nari g. Balčtin. Iz prva smo inišljeli da nas sa onako- vim njem hoće da prisili na srbovanje, jer je on pra radikaltć, kao što se je u više prigoda ke ali smo bili ya informirani da g. Baletin rt 41% vlasti koj nie a makar Di eek per nej . koji bi nas: za pre- iv Omaćini' proizvo- dim priolta; a da je o: "istina potvrgiuje nam isti g. Baletin, jer kada nas prisili da : rečene predmete, vlastito naše siromaštvo, : bilo tt bačvama bilo u mješi- nama stavimo u Divonu, zapovjedi nam da ako će mo ga doći u jutro prije polaska zvati i ako će mo mu dati jedan forint, da možemo vino i rakiju iznijeti iz Divo- ne, ako nijesmo zadovoljni ništa. Bre nije drug", valja se popoiieji pokoriti jer uz sve troškove propada nam vino i rakija. v jutro pa došao ili ne došao g. Baletin valja mu dati jednu forintu; ovo njemu, a koliko potrošimo za bremenare? a šteta od. posugja, vina i rakije vapije osvetu pred Bogom, jer su ono naši krvavi trudi. Je- dnom prigodom, na ovakovi način činovnik Baletin utjerao je od našeg brata konavljanina A. S, za jednu damižanicu rakije istu pristojbinu od Šilo forinta, ako puta isplatiti općinski prirez. Pi Poe o novog Carinarskog Prija- Jopiha, no pida se samovolja, već nas se na suprot zlaže“ istim poteškoćama koje podnipošto snositi ne ov prinužđeni smo upraviti sveopći glas na Sla- ežn i fimancijalnu Vlast za što skorije posredo- rleši za vazda pravoga biča kojega iu izključivo samovolja Carinskog činovnika g. inače naš će se glas čuti preko naših za- stan na. nadležnom mjestu, jer ako smo dobričine, državnog temeljnog zakona nećemo se | je nas Brotuzakonito nitko na muke stavlja. ve g ić Konavljani. zi : Kotor, 8 Aprila. Ala su ti ovi naši Srbi pravi bezobraznici! Mi smo: više puta do sad u ovome listu pobili njihovi tvri nju da.je tobož. Boka naša srpska. Poviješću u ruci, predajom. običajima, pa: i, starim bokeljskim odjelom dokazasmo da je, Boka od “starine hrvatska. Iznijeli smo za dokaz nami u prilog i samog pokojnog Šćepana Lju- bišu, — razumijemo Ljubišu prije izdaje. A srpske na- še delije mukom umukoše. Nijesu se nit usudili pobi- jati dokaze, koji i slijepce uvjeravaju, da je Boka od vajkada bila-hryatska, da je Boka bila znameniti dio stare Crvene Hrvatske. Taj je muk sa srpske strane vi še vremena trajao, tako da se mi u čuđu pitasmo više puta: kamo se gjedoše srpski piskarali? Stavljeni u kut i raskrinkani sa megdana povukoše.se, ko oni srp- ski junaci sa Kosova ili sa Slivniće. pa mučahu uprav ko saliveni. Taj njihov muk značio je nešto; bio je pro: računan. Mješte da nas po novinama napadaju i ruše, oni ti poštenjaci u politici, — a pardon, Vukotić jednom reče (ciglu istinu!) da u. politici razumi srpskoj — nema poštenja —; pokušaše rušiti naše re- dove srestvima, kojim znade raspolagati njihova prefri- gana bizantinština. Pa kad vidješe, da: smo mi jaki, da nas neće porušiti sva njihova dopuštena i nedopuštena srestva, eto opet počeše kroz svoje listove, koje uzdr- žavaju. znamo koji fondovi, napadati na nas Bokeljske Hrvate, starosjedioce Boke. Imadu obraza još nijekati naš opstanak, nijekati hrvatsku prošlost Boke oni, ko- ji su prosti pridošlice. Imadu smjelosti razmećat se njekakovim srpstvom oni, za koje se dvaestak godina natrag na ove strane nije ni znalo. Tako daje živa i nepobitna istina, što im jednoč već poručismo: ,pre- tražite vaše stanove, pak ćete sigurno još maći one opanke, s kojim na nogama oci vaši sljegoše s brda“. — Pače ne samo da imadu obraza razmećat se njekakvim srpstvom, nego još imadu smjelosti i po- štonja (a la zlatnog li njihovog poštenja !) u zadnjem tamošnjem cetinjskom plaćeniku ,Dubr.