U DUBROVNIKU

11. APRILA_ 1903.

Godina XIII.

 

 

 

 

NVENA

Cijena je listu unaprijeda : za_Dudrovmik sa donašanjem
8 : m1 godinu 10 kruna, na po godine 6 kru

 

u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i

 

i
8
4

  

NATSK

 

 

 

vrati list, kad mu pretplata mine,

 

štarski troškovi. Ko ne
polugodište,

smutra se da je predbrojen i za došasto

ni. Za inozemstvo: 10 kruva i po.

 

Izlazi svake rubofe.

Pojedini broj 20 p$ra.

Pr: tpla'e i
ve, priopćena,
skaju po gogodbi i

frankirana pisma ne primaju se.

 

oglasi plaćaju se upravi
zahvale plaća se 40 para

po oglase 20 + Oglasi*koji
uz razmjeran popost. Dopisi šalju se Uredništva. Rakozis se; ne

»Crvere Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su

retka, a za

 

USKRS.

Veselijega dana u godini i nema!
zemlja natječu se da nam vo š+- —--eujeg

  
  
  
   
  
 
    
 
   
   
  
  
   
 
   
  
 
   
   
   
  
  
 
   
  
  
  
   
   
  
  
  
   
    
   
 
   
 
  
 
   
 
  
   
  
   
  
   
  
   
  
  
   
  
  
  
   
   
  
   
 
  

lo cvijeće, vedrina neba, gusto modrilo pučine, po-
mlagjeno sunce, toplina koja prodire kroz žile i
podaje mlade snage, sve sluči to se o Uskrsu, ka-
da slavimo Onoga, koji je predobio pakao, predo-
bio grijeh, predobio svijet, te ga gleda sa ledenih
strana do žarkijeh pržiua, gdje mu nice padaju na
koljena, slave ga, uzvisuju, mole kao Boga, kako
Spasitelju, kako jedino uhvanje svoje. I pobožni naš
narod ovih dana kaje grijehe svoje, na koljenima
ljubi rane Spasitelja svoga, te moralno oživljen
veseli se danu današnjemu. Mi mu želimo da ga
ta radost i veselje prati za života, da se nagje
miran s Bogom, miran s braćom svojom, jer u to-
mu je sreća ovoga vijeka, a pak vječna kruna na
drugomu. Želimo da dobri Spasitelj gane se na mi-
losrgje na tužnu našu Hrvatsku, i okupi svijeh nas
u jedinstvo misli, nastojanja i radnje, da nam mi-
la domovina bude uz nas čestita i sretna. U to i-
me nadasve milim našim predbrojnicim a i svim
čestitim Hrvatima nazivljemv: Čestit Vam Uskrs!

 

U Zagrebu i u Pešti.

Svima su poznate demonstracije u Pešti i u
Zagrebu ; ni tamo, ni ovamo uije bilo lupanja, ni
krvi, nije bilo ničega osim običnih demonstracija,
samo što su im razni biljezi. Dok se u Zagrebu
demonstracija okrećala u granicama zakonitosti, u
Pešti je bila skroz antidinastična, jer je sva od
početka do kraja, bila naperena proti Nj. Veličan-
stvu i Prejasnome dvoru, a usput i proti skupnoj

opću osudu, ne

stvo, da i ovaj put na gragjane vadi sablje, ai
vojska se dozvala, koja se je ovaj put, valja joj
priznati, pije poloijela kao prvi, kada je takogjer
navaljivala. I kao da je i ovo bilo malo, vlast je
naumila, da upravo uništi toliko sveučilištaraca,

POBLIŠTAK.

O postanku i razvoju

vojničkih i gradskih muzik&*) s csobitim obzi

be. na postanak i razvoj gradskih muzika
u Dubrovniku.

Piše Josip Onyszkiewiez.

u.

