i »Orvono Hrvatsko“ br, 16. A PIN narivi od Harvatov (riva degli Sehia- voni). ' Stali Joakim, Dubrovčanin u svojem djelu »Lexi- con latino-italico-illyričum“ prevagja illyrice-slovinski, harvstski, hrovstski, horvtski. Ergo vidi se, da ni ne zna za srpski jezik; a da mu je slovinski, ilirski sino- + milano sa hrvatskim. = ' ovak gdje je Nalješković i Vidali, koji zove Dubrov- nik ,krunom hrvatskih gradova !“ 'Quid vultis amplius? A Zištarić i Pavlović Dubrovčani zovu svoj jezik hrvat- skim isto i Braerović i drugi mnogi. A gdje je sin ne- retvanske krajine Lovro Sitović koji je 1727, izveo »Fjesmu od pakla“ u ,hrvatski jezik.“ On veli: U Makarskoj premda je pisana: »Vazda želim, da bude pivana Razumi se, onižima pukom Ki govore hrvatskim jezikom.“ (str. 72.) Ako je u Makarskoj pisana, gdje govore hrvat- skim jezikom, . mislim, da je dosti. Dajte vi tako srp- ske dokaze! i # Još jednu topografsku riječ. Ako promotrimo to- pogratiju Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne, i Her- cegovine, tor, Orne Gore mađi dame sna Imama. aa sta, rijeka, gora slične u jednoj ili drugoj zemlji ; dok takih nećeš naći ni u Staroj Srbiji ni u Novoj kralje vini srpskoj. .N. pr. Počitelj i Blagaj u Neretvanskoj krajini (juž. Herceg.) maći češ ili u Hrvatskoj: kod utoka Korane u Savu i Počitelj u Lici. — Bišće polje u Mostaru, Bihać kod. Spljeta, dvorac hrvat. kraljeva; ,— Bihać. u Bosni. — Gacko u Here. i Hrvatskoj — Cetinje u. Crnoj Gori u Dalmaciji rijeka, u Hrvatskoj selo kod Vrbovskog i grad Frankopanov. — Zahumlje ime oblasti ; dio Kapele. na sjeveru. Brinja, pa hrvatsko Zahumlje sela (Bitoraj, Jesen, Selca, Krokar) — Selce, Selca na Braču, i toliko mjesta u: Hrvatskoj. Stolac u Herceg. i u župi Cetini u Hrvat. —.Imotica u Primor- ju i Imotski — Klobuk u južnoj Hercegovini i kod Trogira, Kotor u Boci, Vinodolu (Hrvat. Primorje) i u Bosni. Medvjed-grad, Susjed-grad kod Zagreba i isti gradovi kod Fojnice u Bosni itd. Vidimo, da je isti narod zauzeo sve zemlje, a svu- kud ista imena čak se javljaju; a osobito u neretvan- skoj krajini. Sad može i g. Vlačić uvjeriti se, da ipak nije sve onako, kako on piše; da je sve srpsko da Hr- vata nema u neretvanskoj krajini da je ,Crvena Hrvat- ska“ fraza uz toliko dokaza! I mi bi ga molili, da jednom već prestane s na- tezanjem svojim, jer imamo i važnijeg posla, nego s nji- me se baviti i reklamu mu praviti. “Na koncu šljemo, mu hrvatski pozdrav sa ,srp- skog“ Pelješca u srpsku“. Neretvu, ali ne kako se on prevari u Hristu brat i kolega janjinski dekan, već : N. Z. Bjelovačić. Sutvid kod Janjine, 1903 (Svrha.) DOO OSOOPDS Dvije tri o ,bokeškoj noći“. Slavodobitno i ponosno (iznosi ,Dubr.“ na javu BOUVET U.R Dtvniću z vmezvinaskam vijaćn, olnpa ca na. vinom darovitoga mladića g. Uroša Trojano- vića, kako je:imao čast, da ga nazove Dr Rade pred visokopoloženim osobama ; a istodobno čitajući pjesmu mladog srpskog pjesnika, opravdao je njegovu nevinost. 