“ pisati da su oni do sad ,sto puta dokazali (ništa manje!) da je Boka srpska“. — Ma zbilja za koga ovo pišu naši srpski piskarali? Zar cijene baš da su svi čitaoci kukumari? Ma gdje? Kad? U kojem to srpskom li stu? Kojim to dokazima do sto puta dokazaše, da je Boka srpska? — Nami to nije poznato, premda re- dovito čitamo zadarski srpski list od njegovog postan- ka, kao što i list ,Dubrovnik“. Neka se dakle potrude učeni srpski piskarali uprav. dokazati (ako mogu!) da je Boka srpska, pak ćemo im skinuti kapu. — A NO što se ,Dubrovnikovi“ pisci pozivlja na nešto, bi bio rekao profesor Mrkušić pri otvoru nekdaš- . »Slavjanskog Doma“, nas nije briga; jer prof. Mr- kušić, komu čast i poštenje, nije ni Bokelj, a ni ni- kakvi auktoritet za nas. — Mi rekosmo, a sad čekamo dokaze sa srpske strane, I do vigjenja! Korčula, 15. Aprila 1963. Nema dana kad naši talijanaši ne naprave koju od svojih. Oni su uprav kao za to rogjeni da prave bulikana, gunogula i arlekinada jedino da Hrvatima pr- kose, to im je u krvi. Oni jadnici cijene, da kad su napravili kakvu protuhrvatsku demonstraciju, da su ti jem izvojštili kakvu veliku stečevinu, da su Hrvate uni- štili;j a ne znadu da su tijem pokazali jedino, siroma- štvo njihovog odgoja i njihove stranke, da su tijem po- kazali njihovu golotinju i dekadenciju i zadnje trzanje umiruće lješine. Kao što se utopljenik hvata i slamke, tako se oni hvataju i najodurn'jih djela = samo da moć budu koje vrijeme još biti u životu i pokazati svijetu da još živu. — Kad bi njihova borba bila pravedna i kad bi imala jedan uzvišeni cilj, kao što je bila borba proijih talijana za slobodu Italije, onda bi posljedica ila da bi oni svaki dan postali to jači, a mi to sla- biji, ali pošto se dogagja obratno znači, da na našu stranu stoji pravica. Cilj njihove borbe nije nego 080b nost, prkos, mržnja, zloća, borba bez ideala, borba je- dino za uzdržavanje hegemonije što su imali nad naši- jem pukom za dugo i dugo godina. I na prvi dan korizme oni su pokušali da u Ore- biću naprave talijansku ili protuhrvatsku demonstraciju, ali im se posao izjalovio Taj dan oni pošli glazbom tamo, odnijeli sobom karnevala od slame i pod izlikom da će ga spaliti, htjeli su prirediti talijanaških izkaza, ali čim se kraju približili, skočio cijeli narod, te ih išćerali. Eto jadnici, ili ne vidite do šta ste doprli va- šim svojevoljnim slijepilom, čim se iz Korčule odalečite alj nema za vas mjesta. Kad se izuzme Vrnik, neće te u cijelom kotaru naći jedne jedine obitelji koja će vas slijediti, a kad se izuzme Zadar nećete u cijeloj mjesta koji bi vas dragovoljno pri- o vas je majka rodila. — se u dobivenu u | robića nećete tako lasno zabora- se vi da nazad mnogo godina sli- ki se dogodilo čopora -- -- ek rodoljubni Orebićani. i kad vrelom vodom poli- veni došli & Di Korčulu, svirajući od jeda sto puta Pie ri om e i LEN aviva, pošli svak