre- ba znati, da je kia spjevana u mladenačko doba. kad čovjek vAs gori od čežnje za slavom. Ali, ako je Carducci zbilja židov, onda mu se nije čudit. Svak eni tugje vjere manje vrijednim od svoje. Nego ako »Hrv. 8.* navagja početak ,ode Satoni“, koju je spje- vao u pestrpljivoj mladosti, mi ćemo citirat početak safičke spjevane u zadnje vrijeme — u razumnoj — pla chiesa di Polenta“. Ljepše himne Djevici Mariji malo koji katolik je ispjevao. Salve chi del mio canto. A questa adre o tu rinnovellata Itala gente de le molte vite starosti blaženoj Rendi la voce a la rm Ja sazna squilli mon: cam, sorto Osnti di dlivo in e a la campagna Ave Maris prestanimo % prigovorima. ,Hrv. S.“ ni suvišna. Navest.ća njezine vlastite riječi: ,Pretjeranim gonjenjem beletristike tupi i oslabljuje se misaona sna- ga, duh postaje tromim. Najveće je zlo, što filozofiju niti cijeni, niti štuje naša inteligencija, a sve to s to- ga, jer se njom ne bavi. Filosofiji valja opet izvojštiti ono priznanje, što joj dolikuje kao kraljici svih zna- nosti, S toe njegovati pravu filozofiju, isti- cati korist i potreba njezinu, upućivati našu mladež na ozbiljnije bit će nam poglavitom zadaćom“. S ovim će se riječima svaki Hrvat složiti. I ako je ne mala sramota, da smo na znanost za- ek seka, boravili. Za to dok Tresića kao pjesnika, i ne spominje njegove filozofske spise. A Tresić je u Hrvata jedini filozof, koji je stvorio svoj vlastiti filozofski sistem. A valja priznat, da su oni članci u ,Hrv, St.“, koji su izvan polemike, i sasvim učeno, osobito onaj 0 Voltairu. o ima ljudi, kojima se divi- mo ko velikanima, a tamo su upravo — ništa. ego se srž neće svigjat ono čisto katoličko stanovište ovi i Ipik rekbi, da je to premalo za napredak filozo- u nas. Više bi se doskočilo prevagjanjem filozof- a raznih naroda i vremena. ohvalno je, što ,Hrv. St.“ uvodi u praksu ideju DR lom a te pre unaprij Slovenci što više. u. hrvatska, 4 Hrvoti što više e venske listove pišu. 4 W. Naši dopisi. i a : : ižirlg: i si zi HE E ža ss: pie + [š njima se sastati 0 | slijedbenicima otvore oči, ali ja sam uvjere , [dan i svijesan, kako se hrvatsk kve niže rase, i & toga ispod njihovog je dostojanstva i i zabavljati. Hoćete velike glavice i u ovom slijediti nijemce i njihovog učenjaka Momsena. Da je živ | + fra Sabo i da bi ovo čuo, rekao bi: Ala teste de celegatti. Na drugoj zabavi na 21., da ih nebi koji radnik vo- | prevario, prilijepili na vratima veliki kartelua sa kubi- talnim slovima: ai non soci & proibito \ i , A da još bolje taj dan pokažu vrhunac svoje oholosti i mae stetičnost njihove veličine, pozvali da im na plesove svi- raju nekakvi dopuzanici sItalije, a isključili e. glaz- bare. Bio bi dos'atan sami ovaj čin da se njihovijem n da je sve zaludu, jer su ti ljudi i ćoravi i gluhi, da bi ih štapi- ma mlatili nebi se prenuli, tako su magnetizirani i za- slijepljeni. Jadna Korčulo, što si dočekala, gdje je po- nos tvojih radnika?, dočim se u svijetu ističu hrvat- stvom, poitenjeta, radom i uzornim ponašanjem u svo- joj kući puštaju se ovako gadno vrijegjati. Po drugoj zabavi, kad su se okolo 3 sata po ponoći vraćali kući, nekoji od njih zapjevali: