HEIN NN NNNNINNRINNNII NIN IRN. NNINEDNNENENME NEO nE O o e KN NEMA
U DUBROVNIKU 25.
APRILA 19083.
ENA HRVATSKA
Godina XIII.
i
, ljena
polugodište, —. ,,
je. listu uwprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i
& poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo : 10 kruv& i po-
roett: uziki Ko ne vrati list, kad, mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
Izlazi svake suboto.
Pojedini broj 20 para.
fraukirana pisma ne primaju se.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Mrvatske“ u Dubrovniku gdje su utušljivi,
ve, pricpćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se
skaju po pogodbi i as razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništva. Rukopisi se ne
U::Srbiji i u Hrvatskoj.
Nije lijepo, kad se u jednoj zemlji dešavaju
državni udiri,.kad se na pr. ukid.ju ustavi, to ve-
liko blago iaroda. A u Srbiji sam današnji mladi
kralji koliko je, puta dosada izuenadio svijet i mi-
jenjao vlade, ukidao ustave i ovako dalje 2! Pa i-
pak; i sko to tije lijepo, + opet ne treba svaljivati
kriviću ni na samoga kralja. Valja mu priznati, da
je on. htio, da se. pomiri sa, radikalima, pod cijenu
da im žrtvuje i rogjenoga oco. Rastjerao je i po-
zatvarao u svoje doba ministre, nepoćudne radikal-
noj stranci, radikale je doveo na vladu, uveo u sve
vlasti, pa i u senat — a je li od svega loga vi-
djela zemlja i. jedne ;kwristi? Naši srpski listovi
neće da:pišu o Srbiji, a srbijauski ovamo ne do-
laze, pa naši svijet i ne zna kako je tamo; za to će
mo ini ovdje reći u kratko kako je, jer naš svijet
na sabu vijest; Kralj je ukinuo ustav mi-
sli, da je taj Kralj tirjan, dok bi se prije 1eklo,
da je baš time kralj od tiijana btio spasiti zem-
lju, koji su Ustavom u ruci u Srbiji: tako vladali,
kao da pravo gragjavstva imaju sami radikali, a
svi ostali, da su izvan zakona. Valjalo bi da svak
čita, što su u ove dvije godine o tome pisali beo-
gradski listovi. Radikali su na vlasti upravo lero-
rizirali; a kako je š njima velika većina narod,
postala -je razularena masa; svak se uplitao uplitao
u politiku, strančarenje je svuda prevlagjival«, o-
svete su se redale,. a državni auktoritet bio je sve-
den na ništicu. Najbolji je dokaz svemu, da su se
radi obustave ustava i gubitka vlasti radikala po-
bunili samo neki u Beogradn; na protiv ostala je
zemlja mirna, a narod šalje kralju i deputacije, da
mu zahvali što je uradio. Ovoga nije nigdje bilo,
da narod, koji je toliko vojštio za ustav, i za op-
ćinsku autonomiju, zahvaljuje Kralju, što je po na-
čelu apsolatizma sve to uništio. Ali ako se ovo do-
godilo u Srbiji i shvatljivo je, jer je narod bio sit,
ove; radikalne. vlasti, ovoga -zaluma, jako je
narod-u većini radikalan, opet uvijek kod ova-
kih: pojsva uživaju pojedinci, a izasa strada. I ta-
ko u Srbiji od ozdo, iz puka želi se apsolutizam,
što puk misli, da će mu biti bolji, korisniji od u-
stavnih sloboda. Općinska autonomija u Srbiji ma-
lo je veća od ove naše u Dalmaciji ; pa dok se je
u nas ustalila, dok. je pored sviju nekih urzavica,
svak čuva kao oči u glavi; jer je smatra velikim
blagom naroda; u Srbiji se tiarod zasitio te auto-
nomije. Uzrok“ je, da je onamo straučarenje radi-
kalno bilo pogubno; da je načelnik, ili kmet kako
ga zovu, žario.i palio, da su ljudi od općine bili
siledžije — onsko, kako n. pr. u Dubrovniku i na-
ši Srbi, dok su bili u općini. A što je sve to, ne-
go dokiz, da narod nije još dorasao ustavnim slo-
bodama, da je kulturao još nazadan, da narod, ko-
ji se sam raduje apsolutizmu, nije razvijen, nema
još one svijesti, a da shvati što je vlast, a što je
sloboda.