svojoj kući. — iza toga da se osvete dočekali po mraku ie imo mladića s Orebića koji je I bio za poslom i natukli . Taj ru 3 e sudjelovao & onijem koji su tako | po il ue se valja s e podnijeti, — krivalc se nasamariti od odkad nam po- Jo poznato da dok je ovdje boravio, bid je: italiano; -italianistimo uscito dalla seuola di Zara, (alijanac najčistije pasmi- ne, sasvim što mu je prezime čisto hrvatsko. Ja sam sjeguran.da kad ga dopisnik bude dobro upoznao, pro- mijenut će svoje mnijenje, dupače sam uvjeren da će ga on išti u istom , Dalmati“ hvaliti i kovati u zvijezde. IE tempo čil pid grande galantuomo. Šiba. "Domaće vijesti. Ri e prihvaćene na javnoj skupštini Hrvata dibenikcg elkee, držane u Šibeniku dne 13. Aprila 1903: Neka se narodni zastupnik D.r J. Smodlaka zauz me kod svih zastupnika. hrvatskih u Dalmaciji, i to preko njihovih klubova. meka složno i sporazumno od kustrijske vlade zahtijevaju: I. Neka austrijska vlada, kako to pravica ište, sve svoje urede u ovoj pokrajini pohrvati. eka ista vlada uloži sve potrebito da se za- pušteno ilo i zapuštene vode naše zemlja potpuno urede. Ove zahtjeve hrvatski zastupnici dužni su tako provadjati, da nikako, ni aktivno, ni pasivno ne sudje- luje u radu saborskomu, doh ih austrijska vlada pod- puno ne ispuni. Pišu nam sa Cetinja da se je odrekao službe pre- sjedništva onog velikog Suda D.r Tgnatije Bakotić i da će se opet povratiti u Spljet. Ovo je značajno! Kad doznamo što potanje, javit ćemo vam. Nova era. Doznajemo, da je profesorom primalj- stva u Zadru imenovan Dr barun Lalić, Srbin, koji malo i pozna naš jezik. Skorice je imenovan Srbin Brilli za savjetnika u upravi pošta, a znade se protekcija za talijane pri imenovanju kotarskih liječnika. U Dalmaciji skroz hrvatskoj proučava se, rekli bi, mačin pri raznim imenovanjima, da ne bude imenovan ni jedan Hrvat, Izmegju natjecatelja n. p. za profesora primalj- stva bio je jedan i jedini Hrvat, za koga se zauzimao čuveni prof. Brann, izjavom da mu je dotični liječnik Hrvat bio naibolji pitomac; pa bili vjerovali? Nije no- šen ni u trojci, a našli su mu ,razlog“ da je mlad i ako u natječaju nije bilo i toga mjesta; da se mladi ljudi ne mogu natjecati. O Dalmaciji pišu zagrebski listovi. Raduju se slo- zi i radnji dalmatinskih Hrvata. 1 ,Obzor“ je donio o tome lijepi članak sa jednom manjkavosti, da nama Hr: vatima. u borbi proti talijanskoj propagandi i njemšti- ni najviše otešćuju položaj Srbi. Pišu nam iz Makarske: Ovdje su osugjena dva mladića svaki na tri mjeseca oštra zatvora, radi prekr- šaja. za koje osugjuje pomorska vlast, a sud radi upo- rabe srestava pri prekršaju. Dobro je da se kazni svaki prekršaj, ali est modus in rebus — odonih mla- dića ima po 14 godina; neporočni su, a mi imamo okružnicu ministra Kerbera, kojom se preporučuje što blaže postupanje u izricanju osuda proti mladićima, o- sobito neporočnim, tako da postoji i prijedlog pomilo- vanja. Ministar pravde je s onim cijeljao, da se, što je mogućno više spašava mladića, biva da se što je mo- gućno manje njih, u prvo doba mladosti, baca u redo- ve proglašenih zločinaca, u redove robijaša. Ne je- dino radi ovog sluč ja, biva osude g. Pavlovića, mladog sudca u Makarskoj, ali radi općenitosti bilježimo i gor- nju osudu što