Evviva |' Italia il giar- dino d' Europa, a megju tijem bilo je i činovnika. Pošto sam fatalista moram još nešto istaknuti. Na tijem zabavama bilo je samo 5 djevojčica, bilo je jedino 5 obitelji što nepripadaju činovničkom staležu, a na stolu pri večeri bilo je 55 osoba. Broj im je da- kle od kuće 5. Doznao sam da se je s mjesnog poštarsko- brzo- javnog Ureda prodalo ovijeh dana preko stotinu kartela utrije za Legu, čim potanko doznadem koji su se či- novnici tijem bavili opisat ću njihova prezimena i za- sluge, da ih gospodin Patay moć bude odlikovati a eventualno i promaknuti, jer njihovo uplićanje u poli- tici prolazi svaku mjeru Preko onog što mi je poznato bilo, ovijeh 'dana dočuo sam baš lijepih o seoskom poštonoši Jakšić. O- vaj čovo zaboravio je odkud potječe. te dao se dušom i tijelom talijanaškoj struji a jadnik neuvigja da se š njim služe kao što postolar šilom. Ali i to me mari kad je do svoje koristi. On naime ima trostruku služ- bu kcd mjesnog poštarskog ureda a ne će mu ni gredu u jaju opazit, jer je u milosti inače skrupoloznog sta- rešine. Isti je c, k. seoski postonoša za | ir i Pup nat. a kako obavlja tu službu evo dokaza: Župniku Žrnova upravljenu svotu novaca ostavlja u jednoj krč- mi a neće da se potrudi do njegovog stana premda mi- mo istog prolazi kad ide i vraća se iz zaselka Postra na. Višekrat čulo se raznih tužba, ovgje za to neće da čuju. ali rekbi da se spravljaju ravno potužit se Rav- kove službe pobire znatne svote novaca svak je uvje- ren Lagja kojom se ovi prenosi obavljaju neodgovara. je jer su predmeti izloženi plj\sku mora i kiše. Pri jed- nom i drugom prenosn njega nije vidjeti a upotreblja- va ljude koji se znadu vinom pošteno okititi. Dne 25. Februara t. g. mornara nije bilo za prenos pošte do parobroda, te sam imao prigode vidjeti da je dotični činovnik sa poslužnikom lagju vozio i jedva jedvice pa- štu predali butuć činovnik vikao kapetanu da počeka. One večeri pak diligjenca nije otputovala jer je nije imao ko prenijeti. Cijenim da meće bit zaboravio plaću primit i za ovaj put. Za naredni broj čudnovati odlazak Višeg Povje- renika Pavišića u Kotor i pozivi na Poglavarstvo u predmetu ketarske bolesničke blagajne. Šita. Čilipi u Konavlima. List ,Dubrovnik“ niti čitam. nit pri ruci imam. Ne čitam ga. jer bi trebalo da posumnjam o svačijem poštenju samo ne o srpskomu. da svačiju glavu tikvom držim, samo ne onaj par srbendarskih. Zadnjom poštom prijatelj iz Dubrovnika pošlje mi u omotu zadnji broj srbendarskog klepetala, upozorujuć me na nekakvo smo 0 meni. Doista se ne bi bio ni osvrnno na sli- e oplakotine, da se nije ticalo moje dušobrižničke službe, Gadna je laž, dostojna srbendarskog-cavtatskog pisarčića i gospara oko ,Dubrovnika“ da ja nijesam podijelio sv. pričest nemočnici i da «am se s prozora okosio nadovezao nepristojnih riječi. Istina je pak, da sam ja nemočnicu ispovjedio i sv. joj poma- zanje podijelio, a kad je bila u stanju, da primi sv. pri- čest t. j. d dan, ja sam ne žaleći truda opet k njoj otišao i pričestio je, a Bogu fala eto je još žive. Da je srbendama do poštenja i obraza, sve da je stvar i istinita bila, ona ne spada u djelokrug