nari g. Balčtin. Iz prva smo inišljeli da nas sa onako-
vim njem hoće da prisili na srbovanje, jer je on
pra radikaltć, kao što se je u više prigoda
ke ali smo bili ya informirani da g. Baletin
rt 41% vlasti koj nie a makar
Di eek per nej . koji bi nas: za pre-
iv Omaćini' proizvo-
dim priolta; a da je o: "istina potvrgiuje nam isti
g. Baletin, jer kada nas prisili da : rečene predmete,
vlastito naše siromaštvo, : bilo tt bačvama bilo u mješi-
nama stavimo u Divonu, zapovjedi nam da ako će mo
ga doći u jutro prije polaska zvati i ako će mo mu dati
jedan forint, da možemo vino i rakiju iznijeti iz Divo-
ne, ako nijesmo zadovoljni ništa. Bre nije drug", valja
se popoiieji pokoriti jer uz sve troškove propada nam
vino i rakija.

v jutro pa došao ili ne došao g. Baletin valja mu
dati jednu forintu; ovo njemu, a koliko potrošimo za
bremenare? a šteta od. posugja, vina i rakije vapije
osvetu pred Bogom, jer su ono naši krvavi trudi. Je-
dnom prigodom, na ovakovi način činovnik Baletin
utjerao je od našeg brata konavljanina A. S, za jednu
damižanicu rakije istu pristojbinu od Šilo forinta,
ako puta isplatiti općinski prirez.

Pi Poe o novog Carinarskog Prija-
Jopiha, no pida se samovolja, već nas se na suprot
zlaže“ istim poteškoćama koje podnipošto snositi ne
ov prinužđeni smo upraviti sveopći glas na Sla-
ežn i fimancijalnu Vlast za što skorije posredo-
rleši za vazda pravoga biča kojega
iu izključivo samovolja Carinskog činovnika
g. inače naš će se glas čuti preko naših za-
stan na. nadležnom mjestu, jer ako smo dobričine,
državnog temeljnog zakona nećemo
se | je nas Brotuzakonito nitko na muke stavlja.
ve g ić Konavljani.

zi : Kotor, 8 Aprila.

Ala su ti ovi naši Srbi pravi bezobraznici! Mi
smo: više puta do sad u ovome listu pobili njihovi tvri
nju da.je tobož. Boka naša srpska. Poviješću u ruci,
predajom. običajima, pa: i, starim bokeljskim odjelom
dokazasmo da je, Boka od “starine hrvatska. Iznijeli smo
za dokaz nami u prilog i samog pokojnog Šćepana Lju-
bišu, — razumijemo Ljubišu prije izdaje. A srpske na-
še delije mukom umukoše. Nijesu se nit usudili pobi-
jati dokaze, koji i slijepce uvjeravaju, da je Boka od
vajkada bila-hryatska, da je Boka bila znameniti dio
stare Crvene Hrvatske. Taj je muk sa srpske strane vi
še vremena trajao, tako da se mi u čuđu pitasmo više
puta: kamo se gjedoše srpski piskarali? Stavljeni u
kut i raskrinkani sa megdana povukoše.se, ko oni srp-
ski junaci sa Kosova ili sa Slivniće. pa mučahu uprav
ko saliveni. Taj njihov muk značio je nešto; bio je pro:
računan. Mješte da nas po novinama napadaju i ruše,
oni ti poštenjaci u politici, — a pardon, Vukotić
jednom reče (ciglu istinu!) da u. politici razumi
srpskoj — nema poštenja —; pokušaše rušiti naše re-
dove srestvima, kojim znade raspolagati njihova prefri-
gana bizantinština. Pa kad vidješe, da: smo mi jaki, da
nas neće porušiti sva njihova dopuštena i nedopuštena

srestva, eto opet počeše kroz svoje listove, koje uzdr-
žavaju. znamo koji fondovi, napadati na nas Bokeljske
Hrvate, starosjedioce Boke. Imadu obraza još nijekati
naš opstanak, nijekati hrvatsku prošlost Boke oni, ko-
ji su prosti pridošlice. Imadu smjelosti razmećat se
njekakovim srpstvom oni, za koje se dvaestak godina
natrag na ove strane nije ni znalo. Tako daje živa i
nepobitna istina, što im jednoč već poručismo: ,pre-
tražite vaše stanove, pak ćete sigurno još maći one
opanke, s kojim na nogama oci vaši sljegoše
s brda“. — Pače ne samo da imadu obraza razmećat

