=a

o .- -

OT S NI

1) Xojih propisa, kojih zakona? Pa da ovo nije germani-
_ zacija?!) che del resto deve essere conosciu-

mario fosse concepito in questa lingua (a na temelju

ostali e telegrafici pres:
sosghi Ae ke li. (A na temelju kojih pro-
pisa i zakona? ada to plemenita italo-germanska
gospodo?! Što je sa hrvatskim?) 1 telezrammi ufficiosi
per U interno della monarchia austro-ungarica dovranno
in teđesco, (puste li germanizacije! Po ko-
jim propisima slavna italo germanska gospodo? Zar ste
zaboravili temeljne državne zakone?!) quelli invece per
l-estero in francese. Nel caso pero in cui telegrammi
(evo doiičnog propisa) giunuti dalle altre parti
della Monarchi& oppure dall' estero, concepiti :in
tedesco o frincese, non fossero compresi dal
destinatario, sarr& obbligo d' ogni singolo ufficio di da-
re possibilmente, a richiesta della parte,
»eorrispondente spiegazione del contenuto.*
€. K. Poštarski i Brzojavni Ured u Dubrovniku
po ovom propisu imao je samo protumačiti g.
Onyszkiewiczu sadržaj službene njemačke brzojavke,
na-i-to samo na-njegov zahtijev i kad bi
ured mogao (,di dare possibilmente“) a ni-
je bio držan prevesti njemačku brzojavku na hrvatski
jezik i predati mu je na hrvatskom prevodu!

Nama nije da branimo sada (sačuvaj Bože !) C. K.
Poštarski i Brzojavni Ured u Dubrovniku, ali je eto
očito, da ono što tvrdi e. k. Ravnateljstvo Pošta u re-
čenom odgovoru, ne odgovara istini jer je ovaj Ured
postupao potpuno prama gorepomenutim okružnicama.

Poštarski i brzojavni činovnici .na državnim i na
nedržavnim uređima nijesu dužni po nijednome propisu
ni zakonu poznavati njemački jezik, niti se to ćak ni u
odnosnom natječajn i odnosnom programu ispita od njih
zahtijeva, nu pregjimo preko toga što nijesu, ali je či-
njenica da nedržavni činovnici ked svih 149 nedržavnih
poštarskih i brzojavnih Ureda ne znadu njemački (izu-
zevši ako možda koji zna ono malo po feldvebelsku)
ne samo ali i dobar broj ne znadu ni talijanski, makar
su bijednici usilovani od italo-germanske iredente da u
ovim jezicima ureduju, razumije se pomoću mnogo po-
štovanih župnika i gospode učitelja (za talijanski) te
C. K. Oružničkih stražmeštara (za njemački). Kako je
pak na taj način kod ovih ureda sačuvana uređovna
tajna, suvišni su, mislim, dokazi!

Dok je tako kod žnedržavnih Poštarskih i Brzo-
javnih Ureda, ni kod državnih ne ide baš onako kako
bi htjeli gospoda germanizaitalomani. Najmanje 2/3 po:
štarskih i brzojavnih državnih činovnika ne znaju
njemački !

Sad se pita ko će protumačit službenu njemačku
brzojavku pa kad bi se stranka i potrudila do Brzojav-
nog Ureda? Ko će sastaviti te njemačke brzojavke?
Zar c. k. oružnički stražmeštar i tako izdat brzojavnu
tajnu i biti pod oružničkom kontrolom?!

Zašto se ne odredi da se slične brzojavke dostave
samo onim Uredima kod kojih ima činovnika koji zna-
du njemački i francuski, da ih prevedu na hrvatski od-
nosno na talijanski jezik ako su za Dalmaciju, a na
francuski ili njemački ako su za druge pokrajine i dr-
žave gdje činovnici ne razumiju hrvatski dotično talijanski?

Ako Vam je dakle, gosparu Pattay, do redovitosti
brzojavne službe i do prava gragjana, onda ukinite go-
repomenute skandalozne okružnice, okanite se okrivlji-
vanja potčinjenih Ureda i germanizacije i izdajte shod-
nu naredbu, koja neće biti proti opstojećim propisima
i zakonima i koja ne će vrijegjati ničije osjećaje, a ko-
ja će pak odgovarati potpuno zahtijevima službe.