možemo, jer je već presugjena; jer ma ovaj način, pošto fma i drugih nekih sličnih slučajeva pe Dalmaciji, nebi htjeli, da izgleda kao da za Dalma- ciju nije ni objelodanjena ministarska okružnica. Svak će pojmiti što se razvija u duši mladića od 14 godina, koji radi običnoga prekršaja tri mjeseca čami u tamni- ci s ostalim običnim zločincima. Moderno društvo svra- ća pažnju na ove pojave. Onaj poznati gnjev u sudnici a u Tolstojevu slavnom romanu danas uvažava cijeli svijet; skorice je pisano u organu belgijskih sudija, da bi svaki mladi sudac Tolstojev roman morao pročitati, svake druge godine barem jedan put, da bi se o tome, u svoje doba, morao izraziti svaki sabor, a uvjereni smo, da ni naš i drugi neće nasjesti. Od nekog doba u ostalom primjećuje se i neka revnost, da se ozlogla- šuje općinska autonomija. Pojedini slučaji, kakovih ima u izdanjima državnim, gdje je najstrožija kontrola. ge- neralizuju se putem neke štampe, i vješaju o najveća zvona, a sve za to, da se izigra autonomija. Osvrnuće- mo se i na to i dokazati, da je u prkos pojedinostima, općinska autonomija velika blagodat narodu i zemlji sa ovakog gledišta. I u nas općine u ovo 30 godina više su uradile, nego država u 100. pa neka se govori, što se hoće, A općinska autonomija garancija je slobode. Kap bi političke vlasti skučile autonomiju, tek tada bi udarili na muke, tek tada bi osjetili sve terete, mo- ralne i materijalne. a bolje nebi išlo nego ide u eko- nomskom pogledu, dapače gore, što ćemo u svoje doba potvrditi dokazima i primjerima. Birokracija nije nikada nigdje uradila ništa iz svoje inicijative za slobodu ili narodne privilegije, najmanje u Austriji, pa zar je jedno birokratsko ministarstvo, kao što Kerberovo, pobugjeno liberalnim pobudama i u ovom pitanju? Mi- slimo, da niko živ u Austriji neće biti toliko naivan, da u to povjeruje. Biće prije, da vlasti birokracije sme- ta i ono malo slobode, št: je narod nalazi pod zašti- tom općinske autonomije Jakić če dolijao. Ante Jakić, koga smo u prošlo- me broju ,Crvene Hrvatske“ raskrinkali, kao da je do- lijuo. Vidjev v, da mu nema mjesta megiu Hrvatima, ra- zumije se za njegove račune, pokušao je da se uvuče megju nušu braću Slovence, pa i ako ga svi neće, mu- či se na sve načine, da istakne svoju kandidaturu na predstojećim izborima općine Trsta. ali je društvo ,Edi- nost“ proti tome javno ustalo sa izjavom, da Slovenci ne žele Jakića megju sobom. Ante Jakić zna što radi, jer ima nekih računa za što bi se on htio dočepati mandata. Više puta kušao ga je dobiti i s Hrvatima, ali Hrvati su bili oprezni (da su srećom i s Lukom (] Zorom) pa nam je drago, da su oprezni i mila nam raća Slovenci. poznatu novinarsku karijeru, na slavenskome jugu. Pra- vo se govori, da ko neradi uprav, prije ili poslije mora se izigrati, a Jakiću se dogodila i gora, da je nije ni ko izigrao, već ou sam sebe, Ni najprostiji nepismeni čovjek nebi se bio gore poduio u traženja mandata, kao što se on podnio, ali to je obična sudbina sviju neis- krenih političara, da se genijalnom vještinom znadu provlačiti, dok se ne utope, kako se govori, u čaši vo- de. Porazu Jakića od srca se veselimo. Biće manje mutne vode! Vlada i Hrvati. Čitamo, da su muslimani činov- nici u Bosni i Hercegovini