m moralnih bo- ružaju dokaze sifilističuo-1 Hrvatima Bo- ma na Jirvate p ( a dh&) weđostojne uvrijede proti ke Kotorske ini &o prosvjedovali, jer šu bile napero- ne na cijelo hrvatstvo onamo. , Dubrovnik“ bi se htio liki se naffikka/&Žora. kako je ovaj tuma- ; onako. kako su ga nau- se vratiti u Dubrovnik, & avno.ššto je tumačio Zore, ue- za nas 0 mjerod ta 3 i go kako j io Trojanović. Da je to tko. svjedćiji isti , Dubriiiji! U koji, u, saućnosti da še izvlači, i; uvrijeda Bokeljskih Hrvata, š 1 du vrije- iokal su oni i zaslužili, da bu: proti Ovi] uje sve mjere bezobraznosti, pa kako predvigi e la će mnoga hrvatska bokeljska srca pla- iportičujemo &iima smirenje i razboritost, ke Dubrovniku* dade vreme- Prvi smo bili izazvani; a pred (rivijalnijom dvrijedoim, Kikovu li ostati hladnokrvni. nosi na državu, 0- na svoju odgovor- dobacuje Bokeljima kovi) ne ćemo ni mi om u ,Srgj“ jer ne želio afera, do pa da uvrijedu opozove. “Jednom nečuvenom 1 naj je teško i zamisliti, aiješmo mog “ Dok. je vlast mislila, da se od zvala se; sad, kad , Dubrovnik“ mostvonu uvrijedu zgadnih: crva“ Hrvatima (veleći da su Za zbilj ta isiičati. U predprošloi broju uprli smo prstom u »Šrg) tu Uroša Trojanovića, danas, kad ih » Dubrovnik li Šiva odgovornosti, nA ie I PE. natrag. da se on služi ovim _ srestvi- ali je ovaj prevršio svoje tf uvrijedu povuče 854 Godina je i godina, t&*mofalnih zuluma proti Hrvatim, &e gratiiće. Hrvati u Boci Kotorskoj bore se za hrvatske pravice. Srbi tu borbu sumvjiče klevetama, da su oni Bacili zubiju razdora, što nije istina, a za što tih mogli poraziti dokazima. Nego dopušteno je, da te u svijetle i poštene obraze Hrvata Bokelja dobacuje '%&jitel0om ,gadnog crva“. Est mođus in rebus u svemu, lemici Ako se je pisac našega člančića 0 Urošu Tro- izrazio prema zasluzi, jer je on spjevao one sad, kad ih ,Dubrovnik“ s njega na se pret- i povlačimo s njega one nazive, a stojimo o- a ,Dubrovniku“ i pozivljemo ga da _. od- mah opozove one nedostojne .i_fakinske uvrijede proti Hrvatima Boke Kotorske, tumačeći želju sviju poštenih Bokelja, inače nek upamti, da ćemo zabilje: žiti,,da nam je Dubrovnik“ prvi dao pri mjer i.podpisao dozvolu, da se i mi poslu- žimo njegovim sredstvom, što misli on da su ova srestva, dopuštena; misli, jer čeljad oko onoga ista nijesu Dubrovčani, ali mi jesmo, i mi ta. srestva. koja, nam nugjaju, u naprijed odbijamo, kao nedo tojna pitomog grada i skladne čeljadi, ali mi pišemo u raboš vu; Ne povuče li Dubrovnik“ uvrijedu, pozivljemo o: edno mjesto Boke Kotorske, ako ima obraza i da traži izjavu povjerenja, za na_ gnusno pa i u_po- janoviću uvrijede, zimlje, im či u oči prem svi vode u Zagreb, a prav A dinjenja; dok mu zamjeraju oni, koji se mogu i ne sla- gati s njime, bilo prosto. ali je žaliti, da su ga i napa- li, prikazujući kao da njegova akcija nije patriotična. U opće, kad4 se radi o sjedinjenju, može biti i raznih pravaca, kaki ih je bilo i kod drugih naroda, samo da svi pravci vode k jednome cilju u našem slučaju, da ac g. Milića vodi, Dapače, ako taj pravac i nije da se ma njemu sve zanese od oduševljenja, svakako je vrlo solidan, da se cilj posti - gne. Radi toga u nas Milićeva akcija odobrava se i od onih, koji-ge i ne slažu posve s njegovim pravcem, jer razumiju što radi