“u Dubrovniku se prvi put ustanovila gradska mu-
zika godine 1843, koja je bila sasvim pod Općinskom
vlasti, Ova je doskora (već godine 1847) propala. Opet
se godine 1848 počelo o tom radit da se ustanovi no-
va gradska muzika, što je i pošlo za rukom. Ali usli-
jed ondašnjih burnih vremena, do mala i ta se razmet-
ne, Treći put se opet (negdje izmegju 1856 i 1858) bi-
la ustrojila muzika, koja je kao i one prve dvije veo-
mo malo trajala,
Poput ostalih obližnjih gradova u Dalmaciji i u
Dubrovniku se opet godine 1878 počelo o tome radit
da se osnuje gradska muzika. U Dubrovniku je već od
nekoliko godina opstojalo ,Dubrovačko Radničko Dru-
štvo“, koje je već prilično dobro stalo. Godine 1878 u-
prava ovog društva stane ozbiljno o tome radit, da uči-
ni društvenu muziku, I zbilja negdje mjeseca Avgusta
bila je društvena ajednica, u kojoj bi odlučeno da se u-
stanovi društvena muzike. Stvar se stavila u piše

bra naručena glasbila i učitelj,
Nepržrangu e pr posla, da uči novake, 1z-
mučio se i natrudio & njima, dok mu pogje za rukom
te dne 3. Fobruara 1879 prigodom svetkovine sv. Vla-
ha izvede prvi put na javu muziku. Mugika se sastoja-
la od jedno 25 musikanata, sve samih novaka a megju
njima dva tri islužena muzikanta vojničke muzike, ko-

I nebo i

ovu 14a-

dosnijeg učine, Sitna travica, izbila zelen, izniknu-

nojaci. Pa ipak, i ako sq te demonstmiia "ila: go |driima, što" se boje" ovin trzavica za misne “Im

cije izduše i na tome je sve svršilo. ]

dignuvši im stipe
akademičke mense.

A čovjek 'sve ovo čita, kad pneragivie do:
ci uo eljučka, da su na vladi u Zagrebu izgubi-
li glavu od velike uervoznosti, kao da vlada Khue-
nova na neki način proučava, što če više i gore
uspaliti Hrvate, jer Hrvati ne mogu ni biti ravno-
dušni kod ovakovih pojava. I s robljem u srednjem
vijeku postupalo bi se malo bolje. Nikome se ne
čudimo kao samome Khuenu, koji bi morao znati
barem to, da svijet shvaća njegovu slabost prema
Pešti. Oni njegovi magjaroni, Gavranići, Kovačevi-
ći i drugi ne zaslužuju ni da ih spomenemo. Njima
je masno oko vlade, a da sačuvaju masne po-
ložaje, stečene poniznošću nipošto sposobnošću, o-
ni su kadri podupirati i gora. Ali Khuen Hederva-
ry koji se u Hrvatskoj pred Hrvatima znade raz-
metati tolikim auktoritetom svoje moći, zar nevi-
di, kako je jadan i pomjan pred Peštom, jer on
radi, što mu Pešta naregjuje. Ne vjerujemo, da bi
se u Zagrebu prihvaćao sr: stava, pristojuih samo
Stambulovu, proti narodu, da ne mora tako, Liva
njegov auktoritet pred Peštom ima biti sveden do
ništice, kad u svakoj prilici primjećujemo, kako je
pred Magjarima uvijek u pozi onih, koji su na u-
sluzi, pa mučanjewm čekaju zapovijedi, da ih slije-
po izvrše, samo da se na taj način održe.

vatskoj treba danas ban, koji će znati svoj aukto
ritet pokazati gori, a ne doli, okružen silom
vojske, ž:ndara i ostalih srestava na raspoloženju
prema goloruku narodu, koji se bori za najsvetije

ne izlazi iz kuće od više dana, jer da su mu zad-
nji dogogjaji potresli živce, Da
mirni ne samo bana, ali nikome

opaža po ouome, što rade. Samo nervozna čeljad | ;

a ovako živu kao gospoda.

ne ima prava ni da pisne,

VERDODIČAINA

sv. Vlaha Dubrovačkog parca izažla je prvi put na bi-
jeli dan narodna glasba Radničkog Dubrovačkog Druš-
tva a to nakon samijeh 5 mjeseca učenja pod upravom
g. Grossmana. Mi se radujemo našem narodnom Druš-
tvu i želimo mu svaku sreću i narredak kako vidimo
da će i biti tako, pošto je nastojanje uprave postojano.
Da se od propasti zadnje muzike (1858) uije pri-
je u Dubrovniku ustanovila gradska muzika, možda je
to najglavniji uzrok što se u Dubrovniku već od nazad
godina nalazila uvijek c. k. vojnička muzika. Godine
pako 1878 stalo se živo o tome radit da se ustroji gra !-
ska muzika, pošto se već počelo govorkat da će voj-
nička muzika otići iz Dubrovnika, što se baš do malo
i dogodilo (1880).