odlučili istupiti iz službe, ako im se ne dade zadovoljština radi zadnjega slučaja sa onom muslimankom u Konjicu, suviše, da su i to odlučili: navijestiti rat Hrvatima na cijeloj liniji, te svakog muslimana, koji se osjeća Hrvatom goniti iz nji- hova drušrva, i ne dozvoljavati mu, da se ženi s mu- glimankom. Ko pozna muslimane, taj zna, da oni uo će nijesu plahi ljudi; ne vole, što riječ, nervoznost. Vi še su mirni i hladni. biva konsetvativni, pa otkud na jednom ova radikalna žica? Ova žica nepotrebna. što ga u aferu ulazi hrvatstvo? jeee je i odviše ja- san: neki vladini činovnici muslimanske &| vje re ovako rade i odlučuju. »Dubrovnik*, da nam stvar istumači, i kaže, da u Bosni i Hercegovini vlada stvara - S = S ovim je Jakić svršio svoju, dobro | ko »Dubroyniku“, U zadnje doba po našim zo mnogo se piše o HA rac a u Bosnu i Hercegovi nu, ali svi naši listovi p šu u jednom smislu i preporučuju, da bi se po Bosni i Hercegovini naseljavali paši ljudi iz Dalmacije, iz Hrvatske i Slavonije, uvijek ističući dužnost bosanske vlade, da se ona mora najprije po- brinuti za domaće nevoljnike, a osobito za one, koji su se u svoje doba iseljavali, pa opet povraćali i osta- jali bez kuće i kučišta. Plemenitije se od ovoga ne mo- že pisati, a eto sviju hrvatskih listova, d: je ovako. I- pak ,Dubrovnik“ i radi ovoga napada na Hrvate. Da, zapbi nas, ali prolazi preko tolikih doseljenika tugjih naroda. Pišu nam iz Cavtata: Na 1. tek. umro je ovdi u 72. godini Jozip Bendoni, otac našega vrijednoga lije- čnika dr. Jozipa Bendoni, Pokojnik je bio čestit i ple- menit čovjek, te je bio ljubljen od svijeh, koji su ga poznali. Na 3. tek. bio mu je lijep sprovod. Laka zem- lja dobrom pokojniku, a ucviljenoj obitelji naše sažaljenje. Povjerenstvu Javne Dobrotvornosti u Cavtatu udi- jeliše rio smrti gosp. Josipa Bendoni, ugl. obitelj Bendoni K 50; gg. Fattori Dragutin, Franičević Rikar- do, Štuk don Niko, ugl. obitelji Nakić, Fagioni, Buko- vac po K 5 sva Prvi broj Hrvatske Straže“ bio je tiskan u hi- ljadu i dvijesta egšemplara. te ovim javljamo novijim predbrojnicima, da će se poslati od preostale zadnje stotine samo onima, koji se prijave do 15 tek. mj., a ostali će dobiti u Svibnju, jer ćemo onda prirediti dru- go izdanje prvog broja. ako nam se tekom ovog mje- seca prijavi barem četiri sto novih pretplatnika. EA i pretplate za ,Hrv. Stražu“ prima Uprava u KRKU i , Knjižara Sjemeništa“ u SPLJETU. Cijena je li- stu na god. 5 K, za sveučilištarce i gjake viših razre- da srednjih škola 3 K. Ujedno javljamo. da smo i za pučke učitelje snizili cijenu na tri krune. Molimo kolegijalno sve hrvatske listove, da blagohotno ovo pre- tiskaju. Uprava ,Hrvatske Straže“. Poruka ,Dubrovniku“. Ako je kakav slučaj u Bosni i Hercegovini odnosno turkinja, evo ti odma ,Dubrov- nika“ da trubi protiva Hrvatima i Vladi. Ono što se dogagja u Crnoj Gori, m4či, jer mu neide na račun i neće da nam priča kako je iz Podgo- rice jedna Bula utekla od domaćina sa jednijem Crno- gorcem i krštena od Metropolite Mitrofana i još neke druge. Nazad pak malo mjeseca bila je u okolici Ucin- skoj oteta jedna turska gjevojka koju su porišćanili i vijenčali sa jednijem crnogorcem iz kuće u sred grada Ucinja, a Turci moraju mučati ili preko granice . . Jeli