g. Milić, jer shvaćaju, da je do- bro prihvatiti pitanje s oba kraja, s našega,- kojega se drži većina, i s onog njegovog, koji ima danas takogjer više pristaša, a nedavno je bio osamljen. G. Milić radi, ali ne kaže sve za što onako radi, jer ne može, da nebi škodio, dok ga mnogi ipak razumiju što radi, pa mu ne žamjččaju. Ne slažu se u svemu, kao ni mi, ali ga pu- štaju. uvjereni, da je dobro i ono što on čini. Svakako mora se priznati, da je zaslugom njegovom naše pita nje našlo odjeka na strani, a druga je stvar; ako ma- gjavski listovi izvrču smisao njegovih članaka. Nije za to on kriv, dok mi je poznato, da je baš g. Milić po- slao članak ,P. Lloyilu“, u kojemu razlaže hrvatsko pi- tanje vrlo bistro 1 vrlo čisto, i žali se, da magjarski , listovi_0_N S OVI 1 zna ihoće li. Sad mi recite, kada je ovako, što će g. Mi- lić proti magjarskim listovitia? Do istine nam je i ra- di njega, ali još više radi Spljeta, jer kad bi neki naši listovi htjeli prikazati, kao da danasnji načelnik ne ra- di patriotski, da je za € magjaron, to bi bilo, kao da nije dostojan da sjedi na stolici Rendića, Bulata i Mangjera. Na protiv vas njegov rad je, žilavi i ustraj- ni, za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i za glago- ljicu, pa: je dostojan pregjašnjih nače'nika i kao sin Spljeta današnji načeluik Vicko Milić odgovara svima dužnostima svoga hrvatskoga grada. Valja doista pri- znati, da g. Milića. u nekim pitanjima s početka nije shvatiti; i pisac ovih redaka mislio je nekada, da Mi- lićev rad nije koristan; prevario se i žao mu je, ako je sijedome rodoljuba kadgod koju primjetio. Nije li se n.pr. toliko toga u poćitku zamjeralo i njegovu djelo- vanju kao načelnika? Do duše, ostaje da se što i kri- tikuje.i njemu, kao svakom umrlom čovjeku, iije ni on savršenstvo; ali se mora priznati, da g. Milić i kao načelnik radi sve što može, pa i sa uspjehom. Izveo je dosta gradnja, uredio .je više tim pitanja, pobrinuo se za mnogo potrebnih stvari, sve kao i prešasnici, a kao načelnik, brineći se za sve što spada ua općinu brigom i zauzimanjem, koje iznenagjuje kad se promisli, da je u nekim godinama, velim kao načelnik u svakoj prigo- di nije samo sklon za svak: hrvatski podhvat kulturni, pa književni i umjetnički, nego je uvijek u prvima. Uvijek se odazdve i radi, da je i mlagjima od ugle- da, a više puta su tu i njegove inicijative. A sve to abrisa; da ode i u j i fakinsko pisanje proti Bokeljima u _ njegovom listu, Tad će se vasćelo srpstvo uvjeriti, tumači li_,Du- brovnik“ mnijenje Boke Kotorske. : _A Bokeljima poručujemo, da bi svako, traženje \avalierske zadovoljštine bila i počast za list, kad ih a dak S inisdnasakistanaact dili kistaanođiuaajiccc iš u doba cijela Boka Kotorska ustala je po- hvalno, proti klevetama u ,P. Lloydu“. Ove klevete i uvrijede proti Bekeljima Hrvatima u , Dubrovniku“ mno- go su gore, za to će i danas hrvatska Boka Kotor- ska znati, ako Dubrovnik“ ne povuće uvrijeda, pisme- mo izjaviti i u toj pismenojsizjavi odgovoriti nedostoj- mim uvrijediteljima, da se jednom nauče bar u tome, dase ostave fakinskoga vrijegjanja. | s : & Iz okolina: Brcegnovske. ste |. Ci ; ta * M «Pismo ;iz Spljeta. 