1+ Kako svak: znade, ta je ,nevina“ pjesma podigla prošle godine veliku prašinu, jer se je na prvi pogled ražumjelo, da se u, bokaškoj noći“ : krije veleizdaja; jeli kad je rastumačio prof. Luko sadržaj te pjesme unevine“, svaka je sumnja prostala, a uapšeni srpski mučenici dočepaše se zlatne slobode, U toj pjesmi kad nema ništa proti vladi austrijskoj u Boci, onda je bez dvojbe sve proti nama Hrvatima napereno. Mladi pjes- nik srpski nazivlje svakakovim lijepim i uljudnim rije- čima Hrvate Bokelje, koje su baš dostojne, da se čuju od onakove: osobe. “On nazivlje Boku svojom zemljom pa veli: :/ | Kako je g Kri eh gorštaka 3 iji , Hi i se veselimo: , pjevajte nam pjesmu sionsku“ ! PETE dl: ii i g : .: i š i i 3 i Hi iHh ili Hil ša F š 1 > a H (it: 13 E see £8 E i HI Ez 2 o i i - g - 1 i *| važnost cijenio,| prije, nego li će u boj kremiti i kod Sempscha (9. li- |. 8) Usp. 8+. Basil, Hon. IX, Ne znam za pravo u koliko je njegova zemlja, to jedino znam, da se je on u Boci rodio, a odakle mu je djed i pradjed, to pak ne znam. Stanište mornara srpskoga nije nikada bila, niti jest, niti će biti, moj mladi fićfiriću, u ovome si se jadan prevario. Tih gdje su ti, ti srpski mornari? Zar ne znaš, da svi brodo- vlasnici bokeški, koji su bili, & nekoliko ih ima i da- nas, da su svi katolici Hrvati Bokelji? Zar ti nije po- znata i Kačićeva pjesma, u kojoj se slave Bokelji, a0- sobito dva Ivanovića Dubrovčanina. Ovi nijesu bili Srbi na nijedan način, a ti ih možeš posrbiti, to ti je slo- bodno: Obagji redom i Dobrotu i Prčanj i Perast, oda- kle je najviše bilo brodovlasnika i mornara, pa ćeš se uvjeriti, da su svi ovi bili katolici i Hrvati, a da se ogvjedočiš ko su im bili pragjedovi i u opće ko su bili starosjedioci Boke, potrudi se pa nabavi knjižicu: ,Ko su bili starosjedioci Boke-kotorske“+ A, i ako je bio koji mornar Srb, prije će biti valjalo, da se nauči od Bokelja Hrvata brodarstvu, pa onda da krene na more, S toga ti ne nosiš uvrijedu svim bokeškim kapetanima i mornarima, jer njihovu vještinu zapostavljaš, a prepi- suješ je drugima, za koje se može reći, da je i ne zna- du. Nego čuj što nam i povijest kaže o bokeškim mor- narima, ne 0 Srbima, nota bene Trojanoviću, nego 0 Hrvatima i to Peraštanima, koji su ti trn u oku i tebi i svim Srbima, ta znaš čega radi, nije potreba da ti av ncu, napominjem. Povijest. kaže, da je, Potar Ve- da Ruse brodarstvo, ne kaže da je uzeo (Srbe. A za uspomenu starog bokeškog pomorstva eno ti moje srp- če mlado plemenitog tijela bokeške mornarice, koja opstoji od nekoliko stotina godina, od koje ste vi stvo- rili vašu ,srpsku gardu“, u koju, da vas bude više, nabavite ljudi i iz strane države, dakako, dobro ih pla- tite i najedete, pošto gospodar brd& za njihslabo mari, t. j. nema odakle ni on nevoljan. Nadalje pjeva : »S Lovćena će zora ružičnijeh zraka Osvijetlit boje srpskoga barjaka, Što no se ponosno na vrh broda vije Kao da se onoj zori divnoj Milo smije 4 Kad će ogrijati sunce srpske barjake na brodovi- ma, to još moj dragoviću ne znam. Zar ti što velika snuješ u tvojoj mladenačkoj glavi? Biće, biće, jer sam jednom čuo, kad Boka i Dubrovnik dogje pod Crnu Goru, da će Boka biti ratna luka. To se ti valjda na- daš, da će na tim brodovima barjak srpski ogrijati sun- ce. Progji se toga i ti i svi Srbi, koji to umišljate, da će vam doći spas sa Cetinja, ili sa koje druge strane, jer Crnagora nema čim ni sebe da uzdrži, a da joj ne- ma Rusije odavna bi bila propala. Napokon pozivlje srpsku bokešku omladinu slijedećim riječima : 4 »Omladino, braćo mila, Ti s prva Šložno, snažno, silno, srpski Da strvemo gadnog crva; Nametnice gamad ljutu Da trijebimo