Kralj Aleksandar obustavio je ustav i vraća
se na stari, uvjeren da će narodu koristiti i da će
narod time biti zadovoljan, što znači, da je Kralj
duboko proniknat. da inteligencija radikalna nije
vrijedna upravljati državom, da je u sebi tjesno-
gruda, strančarska i silnička, i da je narod još bo-
lje proniknut, da je njemu bolje bez velike slobo-
de, Ali u narodu, gdje je prave ustavne svijesti i
veće kulture nebi ni smjelo dolaziti do ovoga, jer
prvaci sebi smjeli na zlo upotrebljavati slobodu,
niti se kralj smio i usuditi da je poništi.
Dok je ovako u Srbiji, u našoj Hrvatskoj vi-
dimo sve obratno; u Hrvatskoj baš narod, na
čelu mu hrvatska imteligencija hoće
slobodu u svakom pravcu, za nju se izlaže, bori,
a eto i buni. U Hivatskoj narod je proti tugjoj mi-
sli i tugjim ljudima na vlasti, u Hrvatskoj narod
se hrva da dobije baš ono, za čim u Srbiji više
niko nemari. Srbi žele apsolutizam, jer su okusili
prevelike sloboštine u rukama radikalnih prvaka,
Hrvati žele slobodu, jer neće da i dalje trpe :ap
solatički sistem iz ruku magjarona. A narod, koji
se bo1i za sloboštine, zaista je i svijesan i ima
kulturnih uslova, pa u svemu ovome najbolje se
vidi, da ima neke razlike izmegju Hrvatske i Sr-
bije; da budućnost ipak govori za Hrvatsku, i da
će ona, sa kulturom, kojom se ponosi i sviješću na-
rodnom, koja se ovako budi i čeliči ipak igrati
pristojnu ulogu i na Baikanu i na slavenskome jugu.
Žaliti je, ali je tako, što su se u Srbiji na-
rodni ljudi, i to radikali izigrali kao strančari i si-
ledžije, a radovati se je, da su u Hrvatskoj svi
Hrvati danas pod jednim barjakom, da se bore pro-
ti strančarstvu i sili magjarona.
U Hrvatskoj je pokret, da se ide naprijed, u
Srbiji je povi državni udar da se vrate natrag, za
što ipak ne kriviuo kralja Aleksandra, jer je od
dva zla izabrao bolje, kad seje uvjerio, da je kralj
Milan u tome zaista bio pametan, što je najbolje
poznavao svoje radikale. Ali dok je Milan živio,
radikali su svega obećavali, da će, ako dogju do
vlasti, usrećiti: Srbiju i jamčili, da će tada Rusija
za Srbiju sve uraditi — a narod im je vjerovao.
Kralj Aleksandar ih je pozvao na vladu, pa jesu li
usrećili Srbiju i je li Rusija, radi radikala i u če-
mu promijenila svoje držanje prema Srbiji? Ni je-
dno ui drugo. Oni su samo gazdovali i svojim vla-
danjem u istoj Srbiji izazvali uzrujanosti i trzavi-
ce, čemu je kralj btio da stane na put. Njegov ko-
rak je vrlo opasan, ali da je pustio i dalje, kako
je išlo, stanje bi se bilo razvilo i u anarhiju.
Žalosno je sve ovo. Mlada, slobodna kralje-
vina, pa kakovih doživljuje! Ali' ko je kriv, već
jedino ona stranka, koja se uvukla u masu i koja
je pod zvučnim imenom radikalne najnazadnija, što
se može i zamisliti. Radikali su nesreća Srbije,
a osobito radikalna štampa, jer kad rečemo, da su
srpski radikalni listovi u Srbiji gori, strastveniji,
žučljiviji, neotesaniji čak i od ovih u nas radikal-
nih ,Dubrovnika“, ,Srpskog Glasa“ i ,Srbobra-
na* time smo sve kazali, jer u Srbiji uglagjeni i
umjereni list je omražen, kao što je na pr. u nas
megju njima omražen i ,Srpski List“ jer je opet
nešto pametniji i umjereniji.
Ukidanjem ustava kralj je ukinuo i svu onu
neotesanu, uličarsku radikalnu štampu. Da nije ne-
go to samo, koristi će biti Dinastiji i zemlji i na-
rodu, pa za to narod i voli, da je sloboda štampe,
koju je svak zloupotrebljavao stegnuta. U Srbiji
narod se raduje, da više nema onake slobode štam-
pe, a u Hrvatskoj se buni, jer hoće slobodu štam-
pe. Ova pojava zaslužuje, da se istakne, jer i ona
je u prilog hrvatstvu i hrvatskoj svijesti.