Nu i ovako loša glasbila koja su se u prvi poče-
tak naredila posve se ištetiše dok su se novaci naučili
jer je poznato da kad u koje bilo glasbilo -puha neko
to nije vješt pravom odmjerenju kajd&, glasbilo se sa-
svim iš u ova i onako loša glasbila novaci su do-
sta nesgrapnih i neumjesnih kajda ispuhali, (kroz 5 mje-
seca učenia) dok su se nešto naučili\ S toga se pokaže
da je neophodno potrebito da se narede nova glasbila,
te u tu svrhu odbor gragjanske glasbe sa ravnateljstvom
Dubrovačkog Radničkog Društva“ izdade ovaj p
"Odbor gragjanske glazbe, zajedno sa Ravnateljstvom
»Dubrovačkog Radničkog Društva“ osokoljen od jedno-
glasne pohvale što ista steče dne Sv. Vlaha, kad prvi
put nakon pet necijelih mjeseci učenja izagje sa loši-
jem i ištećenijem glasbilima, čim je pokazala kako ni-
šta nije trudno kad se hoće, uz zanimanje dostojnoga
meštra Grossmana i pohvalno nastoj učenika; mole

ndije i svako pravo na uživanje

živci nijesu baš |;
oko njega, to se|,,

me mire "duše i angjeoske rr pot e
je, mislimo da je drugi uzrok banovoj uzru-| do okupacije stanovao u Brezi niže Busovače. On

iko biti osugjen. Vlasti su pustile, da se demostra- pe mA x Ba tae je I e nae i PJ Srem

*iz Vlada zagrebačka po- | posljetku po iwalo ambiciozan svaki čovjek, pa Vi-| hu sa nemirnim i šovinističkim iko katom zat

Nije tako u Zagrebu. : gbe, da se|di, da će na posljetku njegova poniznost prema | tvom; tako, da je njegova nikakova ene e oprinje
našala se drugčije, a bez ikakove es to pona- Pešti uništiti njegovu bahatost u Hrvatskoj, biva|ja, odma u početku, velikih škoda i hrvatskoj i Me
s naše strane karakteriše ERIE a oi vi-| da će ljudi na posljetku smijanjem šaptati jedni | iičkoj stvari u tim hrvatskim zemljama. On je Ma 1:
šanje, biće dostatno da se rič a sta mi- | drugima: vidi ga, kako je silan ovaj naš ban pre- | par katolik, ali ne najbolji Hrvat: vrlo mlitav, te je ije, d m
djeće i sama Khuenova vlada kako za tracije | ma hrvatskome pravu, a kako je dobar i ponizan | posve naravno, da je radi katoličkog obstanka morao | metnici i sro drago. rid
sena. U Zagrebe, "wađiatih som sot prema  magjarskom ministru“, Ovakova krit ka, | odstupiti, pošto su stali bili grčko -istočnjaci strašno ima organa jedne stranke, U
okretale lih u gravicama zakonitosti, i gave najgora je kritika, jer ruši najbolje ambiciju. Oua | zlorabiti njegovu popustljivost i njegova ta račta oje: izraze proti jedn e cij kr
kršaj“ bi bio, što se ustalo proti CRNA j, da | upravo obezoružava, pa će obezoružati i bana Khue- | tijy, Mjesto Bujičića, koji je i potražio mirovinu, bij še što Je Boka sume a, dok pojmimo
na zgradi državne željeznice; takav prekršaj, da na, koji u Zagrebu dopušta da vlasti počine toli- | imenovan energičan i veoma pobožan nadbiskup že nika“, Naš članćić o pario mu je
su iste , Narodne Novine izjavile, da Ka ona ma- e toga, da u Pešti ne smiju ni mrdnuti, jer je u|gtadler, tadanji čuveni profesor u Zagrebu. » Plod make Mos ai ion
gjarska tabla ondje pogrješno stavljena. Na ovome Pešti i druga većina, nego li je u Zagrebu, koju na | stupio na bosansko zemljište, nadbiskup Stadler, odma govori, da su Hrva Bokelji gadn
je moglo sve svršiti. Na protiv radi <a ivane posljetku i pojmimo. Bez mandata mnogi od onelje počeo njegov uzvišeni apostolat. Jednom sežu gjenoj nam du rorač oj ski i i
je u tamnicu prsko 100 gragjana, vodi se istrag većine nebi znali, kako bi platili i kiriju od kuće, | prilikom bijaše nadbiskup Stadler pozvan na objed kih stvorenja ne nigdje
kaznena proti mnoštvu ostalih, poslano je  redar- , Iria M sooo Mo tara, "ako m SU kk

i još mi ' i j ici i mitropolit Kosanov = | Bokelji, bez raz
Hrvatska sve plaća, i još misle, da Hrvatska ADA. Hatre i ay sia sb
u (Stadleru), želeći, da slavi, čim moguće prije,

m h pogledu katoličke pobjede u Bosni i(opće i neki drugi srpski

Hrvati i ,Srbi“ (Vlasi)