političkog lista ni pod nadzor g. Fabrisa, te je on kao pošten čovjek svom bogoljubnom reporteru, koji je viši dušobrižnik od samog dušobrižnika, imao kazati: To nijesu posli a ni moga lista, eto ti presvijetlog biskupa, pa ga tuži; ali što ćeš svi consulti uzalud, jer popofobija napreduje. Nije istina ni da Uskopljani obijaju za sv, misu, jer kako može svjedočiti cijelo pučanstvo, svake prve elje u mjesecu, ja redovito odem, da rečem prvu sv Misu u Petrove crkve ispod Uskoplja. o čujem srbendarski ,Dubrovnik“ ne štedi ni e druge svećenike (katoličke ben inteso) pa ne bi bilo s go da mi svi zajedno kupimo g. Antunu montu- ru, nas tako rado ispecijonira, neka tako barem čisto znamo koga imamo. Župnik. Domaće vijesti. U Zagrebu bio je prošle subote velikih demostra- e proti magjarštini i njemštini te proti magjarskim lama. im je jasno, za se demostriralo, za pra- vice Hrvatske. Čudnovato je, kako srpski listovi igno- rišu ove demostracije i druge pojave u Hivatskoj, a u istom pravcu, o čemu pišu danas svi evropski listovi. Sigurno im smeta da pišu, kako je hrvatski narod bu- i marod zna izlagati i “ao i i proti Njemcu i proti Magjaru i proti Talijanu, kao svima vladama za svoje pravice; m _ to, i listovi znaju najbolje, kakvi su u tome Srbi. ajmilije nam je pak, što vidimo, kako se budi naš dični Osijek; malo godina mislili smo, da je taj grad mrtav za hrvastvo, a gle damas! Neka je za to smeta e :|u prvom redu čast i dika d.ru Neumanu i d.ru Lorko- viću, te dičnoj ,Narodnoj Obrani“, koja pored. junač- kog, poštenog Osvita“ zausimlje dostojno u re- du sviju n: listova, koji se žilavo i požrtvovno bore za hrvatsku ideju, na izloženim tačkama hrvatske do- movine, Mi najbolje znamo, koliko se za to hoće muke, ka, žrtava i samoprijegora. Ali bilo sve s blagoslo- vom samo kad smo za Hrvatsku, a Bog je s nama! Kakvi su. Ovih dana ,Srpski Glas“ i ,Srpski List“ puni i_najtrivijalnijih u a. Srpski Glas“ grdi ka Još Kai a Šš 1. vr! a b' bila istinita i polo- proti drugome, obadva bila bi, sretnete. , Mi Hrvati, koji o moralu, ne mo- u korist sve u zavadi. Strastreni, bijesni, bez ikakovih obzira u bi- ranju svakih srestava, da sruše protivnika. U tome ni- čega se ne srame. Svašta će reći jedan drugome. Pu kad su onaki izmegju njih njihovi vogje u stim srpskim listovima, mi se još čudimo da su svi ovaki, kakvi su, protiv Hrvata; mi se čudimo za što i nama Hrvatima svašta brtljaju i siplju, a osobito proti Cr- venašima i čestitim Bokeljima. Ne treba im se ču- dit', jer su oni tako odgojeni i takav je njihov moral, Oni će vam reći protivniku, da je lupež, izjelica, špijun i sve što hoćete lakoćom; kojom se Hrvat prekrsti, ali to još ne znači, da se neće sutra tom prrtivniku, čim se pomire, ljubiti oba obraza i proglasivati ga najve- ćim značajnikom. Takovi su, pa što ćete im. tome in neće i nemože ništa popraviti, ni poli- tika, ni društvo, ni vrijeme, nego bolji i solidniji do- maći uzgoj. Govorio je nekada u Srijemu jedan sudac, da bi on uzakonio pravilo, da se odmah jednom optuženiku, čim reče da je Srbin, obali pola kazne radi zanemare- noga uzgoja, premda mi ovo što rekosmo primijenjuje- mo samo na politički