se njekakvim srpstvom, nego još imadu smjelosti i po-
štonja (a la zlatnog li njihovog poštenja !) u zadnjem
tamošnjem cetinjskom plaćeniku ,Dubr.“ pisati da su
oni do sad ,sto puta dokazali (ništa manje!) da
je Boka srpska“. — Ma zbilja za koga ovo pišu
naši srpski piskarali? Zar cijene baš da su svi čitaoci
kukumari? Ma gdje? Kad? U kojem to srpskom li
stu? Kojim to dokazima do sto puta dokazaše, da
je Boka srpska? — Nami to nije poznato, premda re-
dovito čitamo zadarski srpski list od njegovog postan-
ka, kao što i list ,Dubrovnik“. Neka se dakle potrude
učeni srpski piskarali uprav. dokazati (ako mogu!)
da je Boka srpska, pak ćemo im skinuti kapu. — A
NO što se ,Dubrovnikovi“ pisci pozivlja na nešto,

bi bio rekao profesor Mrkušić pri otvoru nekdaš-
. »Slavjanskog Doma“, nas nije briga; jer prof. Mr-
kušić, komu čast i poštenje, nije ni Bokelj, a ni ni-
kakvi auktoritet za nas. — Mi rekosmo, a sad čekamo
dokaze sa srpske strane, I do vigjenja!

Korčula, 15. Aprila 1963.

Nema dana kad naši talijanaši ne naprave koju
od svojih. Oni su uprav kao za to rogjeni da prave
bulikana, gunogula i arlekinada jedino da Hrvatima pr-
kose, to im je u krvi. Oni jadnici cijene, da kad su
napravili kakvu protuhrvatsku demonstraciju, da su ti
jem izvojštili kakvu veliku stečevinu, da su Hrvate uni-
štili;j a ne znadu da su tijem pokazali jedino, siroma-
štvo njihovog odgoja i njihove stranke, da su tijem po-
kazali njihovu golotinju i dekadenciju i zadnje trzanje
umiruće lješine. Kao što se utopljenik hvata i slamke,
tako se oni hvataju i najodurn'jih djela = samo da moć
budu koje vrijeme još biti u životu i pokazati svijetu
da još živu. — Kad bi njihova borba bila pravedna i
kad bi imala jedan uzvišeni cilj, kao što je bila borba
proijih talijana za slobodu Italije, onda bi posljedica

ila da bi oni svaki dan postali to jači, a mi to sla-
biji, ali pošto se dogagja obratno znači, da na našu
stranu stoji pravica. Cilj njihove borbe nije nego 080b
nost, prkos, mržnja, zloća, borba bez ideala, borba je-
dino za uzdržavanje hegemonije što su imali nad naši-
jem pukom za dugo i dugo godina.

I na prvi dan korizme oni su pokušali da u Ore-
biću naprave talijansku ili protuhrvatsku demonstraciju,
ali im se posao izjalovio Taj dan oni pošli glazbom
tamo, odnijeli sobom karnevala od slame i pod izlikom
da će ga spaliti, htjeli su prirediti talijanaških izkaza,
ali čim se kraju približili, skočio cijeli narod, te ih
išćerali. Eto jadnici, ili ne vidite do šta ste doprli va-
šim svojevoljnim slijepilom, čim se iz Korčule odalečite

alj nema za vas mjesta. Kad se izuzme Vrnik, neće
te u cijelom kotaru naći jedne jedine obitelji koja će
vas slijediti, a kad se izuzme Zadar nećete u cijeloj
mjesta koji bi vas dragovoljno pri-

o vas je majka rodila. —
se u dobivenu u | robića nećete tako lasno zabora-

se vi da nazad mnogo godina sli-
ki se dogodilo čopora -- -- ek rodoljubni
Orebićani. i kad vrelom vodom poli-
veni došli & Di Korčulu, svirajući od jeda
sto puta Pie ri om e i LEN aviva, pošli
svak svojoj kući. — iza toga da se osvete
dočekali po mraku ie imo mladića s Orebića
koji je I bio za poslom i natukli . Taj ru 3
e sudjelovao & onijem koji su tako | po il
ue se valja s e podnijeti, — krivalc

  
  

se nasamariti od

odkad nam po-
Jo poznato

 

da dok je ovdje boravio, bid je: italiano; -italianistimo
uscito dalla seuola di Zara, (alijanac najčistije  pasmi-
ne, sasvim što mu je prezime čisto hrvatsko. Ja sam
sjeguran.da kad ga dopisnik bude dobro upoznao, pro-
mijenut će svoje mnijenje, dupače sam uvjeren da će
ga on išti u istom , Dalmati“ hvaliti i kovati u zvijezde.