do istrage Da ko sunce čisto sine Lice Boke, majke drage“. Ovi su redci. bili, koji su dali najviše povoda, da se je digla onolika hajka proti jadnim Srbima, i da su nevini srpski mučenici čamili u zatvoru... Ali pošto :se je uvjerila nadležna vlast, u zdravlje prof, Luke,+4a se uo vuduvsi ua austrijsku vladu u Boki, biše riješeni Kad se dakle, po tumačenju prof. Luke, ne odnosi na vla- du, onda se odnosi na nas Hrvate, koji smo ljuti trn u oku Srbima, Neka složno, snažno i srpski satm te nametnice i gamad, ako su jaki, ali neće, tvrda in je vjera. Za te se nametnice znade, da su pravi Bozelji Hrvati, nego nastaje pitanje : odakle su oni, koji ojih nazvaše nametnicama i koji ih misle satrti? Snuju ad- | iči u svojoj ludoj glavi, da će doći: dan kad će satrti Hrvate i u Boci i u Dubrovniku i s njima i austrijsku vladu te sve pripojiti Crnojgofi, ali to neće: nikada biti, jer Hrvati u Boci napreduju i s dana na dan se osvi- ješćuju, jer vide s kime imaju posla. Koliko Hrvati u Boci napreduju to su dokazale ove zadnje godine. Raz. na hrvatska društva u Kotoru, Škaljarima, Mulu, Pe- rastu, Lastvi, pa napokom posljednje tri u Budvi, 'Er- cegnovome i skorašnji otvor društva u Prčanju sasvim su im smeli pamet. Napokon kad vide, da nemogu na nijedan način osujetiti naše osnove, koje očito poka- zuju da ima u Boci Hrvata, onda navališe na nas grd- nim nazivima, dostojnih samo onih koji sa ih izustili. Sad nas nazivlju gadnim crvima i nametnicima, jer im nema više zgode da pale, robe, kolju i zlostavljaju ne- nost; naš Spasitelj plakao je dva puta, a od tih jednom radi otadžbine. Katolička crkva, koja je jedina prava Isusova :crkva:i jedina Njegova baštinica, može li za- priječiti dakle, - da$tkatolici ne ljube svoju domovinu? Ne! Katolička crkva priznaje valjanost i vrijednost na- ravnog zakona.*) Stoga ona načelno ne može biti pro- tivoa nikada pravom i zdravom patriotizmu. Upitamo [li o tome povijest ona nam tolikim činjenicama to ja- uje. U srednjem vijeku ojačava crkva od- vajear4, da obrane svoju narodnost, te oni sno pot pola 1386) mole ne koljenima: Isuse, nebeski, živilits |našu slobodu i obranimo našu domovinu“. 'Tko je oja- čao u XIV. vijeku Francuze pod zapovjedništvom Dje- vice Orleatiske, da sačuvaju i obrane domovinu od En- gleza? Tko je god 1571, pod Lepantom skršio tursku silu na moru, tko li im dao odlučni udarac na kopnu pod Bečom god. 1683, da se nijesu više nikad opora- vili; te tako bila Evropa i njezina kultura spasene od turskoga kopita? To je jedino učinila katolička crkva, znala oduševiti narode: ,Za krst časni i slo- , in Hexaomeron. — Sv. Ambros, iu opist. 73. -- Sv. Augustin, Canteasiones, lih. IL., cap. 4 — Sv, Jeronim, Enarrat in pe. LVII. 9) Decker. 1 Eglice, p. 143. " vinufčeljad, pošto im svuda kud se svrnu i obrnu bli sta bajuneta (bodež) pred očima i Damoklov im mač visi nad glavom. Da im nema ovih nametnica, kako ih oni nazivlju, mnogo bi njihovih skapalo od gladi i go- lotinje. Ovo ti je ovako moje srpče napuhano mlado, a kad si i učinio onu ,nevinu“ pjesmu mogao si je po- slati ,Dubr,“ da ju tiska, nek se okiti jadan tvojim prvijencima, jer u ovo zadnje doba videći posestrimu »Crvenu“ u široj i boljoj odjeći i čujući da će i do dva puta na sedmicu izlaziti, požutio je kao buba i on i gospari okolo