Evo sad jednog drugog ne manje važnog dokaza.
Već napomeuuh u prošlim brojevima kako gospodičići
fićfirići, miljenici Olimpa, prevagjaju imena mjesta, pro-
ti zdravu razumu i propisima zakona. Dapače su do
tole doprli da osakaćuju i iskrivljuju brzojavke; n. pr.
Vi predate u Zadru brzojavku: ,Janko Krivošić, Du-
brovnik“, a Vama brzojavka stigne: ,Janco Crivossich,
Ragusa“. Nu ob ovome drugi put, za danas ću se o-
graničit na ovo prvo.

Još mjeseca Veljače o. g. stiže našem prijatelju,
valjanom poduzetniku g. Niku T. Matičeviću, brzojavka
iz ,Curzola“. On je odmah prekazao (dne 16/2. 1903)

ta dai funzionari

Jelu je glumila g.gja Lesić-Bukovac, sestra
proslavljenog našeg slikara Vlaha Bukovca. Gospogja
Lesić, shvaća i duboko osjeća što igra, pa znade dati
života mrtvoj riječi. Bilo je časova, kad nas je i kret-
nja i izražaj sjećao prave umjetnice.

Ostale glavne uloge bili su podijelili megju so-
bom g.gjice U. Valenzin i 1. Tomas pa gg. Caput, Ses:
sa i K. Ukas. G.gjica Irma Tomas iznenadila nas
je svojim vjernim prikazivanjem Kate; g.gjicu Valen-
cin zapao je ljubezan zedatak, da prikaže Anicu, a lju-
bezno ga i izvršila. Gg. Caput i Ukas preuzeli su
i ovoga puta neharnu ulogu istrošenih staraca; glumili
su svojski. ali svojih godina nijesu mogli sasvim  zata-
jati. G. Sessa kao da se srastao s ulogom, koju je
igrvo; grjehota, da ga dižu našoj družini. I g. Gjivano-
vić kao Pavo barkarijol bio je na svom mjestu.

Spomenuti je i komparse i ostale manje znat-
ne uloge, o kojim izvješća obično šute, a koje su u
Vojnovićevim igrama velike znamenitosti, jer im dava-
ju dubrovački kolorit. Sijelo u trećem činu, biser u dje-
lu Vojnovićevu, nebi bilo uspjelo bez valjane Mare
od Poste.

Još nam je spomenuti Vlaha Slijepoga. Nje-
mu nije bilo potreba glumiti, on je i na pozornici
ostao — Vlaho Slijepi.

*
* *

Općinstvo je i mnogobrojnim posjetom i obilnim
plijeskom i odobravanjem nagradilo trude svijeh: i g.
pisca, i g. predstavljače, i vrijednog našeg šenografa
g. Marka Rašicu i dušu cijele družino, staroga nam
pozorišnog znanca, g. Iliju Nardelli, Malo vreme-
ma ima, da su se naši diletanti dali na svoj mučan a
patriotičan posao, a već pokazuju toliko napretka, da
im se nije bojati uporegjenja sa umjetničkim — tako
se same zovu — družinama, koje se potucaju po na-
šim pitomim varošima grneći nezasluženi novac u svoju
tugjinsku kesu. Ne prevare li nas nade, mogli bismo
vremenom doći do pravog dubrovačkog kazališta u du-

utok na Ravnateljstvo u Zadar, koji evo u cjelini obje-
lodanujemo :
Ugledno Ravnateljstvo !