IE tempo čil pid grande galantuomo. Šiba.

 

"Domaće vijesti.

Ri e prihvaćene na javnoj skupštini Hrvata
dibenikcg elkee, držane u Šibeniku dne 13. Aprila 1903:
Neka se narodni zastupnik D.r J. Smodlaka zauz
me kod svih zastupnika. hrvatskih u Dalmaciji, i to
preko njihovih klubova. meka složno i sporazumno od
kustrijske vlade zahtijevaju:
I. Neka austrijska vlada, kako to pravica ište, sve
svoje urede u ovoj pokrajini pohrvati.
eka ista vlada uloži sve potrebito da se za-
pušteno ilo i zapuštene vode naše zemlja potpuno urede.
Ove zahtjeve hrvatski zastupnici dužni su tako
provadjati, da nikako, ni aktivno, ni pasivno ne sudje-
luje u radu saborskomu, doh ih austrijska vlada pod-
puno ne ispuni.

Pišu nam sa Cetinja da se je odrekao službe pre-
sjedništva onog velikog Suda D.r Tgnatije Bakotić i da
će se opet povratiti u Spljet. Ovo je značajno! Kad
doznamo što potanje, javit ćemo vam.

Nova era. Doznajemo, da je profesorom primalj-
stva u Zadru imenovan Dr barun Lalić, Srbin, koji
malo i pozna naš jezik. Skorice je imenovan Srbin Brilli
za savjetnika u upravi pošta, a znade se protekcija za
talijane pri imenovanju kotarskih liječnika. U Dalmaciji
skroz hrvatskoj proučava se, rekli bi, mačin pri
raznim imenovanjima, da ne bude imenovan ni jedan
Hrvat, Izmegju natjecatelja n. p. za profesora primalj-
stva bio je jedan i jedini Hrvat, za koga se zauzimao
čuveni prof. Brann, izjavom da mu je dotični liječnik
Hrvat bio naibolji pitomac; pa bili vjerovali? Nije no-
šen ni u trojci, a našli su mu ,razlog“ da je mlad
i ako u natječaju nije bilo i toga mjesta; da se mladi
ljudi ne mogu natjecati.

O Dalmaciji pišu zagrebski listovi. Raduju se slo-
zi i radnji dalmatinskih Hrvata. 1 ,Obzor“ je donio o
tome lijepi članak sa jednom manjkavosti, da nama Hr:
vatima. u borbi proti talijanskoj propagandi i njemšti-
ni najviše otešćuju položaj Srbi.

