. Br. 16. U DUBROVNIKU 18.. APRILA 1903. Godina XIII. Mi Cijena je listu unaprijeda: za Dudrovmik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu & & poštom: n1 godinu 10 kruva, na po godine 6 kruna. Za inogzemstvo: 10 kruva i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplats mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Her: polugodište. Izlazi svake +ubote. | | Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. Pretplate i oglasi plaćaju se upravi ,Crveve Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su atužljivi. Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retks, a za oglase 20 para. Oglasi koji 'se više pota ti- skaju po gogodbi i uz razmjeran popust. Depisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se_ne vraćaju, a ne- Srbima oko » Dubrovnika“. Kada bi gospodu oko ,Dubrovnika“ ozbiljno pozvali ua razgovor, da nam reku, što Aoće, misli- mo, da bi ih doveli u najveću zabunu. Ali, kad ni- je mogućno govoriti š njima u četiri oka, evo ih javno pozivljemo, da bi jednom kazali što žele, da bi iznijeli konkretne prijedloge, jer je zaista ovaj rat izmegju nas u opće štetan, a korisan samo jed- nom i jedinom protivniku sviju Slaven&. Do sada su nam gospoda oko ,Dubrovnika* znala pripovi- jedati samo jednu stvar i to, da oni hoće garan- ciju, da im se neće dirati u srpsko ime i da će im se čuvati srpski jezik. Ograničavali su se samo na ove platonizme, a po duši u cijeloj im borbi proti Hrvatima i nijesu iznosili ništa drugo. Ali činjeni- ca, da je Srbima zajamčeno srpsko ime, i da su Hrvati popuštali preko svake mjere u tome Srbi- ma, što baš i nijesu smjeli, obara im svu opozi- ciju. Kojemu je to Srbinu zabranjeno da se zove Srbinom i ne razvija li srpska strauka u Dalmaci- ji srpsku djelatnost takvu s/o60dno, kao što nebi nigdje ni jedna druga stranka? Nego, da budemo iskreni, priznat ćemo, da ima još uešto, radi čega Srbi raju protiv Hrvata, ali što ne ističu odviše ; a to je srpska politika. i srpska ideja. Ako oni pak zahtijevaju, da Hrvatska i Slavonija prihvate srp- sku politiku za srpsku ideju, ako to ištu i od Dal- macije i od naše braće u Istri, druga je stvar, je: tu prestaje sve. Bilo bi i odviše tupo i bedasto, di se jedna ovakova manjina nameće politici i ideji | ogromne većine i to pod cijenu za Gangue. A ta- kv je! Jer mi ne znamo, zašto bi onda Srbi u Hr- vatskoj radili, kako rade, za što bi se oni oko »Dubrovnika“ o vako ponašali, Poslije ćemo govoriti o Bosui i Hercegovini, dok ovo razbistrimo, Ako ima naroda čije bi poli- tičko djelovanje bilo otvoreav kajiga za svakoga, to je narod hrvatski. Što tražimo i za što se bo- rimo mi Hrvati s one i s ove strane Velebita? To svak zna i vidi; u banovini je oštra borba proti naturivanju magjarskoga jezika i za financijaluu nezavisnost Hrvatske, Kada se za to dvoje bore Hrvati ne bore se zaista samo za se, nego i za Sr- be, jer sve što izvojštimo za hrvatski jezik ujedno ćemo izvojštiti i za srpski; jer sve što stečemo za Hrvatsku na polju materijalnom, uživaće u njoj i Hrvati i Srbi, jer će i od slobode, za koju vojšte Hrvati proti Magjarima, imati i Srbi udjela. Samo bedasti i ćoravi ljudi ovo ne razumiju i ne vide, a ipak kako se ponašaju i onamo Srbi?! Oni tako- gier viču, da hoće garanciju za srpsko ime, a u to isto doba pružaju ruku Magjaru, dušmaninu Slave- n4, proti Hrvatima, koji od Magjara ne čuvaju sa- mo hrvastvo, nego cijeli slavenski jug. Što bi smo u sofizme i u neslane doskočice, kada je tu istina, da se hrvatski narod bori za financijaluu samostal- nost Hrvatske i odupire