Skoro sam e brzojar Us iz Korčule, koji ovdje
prilažem. Sastavak je atskom jeziku a mjesto pre-
danja na ue "ey ,Curzola“. /

Zašto se piše ,Curzola“ a ne Korčula? Zdrav ra-
zum uči, da se ima pisati hrvatskim jezikom i mjesto
predanja, jer je brzojav bio u istom jeziku sastavljen.
Osim toga sim službeni tisak je u tri jezika, što ima
značit, da se sve piše u onome od tri jezika, u kojemu
je brzojavka napisana, i mjesto predanja. Na žalost
nije tako. Ja sam primo brzojava č Kotora, iz Spljeta,
iz Zadra i vazda se je ponovio isti nonsens, jer se pi-
salo iz Cattaro, iz Meota iz Zara it.d. Sa praktične
strane je nezgodno, jer ja nijesam zvan da prevodim
i činim prevesti. Hrvatski je priznat od zakona i ze-
maljski jezik i jezik naroda, sA ne trpim kad mi se či-

ni nepravda a nameće tugji jezik

Ja sam uvjeren da tako postupanje od strane go-
spode činovnika u ovom predmetu nije u smislu zako-
na. Poznato mi je, du koliko mjesto predanja, toliko
ono odregjenja ima se pisati u glavi brzojavke po ime-
niku mjesta, što je objelodanio megjunarodni bureau u
Berni. Ova se mjesta nalaze u rečenom imeniku, a da
se koje mjesto ne nalazi, dužnost je starije vlasti, da
čini popunit imenik.

Ali stanovita gospoda činovnici iz velike revnosti
i pretjeranosti u politici vole pisati i raditi proti zdra-
vu razumu i proti postojećim prepisima, makar takovo
postupanje diralo u najosjetljivija čuvstva gragjana.

Ovoliko dostavljam na znanje starijoj vlasti sa
molbom, da zapriječi, da se unaprijed ne ponove slični
slučajevi pristranosti. Niko Matičević

poduzetnik radnja.

Ovaj je prosvjed jasan i ide za tim da se u ovoj

zemlji iznimaka napokon stane ma put bezakonjima i
zloporabi jezika na dalmatinskim poštama. U istom smi
slu su se potužili mnoga druga gospoda. Općinski li-
ječnik. g. D.r Baldo Martekini, se pritužio na zapnisnik
kod glavara ureda u Dubrovniku za brzojuvku, koja mu
je stigla iz Zara. Dosta se gospode pritužilo za istu
neurednost bilo usmi no bilo pismeno glavarima ureda
niz Dalmaciju. ali su tužbe ostale mrtvo slovo na har-
tiji. TA od one gosp Matičevića prošla su već evo ci-
jela dva mjeseca (ponavljamo cijela dva mjeseca)
a odgovor nikakav nije stigo! Razumijemo: možda već
leži pod stolom u gospode na Olimpu, koja vedre
oblače !
Obraćam se svim rodoljubima diljem cijele pokra-
jine i na dušu im stavljam da se tuže svaki put, kad
im stigne brzojavka prevedena ili osakaćena, eda se
jednom svrši sa ovakim drskim izazivanjem u pogledu
jezika sa strane poštarskih činovnika, koji primaju
befehle od ,K. K. Post und Telegrafen Direction“
iz Zadra!

Mi ni malo ne držimo do čiste savjesti i dobre
volje gospode koja sjede u zgradi ,K.K. Postdirection“
u Zadru na novoj obali, niti možemo vjerovat da će o-
vaj prosvjed po savjesti i po zakonu riješit (zašijat
će i okrivit manje urede!), jer 'su baš oni dali povoda
ovome haosu, koji kod nas na poštama vlada i to u
velikom maru, kako bi preko talijanskog proturili nije-
mi jezik na pošti, kojim naš narod ne govori već slat-
kim i milim hrvatskim.

Neka ovu zapiše na raboš Zemaljski Odbor Dal-
matinski, kojemu je sveta dužnost da budno pazi da
nam se jezik u našoj kući poštuje.

Gospodo zastupnici, i Vi nas ne zaboravite, te
progovorite u Saboru i protresite kako zaslužuje ove
nepodopštine, jer mi skupo plaćamo naša prava, ali ih
ne uživamo.

Za danas dosta, u Subotu, ako Bog da, dalje.

Dubrovčanin.
ua ai DR. m *

Sramota!

»Srpski“ listovi koji izlaze u Dalmaciji, a koji se
bane velikoslavenstvom i koji prekaraju nas Hrvate da
nijesmo slavenofili, svakom zgodom pokazuju da su oni
i njihove pristaše pravi ne saino hrvatski nego i sla-

venski odmetnici i izrodi.