Pišu nam iz Makarske: Ovdje su osugjena dva
mladića svaki na tri mjeseca oštra zatvora, radi prekr-
šaja. za koje osugjuje pomorska vlast, a sud radi upo-
rabe srestava pri prekršaju. Dobro je da se kazni svaki
prekršaj, ali est modus in rebus — odonih mla-
dića ima po 14 godina; neporočni su, a mi imamo
okružnicu ministra Kerbera, kojom se preporučuje što
blaže postupanje u izricanju osuda proti mladićima, o-
sobito neporočnim, tako da postoji i prijedlog pomilo-
vanja. Ministar pravde je s onim cijeljao, da se, što je
mogućno više spašava mladića, biva da se što je mo-
gućno manje njih, u prvo doba mladosti, baca u redo-
ve proglašenih zločinaca, u redove robijaša. Ne je-
dino radi ovog sluč ja, biva osude g. Pavlovića, mladog
sudca u Makarskoj, ali radi općenitosti bilježimo i gor-
nju osudu što možemo, jer je već presugjena; jer ma
ovaj način, pošto fma i drugih nekih sličnih slučajeva
pe Dalmaciji, nebi htjeli, da izgleda kao da za Dalma-
ciju nije ni objelodanjena ministarska okružnica. Svak
će pojmiti što se razvija u duši mladića od 14 godina,
koji radi običnoga prekršaja tri mjeseca čami u tamni-
ci s ostalim običnim zločincima. Moderno društvo svra-
ća pažnju na ove pojave. Onaj poznati gnjev u sudnici
a u Tolstojevu slavnom romanu danas uvažava cijeli
svijet; skorice je pisano u organu belgijskih sudija, da
bi svaki mladi sudac Tolstojev roman morao pročitati,
svake druge godine barem jedan put, da bi se o tome,
u svoje doba, morao izraziti svaki sabor, a uvjereni
smo, da ni naš i drugi neće nasjesti. Od nekog doba
u ostalom primjećuje se i neka revnost, da se ozlogla-
šuje općinska autonomija. Pojedini slučaji, kakovih ima
u izdanjima državnim, gdje je najstrožija kontrola. ge-
neralizuju se putem neke štampe, i vješaju o najveća
zvona, a sve za to, da se izigra autonomija. Osvrnuće-
mo se i na to i dokazati, da je u prkos pojedinostima,
općinska autonomija velika blagodat narodu i zemlji
sa ovakog gledišta. I u nas općine u ovo 30 godina više
su uradile, nego država u 100. pa neka se govori, što
se hoće, A općinska autonomija garancija je slobode.
Kap bi političke vlasti skučile autonomiju, tek tada bi
udarili na muke, tek tada bi osjetili sve terete, mo-
ralne i materijalne. a bolje nebi išlo nego ide u eko-
nomskom pogledu, dapače gore, što ćemo u svoje doba
potvrditi dokazima i primjerima. Birokracija nije nikada
nigdje uradila ništa iz svoje inicijative za slobodu ili
narodne privilegije, najmanje u Austriji, pa zar je jedno
birokratsko ministarstvo, kao što Kerberovo,
pobugjeno liberalnim pobudama i u ovom pitanju? Mi-
slimo, da niko živ u Austriji neće biti toliko naivan,
da u to povjeruje. Biće prije, da vlasti birokracije sme-
ta i ono malo slobode, št: je narod nalazi pod zašti-
tom općinske autonomije

Jakić če dolijao. Ante Jakić, koga smo u prošlo-
me broju ,Crvene Hrvatske“ raskrinkali, kao da je do-
lijuo. Vidjev v, da mu nema mjesta megiu Hrvatima, ra-
zumije se za njegove račune, pokušao je da se uvuče
megju nušu braću Slovence, pa i ako ga svi neće, mu-
či se na sve načine, da istakne svoju kandidaturu na
predstojećim izborima općine Trsta. ali je društvo ,Edi-
nost“ proti tome javno ustalo sa izjavom, da Slovenci
ne žele Jakića megju sobom. Ante Jakić zna što radi,
jer ima nekih računa za što bi se on htio dočepati
mandata. Više puta kušao ga je dobiti i s Hrvatima,
ali Hrvati su bili oprezni (da su srećom i s Lukom (]
Zorom) pa nam je drago, da su oprezni i mila nam
raća Slovenci.
poznatu novinarsku karijeru, na slavenskome jugu. Pra-
vo se govori, da ko neradi uprav, prije ili poslije mora
se izigrati, a Jakiću se dogodila i gora, da je nije ni
ko izigrao, već ou sam sebe, Ni najprostiji nepismeni
čovjek nebi se bio gore poduio u traženja mandata, kao
što se on podnio, ali to je obična sudbina sviju neis-
krenih političara, da se genijalnom vještinom znadu
provlačiti, dok se ne utope, kako se govori, u čaši vo-
de. Porazu Jakića od srca se veselimo. Biće manje
mutne vode!

Vlada i Hrvati. Čitamo, da su muslimani  činov-
nici u Bosni i Hercegovini odlučili istupiti iz službe,
ako im se ne dade zadovoljština radi zadnjega slučaja
sa onom muslimankom u Konjicu, suviše, da su i to
odlučili: navijestiti rat Hrvatima na cijeloj liniji, te
svakog muslimana, koji se osjeća Hrvatom goniti iz nji-
hova drušrva, i ne dozvoljavati mu, da se ženi s mu-
glimankom. Ko pozna muslimane, taj zna, da oni uo
će nijesu plahi ljudi; ne vole, što riječ, nervoznost. Vi
še su mirni i hladni. biva konsetvativni, pa otkud na
jednom ova radikalna žica? Ova žica nepotrebna.
što ga u aferu ulazi hrvatstvo? jeee je i odviše ja-
san: neki vladini činovnici muslimanske
&| vje re ovako rade i odlučuju.