4517 gdčkidi“listovima zamjerilo se g. načelniku vie ki? Mitiću“ rat njegdfe najnovije akcije u pogledu sje- promtišuje čilj. Ili zar“ nije: gosp. kritičar pročitao uvod, iilječt& oduth va početku veli: ,Pretežna većima hritetskogać naroda ljest kršćanska. Kršćanstvo je uhva- tilke-diibek korijeti ti misli i ćudi hrvatskoga narođa, tišaje tikošspojedo s poviješću, sa slavom i njegovom Wetlištnoiti kaki“ je teško kod ikojeg drugog narođa u Rvropi“.: Ovo 48 istina. koju treba da svak prizna. Toj proreznoj KASTANSKo/ večini hrvatskoga natoda nuamije- njena je ,Hrv. $traža“.. To pak ue isključuje da ona učmože dobro doći i hrvatima muslomanske i izraelit- sto vjere, u koliko vezvjerstvo i moderni liberalizam, piteti/ koji ona ustaje, jednako prijeti i katolicima, i pravoslavnim i muslemanima i izraclićanima, Tu dakle rašložite zumjere ne može biti. Prigovor bi bio oprav- don, kad bi: Hrv. Straža“ istovjetovala "hrvatstvo sa kršćanstvom ili ti katoličizmom ; nu dok ona toga ne čini. “dok rani svoje & u ostalow drži se načela ,brat jesmio koje vjere bio, kada bratski čim i postupa“, iiotle preporuke gosp. kritičara izgledaju suvišne, a nje- gove bojazni neosnovane. Nadalje tvrdi: ,Hrv. Straža“ ocjenjujući naše pišce prevršila je mjeru. Po njoj izgleda, da je naša književnost sasvim bezbožna. Citirunjem pojedinih mje- sti“ i *dišaloga ne dokazuje se ništa. Zar je pisac bez- božan'ako opisuje individua, čije misli ne mogu se o- Aebriti? Ako je koje lice u knjizi nenoralno ili ateistič- ri, zar slijedi iz toga da i pisac mora biti takav?“ — Diksko, i mi velimo: nemoralnost kojeg pisca ne do- kizbje se tim, ako je koje lice u knjizi prekazano kao ibtiioralno, premda i u tome niiesmo slijedbenici mo- Addrnih teališta & la Zoli, da bismo mogli begenisati U našdj knjizi podrobno i živo opisivanje svake svinja- sljicdske ; ali 84 nemoralnost pisca dokazuje, kad ri- ječi što ih ob stavlja u usta stunovitim individuima, mogu se po kontekstu shvatiti kao misli samoga auk- toi to Je, cijenimo, uprav slučaj s onim mjestima i ditiložima, eitovanim od ,Hrv. Straže“_ Priznat ćemo pik dragovoljno' kritičaru, da ne valja u svim stvarima gotišt 'tmak“ ri konac, 1 t, što mo riječ, dlaku u oro, jer se na taj način, nadasve ako motiv nije g jednoga i jedinoga razloga, da u dnim staračkim spljet- skim grudima kuca *čestito : i pošteno srce htvatsko. Kako on čezne za slogom sviju Hrvata! Kojom ljubav- lju on prihvaća mlagje, koji ga i cijene i poštuju, a doksz vam je, da ga baš omladina u nekim svojim sa- | atancimua. svoga presjednika, (u oim“ Kad je ovak, kad u Spljetu, gdje nije baš šale titrati se rodoljubljem, g. Milić uživa poštovanje, pa i povjerenje, ne može nekako nikomie biti milo, da se van Spljeta u kojemu listu prikazuje, kao da načelnik Spljeta nije ono što jest: privi rodoljub, pravi Hrvat, kakovim ga mi svi u Spljetu, bez razlike poznamo. (I mi u Dubrovniku, pa nain godi srcu čitajući ove redke, koje rado donosimo. Ur.) On je kao rodoljub na svome mijestu, a tako kao i načelnik i gragjanin. Ako pak u pitanju našega sjedinjenja ima svoj odregjeni pravac, uvijek mu je namjera čista, dok se mi i ne slagali posve s tim pravcem, ostaje istina, da se i Nijemci i Magjari više plaše onog puta, kojim on uda- ra, jer on baš stavlja se za sjedinjenje na zemljište, sa što što nije mislio reći. To se većekrat kod nas, na žalost. dogsigja pt i megju samim