im uzgoj, jer se u ničije čovje štvo ne pačamo, jer kao nami naša čast što je mila, tako nam je milo, da poštujemo čast sviju, pa i naših protivnika. Srpski listovi o d.ru Štadleru. U doba Jeronim- ske afere srpski listovi su bili, za toliko vremena, pu- ni napadaja na d.ra Štadlera; sada pak, povodom tu- žaba Muslimana, srpski listovi muče; t. j. oni iznose, kako je njima drago, o pokrštenju one Muslimanske udovice, ali bez komenata. Vidi se, da time žele po- djariti Muslimane proti Hrvatima katolicima, ali se vje- što kriju, a da bi odali u tome, da ih predvodi pro- paganda proti hrvatstvu. Ovo nam, dakle, potvrgjuje da su Srbi ovu stvar uzeli u svoje ruke, da je upotrijebe za se, premda su jedno Hrvati i hrvastvo, a drugo je dr Štadler. Ima n. pr. u Bosni dosta katolika i koji nisu Hrvati, ali se svi ovi katolici drugih zarodnosti ne spominju, pa se i po tome vidi, da se baš radi da se nešto, što se je do- godilo s jednom Muslimankom, a što ni jedan Hrvat ne odobrava, nastoji istovjetiti sa hrvatskim pitanjem, oso bito sada, kada se Srbi oblizuju oko Muslimana i pri- činjaju im se, da se i oni bore za prava muslimanske vjere. U Sarajevu n. pr. najviše se ističe neki srpski eo Stjepo Trifković kao branitelj vjere Muhameda. ije li to i odviše pritvorno!? Ali nijesu ni naša braća muslimani tako naivni. pa da im vjeruju. Srpski pop bori se za muslimane! I to se prikazuje kao nešto iskreno“, Izjava. *) Naš se je katolički i muslimanski svi jet od vajkada, uz sve, historijske neprijaznosti, dobro pazio. A sada, kada bi već jedanput bilo doba, da sun- ce bratske sloge što jače prosine, kada nam za to tre- ba ljubavi i mira u teškim i mučnim vremenima i po islamski i po katolički dio našega svijeta, upravo sada dolazi sve iskučenje za iskušenjem, puca jaz, raste mr- žnja, a žalosne joj se pošljedice vide ne samo u naro- dnom, nego i u gospodarstveaom pogledu. Ovakovi raz- dori nastaju obićno, što se ne shvataju prilike, te se radi toga neznanja vrijegjaju redovno najnježniji osje- ćaji, — u prvom redu vjerski. Tako i presvijetli g. nadbiskup Štadler, zanesen svojim pretjeranim vjerskim marom, zaboravlja bitne životne i narodne interese našega svijeta, smečući s uma zakonom odregjeni put, kada koja inovjerna osoba hoće da pregje u katoličku vjeru. S ovom izjavom najstrožije osugjujemo takove nje- gove postupke, te isto tsko najsvečanije odbijamo od sebe i svaki pokušaj, da bi se ma od koga miješalo Hrvatstvo sa katoličkom vjerom, te da se na nas ka- tolike Hrvate iz Bosne i Hercegovine ma u ćem obara krivica i baca mržnja zbog ma ičije nepromišljene vjer- ske gorljivosti. Presvijetli g. dr. Štadler biskup je rimski. On je duhovni nadpastir i Nijemcima i Magjarima i Talijani- ma, ukratko svima pripadnicima katoličke vjere, u svo- joj nadbiskupiji pak nije nikako opravdano, da se baš zbog čisto vjerske gorljivosti g. nadbiskupa udara sa- mo i isključivo na nas Hrvate iz Bosne i Nlercegovine i da na nas pada mržnja. Naprotiv se čudimo Njegovoj Presvjetlosti gospodinu nadbiskupu, što živući m:gju nama, kroz dugo godina nije mogao da shvati, kako su naši i muslimanski životni interesi zajednički i kako nam