»Dubrovnik*, da nam stvar istumači, i
kaže, da u Bosni i Hercegovini vlada stvara

-
S
=

 

S ovim je Jakić svršio svoju, dobro | ko

 

»Dubroyniku“, U zadnje doba po našim zo
mnogo se piše o HA rac a u Bosnu i Hercegovi nu,
ali svi naši listovi p šu u jednom smislu i preporučuju,
da bi se po Bosni i Hercegovini naseljavali paši ljudi
iz Dalmacije, iz Hrvatske i Slavonije, uvijek ističući
dužnost bosanske vlade, da se ona mora najprije po-
brinuti za domaće nevoljnike, a osobito za one, koji
su se u svoje doba iseljavali, pa opet povraćali i osta-
jali bez kuće i kučišta. Plemenitije se od ovoga ne mo-
že pisati, a eto sviju hrvatskih listova, d: je ovako. I-
pak ,Dubrovnik“ i radi ovoga napada na Hrvate. Da,
zapbi nas, ali prolazi preko tolikih doseljenika tugjih
naroda.

Pišu nam iz Cavtata: Na 1. tek. umro je ovdi u
72. godini Jozip Bendoni, otac našega vrijednoga lije-
čnika dr. Jozipa Bendoni, Pokojnik je bio čestit i ple-
menit čovjek, te je bio ljubljen od svijeh, koji su ga
poznali. Na 3. tek. bio mu je lijep sprovod. Laka zem-
lja dobrom pokojniku, a ucviljenoj obitelji naše sažaljenje.

Povjerenstvu Javne Dobrotvornosti u Cavtatu udi-
jeliše rio smrti gosp. Josipa Bendoni, ugl. obitelj
Bendoni K 50; gg. Fattori Dragutin, Franičević Rikar-
do, Štuk don Niko, ugl. obitelji Nakić, Fagioni, Buko-
vac po K 5 sva

Prvi broj Hrvatske Straže“ bio je tiskan u hi-
ljadu i dvijesta egšemplara. te ovim javljamo novijim
predbrojnicima, da će se poslati od preostale zadnje
stotine samo onima, koji se prijave do 15 tek. mj., a
ostali će dobiti u Svibnju, jer ćemo onda prirediti dru-
go izdanje prvog broja. ako nam se tekom ovog mje-
seca prijavi barem četiri sto novih pretplatnika. EA
i pretplate za ,Hrv. Stražu“ prima Uprava u KRKU
i , Knjižara Sjemeništa“ u SPLJETU. Cijena je li-
stu na god. 5 K, za sveučilištarce i gjake viših razre-
da srednjih škola 3 K. Ujedno javljamo. da smo i za
pučke učitelje snizili cijenu na tri krune. Molimo
kolegijalno sve hrvatske listove, da blagohotno ovo pre-
tiskaju. Uprava ,Hrvatske Straže“.

Poruka ,Dubrovniku“. Ako je kakav slučaj u Bosni
i Hercegovini odnosno turkinja, evo ti odma ,Dubrov-
nika“ da trubi protiva Hrvatima i Vladi.

Ono što se dogagja u Crnoj Gori, m4či, jer mu
neide na račun i neće da nam priča kako je iz Podgo-
rice jedna Bula utekla od domaćina sa jednijem Crno-
gorcem i krštena od Metropolite Mitrofana i još neke
druge.

Nazad pak malo mjeseca bila je u okolici Ucin-
skoj oteta jedna turska gjevojka koju su porišćanili i
vijenčali sa jednijem crnogorcem iz kuće u sred grada
Ucinja, a Turci moraju mučati ili preko granice . .

Jeli ovo propaganda i jesu li ovo Hrvati? Deder
kaži, srbine Anto?! Jedan Musulman Arbanas.