crkovnjacima Mi- slim ipak da ljudi okolo ,Hrv. Straže“ takove ćudi ni- jesu. Po svemu se vidi da oni, i ako bezobzirno pišu ipak trijezno, hladnokrvno i objektivno; niti, cijenim, ocjeujujuć naše pisce, prevršuju mjeru; niti, po njima, naša književnost izgleda sasvim bezbožna. Kuku i lele pana Kad bi tako bilo! Rezbožni izgledaju samo oni pisci, koji to uprav jesu, poređ sve inače priznate nji- hove pjesničke vrijednosti. I prije nego je u ,Hrv. Straži“ izašla ocjena Kranjčevičevih pjesama, imao sam prigode da pro- čitam zbirku njegovih pjesama, objelodanjenu 0 naše Matice“. Pročitih, metnuh knjigu na stol, i usklikunh : zbilja veliki pjesnik, ali ne manji nevjernik! Grand pošte et grand atheiste! Njegov Bog, jest pan- theistički Bog; njegovi mzori o svijetu i ljudima sasvim su pesimistički i valja priznat da je on u tome sasvim originalan, jer je rekao koješta što možda nijedan do- sadašnji pjesnik nije rekao. U tome je zbilja njegova muža nedostiživa, n. pr.: Al tvog smo ipak bića česti Hrv. Straža“ ocjenjujući našega Silvija nije pre- vršila mjeru Ona, naravno ne može da ostane ravno dušna na ovake pojave, i ako (kako gosp. A. W. is- kreno priznaje) ,neće se svakomu svigjat ono čisto ka- toličko stanovište ovog lista“, Cijeni li zar on da pan- theistički i pesimistički Kranjčevićevi nazori, kad bi se uvriježili u naš narod, koje ti drago vjere, donijele bi mu sreće i blagoslova? A bit će se valjda Giosuč Carducci pod sta- rost pokrstio, nu svakako mislim da Jakša Čedomil nije ono o njomu bez razloga pisao u "Glasniku M. D.“: Moći će se prigovorit njegovoj mržnji, stra. sti i poganskom bezvjerstvu, ali se ne može poreći veliko pjesničko uadahnuće, lirski polet... .“ Svakako mislim da je Italija žalibože bolje čela i ra U nego inad, može zbilja činit reći kome piscu ne- zumjela njegovu glasovitu ,Ode a Satana“, nego njegovu ,Ave Maria“. v M kojega rodoljubnog zamašaja, aklamacijom izabire sa| niko ne smije ga potisnuti. Jedino bi to željeli, da je prva naša želja, da e u Hrvatskoj. — Ponavlja- govim pravcem, ali u ovom času taktično je, da se i onaj Milićev iznosi, radi prve etape, dok je naravno, da bi poslije i onako svi Hrvati znali što bi radili za potpunu nezavisnost od Pešte. Za svaki slučaj ponavljamo i to, da smo ovo pismo na- pisali u jedinoj namjeri, da odbijemo neka, ako i neho- tična sumnjičenja, kao da rad g. Milića nije patriotski. On, od kad radi na javnom polju, od natrag 4.) godi- na, uvijek je radio za dvije misli, za dvd ideala Mtadio, zagovarao i pisao mnogo, što mogu posvjedočiti šV! nezavisni hrvatski listovi, počev od Nodilova ,40- pale.“ Te su mu dvije misli bile uvijek na šrci. kako su svima spljetskim načelnicima Hrvatima (vrlon: Ren- diću, uzor-patrioti Mangjeru, nezaboravnom i slavnom Bulatu) i biće mu, i on će za te dvije misli raditi. kao i ostali, do zadnjeg izdisaja, a to su: sjedinjenje i gla- goljica, pa mu želimo, da nam ga Bog još dugo poživi zdrava i krepka. izoižššonj SES . Neretva je hrvatska. aaa adqopor q. Vlačiću.) G. Vlačić i opet spominje Pelješac. kao da Dubrovčani kopili od srpskog kralja; a zar ne zna, da Stjepan po milosti Božjoj, ban Bosni, Usori, Soli i Humskoj zemlji, izdaje povelju u gradu Srebreniku g. 1333. 