Svatko,

publicističke
kojega su obtuživali radi toga,
hrvatima i katolicima priznao bio njihova stolietna hi-
storična, politična i narodna prava u tim zemljama, —
znade, kako su se ,Srbi“ tada podlo podnjeli.
Kad je ovoga zamjenio knjaz Virtemberg, ,Srbi“
so stadoše raztapati od veselja, što nije više ,katolik“
na upravu zemlje, već protestant“. I zbilja knjaz
Virtemberg počeo je bio posve zanemarivati Hrvate i
katolike, a približavati se musulmanima i grčko-istoč-
njačima: ovi su mu se stavili bili na podpuno razpo-
laganje, do toliko, da ih je znao vještački rabiti za
svoje političke antihrvatske i antikatoličke aspiracije.

»Šrbi“ su tada pisali, da je Virtemberg, kao od
Boga poslan bio, da osujeti rimsku klerikalnu propa-
gandu, a da zaprieči bosanskim jezuitima širiti po Bosni
i Hercegovini hrvatsko-katoličku p»ubitačna“  politična
načela. Nego, vladanje kneza Virtemberga i nerazumno
njegovo politično djelovanje, brzo se je osvetilo nad
njime, Mjerodavni su se krugovi uvjeriti time mogli,
kako grčko-istočnjaci stadoše njihove prohtjeve i ma-
nifestacife javno isticati pred Europom; pa je i Crno-

U \ odr gorska propaganda sjajno uspjevala, a satiranje hrvat. | ar nemirnog metropolite
Naravna je dakle stvar, ako je cijela Hrvat- stva, bilo je mu i: Glupe i zo drzke | 89)m dokazano bilo, da
ska nezadovoljna s ovakim hrvatskim banom. Hr- \

su dakle tvrdnje grčko -istočnjaka (Srba), da je tobož
Rim zahtjevao uklonenje onoga inače nesposobnoga dr
vnika iz Bosne i Hercegovine ; a još bezsmislenija po-

misao, da je Baron Dahlen bio postavljen na njegovo
0 ; , | miesto g. 1881, rogram išti
mu pravice. Ima glasova, da je ban bolestan, da i| o i ti ae ) E NA ae

je taj Baron
o dobar katolik, to ipak ne znači, da je bio prijatelj
rvatskog naroda, jer su grčko-istočnjaci i pod nj

om vladavinom nastavili uživati sva prava, koja su

stupu na javu gradske muzike piše ,Slovinac“ br. 4. g.| uzmu uljudno oko EM E za potrebita glas-
1879 ovo: ,Dne pak 3. Februara prigodom svetkovine | bila“, (Prilog ,Slovincu“ br.

\, Gragjani se počeše zauzimat za muziku, tako da
već isti mjesec počeše davat priloge u rečenu svrhu, a
priložak ,Slovincu“ br. 6. 1879 već donosi ,l. iskaz

dobrovoljnijeh prinesak& za nabavu novih glasbila gra-
gjanske glasbe , Dubrovačkog Radničkog Društva.“ Gra-