Dubrovački , Dubrovnik“ nije nigda otkad izlazi
posvetio cigli redak proti talijanštini, a veoma malo
proti njemštini i to jedinć ongje, gdje je mogao Hrvate
napasti. (Primjer: napao je njemštinu samo onda kad
je ,Crvenoj“ prigovorio da je primila njemački oglas.)
Evo u zadnje vrijeme osobito na Pošti širi se talijan-
ština i njemština što je više moguće. A , Dubrovnik“ ?!
KO da za ništa ne zva. Ni retka 0 tom napisao nije.
Razumijemo, ovo je ona stara njihova politika sdružit
se s talijauom, Nijemcom, Magjarom i s vragom samo
nek je na nštrb hrvatstvu, pa ne smeta ako je u isto
doba i srpstvu.

Nu još je ljepši i vrijedniji u tome zadarski ,Srp-
ski Glas.“ Ovaj ne samo da muči nego dapače odobra-
va i hvali hajku talijanaša protiv Hrvata (i Srba). Da-
pače dotole u svojoj guusnoj i podloj zloći dopire da
jednom činovniku predbacuje to što je jedanput bole-
stan bio!!! Svakoga je sgadilo ovako infamno pisanje,
a znamo takogjer da su i mnogi isti Srbi rekli da je
to gadno, infamn» i ispod svake kritike, I taj se sra-
motni kra: nazivlje ,organ srpskog naroda“!

A i ,Dubrovnik“ ne će da mu zaostane: eno za-
dnji broj napada Hrvate što su izašli iz crkve kad je
počela talijanska propovijed, pak svršava da komu ni-
jesu talijanske propovijedi mile neka u crkvu ne ide te
nastavlja ,Ricmanjcima se ne mili latinski, pak ne idu
u crkvu“, Evo ovako hladnokrvno taj velikoslavenski list
o Ricmanju piše o stvari za koju se cijelo Slavenstvo
sad zanima. Mi ipak mislimo da je ovo izlijev zloće
samog Fabrisa i njegovih skutonoša, pošto smo uvjere-
ni da svi ,Srbi“ tako ne misle, jer neki javno to osu-
gjuju, a neki su dapače zajedno sa SON izašli iz
crkve kad je propovijed počela. Nu mi razumijemo do-
bro Fabrisa i družinu: oni - o kojim je nedavno ta-
lijanska ,Tribuna“ pisala: ,Na protivnoj obali Jadran-
skoga mora Srbi su naravni saveznici našeg narodnog.|
elementa, te će oni zajedno s Talijancima skupa obu-
staviti silnu hrvatsku poplavu.“

Ove ih riječi talijanskog lista najbolje karakteri
šu i ne treba komenata. Svršili su pokladi pa je ne-
stalo volata, te zato i naši ,Srbi“ dignuše volat
slavenstva a ukazaše se u pravom svijetlu što su:
Neprijatelji svega što je slavensko.

Izjava svećenstva nadbiskupije
Vrhbosanske

Pot (ra sepčnnjiee redovno i svjetovno nadbi-
o ske, sakupljeno prilikom svečanosti na

Tok Oo ove godine u Sarajevu, jednodušno daje

ovu svečanu izjavu :

1, Svećenstvo redovno i svjetovno upravo se divi

maru i žrtvama svojega prvoga nadbiskupa Vrhbosan-

skog lv Josipa Stadlera u radu za čuvanje

+ paki.
i

nosom ističe, da bi se s našim nadbiskom Stadlerom
mogla ponositi svaka druga biskupska stolica.

2. Svećenstvo redovno i svjetovno odlučno prosvje-

duje proti svoj onoj Hrvatskoj štampi, koja je u za-
dnjem slučaju
dvoje djece, ni me Ispitujući dovoljno, pa dakle ni ne
znajući, što je i kako je u stvari, žestoko napala na
našega presvijetloga poodii nadbiskupa a po tom i
na istu vjeru našu katoličku, pokazavši: svoj golemi
vjerski indiferentizam, tako, da su se mnogi isti hriš-
ćani i muslimani u Bosni i Hercegovini čudili, šta to
biva megju katolicima.