15. marta, .u kojoj veli, da za 500. perpera daje Rat stonski, otok Posredućcu itd. Dubrovčanima.) Ban bosanski bio je gospodar Zahumlja; a po tomu i Pelješca, jer je ovomu spadao: Ban bosanski izdaje baš usljed prodaje Rata (Pelješca) tu povelju; dok povelja srpskog kralja neuzgredno ga spominje. Pa godine 1350. 6. listopada boje se Mlečani da će Dušan Silni oteti Dubrovčanima Pelješac i zemlje. koje im je ban bosan ski prodao. Eto dakle i Mlečani, koji su graničili s Pe- lješcem znadu dobro, da su Dubrovćani kupili Pelješac od bosanskog bana Stjepana Kotromanovića; i da ih srpski kralj želi oteti. da g. Milić jasnije istakne, se poboljša današnje stanj mo, da mi ne udaramo nje a Gospodin pisac pozivlje se na Bidermana ,,0 etno- grafiji Dalmacije“; a baš taj isti Biderman će mu po- tvrditi, da je Pelješac naseljen Hrvatima. Ko grom iz vedra neba; citira nešto, što dokazuje obratno ! Najsmješniji je gospar popo Vlačić, kad pjesnika Kačića cituje, tobože ko istoričara; a upravo je saža- ljenja vrijedan. kad u svo'oj srpskoj razgrijanoj mašti vidi fra Audriju Kačića — Srbina. Oj starče Milovane, ćasna ti uspomena, evo Te mrtva hoće posrbiti! * O pravoslavlju Neretve, što piše g. Vlačić i što bi hotio. da pomoću vjere pravoslavne posrbi Neretlja- ne; o tom mu je krasno raspravljao i odgovorio veleč. Dum V. Medini u , Crvenoj Hrvatskoj“ 1903. br. 1. 2.3i4. * Čemu se ljuti gospar popu na darovištim srpskog kralja mljetskom samostanu ? Htio pop Vlačić reći, da |su_ benediktinci na Mljetu pravoslavni! Beli istorik od oka! == Sr: s t ? ,Govore li u Dalmaciji čakavski — cituje g. Vla- čić nekog Srbina — prosto im hrvatstvo.“ Ne treba nam ga on darivati. Ali zar ne zna. da je jezik prvih dubrovačkih pjesnika bio čakavski; koji se opaža i u kasnijih pisaca? Na Pelješcu ad vocem, i danas se go- vori čakavski dosti; premda prodire štokavština. Rani govore čisto ikavski, ni najmanje ijekavski; pa su se sačuvali akcenti čakavski (n. pr. vodć, iza Gospč itd.) (Vidi Prodan: Obračun izmed Srba i Hrvata.) Najsposobniji se je pokazao g. Vlačić, kad navodi dva privatna pisma s Pelešca, kao dokaz, da je taj srpski! Ne čudimo se njemu; ali uredniku se ču- dimo. koji ovake gluposti dopusti tiskati; jer što može l Miklošić : Monumenta Serbica serbica str. 105. Katolička crkva ne može biti protivna pravom rodoljublju. " Aristid je morao poći u progonstvo; na to su ga bili osudili atenski suci ni kriva ni dužna; on je pošao i pri odlasku zavapio : Bogovi, molim vas, da Atena ne bude imala potrebe od mene!“ I Kamil je bio su- gjen na progonstvo; i on je zavapio pri tome: ,Neka učine bogovi, da me nezahvalni Rim bude trebao što prije!“ Tko je od njih bolje postupao ? Sigurno Aristid. Naša narav i glas naše savjesti sili nas, da se divimo Arist'du, a osudimo Kamila. Gdje je naroda i gdje je ljudi, koji slijede glas svoje savjesti. mora opstojati i urogjena sklonost i nesebična ljubav prema rogjenoj grudi. -- Ljubav prema domovini! — To je čarobna riječ, koja znade raspaliti mladenačko srce, koja nas može oduševiti i za staračkih dana. Svak osjeća u sebi nje- zinu snagu. Kako su nam prirogjeni temeljni pojmovi sreće, tako nalazimo u sebi ljubav za zemljom, u kojoj smo ugledali Božje svijetlo. Poznat je Voltaire-ov stih: Svakom, dobro rogjenom, domovina je mila!