je ruku uz ruku ustrajati i muku mučiti, pa želi- mo ovim i tražimo, da svako žive na miru u svojoj vjeri, a svi skupa u ljubavi i bratstvu. Sarajevski Hrvati katoličke vjere. *) Donašamo sa željom da se stvar razbistri — Ur. Matica Hrvatska. Uprava Matice Hrvatske woli onu gg. svoje povjerenike, koji do sada nisu prijavili svojih članova, niti naručili knjiga, da to učine što pri- je, jer bi se moglo desiti, da ostanu bez knjiga, budu- ći da je od tiskanih 11600 primjeraka već preko 10-000 raspačano, a do 40 povjerenika joi.se nije javilo, a knjige se ne šalju nikomu' ko ih ne naruči. Pišu nam iz Cavtata: Naš savjetnik Kosović po- šao ima nekoliko dana na dopust, a kaže se, da će po dopustu u pensiju. Na mjesto njegovo odmah nam po- oljnog autonomaša-srba Smirich-a. Kad Kosović u mirovinu naši se Srbi nadaju da će doći g. Dušan Bašić. jer bez njega ne bi bila potpuna galerija €. k. sudbenih činovnika Srba. I tako je uvijek u nas. Jedan pogje, drugi gori dogje. Nama Hrvatima u Cav tatu dodijala je crnogorska politika i zulum neke go- e Dogodi se da kad činovnici idu u komisije po onavlima, znadu svega i svašta proti Hrvatima govo- riti, a širiti neku svoju politiku. Tr su im u oku oso0- bito župnici. Ali svijesni Konavljani, znaju vrlo dobro njihove opake namjere i vijerni svom hrvatskom nače- lu ne osvrću se na njih. = , Pišu nam iz Župe 25. Marta : Ima dvije godine da u nas Župi počela je groznica, a danas je naše štraši- lo : sve to više raste, to jest raste sporad lokva grofa Kaboge, koje su i uzrok i iz kojih on kopa zemlju za ovu tvornicu kupa. Suviše je rijet koje !su_ poslje- dice ove nemoći, samo će mo rijet da već ima u Župi, mnogo stanovnika koji su zdravlje izgubili jer take su posljedice groznice, Ako one lokve ne budu očišćene i voda bačena na dvor Župa će postat jedno mjesto n komo neće se moć živjet i nje stanovnici propavuće brez dvojbe. Zato molimo dotičnu vlast da se zauzme za ovo naše propadanje. G. Trosić Pavičić javlja nam, da on nije radio sa »Srgi“, niti što u tome listu napisao, Istini na čast o- pozivljemo za njega što smo kazali, i veoma nam j drago da priznati i čašćeni naš književnik ne podupire nebracke pokušaje nazovi srba u našem gradu. Pišu nam iz Imotske: Kao što u svemu ovgje e E. pravimo iznimku, tako i u poreznome uredu. Ima 6-7 pišu, toga se | godina da nemamo prijamnika, već s istim uredom, u kome su većim dijelom činovnici me- sobom svojta i rodbina. Osim (oga upravitelj ima van ureda dosta bliže i dalje svojte, prema kojoj ga vežu neki osobiti obziri, a poreznicima najbolje po- znato, kakove su mjere za jedne, a k za druge. K tome se ovaj čovo bavi i velikom politikom, kso i trgovinom vina, te se upliće u mjesne, osobne i druš- tvene razmirice. Jeli pak sve ovo poznato njegovim nad- ' ne znamo, ali za stalno znamo, da nik upravlja n starešinama, im je poznato, da često izbiva iz ureda, baveć se ku- ćnim i drugim privatnim poslima, što na veliku šte- mjere ne preduzimlju, a pošto se govori da kod pore- znih ureda u pokrajini ima kroz kratko vrijeme slije- ; diti promjena i naimenovati se nekoliko novih prija- mnika, počekat ćemo da vidimo, hoće li i ovaj put