3. Franjevci u Vrhbosanskoj nadbiskupiji sa svoje
strane najsvečanije prosvjeduju protiv onoga hvaljenja,
što im ga neki Hrvatski listovi i stanovita šačica ,Sa-
rajevskih Hrvata katoličke vjere“ izrekoše, kao da su
oni tobože svoju pastirsku dužnost prije okupacije Bo-
sne i Hercegovine drugačije vršili, nego li je danas
vrše u zajednici sa svojom braćom svjetovnim svećeni-

cima a pod vodstvom svojega vogje i natpastira D ra Jo-

sipa Stadlera. To njihovo hvaljenje, kad bi bilo po is:
tini, bacalo bi na nas franjevce samo najveću ljagu du-
šobrižničke nemarnosti. Ujedno mi franjevci Vrhbosan-
ske nadbiskupije svim poručujemo, da to tend ncijozno
hvaljenje ne će nikada uspjeti, te svećenstvo redovno i
svjetovno u Bosni zavadi i razdvoji. I jedno i drugo
svećenstvo stajat će uvijek vjerno i odano uz svojega
Apostola katoličke i Hrvatske misli u Bosni, dičnoga
nadbiskupa Vrhbosanskog Stadlera.

U Sarajevu na Veliki četvrtak 9. travnja 1903.

Vinko Palunko, arhidjakon-kanonik, D.r Ivan Ko
šćak, kanonik. Stjepan pl. Hadrović, kanonik. D.r Ivan
Šarić, kanonik. Fra Augustin Čengić, provincijal. Fra
Anto Čagelj, dekan dekanije Plehanske, Fra Grgo Do-
šen, dekan dekanije Toliške, Fra Lovro Mihočević, de-
kan dekanije žepačke. Fra Jako Selak, dekan dekanije
Travničke, Fra Ivo Vujičić, dekan dekanije Fojničke.
Franjo Slavić, rektor bogoslovnog sjemeništa. Petar Bock,
profesor bogoslovlja Fra Ignacij Strukić, definitor pro-
vincije. Tomo Igre, Sarajevski župnik. Matija Pajić, žu-
pnik. Andrija Predmerski, župnik. Juraj Veseličić, žu-
pnik. Antun Alaupović. župnik. Alfonzo Barišić župnik,
Ivan Jablanović, kapelan. Ante Buljan. vjeroučitelj.
Dr. Ivan Dujmušić, vjeroučitelj. Nikola Maudić, vjero-
učitelj. [van Ćurić, katehet. Nikola Krilić, duhovnik
Fra Nikola Momčinović, katehet na preparardiji. Nikola
Gjebić, vjeroučitelj. Marko Tvrtković, tajnik nadbiskup-
Antun Mohović, duhovnik.

— oO

Otvoreno Pismo

Gosp. A. JAKIĆU uredn'ku ,Slavenske Misli*
TRST.

Žalosno je odjeknuo diljem cijele domovine glas o
Vašem radu, o sijanju razdora u jednoj od najvažnijih
točaka slavjanskoga svijeta gdje se brat Slovenac div-
skom borbom brani te željeznom ustrajnošću stoji na
braniku Doma svoga. — Boli me, užasno me boli vi-
diti što takova i to upravo sada kad sa sviju strana za-
šiktaše otrovane ljute zmije da nas otruju, kad se sve
proti nama složilo; hoćete li i Vi biti crne nesloge, ho-
ćete li i Vi pomnožiti broj onih Hrvata što se naseliše
u Srstu i u Istri te postadoše tugjoj misli ,dobri ljudi“?

! kako nas jača, kako nas  oduši vljuje. kako
nas ujedinjuje tugjinsko psovanje, navale ljudi oko ,Pic-
cola“, ,Indipendenta“, ,Trieste“ i drugih, ali kad brat
navali na brata to znade biti užasno, to vodi do očaja.
Takovom stvari teško oprosta, jer se od vakvog grije-
ha osobito ako je ostario u njem, teško znade i kajati.