njega. Nije te išlo da pošlješ jednome tobož književnome listu jer valjda znaš, da nije zadaća jednog književnog lista, kao što je vaš ,Srgj“, da iz- nosi onakove pjesme. Vidi se opet koliko se povagjaš i za onim Srbima, koji su imali prst obraza, kad si sa- stavio onakovu pjesmu proti najbližoj braći, Ono si je- dino iz mržnje i prezira učinio, jer svi, ne samo ti, mrzite sve što je naše, i sve nevalja i ništetno je što je naše. Tebi čast i poštenje jer nijesi sam ti, koji to kažeš, već tako jkaža vaši profesori na gimnazijama, koji su postavljeni, da odgajaju pa kad ih zapitaš, što im se čini, o djelu toga hrvatskog pisca, ne dadu nig- da stalna odgovora, nego puna okolišanja, kao stara grčka proročišta a znadu zabaciti i Preradovića i Vra- za i Šenou i druge a prihvatiti se svojih i njih u zvi- jezde kovati; pa nadalje znadu kazati koliko je koji i stihove spjevao, kao n. pr. B. Radičević, dočim ne hrvatskih jješiušw“lovpiig pjesme Preradovića i drugih sve što je naše i sve ništetnim cijeniti, pa nije cliat da si i ti takav i da si onakovu pjesmu nam sačinio, jer ti je ta nesretna mržnja i prezir prama Hrvatima u krvi i usisao si ju već za mladih godina. Mlad si, rastrešen i napuhan pa te donekle valja pustiti [ili na- prosto na tebe se i ne obazirati. Čestitam ti gdje si imao sreću, da budeš u tako mladim godinama nazvan srpskim ,mučenikom“., Dao Bog, da i unaprijed budeš, ali od nas ti daleko kuća! Trn. Braćo Hrvati! U kulturnom, političkom i ekonomskom razvoju svakoga naroda književnosti je namienjena jedna od najvažnijih uloga: uzgajanje i oduševljavanje duhova, poticanje na rad, bistrenje pojmova, oplemenjivanje sr- daca, uzbugjivanje pojedinaca na samosviest, na borbu, na slobodu — u jednu rieč priprema za bolju treću bliže ili dalje budućnosti. Književnici se pravom mogu smatrati božjim po- slanicima, kojima je i plakati i veseliti se nad sudbi- nom svoje domovine, ali koji su pozvani da tješe i suze otiraju, kad im je marod u tuzi, da ga bude kad je u mrtvilu, da ga ogrijevaju vatrom nade, ako ga česta razočaranja dovedoše do očaja, da ga kriepe svojim za- nosom, da ga uzdižu svojom vjerom, da ga uče plamom vlastitoga rodoljublja i požrtvovnosti, da ga oplemenju- ju, da ga posvećuju, da ga spašavaju žarom svojih osjećaja i svojih ideala... A narod je pak dužan da se skrbi za te svoje miljenike, da ih nepušta zlosta- vljanju često puta nesmiljene im sudbine, da im pomo- gne moralno i materijalno čitanjem i kupovanjem nji- hovih djela, nebi li im tim načinom donekle naplatio dio onoga truda i one ljubavi, koju se ničim i nikako nemože dostojno nagraditi, osim harnošću i trajnom uspomenom. Teško onom narodu, gdje književnicima ne plamte grudi žarom ljubavi i samopriegora na uhar otač- bine; ali još teže onda, kad je narod gluh, besćutan i nelaran prama onima, čija su djela bisernata česma njegovih nada, njegovih želja, njegovih uzdisaja; čiji je život krv i duša njegova, čija su proročanstva raj njegov! Braćo Hrvati! Kod nas su žalibože takove eko- nomske prilike, da je književniku, pa bio on i Bogom nadahnut genije, nemoguće posvetiti se isključivo svo- me zvanju, pošto od toga nemože "zaslužiti ni najnu- žnije za opstanak. Budimo pravedni: krive su nešto i prilike, ali krivi smo i mi sami, jer da je više volje i