ovo propaganda i jesu li ovo Hrvati? Deder kaži, srbine Anto?! Jedan Musulman Arbanas. »Prava hrvatska misao“, Primismo ovaj poziv: Pošto je radi smrti g. Dinka Politea prestala izlaziti smotra ,Prava hrvatska misao“, molimo svu p. n. go- spodu, kojim smo redovito otpravili sva 4 izašla broja, da nam izvole priposlati po dvije krune, jer toliko iznosi dvomjesećna pretplata. A gospodu, koja nam već doznačiše pretplatu povrh toga, da nam _ izvole javiti do 20. aprila o. g., ako žele kakav povratak, da tako uzmognemo podmiriti još preostale troškove i zaklju- čiti račune, te eventualni višak uručiti pokojnikovoj o- bitelji. S dubokim štovanjem: Uprava ,Prave hrvatske misli“, Zagreb. Šenoina ulica br. 4. Pišu nam iz Cavtata: Na Veliki petak iza podne došao je u našu luku financijalni parobrod ,, Dubrovnik“, koji je imao zastavu na vrh štapa, dok su svi brodovi u luci imali zastavu na po štapa, pa i isti brodovi ino- vjeraca. Neko od momčadi na parobrodu, kad je vidio druge brodove, skinuo je zastavu na po štapa. Kad je to vidio zapovjednik parobroda, naredi da se zastava opet uzdigne ma vrh štapa. To je njegovo postupanje ne samo injoriranje, već i izazivanje i vrijegjanje vjer- skih čustava momčadi na parobrodu i sv=ga ovoga sta- novništva, proti čemu odlučno prosvjedujemo. Javni oglas. Dneva 25. tekućeg mjeseca prodaje se na javnoj dražbi kuća pokojnog Svetine, koja se nalazi u kovačkoj ulici, s opaskom, da je na istu kuću udaren bajoslovni porez od 318 Kruna (45% ????) godišnjih, a da se ne zna po kojem temelju, premda se ista kuća nalazi u sasvim lošem i Ni stanju, i premda ne daje nego samih 60 Kruna gnusnog prihoda na mjesec, Preporučuje se paziti na ovaj znak, čep sa ognje- nim žigom, kao što na er- venu etiketu orla kao za štitu proti čestim patvo- renjima 381 Mattoni's Giessliibler Sauerbrunn. Gradska kronika. Patnici. Nekoliko su dana ovgje boravili visoko- položeue osobe, gg.: Ministar financija N. P. Bohm Baverk, Ministar financija ugarski N. I. Wlassich. Pir. Anka Gjik i Mato Kipre vjenčali su se iza- prokajeijh Sretno i blagoslovjeno. Čestitamo! v. Gjuragj u Tri orkvo. Jer se ove godine navr- šava 16 "vijekova od slavnog mučenstva, tog velikog mu- čenika, u njegovoj će se crkvi slaviti svečano trodnevje kako slijedi: Dne 19, 20, 21 o. mj. biti će redovite sv. Mise do % sati, kad će se pjevati velika misa. Iste da- ne na 5% po p. propovjed i blagoslov, Dne 22. u sri- jedu istim redom iz jutra sv. Mise, a po p.na 5!/, sve- čana večernja. Dne 23. u četvrtak, dan svečanosti, sva po sata od 5 iz jutra sv. Mise, na 7 sati misa za dobročince i njihove pokojnike; iza toga blagoslov u grobištu; a na svrhu dijelit će se kruh siromasima. 8 sati Misa za pokojnu braću bratovštine, Na 9%, ve- lika pjevana Misa, a po Misi svečani ophod, kojemu će pristupiti gradska i gruška bratstva sa barjacima, pučke škole muška i ženska iz Gruža. Poslije po- dne u 6 sati propovjed i blagosov, makon toga ra- svjeta i vatrometi. Svakomu na znanje i ravnanje. Odbor, pie. G, Antun Gjuratić slastičar, naš je če- stiti sumišljenik. On nam se razlogom tuži, da ga malo Hrvati pomagaju, kupujuć razne slatkarije u njega. U- pozorujemo sve naše dobre Hrvate na to te ih poziv- ljemo da se u njega služe; jer je posve