ani su i nadalje davali svoje priloge a ista je Opći-
> dala Mr 400 forinta u ovu svrhu, Odbor
muzike zamisli da bi bilo dobro priredit akademiju sa
dobrovoljnijem prilozima, čist prihod koje da bude na-
mijenjen u istu svrhu. S toga ,Slovinac“ br. 24. dono-
si vijest da će uprava ee. EE ie
štva“ i skog glasbenog sboru po on N
dine SES akademiju u Bundićevu Kazalištu
pa dilje veli: , Akademija je namijenjene za ispl:će!
novijeh glasbila glasbenog sbora“. I baš se u istinu &-
kademija priredila i postigla je lijepi uspjeh, tako, da
o njoj ,Slovinac“ br. 1. 1880 piše: ,Glasbeni zbor ko-
ji od malo mjeseca opstoji, malo srestavaA i slabijeh si-
J& ima nastojanjem i vrlinom učitelja T. Grossmana po-
dučavan izvrši nekoliko komada tako da se Općinstvo,
koje posua stvari baš divilo učitelju Grossmanu i glas
benom zboru pod njegovom upravom. Svi komadi bješe
izvedeni tačno i skladno. Treba tomu još dodati da ne-
ki su komadi sastavljeni od samog Grossmana, A to su
nadasve ,Slavjanski Potpourri“ i ,Isdišući Slavjanin*
složen od istog za glasbeni sbor, koji su baš omiljeli
općinstvu“ (te nastavlja pohvalom učitelju). Po ovemu
vidimo da je muzika već prilično napredovala i da se
usudila stupiti na javu ne mmbazana >
drugim komadima. ( i)

I a ——

 

 

 
  

Ji se bjehu u Dubrovniku nastanili. O tom prvom pri-

ga. Klementa plem. Ghetaldi i Matej da se sa-

= Baqmi i Hareavavini.
koji je iole pratio ostilne veliko-srpske
manifestacije protivu generala Filipovića,
što je samo djelomično

ćenstvo, u kojoj neobzirno lasuje i
še ka tt3 a 8 ON

 

Hercegovini. Stadler je tom prilikom iznenadio
sutnike sa njegovom neustrašivom i svečanom
kako je on Hrvat, te kako i

uzgoji i postane on :

svo pri-

skim zemljama bez okol a, te još
katolička crkva imade s njima SO mi
da će se s toga i po prirodnome procesu
ma ovo vjersko načelo morati snažno i razvijati.
Nakon ove promišljene, duhovite i hvalevriedne
izjave nadbiskupa Stadlera, tom svečanom prilikom, &
u prisustvu najvećeg neprijatelja hrvata i katolika, što
ga je Bosna i Hercegovina ikada imala, —
S Kosanovića, ovaj posljednji stade buniti grčko-istoč-
njake (Srbe) protivu Stadlera. Počeše srpski listovi
pati vatru, a i najpodlije osvade i klevete protive
ala nadbiskupa Stadlera, te se i odma poznata
sretna afera Kosanovića sa ovim i Mostarskim preza-
služnim biskupom  Buconićem. Mitropolita Kosanović
stao javljati po srbskim i rnskim novinama, kako mu
poslaše grofa Mirošovskoga, po vjeri unijata, a po
zvanju savjetnika zemaljske Vlade, da mu ovaj, u ime
Vlade i Stadlera, ponudi prelaz sa njegovim stadom u
»uniju“ ; te, da mu je ovaj tom prilikom obećavao sve
moguće povlastice. Ovo je bio prosti bizantinski mane-
Kosanovića,
je i zbilja grof
kod njega (Kosanovića) u posjetu ; ali
zo govorio od sebe, kako bi
a se grčko istočnjaci sjedine sa katoliko-unijatima,
da tako narodno i politično :
na korist naroda tamo.
Šovinizam vjersko-politični mitropolita Kosanovi-
ća, tako je daleko išao, da se je usmielio g. 1688%.,
objelodaniti »0kružnicu“ ma mu sve.

napada toboš-

svome u nji-

|

Na uvrjede.

U ,Dubrovniku“ ponavljaju se uvrijede proti
vatima u Boci; pošto je pokušao opravdati se, da u
smi Noć nije ciljano na JIrvate, poslije priznaje da
potvrgjuje, da su Hrvati Bokelji gadni crvi, .
pitamo, ako igdje

E

i

i
i

Hi
E

u

prste,

i:
i
g.
s3

i
i
g

i
:

it

»Dubrovnik“ boluje od poli
uskošenosti luduje svašta,

i

s
s

g
$
ž
!

li
li

,Hrvatska Straža“.

Vrijedni gosp. kritičar A.
njem broju ,C. H.“ kratku
svesku časopisa ,Hrvatska
Poslovica kaže: dobru
A. W., sasvim da priznaje da ,

pi.

poroka i nedostataka, I
nu svakako mislim da ti
oni što ih je gosp. A. W.

p

i
i

ii
š

:

s

:

F
i
ž
P
i

n

i

:

i
;

ži
E

 

PL

$
i

 

x

 

Es usanisnaaataaatnaz=—>
EH PEAS INA SA ZARI BE A IAN INE

mea

=