magjarskoj propagandi, a Srba nije u njegovim redovima ; oni su sa Magja- rima. Pred ovom grubom i žalosnom istinom pa- daju sva izvlačivanja, jer su prosta opravdavanja, a na ovome svijetu najlakša je stvar opravdavati se. I onaj, koji ubije oca zna se opravdavati, za što je to uradio, Srbi u banovini su s Magjarima, a proti Hrvatima, proti brastvu i slavenstvu, fo je taj fakt, &a što se opravdavaju, za što tako rade i postupaju spada u sporedne sitnarije, Zločinstvo je prema slavenstvu fu, grješnike gledamo, ne mo- gu se sakriti. U Dalmaciji Hrvati se bore proti njemštini i talijanštini, a u opoziciji su s vladom radi ekonom- ske zapuštenosti, dok i u crkvi traže pravo glago- ljice. Da su Srbi oko , Dubrovnika“ onaki Slaveni kakovim se prikazuju, oni bi i zatvorenih očiju pru- žili ruku Hrvatima radi gornjih tačaka. Nama nije milo sitničariti, već iznosimo suštinu, jezgru g/av- no stvari. Zar njemština i talijanština ne škodi i srpskome jeziku, kao i hrvatskom i kad se mi bo- rimo da se poboljšaju materijalne prilike Dalmaci- je, zar se u isto doba ne borimo i za srfske inte- rege, kao i za svoje? A ipak ovi Srbi nijesu s na- ma, nego su proti nama. Čovjek, koji ne pozna o- ve istine, apsolutno ne bi mogo vjerovati, da su ovaki, kao što jesu. Reći će oni, da ni Srbi oko ,Dubrovnika“ ni- jesu s vladom u Dalmaciji, Dopuštamo, ali za što nijesu? Prije svega u njih ni sijenke opozicije pre- ma vladi sa gledištu moralnih i materijalnih inte- resa ove zemlje. Što mari ,Dubrovnik“ za ferma- ne, za tugju birokraciju, za ekonomsku zapuštenost; sve mu je to sporedno, to ostavlja nama u njego- voj velikoj glavi od bukve, kojom zamišlja daleke horizonte. A je li prema vladi, to je radi koje si- tuarije čisto stranačke. Upravo, jer bi htio da Dali macija prihvati srpsku politiku, proti je vladi za što ona tu politiku ne pomaže. Toliko je pametan! A koja je ta politika? Dubrovnik“ se uvi- jek kune, da je njegova politika srpska u &Austri- ji ; dapače, ako koji hrvatski list u to i posumnja, počme vikati, da ga denumnciraju. Povjerovaćemo; i kad mu je srpska politika u Austriji, a Srba u Hrvatskoj je srpska politika u Ugarskoj, onda je ta politika, kad je naperena proti Hrvatima, čisto dualistička, jer teži za tim da uništi sve namjere Hrvatske, jer je za status quo i Dalmacije i Istre, biš kako žele Nijemci u Beču, a i vladini Magjari u Pešti. Ali to nije i ne može biti dosta, da Srbi govore šfo neće, biva da neće da se ostvari ideal hrvatski, jer oni moraju iznijeti 1 ono &što Aoće. A što hoće? Sudeći ih po djelima, oni hoće da se današnje stanje u Hrvat- skoj ovjekovjeći, a Dalmacija ostane uvijek gdje je, dakle, da se udare trajne i jake poluge u te- melje njemačke i magjarske propagande, a da do- živu razvaline hrvatske domovine. Ovo je jasno kao sunce, a mi im ne ćemo reći, da su toliko tupi, pa se nadaju na razvalinama Hrvata zasaditi srp- ski barj:k izmegju Magjara i Nijemaca, to ne! Već su oni ovaki: žućljivi, strastveni, usijani, pa u sli- jepoj mržnji proti Hrvatima, skučenoj i lokalnim i osubnim prilikama izmegju zidina malenoga grada, kao što je naš Dubrovnik, ne znadu više ni što mi- sle, ni što vrljaju. Opijemi tom mržnjom, kao pija- ni političari jedino brebonje svašta proti Hrvatima. I za to je u našem listu jednom bilo rečeno, i ovi Srbi oko ,Dubrovnika“ uajveća nesreća istome srpstvu, jer im je bazis ideje prosta z/oća oku bi se sutra pomirili svi Hrvati i Srbi, ovi vnika“ ostali bi uvijek isti. Uvijek us- kako kažemo mi Dabrovčani fočufi, \ ua se, da megju pravoslavnim Sr- bima izvan Dubrovnika