razložito i pra- soha da svoj ide u svoga, nadasve sad, kad je borba nas dostigla vrhunac. Ugledajmo se u naše protivni- i "koji znadu u tomu slučaju raditi kako A. domo- e Svoj k svomu neka je odšele deviza svako- osvjedočenog Hrvata. Zato gate preporučamo slastićara Antuna Gjuratića. Tuše nam 86 ponovo iz ža da Crvenu“ primaju toliko dana docnije što je svakako sramotno uz srestva komunikacije kra imamo. Molimo slavno Rav- nateljstvo Pošta da pro jer će mo drukčije biti u- silovani na mnoge tčišbe naših predbrojnika, tražiti na- Pokr. Bale, koi čin redovitim utokom. Nosroća, Piš i oko 10 sati, oplači 00 kod] kod dok nije nemilo udario od zid, kod puta vodi na Danče, tako da se je prelomio timun. & rine put, te prelomi sprednju nogu u dva da nije niko u taj čas bio pri toj strani puta, jer inače bilo bi ga na mjestu mrtva ostavilo. Tužni kodiad, a. dan Muhamedanac iz Trebinja, koji srećom čigova bijaše i svojina; videći po njega tu 4 nesreću — jer to mu bija. što no se se reče: I kućište — zapomagao u grozne malo dijete. — Jer se eko nije odma mogao naći, biše usilovani konja ubiti na Dančama. Samoubojstvo. U utorak ubio se iz puške jedan Domobranac U Boke Kotorske; uzrok samoubojstvu nepoznat nam. Šimun Pjerotić. Hvala vrlomu susjedu ,Dubrovni- ku“ koji se je požurio čestitat nam novu silu u g. Pje- : ao: spisatelju članaka u ,Hrvatskoj“. pod potpisom Dr. 4. K.; nu žao nam je rijeti, ali se je ljuto. preva- rio. Svakako da je g. Pjerotić spisatelj našijeh članaka, bio bi se obratio ragje njemu ortaku, pobratimu sumi- šljeniku, a ne nama koji smo ga oklapili više puta i kazali mu da je renegat i razvratnik, sredstvo kivnih neprijatelja proti domaji svojoj Sai našijeh sa- naka jest čestiti Koa NJ PE da go a vjesu sveosve, a da se bracko spletkarenje velik otkrije u svoj gnusnoj golotinji; a sho GENE va dalje činiti bruku uz srbe, ali uza nas neće: daleko mu Pohvalno. Da počaste blagu uspomenu p u- log g. Ivana Njegoslava Matkovića, ugl. Oni pame. sara Matkovića (Gruž) u fond Hrv. Pjev. Društva ,Gun- dulić“ krune 2 Isprav: avak. Onomadne u dopisu iz Cavtata šeno stoji g. Smirich dočim je Ni g. Stermi E Preč. V. M. Pisat oč. 1, M. Velaluka. U i broju biti će te stšeći rt Dobar savjet. Ko hoće urediti krasan nasad od trava, tome preporučamo, da nabavi od ce. k. dvorskog prodavača sjemenja Edmunda Mauthner-a u Budimpe- šti smjesu sjemerja truv& od šetnice ) ili Margaretskog otoka. Već 29 godina opskrbljuje sme njem prekrasne nasade u Budimpešti i na via e garetskom. aše zasluga oviekovječenoga župnika , štoje počajpet upozorio pa zdravstvenu i toli : jednu ' kavu, koju je nakon toga Nr pekim samovlasnim izumom na tako izvrš»n načia priugotovio sa tekom zrnate kave. Time ra- zljkuje se danas ž ova jedino pi prava ,Knei pa kava“ stvar- no i bituo od svih ovakovih sličoih proizv je s ražloga ovoga župnik Koeipp tvrdki Katbreiner jedinoj ir za sva vreme- na podijelio pravo i dozvolu" da nosi Ni Epoi sli- ku kao zastitni znak za njez r-Kneigpova sladnu kavu. Usprkos tomu na uštrb o e se vni prženi ječam ili vareni slad krivo kao ,Knei kaya“. Da se uzmogue od toga PADA valja ri e: izri zahtijevati pravu nKBathreinerovu* Koei u izvornim c sa zaštitnim znakom Jasik kneipp“ ir imenom ,K: Književnost