Dok je dakle još doba kajite se! Zahtjevam to
od Vas kao brat od brata pred Majčinim likom, pred
onom Majkom koju Vi uvrijediste, zahtjevam da javno
i otvoreno priznate Vaš grijeh kako ste ga javno i o-
tvoreno počinili. Na koljena pred Rybar-om, Gregorin,
Mandićem i pred ostalim Slovencima, pokrite si oholu
glavu pepelom pa kajite se, dok je još doba, kajite se.

ijest o Vašem radu pogubno može djelovati na
mnoge, na slabiće, na malodušnike, na neiskusne ljude
kad vide do čega dolaze njekoji maši ljudi, od kojih
se može samo dobro očekivati, te koji bi morali da vo-
de narod. — Kojim pravom možele Vi nakon takove
pogriješke druge učiti rodoljublje, druge karati, na Ta-
lijana ili Nijemca navaljivati ?

Oštar će Vam se možda činiti današnji moj stil,
nu u času kad se javlja razdor tamo gdje se apsolutno
zahtjeva uzor, sloga, pa makar trpio i koji pojedinac,
u tom času prestanu svi obziri, te ne mogu a da ne
dadem oduška mojem uvrijegjenom srcu.

Priznajem teško je opozvati svoje pogriješke, te-
ško se je javno pokajati, ali veiike su, neizinjerne su
unutrnje zadovoljštine što ih čovjnk nakon toga ćuti,
pa da i ne bi toga bilo, Hrvatska Majka to od Vas zah-
tjeva, nju treba slušati, u prah morate — imate li još
osjećaja — pred narodom svojim.

U Zagrebu prošlih dana došlo do krvi, bolilo nas
ali i raspaljivalo nas, sililo nas na još veći odpor. bilo
je plus pressa, plus surgit. — U Dalmaciji širi se ta-
lijanština, širi se nijemština, u Dalmaciji u toj divnoj
zemlji u kojoj da je poštenije uregjena, med bi i uli-
jeko mogli teći, u toj prezrenoj Dalmaciji vlada glad,
i to nas boli ali ujedno osviješćuje, uči nas gdje nam
je tražiti spas, gdje bolju budućnost. — U Zagrebu se
nesložna braća pomiriše, ljudi što prije što no riječ u-
darali doči drugomu na obraz, u očigled očajnog sta-
nja u kojem se nalazi Hrvatska zaboraviše na sve, te
se složiše, evala im! cijela Hrvatska uzdrhta od rado
sti, a Vi?! što uradiste?

Hoćete zar da sijete razdor megju Slovencima u
Trstu. — Ne idem već dalje jer ne bih tako lako  do-
šao kraju, jer bi sve to oštrije bilo moje plsanje, htio
bih gromkim glasom zaviknuti da me čujete još jednom
u toj nizini u koju ste došli: ,ustani, prije neg ne o-
stune neizbrisiv žig tvoje rabote, ustani se, vrati se na
Ee put, vrati se Hrvatskoj, ili barem pusti u miru

lovence u Trstu, on te ne trebaju.

A Vama hrabrim Slovencima bratski pozdrav iz
Dalmacije, ustrajte junački kao do sad pod ravnanjem
Vaših muževa na braniku svete Vaše stvari, kupite se
oko ,Edinosti“ jer u njoj je 0 E ju, njegujte
ju, ponosite se š njome pa Bog će pomoći i vas
ne muti ničigovo vrljanje, ta možda će se "zalutala ov-

 

ca komu ovo par redaka sre ipak osvijestiti te
povvratiti se u Vaše krilo, — U toj nadi ostajem
Vaš brat u Hrvatskom narodu
A. B, (Iz Istre)
e e .
Naši dopisi.
Du 17 Aprila.