požrtvovnosti, štogod bi se ipak postiglo. Braćo Hrvati! D.r Ante Tresić-Pavičić, po- znati i uvaženi naš književnik, kojim bi se dičila sva- ka svjetska narodnost, nakon toliko nevolja, nakon to- likih razočaranja i tolikih progonstva, otišao bio iz Za- greba, da'se primi stalnoga suradništva kod ,Slaven- ske Misli“ uz lijepu nagradu. Nego, eto, poslie malo mjeseci, ostavlja sada opet sigurno za nesigurno, ne iz nestašnosti, nego jer hoće da služi hrvatskome narodu one nepokolebivosti i one ustrajnosti, koje je pokazao i u najernijim danima kušnje. — U tu svrhu odlučio je u: Trstu pokrenuti književno-politički list: ,Ja- dran“, potrebit za narodnu obranu na onoj skrajnoj granici hrvatstva, potrebit da — kao naša predstraža u neposrednoj blizini Talijana — pokaže i njima sami- ma i cielom svietu, pa bilo to kadkada i u stranim je- zicima; napredak naše prosvjete i moć našega imena. Dr. A. Tresić-Pavičić neće da se prigne pred...sijw vremena i naših. žale*wilse od svake službe bilo držav- fi, bilo privatoe, želi služiti samo narodu. Jadranu“ će biti poglaviti cilj uzgoj mladosti u čeličnoj značaj« nosti, u ljubavi za narod, u shvaćanju književnih i umjetničkih ljepota. Braćo Hrvati! Nedajte da se ovo poduzeće izja- lovi, nedopustite da se Jadran“ vašom krivnjom za- kopa kao i ,Novi Viek“; pomozite mu predbrojbom i točnom predplatom, tim više što će ciena listu biti umjerena. (Do konca ove godine samo 6 Kruna) — Neka nebude hrvatske obitelji, neka nebude Hrvata ni Hrvatice, koji nebi bili uvjereni, da ovim malim dopri- Jsom pomagaj MERI. DOSEN: SVN i i ž E i a š : po svome uvjerenju, po svojoj dužnosti, po nadahnuću | ,, Petdeset i šesta redovita glavna skup- ština ,Prve hrvatske štedionice“. Prva hrvatska štedionica održala je 28. ožujka t. g. u 4 sata poslije podne svojn 56. redovnu glavnu skupštinu zu poslovnu godinu 1902. pod predsjedanjem presv. gospodina Miroslava grofa Kulmera, koji je, otvorivši skupštinu, konstat vao, da su osobno 42 dioničara, pa da ovi zastupaju 348 dionica sa 272 glasa. Za perovedju imenova predsjednik zavodskoga tajnika g. dr. Jurja Vrbanića, a za supodpis zapi- snika dioničare gg. Tošu Mallina i Martina Pilara. Predsjednik oslovi prisutne kratkim govorom, za- hvaliv se, da se pozivu na današnju skupštinu odazva- še, i dodavši, da će se napose iz izvješća ravnateljstva kao i predložene razmjere uvjeriti, da je poslovanje ovog najstarijeg hrvatskog novčanog zavoda bilo prošle godine uzprkos nekim prilikama dosta- tspješno, te da je ,Prva hrvatska štedionica“, vierna svojim tradieija- ma, nastojala u jednu ruku unaprediti dobrobit domo- vine, a u drugu ruku imala pred očima i nastojala pro- maknuti interese svojih dioničara. Na to pročita ravnatelj g. Milivoj Crnadak ovo izvješće ravnateljstva: »Slavna glavna skupštino! Častimo se izviestiti Vas o našem djelovanju i poslovnim prilikama u minu- loj godini, koja je 56. našeg obstanka. Prema zaključku prošlogodišnje glavne skiipštine sredstava naseiga-sa. Jinnia prošle godine iz vlastitih vali, kako se to iz predležeće bilance razabire, sp= nostnu zakladu za založnice, da uzmognemo započeti njihovim izdavanjem. Mi nismo ipak započeli još tim izdavanjem, jer za to potrebite predradnje nisu jošte kraju privedene. Mi žalimo to, jer uslied toga nismo bili kadri za prodaju založnica tako izvanredno povolj- nu situaciju drugoga polugodišta 1902. izrabiti, da uve- demo i razpačamo naše založnice. Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada odkazala nam je mjeseca lipnja prošle godine svoje uložke od okru- glih K 6,000.000. — Mi smo, ni ne držeći se propisa- nih odkaznih rokova, ovaj iznos tečajem 4 tjedna po- vratili. : Ovaj znatni povratak štednih uložaka razlogom je, da prema prošloj godini u predležećoj bilanci izkazuje- mo razmjerno manju mjeničnu listnicu, te nešto nižu zalihu vriednostnih papira. Konstantno jeftine kamatne prilike prisilile su i nas, da smo počev od 15. ožujka 1902. snizili kama- tnjak za naše štedne uložke na 3.6%, Prema zaključku ravnateljstva ustrojena je u Cir- kvenici podružnica, koja tečajem 8 mjeseci svoga obstanka pokazuje primjeren uspjeh, te prema razvoju i napredku njenih posala ima izgleda i opravdane nade, da će u budućnosti polučiti dobre uspjehe. Obilje novca, koje je potrajalo minule godine, dolazi do osobitog izražaja kod izkazanoga prihoda ma računima kamata, a poimence kod kamata od zajmova i od mjenica, kako se to iz bilance razabire, pa misli- mo s toga, da možemo uzeti, da će Vas, uvaživ sve navedene okolnosti, i rezultat sigurno zadovoljiti. Promet naših blagajna iznosio je: prošle godine K 164.484.716 98, te je prema biv a K 13,938.113.17 manji nego li u godini 190i. Uložei iznašali su koncem prosinca 1901. K 32,239.534.76 od 1. siečnja do 31. prosinaca 1902. uloženo i pripisano na kamatima =. . o. + + + ukupno =. 4 0.20.2042... . . K 66,800.711.11 povraćeno je godine 1902. . . .K 81,244,111.06 te se prema tomu pokazuje stanje 'sa K_- 25,566.600.05 kojeje manje negoli koncem g. 1901.za K_= 6,682.,984.71 Zajmovi na nekretnine izna- šali su koncem god. 1901. . . . .K 13,072.701.66 na novo pozajmljeno goj. 1902, . . K 845.458. — ukupno =. 2.2 0.20... . . . . K-18,918.159.66 povraćeno god. 1902.. . . ., .K 835.542.16 dakle stanje 31. prosinca 1902. . K_13,082,607.60 prema godini 1901. više za =. . . 9.905.84 Mjenična listnica iznašala je koncem godine 1901. . . K 11,923,662.25 na novo odbitkovano godine 1902. . K_ 560,968.992.59 ukupno =... . . K 62,887.664.84 unišlo godine 1902. . .K 57,422.174.12 stanje 31. prosinca 1902 +. .K 6,465.480.72 t jeodsvanjag. 1901.sa K= 6,458.181.59 smo koncem godine 1901. uz stečajnu vriednost od . . . . + . .K _9,251.886.10 u godini 1902. na novo nabavljeno . K 1,192,828.80 UKUDNO 400. sie SRO K 10,444.714.90 izžviebano i prodano godine 1902, . K 2,126.894.26 OStAJO 1. iv, s. Provo. RK \ .. ad filucevnu zakladu založnica, pa se pribrojiv k ostalima .,.K 6,818.89064 dobitak na tečaju od. sit PRE 11.286.71 tečajna vriednost 31, prosin- jeno 2... .. .K 6,326.177.86 dakle prema stanju god. 1901. manje za K 3,996.708.75 n Aasi Jakićal tečajuod K 11,286.71, ko- ji je nastao uslied toga, što se je povisio tečaj našim efektima, pripisali smo izravno pričuvnoj zakladi za tečajne gubitke, koja se je usliod toga povisila na iznos od K 206.862,92. Od naše mjenbene zalihe našli smo te pri- po odbitku prenosa od god 190 :16 dakle od . O... # KR 488.117.10 imade se odbiti u smiwi Ss tvenog pravila: ia . .K 24,564.176.85 nukanima odpisati neke dvojbene stavke isnosom od , — mmm m g m a O im i Kasije ztničnas ma Pia ze | 0 ŠA i