»Prava hrvatska misao“, Primismo ovaj poziv:
Pošto je radi smrti g. Dinka Politea prestala izlaziti
smotra ,Prava hrvatska misao“, molimo svu p. n. go-
spodu, kojim smo redovito otpravili sva 4 izašla broja,
da nam izvole priposlati po dvije krune, jer toliko
iznosi dvomjesećna pretplata. A gospodu, koja nam već
doznačiše pretplatu povrh toga, da nam _ izvole javiti
do 20. aprila o. g., ako žele kakav povratak, da tako
uzmognemo podmiriti još preostale troškove i zaklju-
čiti račune, te eventualni višak uručiti pokojnikovoj o-
bitelji. S dubokim štovanjem: Uprava ,Prave hrvatske
misli“, Zagreb. Šenoina ulica br. 4.

Pišu nam iz Cavtata: Na Veliki petak iza podne
došao je u našu luku financijalni parobrod ,, Dubrovnik“,
koji je imao zastavu na vrh štapa, dok su svi brodovi
u luci imali zastavu na po štapa, pa i isti brodovi ino-
vjeraca. Neko od momčadi na parobrodu, kad je vidio
druge brodove, skinuo je zastavu na po štapa. Kad je
to vidio zapovjednik parobroda, naredi da se zastava
opet uzdigne ma vrh štapa. To je njegovo postupanje
ne samo injoriranje, već i izazivanje i vrijegjanje vjer-
skih čustava momčadi na parobrodu i sv=ga ovoga sta-
novništva, proti čemu odlučno prosvjedujemo.

Javni oglas.

Dneva 25. tekućeg mjeseca prodaje se na javnoj
dražbi kuća pokojnog Svetine, koja se nalazi u kovačkoj
ulici, s opaskom, da je na istu kuću udaren bajoslovni
porez od 318 Kruna (45% ????) godišnjih, a da se ne
zna po kojem temelju, premda se ista kuća nalazi u
sasvim lošem i Ni stanju, i premda ne daje nego
samih 60 Kruna gnusnog prihoda na mjesec,

 

 

Preporučuje se paziti na
ovaj znak, čep sa ognje-
nim žigom, kao što na er-
venu etiketu orla kao za
štitu proti čestim patvo-
renjima 381

Mattoni's Giessliibler  Sauerbrunn.

Gradska kronika.

Patnici. Nekoliko su dana ovgje boravili visoko-
položeue osobe, gg.: Ministar financija N. P. Bohm
Baverk, Ministar financija ugarski N. I. Wlassich.

Pir. Anka Gjik i Mato Kipre vjenčali su se iza-
prokajeijh Sretno i blagoslovjeno. Čestitamo!

v. Gjuragj u Tri orkvo. Jer se ove godine navr-
šava 16 "vijekova od slavnog mučenstva, tog velikog mu-
čenika, u njegovoj će se crkvi slaviti svečano trodnevje
kako slijedi: Dne 19, 20, 21 o. mj. biti će redovite sv.
Mise do % sati, kad će se pjevati velika misa. Iste da-
ne na 5% po p. propovjed i blagoslov, Dne 22. u sri-
jedu istim redom iz jutra sv. Mise, a po p.na 5!/, sve-
čana večernja. Dne 23. u četvrtak, dan svečanosti, sva
po sata od 5 iz jutra sv. Mise, na 7 sati misa za
dobročince i njihove pokojnike; iza toga blagoslov u
grobištu; a na svrhu dijelit će se kruh siromasima.

8 sati Misa za pokojnu braću bratovštine, Na 9%, ve-
lika pjevana Misa, a po Misi svečani ophod, kojemu će
pristupiti gradska i  gruška bratstva sa  barjacima,
pučke škole muška i ženska iz  Gruža. Poslije  po-
dne u 6 sati propovjed i blagosov, makon toga ra-
svjeta i vatrometi. Svakomu na znanje i ravnanje. Odbor,

pie. G, Antun Gjuratić slastičar, naš je če-
stiti sumišljenik. On nam se razlogom tuži, da ga malo
Hrvati pomagaju, kupujuć razne slatkarije u njega. U-
pozorujemo sve naše dobre Hrvate na to te ih poziv-
ljemo da se u njega služe; jer je posve razložito i pra-
soha da svoj ide u svoga, nadasve sad, kad je borba

nas dostigla vrhunac. Ugledajmo se u naše protivni-
i "koji znadu u tomu slučaju raditi kako A. domo-
e Svoj k svomu neka je odšele deviza svako-

osvjedočenog Hrvata. Zato gate preporučamo
slastićara Antuna Gjuratića.