“ Mila nam je kuća, u kojoj smo sproveli svoju mladost, mila su nam brda i dubrave, s kojim nas spajaju tolike us- pomene. Mila nam je domovina, ma i kako gola bila. Zahtijevati, da čovjek ne ljubi svoju domovinu, znači zahtijevati, da se odreče ljudske naravi. ,Gdje nema ljubavi prema domovini, tu je porušena ljudska narav“, veli & pravom $) biskup Ireland. Patriotizam nije plod uma, već nam je Gospodin Bog usadio u našu sarav; nije posljedica prosvjete niti plod političkih sistema već je svojstvo dano od Boga čovjeku, Jedna je k tome u čovjeku narav, jedna mu je ljubav prema domovini. Uzalud je Thiers razlikovao dvije domovine, i dosljedno i dvostruko ljubav prema njima u svom govoru 4. otuj- ka 1878; ,Dvije su domovine. Prva je zemlja, druga je moralni i javni red“. Druga ova domovina ne posto- ji, jer se javni red lako mijenja po volji većine ili ne- 1) Vadimo ovaj krasni ulomak iz 1. br. ,Hrvatske Straže.* 3) La chiesa o la societ& mođerna, p. 98. su ga jedno privatno pismo dokazati? (Molim, % čim bi se list popunio. -— Onda časti) Najprije pitamo dosljednog g. AE rijatelji nijesu potpisali, ili_im je ih: me, a vjerujemo) ili se stide svo, to piš žili je nešto treće po srijedi; a: veli, da neki Dr. To- manović, vaspitani in, , da se svak mora pot- pisati u. ozbiljnoj kritici. Onda a zaključili, da g. Vlačić sam drži za komediju ono, što.1 braja i si- lom što hoće posrbiti; pa stoga nije dao javnosti ime- na glasovitih pisama s Pelješca. A s : Prvo pismo je iz Trpnja. U njem 88 vrlo smjelo nagagja, N. pr. ,u Mircima“ da je. bio samostan i da gu odatle kalugjeri otišli na sv Goru, što bi mogla biti i istorijska laž. A boj za vjeru u Kruševdolu; gdje je pučanstvo općine Janjine i Kune potulito se s dubro- da je bilo svladano, mogao “ da je bilo, moralo se vačkom vojskom, i od ove, bi biti samo slatki bajni san. To ) je zbiti 1333-5; a mi znamo da je čak u 3III. stoljeću bila Janjina i okolice joj katoličke vjere. (Vidi: Zar je i Neretva srpska?) A da Rćanke nose erna odjela, uzrokom je ne tuga za bajoslovnim vjerskim: bojem, već navika, koja se po sebi mametla. Ljudi odlaze u Ameriku; vjerenik, brat, muž, sin, otac, itd. ide ploviti sinje more, da stekne koji novčić, daleko u tugjini za- glavi ili u morskoj pučini nagje duboki hladni grob; eto ti čitave obitelji na crnini. Pošto je silno bilo raz- vijeno poliorstvo ua rviješvu edatlo je nastala i no- šnja crnih odjela kod ženskinja. a A drugo pismo je iz Janjine (možda nagagjamo čije je i prvo i drugo) premda je ,pismopisac“ potpi- san s Rata; a i on je skroko koju. N. pr. da se na Ratu ne zna ža bogomile; a mi smo čuli sami pričati o bogomilima ; a još više bogomilski običaji vladaju kod nas jošter. Uzmite Račkog (,Bogomili ili Patareni“ Rad Jug. Ak.) pak će te vigjeti. A sva pisma s Rata vam ništa ne mogu dokazati za pravoslavlje. Citujte mi jedno mjesto, gdje bi se spomenulo što pravoslavna u _histo- riji Rata bar do XV. stoljeća; uzmi samo riječi, da je bilo sve pravoslavno; a pojedince navesti ne može se ništa; dočim obratno možemo. Pa je neistina, da u nas narod pjeva o Crnojević Ivu, o Hercegu Stjepanu, Smiljaniću, još manje o Ko- sovu, Šari planini (za koju se i ne zna kod nas) i Prilipu. Bezobražno je pisanje, da i mi g. Vlačiću rekne- mo; što se tu spomiaje, da R'ani u Americi Hrvate iz Banovine nazivlju kranjcima. Prosta fraza! i da megju nje u društvo ne će da stupe, to je uvrjeda za Rane, jer su oni najradoljubivi Hrvati u Americi! * Dotle na pisanje g. Vlačića u ;Dubrovalku.