i umjetnost. Ivo conte Vojnović: BEVINOCIJO, U ponedjenik 13/4. prikazivali su naši vrijedni di- letanti Vojnovićevo , Ekvinocijo“. Prije svega osvrnut ću se O na samo djelo te u tu svrhu evo kratkog sadržaja: Jele Ledinić žive sa sinom Ivom brodograditaljem. "koji a teškim trudom hrani sebe i majku. Pokraj š Ivo radi nalazi se kuća pomorskog kapetana Dražića, koji ima ljepoticu jedinicu kćerku Anicu. Ivo soi A + a ona mu g NONE ali i otac mi da čuje : tome da ona dovede ,gladnog odr! maranguna“ kuću. U to se vraća iz Amerike Niko Marinović, koji je tamo puno obogatio. On zaprosi Anicu u Frana, koji mu je veoma drage volje obećava. Na dok se Marinović razgovara s Slijepim, pre- pozna glas, i pozna u njemu Nika Marinovića, svoga zavagjača, oca Ivova. Ovo su glavni momoda Pre čina. U drugome činu vidimo Anicu gdje sdvaja mora poći pod moraš za bogatuna Marinovi e na ne ljubi, a koji je prototip prostote i di tosti. Susreću se Niko i Jele, te Niko p Jelu od sebe pitajući je s prezirnim je imala sina. Jele uvigja da Niko neće ni da o o tom da pero sina, pak sva RE bježi od Nika i izlazi vanka. regbi nebo će se prolomit od straš- oo grmi, bljeska, pucaju gi a Jele ide lom egju II. i III. čina dolazi sinfonički intermezzo koji SE oluju u prirodi a podjedno nam dušu napunja nekim čudnim tužnim čuvstvom. U trećemu činu sastalo se nekoliko susjeda na posjed u Jele, te se šale i razgovaraju. Jele se ie doma, a susjedi idu svak za svojim poslom. Ivo u to obaznava da se je obistinila sumnja, koju je on već u prvom činu začeo, biva da će Anica poć za Marinovića. On i majka se razgovaraju a neko s dvora zove na vas glas ,Ivo, Ivo!“ Ivo otvara vrata a unutra stupi Mari- nović praćen od gleda brod ,Slobodu“, koju će mu, ako on ne pomože, usburkano more razbit. Ivo se " ne pozna broda, ali na to mu Marinović odvrati će ga on e do broda, i on ode a Ivo se i da i 'on pogje. Nu u to mu proleti glavom sad najbolja zgoda ka “Marinovića priječi njegovo ru» s Anicom. Maj Je Ivov cilj te stane na vrata i brani se glasovi Ne o gdje si, hodi“. ide i tura majku da ga ne smeta, Pipi a tako zapriječi zlo, koje ona vidi da je Ivo naumio, vori mu da ne smije učinit što je namislio, jer da nije udovica nego da je E nović tac. Ivo jen, ubijen u i čast, je 0: sko ga ma, A i moli da joj oprosti Ivo e. e vdlazi a da majci ne NEA Majka viče ali i o izda i klone o a oka Slijepi polako je pridiže i nagovara ves da u- eže svijeću i da moli zo za nevoljne Jele točinije molit, ali na čase bi te pi SEE RASA Dok o mod molitva gane njegovo srce i on svi oprašta grijeh. ore rinović obaznava da je malo je njemu stalo. Glavni je njegov cilj: Anica. Prije nego se ukrca na brod Ivo se javiva Anici PEGI EA 8 . nje“. Anica plače a Ivo odlkek Ma oo odluči kriomice pobjeć na brod, što i čini, a Jele je u tom og 3 rone. grud Siuiivni | Zele sa sastaju. Marinović sastanak a Jele mu očituje da je A i S vom put Amerike, Marinović e tem lučke oblasti zaustavi Anicu. tg e: je stari grobar tu ostavio, i razbije mu glavu, se narodni Sud, koji Jelu da ne smije više koš sijek. Po oi Aa kojim je pro- staroga Pava, te moli Iva da mu pre- vozio mala prazna kola iz Gruža, te na sav.mah letio, ! | SEO 5 zeti ao mA i IA ea ESSEN RE 1 O E AERO TD ONA may meu