mnogi se već ljute na ovo im držanje; mnog;wna je dodijala ova mikakova srp- ska politika, dok znamo da ih ima, koji bi i htjeli pokušati, da se počine raditi oko izmirenja — ali nota ovih Srba oko ,Dubrovaika* nateže žice, jer ua strani ue poznaju ovu uašu čeljad, koji živu je- dino za inad — Hrvatima. Prošlo je 20 godina, što su se pojavili, što rade i ruju, pa bilo dobro da pravoslavno srpstvo izmjeri, koliko je imalo kori- sti od ovih Srba katolika u Dubrovniku. Koristi ni- kakve, a štete i odviše; šta bi više, kada ih ni u samome Dubrovniku, gdje su se začeli, ne ima ni jedua trećina, koliko ih je nekada bilo. 'To je bankrot. Ali ovi politički bankroti imaju fraz&, kojima obmanjuju. Naduveni i oholi prikazuju se kao naj- veći slavenski mijeh; oni slaveni, oni liberali. oni junaci, oni Obilići ...., oni će Srpstvu spasiti Du- brovnik i Boku, a kad tamo oni se isti izmegju se- be smiju komediji, koju odigravaju, jer izmegju se- be se znadu i ko su i što su: za inad Hrvatima sve će uraditi, te su danas na liniji jednoj i jedi- noj rušiti Hrvate. To i samo to izazivlje nas na otpor protinji- ma, jer smo prisiljeni. Neka niko ne misli, da mi dubrovački Hrvati ne znamo, da hrvatstvu ne pri- jeti opasnost od nekoliko Srba, Da je to samo, po- mirili bi se u 24 ure, ali mi Hrvati znamo, ako nam prijeti koja opasnost, to nam prijeti od Tali- jana, Nijemaca i Magjara, a Srbi su š njima proti uama, i za fo smo mi proti Srbima, jer srpska politika je za isto srpstvo nikakva, ali je za hr- vatstvo zazorna, jer je politici talijanskoj, njemač- koj i magjarskoj priručna. Glede Bosne i Hercegovine posvetiće mo im naročiti članak, da se i tu vidi r&d Srba oko , Du- brovnika“ bez cilja, bez kompasa i bez ikakove ko- risti, i u tome oni samo brebonje, — mii že U Mitrovici i u Pekingu. Šćerbina, ruski konsuo u Mitrovici, podlegao je ranama. Kada su Arnauti navaljivali na Mitrovicu, da je osvoje na juriš, ruski konsuo bio je izmegju turske vojske, a u toj prilici ranio ga je jedan turski vojnik, koji je odmah sugjen na 18 godina robije, I ovo vri- jedi zabilježiti, da su ga odmah osudili, drugi dan iza zločina, biva prije nego je umro konsuo, jer bi ga ta- da morali osuditi na smrt, a Turska je htjela izbje- gauti takovu osudu, da se ne uzrujaju Arbanasi i Ar- nauti. Rusija ja -- progutala i to. Šćerbina je umrć, pogogjen iz zasjede, a iz re- dova turske vojske, pa? Niko ni riječi, kao da se radi o smrti svakog običnog čovjeka. Zapadni listovi jedino što bilježe smrt, ruski donose biografije o pokojniku, & zvanična Rusija muči. Nije tako mučala Germanija kad su joj bokseri u Pekingu ubili poslanika Ketetera, dapače je zaintere« sovala sve države, da zajednički s vojskom prodru u Kinu, ugju u Peking i počine sve što su počinili. Ki- nezi su radi ubijstva germanskoga poslanika bili i od: i više kažnjeni i odviše poniženi, jer je tako htjela Ger- manija, a radi smrti ruskoga konsula u Mitrovici niko ni slova, svak muči, jer muči i Rusija! Ova pojava vrlo je znamenita radi shvaćanja da- našiljih prilika i u Europi i na Balkanu. U. Europi je zakopan idealizam sa strane diplomacije; a time je po- treseno i kršćansko ćustvo, biva moralno, dok je diplo- macija smetnula s dnevnoga reda i narodno načelo, radi čega najviše i pate slavenski narodi na Balkanu, a ža- losne posljedice osjeća i naš hrvatski, Duh militarizma u opće prevlagjuje i sve to većim jačanjem moći Ger- manije, sve to više se širi hladni, studeni dah sile, apsoiutizma i svega, što se protivi milom povjetarcu sloboje i sviju plemenitih osjećaja. Ako dobro prozremo u istoriju vidimo, da je n pr. narodno načelo bilo najače godine 1856.