bi- ti ispušten naš ured, pa ćemo do potrebe udariti u druge gusle. : Pišu nam iz Čilipa u Konavlima: Čitali smo u prošlom broju ,Dubrovnika * nekojih netačnosti. Nijesu nikakve istine, što naši pošteni srpčići pišu i buncaju, jer to im nije po ćudi. Naši srbakovići pišu proti na- šem vrijednom listonoši, da pravi neke nerede, i da je govorio: da ne prima niko , Dubrovnik“, jer da mu va- lja namah platiti šesnaest kruna. To samo vi srpčići kažete, jer naš listonoša nije srbaković. A da je takav onda bi ste ga u zvijezde kovali Drugi put pazite do- || bro što pišete, e ne bi vam se lonac izvratio na glavu. Hej, mili srbakovići, mi znamo da vam je teško čuti one naše mile i junačke pjesme, kad naša braća zapje- vaju u Čilipima; ali, srrbakovići, ovo je početak, a u naprijed će još đrukčije biti. Nama nije stalo za vaše napadaje, mi znamo, da imate obraza, dosta i dosta.... 1 prije ste se zalud izbrbljali, kada su nosili poštu Bor- ković i Dragović. To je sve zato, jer su naša braća Hrvati. A da su srbi, bili bi vam dubri. I ono vam sme- | ta, i ono vam je trn u oku, kada ste u Čilipima na Gospu Nuncijatu vidjeli, da se viju naše mile hrvatske troboje!! nemojte se ljutit, e ne bi ste pokvarili zdravlje .. VEZENE BLUZE Appenzcilski vez! fr, 2/75 do okolo fr. 50. Šalje se u kući franko i već plećenom carinom. Bogati uzornik | odmah. Tvornica svile Henneberg, Ziirich 36 Proljetno liječenje. Prve su proljetne nedjelje obično naj zgodnije vrijeme, da se poprave smetuje u funkcijama tlelesnim, koje su nastane naučinom življenja kroz zimu. Za tu je svrhu preporučena od liječnika osobiti koliko za samostaluo domaće liječenje koliko osobito kako pretečno liječenje za kupelji: Karlsbad, Marienbad, Frauzensbad i druga liječilišta, 381). Gradska kronika. Presvijetli Prestolonasljednik Nadvojvoda Franjo Ferdinand. bivši prigledao ratnu mornariču i kopnenu vojsku, otputovao je put Beča. Umrs je Federik Lanza, čestiti i ugledni činovnik, još u dobroj snazi, Pridružujemo se općem žalovanju, eda u nešto utješimo gorki gubitak uglednoj obitelji. Dok mi hrabro vojujemo. da na Pošti bude po- štovan naš jezik i naše pravo, srpski listovi brane one koji bi hoćeli to najelementarnije naše pravo ockvrnuti. Puste i nevoljne bratije; kukavni zsgovaratelji slavjan- ske uzajamnosti, kojom se u prigodi toliko razbacuju! Muslimanima. Niko. kao mi dubrovački Hrvati, ne možemo pružiti dokaza. kritorijom potvrgjenih, da se Hrvati katolici i Hrvati muslimani moraju najbolje paziti u narodnom pitanju. Ovaj naš. mali Dubrovnik nije nikad nikome vjerovao, od vladara i država, jest Sultanu, maš Dubrovnik je toliko držao do turske za- dane besjede da se je u najkritičnijem časovima maj- više pouzdavao u Muslimane, i nije se nikada prevario. Osobito je Dubrovnik iskao zaštite Sultana, kad god su neki srpski vladari i župani nastojali, da iz potaje i na vjeru božiju, unište slobodu dubrovačku. Rački, Ljubić, Pucić i dr. iznijeli su o tome mnoštvo doku- menata iz arhiva, koje sregjujemo i-kupimo, pak će o tom početi da izlazi u našem listu vrlo zanimiva ras- prava, koja će najviše zanimati našu braću Muslimane. u ćemo, s dokumentima u ruci