Tuše nam 86 ponovo iz ža da Crvenu“
primaju toliko dana docnije što je svakako sramotno
uz srestva komunikacije kra imamo. Molimo slavno Rav-
nateljstvo Pošta da pro jer će mo drukčije biti u-

 

 

silovani na mnoge tčišbe naših predbrojnika, tražiti na-

Pokr. Bale, koi

čin redovitim utokom.

Nosroća, Piš i
oko 10 sati,  oplači 00 kod] kod

dok nije nemilo udario od zid, kod puta vodi na
Danče, tako da se je prelomio timun. & rine
put, te prelomi sprednju nogu u dva

da nije niko u taj čas bio pri toj strani puta, jer inače
bilo bi ga na mjestu mrtva ostavilo. Tužni kodiad, a.
dan Muhamedanac iz Trebinja, koji srećom

čigova bijaše i svojina; videći po njega tu 4
nesreću — jer to mu bija. što no se se reče: I
kućište — zapomagao u grozne
malo dijete. — Jer se eko nije odma mogao naći,
biše usilovani konja ubiti na Dančama.

Samoubojstvo. U utorak ubio se iz puške jedan
Domobranac U Boke Kotorske; uzrok samoubojstvu
nepoznat nam.

Šimun Pjerotić. Hvala vrlomu susjedu ,Dubrovni-
ku“ koji se je požurio čestitat nam novu silu u g. Pje-

:

ao: spisatelju članaka u ,Hrvatskoj“. pod potpisom
Dr. 4. K.; nu žao nam je rijeti, ali se je ljuto. preva-
rio. Svakako da je g. Pjerotić spisatelj našijeh članaka,

bio bi se obratio ragje njemu ortaku, pobratimu sumi-
šljeniku, a ne nama koji smo ga oklapili više puta i
kazali mu da je renegat i razvratnik, sredstvo kivnih
neprijatelja proti domaji svojoj Sai našijeh sa-
naka jest čestiti Koa NJ PE da go a
vjesu sveosve, a da se bracko spletkarenje velik
otkrije u svoj gnusnoj golotinji; a sho GENE va
dalje činiti bruku uz srbe, ali uza nas neće: daleko
mu

Pohvalno. Da počaste blagu uspomenu p u-
log g. Ivana Njegoslava Matkovića, ugl. Oni pame.
sara Matkovića (Gruž) u fond Hrv. Pjev. Društva ,Gun-
dulić“ krune 2

Isprav: avak. Onomadne u dopisu iz Cavtata
šeno stoji g. Smirich dočim je Ni g. Stermi

E Preč. V. M. Pisat
oč. 1, M. Velaluka. U i broju biti će te

stšeći rt

Dobar savjet. Ko hoće urediti krasan nasad od
trava, tome preporučamo, da nabavi od ce. k. dvorskog
prodavača sjemenja Edmunda Mauthner-a u Budimpe-
šti smjesu sjemerja truv& od šetnice ) ili
Margaretskog otoka. Već 29 godina opskrbljuje sme
njem prekrasne nasade u Budimpešti i na via e

 

 

garetskom.

aše zasluga oviekovječenoga župnika , štoje
počajpet upozorio pa zdravstvenu i toli : jednu ' kavu,
koju je nakon toga Nr pekim samovlasnim izumom na

tako izvrš»n načia priugotovio sa tekom zrnate kave. Time ra-
zljkuje se danas ž ova jedino pi prava ,Knei pa kava“  stvar-
no i bituo od svih ovakovih sličoih proizv je s ražloga
ovoga župnik Koeipp tvrdki Katbreiner jedinoj ir za sva vreme-
na podijelio pravo i dozvolu" da nosi Ni Epoi sli-

ku kao zastitni znak za njez r-Kneigpova sladnu
kavu. Usprkos tomu na uštrb o e se vni
prženi ječam ili vareni slad krivo kao ,Knei kaya“. Da se
uzmogue od toga PADA valja ri e: izri zahtijevati pravu
nKBathreinerovu* Koei u izvornim c sa
zaštitnim znakom Jasik kneipp“ ir imenom ,K:

 

Književnost i umjetnost.

Ivo conte Vojnović: BEVINOCIJO,

U ponedjenik 13/4. prikazivali su naši vrijedni di-
letanti Vojnovićevo , Ekvinocijo“.