“ Alo po jeziku idu liistoričari da Neretvane, Zahumljane, 'Travunjce, Dukljane, ubraja u Srbe; onda ne znamo zašto je Srbin Jefta Popović našao (1827. g.) za po- trebito, da posrbi i Gundulićeva ,Osmana“ koji je pje- van čistom štokavštinom ijekavskog govora. Jer je čkav- ština srpski jezik; a ne ijekavština! Kad je Vuk Ka. radžić g. 1815. izdao , Narodnu srpsku pesmaricu“, re- kao je u predgovoru, ,da_je pjesme tiskao onako, kako ih je čuo iz ustiju naroda, a ne samou hercego- vačkom (ijekavskom) narječju, jer bi rekli anda Srijomei pa šta ovaj nama sad nameće Hrvatski jezik.“ Vuk dakle sam priznaje, de je ijekavština hrvatska; jer je to Sremcima, kao Srbima nešto tugjeg. (Vid: Klaić! Hrvati i Hrvatska). » Imamo i nekoliko pisaca, koji spominju, da im, je jezik hrvatski, njihov jezik; ovgje. ćemo navesti, one, koji su iz ,Crvene, Hrvatske.“ 3 ; ' Mažarović Krsto iz Perasta u Boci, koju Kačić zove ,dikom Hrvata“ g. 1812. u Mlecima latinicom štampa treće izdanje svog .,Cvijeta od kriposti duhe: vne ...“ iz latinskoga u. ilirski ili slovinski. Na, koncu knjige stoji: Broj knjig hervatskih.u butigi B. _ Slijedi a Prilogu kolicine, al zato se prva nikada ne promjenjiva i ljibav prema njoj opstoji uvijek ista i kod svih ljađi. ae Hoćemo li slijediti glas suvjesti, koja nam je od Boga, moramo ljubiti zemlju i narod, kojemu pripada - mo. Čovjek je stvoren za društveni život. A što je dra- štveni život bez obitelji? Što je obitelj bez domovine i naroda istog jezika i roda?... Obitelj po naravi ljubimo, jer njoj dugajemo svoj uzgoj, narod i domo- vinu po sebi i od sebe moramo ljubiti, jer njima du- guje toliko naša obitelj. Lijepo o tome tvrdi biskup Fenelon: ,Ja više dugujem mojoj domovini, nego li mojoj obitelji, mojoj obitelji više, nego li mojim: prija+ teljima, mojim prijateljima više, nego li sebi istome“.?) Tako mora da osjeća svako plemenito srce; samo ego- iste i materijaliste mogu kazati, da no poznaju pojam domovine, već ,ubi bene, ibi patria“; samo socijalizam vidi u imenu ,domovine“ ,presudu nekadašnje dobe“ i ostatak barbarstva“.*) Svaki od nas može kazati s pjesnikom pjesme »La loi naturelle“ : Dieu, qui m'a fait, ne m'a point fait en ivain: I m'a donnć sa loi, quisqu' il m'a: :donuć |' dtre, Bog nam je postavio u srce ljubav prema domo- vini; s toga — opravdano — zaključujemo : I svaki ka- tolik mora ljubit svoju domovinu ! Bog. koji nim je zapovijedio, da budemo svom dušow odani svojoj katoličkoj crkvi, začetnik jo i naše naravi, te nalazi li se u srcu svakog čovjeka ljubav prema otadžbini (što nam jamči iskustvo, da je), to je znak, da po božjoj volji ue samo ne može biti oprjeke izmegju jedne i druge ljubavi, već da smo dužni: gojiti i jednu i drugu, S toga se nije ni čuditi, da Bog nada- hniva svome proroku, koji bijaše u sužanjstvu daleko a i ti 9) Je dois plus A ma patrio quit ma famille, & ma famijie qu'a mes amis, & mers amis qu'a moi mome, 4 Karakteristični su o tome Lamartinovi stihovi : Nations, mot pompeux pour diro berbarie ! 1 amour a arrstest-il odi s! arrdtent vos pos? Dechires une autre vojx vous crle: >