-1863, to kada je u Francuskoj carevao Napoleon III. Od 1863. ono smalaksava, a poslije 1870. sve se to više gubi, jer se podiže Germanija, jer nadjačava upliv german- skoga soja, hladnog, okrutnog soja, koji na sablji čita pravo, a u kasarni gleda hram kulture. Najbolji dokaz, da su latinski narodi nježniji i pitomiji, vade-mecum narodima slavenskim, da se morajti 'približiti latinskim, a ozbiljna opomena ovim posljednjim, da im je bez za- jednice i pomoći sa slavenima gotova propast. Za što je Germanija htjela da se onako okrutno kazne Kinezi? Ni radi kojega načela, ni radi kakove ideje, već jedino radi svoje naduvenosti. A Europa je tu Germaniju slijedila. Na protiv za što Rusija danas muči? Jer zna, da je nebi slijedili, kada bi ona htjela išta preduzeti na Balkanu, da se jednom svrši sa da- našnjom anarhijom, a stoga, što smeta Germanija. Ona je, koja hoće da se ova anarhija i dalje podržava, ona je, koja podržava Tursku, ali 0 svom stanju, da uvijek zavisi od nje, a da u danom času ljutoga okr- šaja izmegju svijeta slavenskoga i germanskoga i Tur- sku upotrijebi za se. Da će doći do tog okršaja prije ili poslije to svak vidi, a jao svijetu, kada bi pobjedila Germanija. Pobje- dilo bi načelo sile i reakcije, pobjedio bi duh militari- znić, &ovječanstvo bi-bilo vrgnuto natrag barem za pe- kih 200 godina. Istina je, da je kršćanstvo iii garancija prosvjete, istina je, da kršćanski s toga ne propadaju, ali je i to istina, da se ova ma- kina ne može odnositi na protestantizam. Njemački na- rod kao protestantski ima razuma, za nj govori kultu- ra, ali je duše hladne, ugašenih je osjećaja. Taj narod Europu je p.etvorio u kasarnu, po Africi širi barbar- stva, kakovim je rijetko maći igdje slike, po Kini ra- zvija teror, a na istoku bi da ovjekovjeći ropstvo. Na protiv latinski narodi bili su uvijek oni, koji su pokre- tali svaku plemenitu misd, radi čega im čovječanstvo mnogo duguje, a slavenski svijet, mlad i čio, plemenit i nježan, gigantski i brojem i žilavošću, pomalja se, kao ko? Kao osloboditelj ovoga čovječanstva od ger- manske okrutne ćudi. I s toga, ne možemo nego poža- liti, da je Šćebrinova smrt ostala ne okajana, ne radi Turske, već radi Germanije, koja i Tursku ucka, za PUDLISTAK. Bkvinocij Vojnovićev u dubrovačkom kazalištu. dne 13. Aprila 1903. Ivo konte Vojnović: jedan je od onih pjesnika, ko- jih djela kad čitaš, i mehotice ti pamet traži megju poznatim osobama njegove junake. Pa ih i Inagješ! — Sada su prosta čeljad, koja ćute, ali na svoju; sada su ljudi, koji bi se radi iznijeti, a tišti ih udes, koji ih je vezao za rod i pleme; sada su vlastela, koja živu u uspomenama , . . . sve dakle različiti tipi, ali sve sa- mi Dubrovčani, iji Ovo će bit uzrok, što se ragje Vojnovićeve ne mogu nekako udomiti po našim pozornicama. To su — osim mladenačkog rada ,Psihe“ — slike dubrovačkih prilika, koje mogu zanimati druge iz pjeteta, ali ih baš razumjeti može jedino Dubrovčanin, Sloboda, koju su naši djedovi kroz vijekove uživali; nebo, koje seu svo- joj bistrini nad njih svelo; mješavina rase, od koje su potekli; klasička nauka, koja je kroz stotine godina neograničeno vladala gradom; domaći i gragjanski sapt — sve je to u dušu dubr. vačku otislo svoj pečat, koji ni sadanje nevoljne prilike ne mogu sasvim pomrsiti. Ima u životu junaka Vojnovićevih tragike izobilja, kako je ima i u radu svakog pojedinca, pa gdje se nalazio, ali se drukčije očituje, Vezanu su im odgojem i nasljed- stvom usta da svoje osjećaje na