Listovi su najavili dolazak ministra poljodjelstva
Giovanelli u Dalmaciju, a u ,Piccolu“ je bilo, da  do-
lazi, kako bi proučio naše poljodjelsko p ia uslijed
opširnoga izvješća, što mu ve e S:
nik. U stvari je ovo: da
drugo, a ne izvješće činom 3 s sa dokasi,
mii, kako se Ž e) Ri a eto peče , ministar ka
pravo dolazi, d i istragu g
odjeljskih p oriikao i m ai koji se ši i:

de ,polj
je NJA SpRRy a oni u sve . na čelu im Zotti

 

 

hu dubrovačkih književnih tradicija.

vjere katoličke i hrvatske misli Bosni, te mu ovim
izriče svoju najdublju zahvalnost i pri Sa po- [no

no. Vlada prav
ne vidi RE o omedjsljstre nui še o!

tenja jedne muslimanke i njezine:

malenkosti, što ih s. vlada.
svi oni oko nE

kako hoće oni hoće da-ide ovako, t.
tako da su pružili saa Sei tužbi proti na
kako-oni up glavoio u Dal
iju ministar tra. , što će biti i
se izleći
slijedio je izbor jed ka
Danas o je iz e M roetope a boki
Ra vanjskih pećina za dalma sabor na mjej
no usljed odreke a e ući kojih
r pristu samo srpski rači, kojije
većina, i slike srama rp trtik+d oznatog D.ra
vekića, koga zadnjih saborskih oboriše boks

ski hrvatski siovettiic. Hrvatski ee birači ug
pi Zadnjim svojim govorom u |
zito ilitirao se je Dr. Rade kod ;
ših radikalnih srba, tako da nije imao gotisknadkić |
vidi se da nema više ono istina prećeranog " i
nog i poštenog D.ra Vladimira
ostale ,radikalne“ srbe je lako! — Butiga pa A bati

Župa, 7. Aprila.

Čini se da i ova godina za nas, kukavne težal
bit će od glada, sudeći po neredovitu vremenu: n
bilo kiša u svu zimu tako da po običaju dažgje će
nevrieme; ovo je s jedne strane, a sdruge,, za isti u
rok, imaćemo grada (krupa), i već. ga: bilo, jtičer (6.
m.) otuko je južnu stranu Župe, to jest Plat i Soliy
nadasve ovo zadnje selo uništeći posve voće i log
Na ovo imamo nadostavit groznicu koja nas uništi
tjelesno: ova radi interesa jedne osobe: barem ovi n
bič može se ukloniti. Uslied ovih naših nevolja molig
slavnu općinu da se od nas spomene te učiui onoli
koliko joj je moguće, — Znamo daje Visoka Vla
odredila K 6000 za Dubrovačke siromahe: bilo bi pt
vo da i u Župu dogje što od ovega! Župljani.

Pijayičino, 2/4 1903.
(Spletke i nesloga.) U nas u Pijavičinu uvji
obstoji, a osobito sada njeka kriza, koju potiću osol
dvolične. Imali smo jednu CČitaonicu a sada dvije,
tomu je uzrok njeka stanovita gospoda u gornjem Pij
vičinu koja su se htjela svijem nametnuti, Oveziji
dana imali smo _seoski zbor“ na kojem smo imali g
lučit o gradnji , Školske dvorane“ ali i tu je došla n
sloga i neuradi se ništa. .Nakon toga bude kroz des
dana sazvan drugi ,zbor“ za isti posao: svi seljani q
žali smo za stavno da če na ovom zboru već se jednq
stvar definitivno uredit i da će mo brzo imati pristoj
školske prostorije. Nu, bilo bih se došlo do zakljud
i taj posao već definitivno nredio, da nije tu bilo pr
frigane lukavosti staroga srbina što da zahvali nama
našoj neobzirnosti uživa. danas čast seoskog glavan
Predvigjajuć on kakov će zaključak ,seoskog zbor
ispastit požurio se bio na vrieme, neizvjesiti oglas
vrata kao što to zakon mu nalaže; zbog toga nije
mogao držati seoski ,zbor“, jer dolazi nezakonit i
utokom bio bi stavno uništen. Onaj koji je do ska
imao neprilika zbog svoga rada, onaj kog smo pri (
kriću spomenika hrvatskom pjesniku slavnom I. Gu
duliću u Dubrovniku mogli vigjet gdje na svojim pr
ma drži srpsku trobojnu i gje se druži sa odrodimi
zločincima našega naroda — sa Srbima, taj danas
da se hrvatom izjavio biran je u nas za seoskog gl
vara čemu je kr va najviše naša nepromišljenost.
Mi videći njegov rad nestalan odma u poče
službe njegove, zahtjevamo; da se izjavi da je h
jer samo ovi kod nas mogu biti ljudi. Uz to
htjevamo da se izjavi i zato: da će uvjek u smi
pravice, radit za jedne i druge dolnjo i gornjo +
ljane i da će svaku neslogu i inad izmegju rečenih
dat što moguče bolje izgladit; ne izagje li sa izjav
smatramo ga nedostojnim dobivene časti i velimo
nedostojni. Veritas.
Konavlje, svrhom Ožujka.
Od kako naša braća bokelji ne obiluju kao pri
sa vinom i rakijom, od onda smo vazda mi konavlja
izvažali naše domaće vino i rakiju, za sva mjesta