dokazati, da je Dubrovnik najpozvaniji da pod jedan hr- vatski barjak okuplja Hrvate katolike i Hrvate muslimane i tad će svak uvidjeti zname- nitost ovoga grada, u kojemu izlazi naš list, za to sa- mo da svi radimo za jednu nam domovinu. Skupština. Na 25. o mj. bila je u dvorani hrv. opć. glazbe skupština dubrovačkih Hrvata. Nazočnici u sa. uruzniamniama masti" 3. - ui + 0. i velikom broju su pretresali više stvari. Izmegju osta- * loga prihvatiše jednoglasno ovu resoluciju, Najoštrije žigošemo postupanje banovinskog magjaronskog sustava glede zabrane skupština, koje su se imale prirediti za financijsku i gospodarstvenu samostalnost ; ujedno poti- čemo braću sve nezavisne Hrvate, neka ne klonu du- hom, već i unaprijed nepokolebivo uztraju u borbi za financ jsku i gospodarstvenu samostalnost, te nek se sjedinjenim silama bore u duhu neumrlog Starčevića, na slobodu i ujedinjenje mile nam hrvatske domovine. o, U prošlom broju javili smo, da će po- zorišni diletanti dati večeras u Bondinom Kazalištu »Ekvinocijo“, ali radi nasta uće velike nedjelje, bi od- gogjena prestava za Uskrs u večer, i dati će se u do- brotvorne svrhe. : Molba. Pišu nam iz grada: Pošto smo se osvje- dočili mnogo i mnogo puta, da Ugledna Općina nastoji sa svim silama, samo da koristi gradu i pučanstvu u svakoj prigodi i u svakom pogledu, s toga uhvamo da će i našoj želji nastojati da udovolji, netom uvidi da je opravdana i potrebna; naime: — najviša gradska česma, kod Male Braće, taj drevni naš spomenik negda slobod- nog Dubrovnika, u pokvarenom je stanju. Ima 10 to- čaka, a samo na 2 može da se toči. jer ostali točki pokvareni su od više godina, te na taj način naro« mo- ra da čeka po dulje vremena, dok svakog dogje red na točak, a istodobno u kutu kod zida neprestance voda i.e u štetu -- u more. S toga bi bilo veoma koristno da se popravi. koli za narod toli za poljepšanje grada. što se Ugl. Općina neprestance skibi za sva- ko gradsko dobrobit, s toga uhvamo da će se i za ovo pobrinati. Ko je izgobio zlatni sat za gospogje, neka se o- brati g. Antunu Peričeviću u Trebinju, te naznači i do- kaže vlastitost, da joj bude povraćen. žagledno, Gosp. Josip Onyszkiewicz položio je u fond bolesnih radnika ,Hrvatske Rad. Zadruge“ pri- odom promocije g. Marka Bibice na čast doktora me- icine Kr. 187, -- Prigodom smrti Gjura Grabića, nje govi sudrugovi sakupiše Kr. 30. — Nekoliko naših po- draslića sakupiše u Maslaća u lokandi za despet jedno- mu što je govorio tudeški Kr. 3. Za družbu sv. Ćirila i Metoda. Gosp. D.r A. Ferri iz Stona, da i uspomenu nezaboravne g.gjice Nike Jerinić, položio je u podružnicu sv, Ćirila i Metoda Kr. 3, Pohvalno. Prigodom smrti g. Federika Lanza udi- eliše ur dječijem zakloništu ge.: Obitelj Vitaić r. 6, Lujo Vernazza Kr. 14; Obitelj Bellan Kr, 5; Antun Vernazza Kr. 10; Silvan Nonveiller Kr. %; Obi- telj Siminiatti Kr. 10; Matica Siminiatti Kr. 10; Er- man Sikorsky Kr.6; Činovnici e, k. Intendence Kr. 20; Jo- sip Nadali Kr. 10, Činovnici Porezn »g Ureda Cavtat Kr. 10 — Prigodom smiti g.gje Kate Knego udijeliše u istu svrbu gg.: Gjuro Vidak Kr. 6; Miho Vidak Kr. 4. Zakladi ,Gundvlić“ za siromašne učenike mieana.