vas glas izriču, živu za sebe i u sebi, te vas onaj boj, koji se drugovdje razvija izmegju pojedinca i svijeta očito, počinje i dogara sam u sebi. Duša je njihova grob, hladno je. lice stijenje toga groba, gdje leži zakopano snoplje idea- la i snova, a taj grob prima uvijek nove žrtve, nove želje, nove nade -— a da se nigda ne napuni. Takovu borbu slika nam Vojnović u svojoj trilo- giji. Golema žrtva Orsata i Došo, sastanak Or- sata s Vukom — primjeri su joj. Odlučuje se o bEF OIB E>EB HSS veliku njezinu nesreću, na današnje držanje, jer će se Turska kasno sjetiti, da je danas iscijegjuju Njemci, kako su je nekada iscijegjivali Englezi, i da je njoj bilo najbolje da se nagodi sa Slavenima na Balkanu. Bilo, kako mu drago, ovaj miik Rusije, radi ova- kove smrti svoga konsula dokazuje, da se Rusija još ne osjeća jakom, a da dovikne Germaniji: stoj! iu tome baš vidimo važnost sporazuma Rusije sa Austro- Ugarskom. Kada je ovako danas, što bi bilo, da je Austro-Ugarska u balkanskoj politici složna s Germa- nijom proti Rusiji? A bila bi, da je slušati ajemačke i magjarske ministre, ali su okolnosti jače od svega, a su okolnosti, da se Austrija mora obzirati ma Slavene, da ona danas mne može ništa ni bez Sla a kamo li proti njima, te je i ona bila usilovana razumiti se s Rusijom — a nema sumnje, da će sporazum postati i nešto više, jer je prirodan, jer nameću najveći interesi sa jedne i druge strane, i god u Austriji Slaveni budu ono što moraju biti, strija će za Rusiju značiti nešto više i sila biće stanjena pred Austrijom, Rusijom i Francuskom. Na to se ide; a dogje li se do toga, koji narod, gledom na Balkan, dobija najveću važnost, koji će moći, da se pokaže slavenstvu Balkana s klicom kulture i pravim začetkom one civilizacije, kovu pruža kršćanstvo? Bez sumnje narod hrvatski. =a a SDS a nm Postalia. Evo me kako obećah. Da je na našoj Pošti kaos i mješanija već više puta napomenuh, a danas ću iznijet stvarnih dokaza, koji će najbolje ilustrat položaj u Zadru na Olimpu a i u pokrajini. U pretprošlom broju g. Onyszkiewicz objelodanio je odgovor Ravnateljstva u Zadru u poznatoj aferi, ja je već (razumije se iskrivljena I) i do bečke ,Neue Freie Presse“ doprla. Pomenuti gospodin me da, ako nagjem za shodno, udarim malo komenata pomenuti odgovor. Evo danas to činim. h U pomenutom odgovoru c. k. Ravnateljstva i Brzojava u Zadru okrivljuje c. k. poštarski i javni ured u Dubrovniku za to što je dostavio ma mačkom jeziku službenu brzojavku o neuručivosti brso- javke sastavljene na hrvatskom jeziku, naime da je od- nosni propis bio krivo shvaćen od gorirečenog Ureda. 318i: Eg i F 1 i E propisa sadržanog u okružnici 30. Lipnja 1892 8805, napomenjena okružnicom 4. Siječnja 1897 30216, koji izmegju ostalog doslovce glasi: , dosi di telegrammi concepiti in altre lingue (biva ne hrvatski ni talijanski) si dovr& servirsi dell' italiano, od eventualmente del todesco, se.il telegramma origi- sreći života .. .. ijeh jedan, jedan uzdisaj i... žrtva je gotova. Svjedoka nema, da je bilježi; sutra će Ovu tragiku prijegora, koja je značajna u trilo- giji, vidimo barem u začetku i u Ekvinociju. U Allons enfants historičke veličine desom i svojom vlastitom nemoći, u Ekvinociju po- srće naprotiv prosta žena, prevarena, a ,djevojačkog grijeha svijet ne prašta“. Podnosi Jele posljedice jeg pada, ali sreća, tim nezadovoljna, hoće da še, sili je, da svoj grijeh otkrije onomu, pred je crninom sakrivala — sinu. drama ovim vidjeli bismo pred svojim očima ženu pogaženu činom dostojanstvu i sina, koji žrtvuje i s 2 s iii s s " m mama