 

 

čne nam Boke, bez da nam se je ik od strane
rinskih činovnika namećala ikakova poteškoća. Mi
ravno za prosliediti sa rečenim proizvodima za raa
mjesta Boke morali smo svegi kao što i danas pri
preko Ercegnovoga, u koji kad bi stupili prijavili bi
kod Sv. Antuna financijskoj straži, koja bi nas pre
varoša bilo do parobroda bilo do Savine popratila, i
ko smo pez ikakovih poteškoća trgovali.
Nego ima nekoliko vremena, a to od kako je
umirovljen hvalevriedni bivši prijamnik Carinarski |
Jerolim Zanini, a ma njegovo mjesto zasjeo neki g. M
to Baletin, čovjek ne prijazan o kom su nam dosta
šnjani pripovjedali, što ovgje iznositi nećemo. Ovaj
dočim je zasjeo ma stolicu prijamnika, stade da n
konavljane stavlja na muke, glede izvoza našeg doni
ćeg proizvoda vina i rakije [preko Ercegnovoga za H
ku, bez ikakova razloga, a mislimo i protuzakonito, j
da je zakon ob ovoj zaprieki obstojao, zaista bi ga h
strogo vršili i prijašnji činovnici onog ureda, a mis
mo da bi takogjer da zakon postoji "Carinski činovni
u Gružu pri dolazku vlaka s nama postupali, kao š
od neko doba snama postupa g. Baletin. A sada «|
nas na stvar.
Od kako je projurila željeznička pruga preko 1
šeg konavoskog sebi. mi konavljani smo iskusili
nam je ovo najpogodnije prievozno sredsivo za izvoz
Boku našeg m. vina i rakije kao što ostalih d
maći proizvoda, toga radi smo se vazda i svakoj M
godi ovim poslužili, buduć da pri dolazku u Erceg
pod nadzorom Carinskih činovnika i organa doan
straže bilo vino i rakiju, bilo ostale stvari podloši
potrošarini dalmatinskoj prekrcali bi na štaciju želje
ničku sa željeznički kolana parobrođić povlaštene pruj
»Bokeške Plovidbe“ koji je uz obalu privezan ne 4
leko štacije i tako bi ranim jutrom sa ist'm odyi
tovali za odregjena jes Boke. Nu sad nam nije |
ko, jer g. Baletin od kad je zasjeo na stolicu prijema
ka vrši strogo svo Y dužnosti i ako protuzakonito, 1
neee 3050 olazimo sa ro o
preko nske n zahtijevajuć
nos sa štacije M maći proizvodi vino i rakija mje
na parobrodić nose u Divonu, ma niti uz jamčevine
svega što se dogodi. što oi niesmo. da jih sa
ljezničkih kola o: izakova troška i belji na pa
ić u reamo; već kričeć i vičuć: ,odma vino i
kiju u Divoru i drugo mne razžumim“ ; - oprdvdav
ovo njegovo NOMADA i bezakonito to postupanje 1 za
jeg u port t::
isima, sino da 50 ME. 00 0 mo mi ee
Moda ode u iskrcati, a

 
    
 
   

 

a kojim stvarima podložnim
straža
i| Bome. A ovako kako režovao > suma. su poštu

 

u Ercegnovome, dok se nije dovinuo pašaluka na