Prije svega osvrnut ću se O na samo djelo
te u tu svrhu evo kratkog sadržaja: Jele Ledinić žive
sa sinom Ivom brodograditaljem. "koji a teškim
trudom hrani sebe i majku. Pokraj š Ivo radi
nalazi se kuća pomorskog kapetana Dražića, koji ima
ljepoticu jedinicu kćerku Anicu. Ivo soi A + a ona
mu g NONE ali i otac mi da čuje :
tome da ona dovede ,gladnog odr! maranguna“
kuću. U to se vraća iz Amerike Niko Marinović, koji
je tamo puno obogatio. On zaprosi Anicu

u
Frana, koji mu je veoma drage volje obećava. Na dok
se Marinović razgovara s Slijepim, pre-
pozna glas, i pozna u njemu Nika Marinovića, svoga

zavagjača, oca Ivova. Ovo su glavni momoda Pre
čina. U drugome činu vidimo Anicu gdje sdvaja
mora poći pod moraš za bogatuna Marinovi e
na ne ljubi, a koji je prototip prostote i di
tosti. Susreću se Niko i Jele, te Niko p
Jelu od sebe pitajući je s prezirnim
je imala sina. Jele uvigja da Niko neće ni da o o
tom da pero sina, pak sva RE bježi od Nika
i izlazi vanka. regbi nebo će se prolomit od straš-
oo grmi, bljeska, pucaju gi a Jele ide
lom

egju II. i III. čina dolazi sinfonički intermezzo
koji SE oluju u prirodi a podjedno nam dušu
napunja nekim čudnim tužnim čuvstvom.

U trećemu činu sastalo se nekoliko susjeda na
posjed u Jele, te se šale i razgovaraju. Jele se ie
doma, a susjedi idu svak za svojim poslom. Ivo u to
obaznava da se je obistinila sumnja, koju je on već u
prvom činu začeo, biva da će Anica poć za Marinovića.
On i majka se razgovaraju a neko s dvora zove na vas
glas ,Ivo, Ivo!“ Ivo otvara vrata a unutra stupi Mari-
nović praćen od
gleda brod ,Slobodu“, koju će mu, ako on ne pomože,

usburkano more razbit. Ivo se " ne pozna broda,
ali na to mu Marinović odvrati će ga on e
do broda, i on ode a Ivo se i da i 'on
pogje. Nu u to mu proleti glavom
sad najbolja zgoda ka “Marinovića
priječi njegovo ru» s Anicom. Maj
Je Ivov cilj te stane na vrata i brani
se glasovi Ne o gdje si, hodi“.
ide i tura majku da ga ne smeta, Pipi a
tako zapriječi zlo, koje ona vidi da je Ivo naumio,
vori mu da ne smije učinit što je namislio, jer da
nije udovica nego da je E nović
tac. Ivo jen, ubijen u i čast,

je 0: sko
ga ma, A i moli da joj oprosti Ivo e. e
vdlazi a da majci ne NEA Majka viče
ali i o izda i klone o a
oka Slijepi polako je pridiže i nagovara ves da u-
eže svijeću i da moli zo za nevoljne Jele
točinije molit, ali na čase bi te
pi SEE RASA Dok o mod
molitva gane njegovo srce i on svi
oprašta grijeh. ore

rinović obaznava da je malo
je njemu stalo. Glavni je njegov cilj: Anica.
Prije nego se ukrca na brod Ivo se javiva Anici
PEGI EA
8 .
nje“. Anica plače a Ivo odlkek Ma oo odluči
kriomice pobjeć na brod, što i čini, a Jele je u tom
og 3 rone. grud Siuiivni | Zele
sa sastaju. Marinović
sastanak a Jele mu očituje da je A i S
vom put Amerike, Marinović e
tem lučke oblasti zaustavi Anicu. tg e:
je stari grobar tu ostavio, i razbije mu glavu,
se narodni Sud, koji Jelu da ne smije više
koš sijek. Po oi Aa kojim je pro-

 

staroga Pava, te moli Iva da mu pre-

vozio mala prazna kola iz Gruža, te na sav.mah letio, ! |

SEO 5 zeti ao mA i

IA ea

 

ESSEN RE

1 O E AERO TD ONA

may
meu