PA
Pred novom. bijedom.
U najvećemu jeku crnih glasova o bijedi i nevo
lji u Dalmaciji već im se pridružuju nove vijesti iz ci-
jele pokrajine o još čemernijoj budućnosti. Uslijed zlih
vremena i prave. studeni, te vjetara mjeseca Aprila,
sl4na je poništila vinograde i voćnjake, a na njekim
mjestima otukla je i krupa. Sa sviju strana pokrajine
javljaju nam ovo, a mi potreseni i upropašćeni za bu-
dućnost jadnoga puka, pitamo: kud će i što će ovako?
Radi sirotinjstva i neimanštine i do sada prezadužen
ne ima ni onako vise vjeresije. Niti je on ima, niti je
u zemlji tih kapitalista, koji su, koi ovakih prilika i
kadri davati na vjeresiju, a evo što nas čeka! Ko shva-
ća pak da je blagostanje puka usko skopčano sa bla-
gostanjem sviju, osobito trgovaca, ko vjeruje i živoj
istini, da niko ne ima novaca, kad ne ima puk, lakoje
predvidjati grozne poslijedice svima u opće. Ne samo
što će se mali puk posve materijalno uništiti, ali će
titi teški udarac i eno malo trgovine što je kod
nuš. Cšobito u srednjvj i u gornjoj Dalmaciji,
mn go trgovaca, koji su izloženi na strani 8 obvezama
za to, da bi vjeresijom mogli raditi u ruku. A kad puk,
go do košulje, zapne isplatama ne samo kapitala, već
i kamata, što onda? I tako, ne bude li na vrijeme pro-
vidjenja sa strane državne mi idemo na susret velikoj,
upravo groznoj ekonomskoj krizi; a idemo na susret
i drugim neprijatnostima, jer se vidi kojom žilavošću
nastoji socijalna demokracija da se ovdje ukorijeni, što
bi bio novi izvor neizmijernih zala u svakom, najskoli
u društveno-moralnom pogledu. Ako iko znaće najbolje
vlada, kako i koliko bi bilo opasno, kada bi se socijal-
na demokracija uvukla megju dalmatinske težake, a mi
se bojimo, da se ne uvuče, jer ove i ovake prilike su
baš sjeme za njezinu pogubuu propagaaodu, od koje
na posljetku može imati najviše štete državni interesi.
Neophodna bi bila dakle potreba, da se jednom
gdje je
POBLISTAK.
90. Travnja.
Zapada sunce . , . Duša mi tihano plovi;
Vazduha pustim daljinam sunca na zraci .
More; se. ziba. . ,, . Proljetno cvjjeće se ovi
Sutanskim; mraci . . +
Duša mi plovi .:.,, Tamo nad eterske magle
Vodi je zlaćana zraka — A noć se budi
Tromo i ljeno.;; ne.žude brzine nagle
Noćne. joj grudi
S majdonjih gore visina pustog svemira
Prikaza leti obvita maglicom sivom
C'jeli uzduh bruji sred tog svemirskog mira
Pjesmicom živom,
Prikaza leti . . . Na maglu.tihano sjela
Sijeru slična; pokrita plaštom je tuge;
Duša mi tiho vigjev je s' zvjezdama pjela
Stihove duge . . .
mei se, oblak , . . K duši mi spusti se djeva
rku: suzi
zvijezda sjeva
a i tuži ....
o io i dušu wr poljubi,
u upoznav djevicu svetu,
Poviče pogledav, s nje je svijetlo orubi:
»Zdravo o cv'jetu,
mi, sprajo svetim mirisom grudi,
»Mirisom milene pjesme! O pjesmo zdrav
»Sv'jet ti. se amješi — poju ti zvjezde
»Inebo plavo (* >;
Vila, muči mukom, samo biser s' otruni
S oka.joj mila i nasred duše mi stane,
tu carevoj kruni
kia ze
tako se
Krasan kao no pjesma mile slavolj. ptice
kad žudi W stić
o1
i ljudi,
I svje
Soko-grad u Konavlima
piše Miho Kusjanović.
++... . Sed ot arx in veztice rupis
Rupes ipsa quidem (Socolum vocat incola) strucia
DI Ferrich ,Periegesis“
Da je baš i sam Soko-grad dao bi našijem Ko-
navlima veliku znamenitost, ali je mnogo toga što ih
uzdiže nad ostale predjele čarobne okolice Duprovačke,
od čega neću ništa uzeti za ovu svoju radnjicu, a nije
mi ni namjera da o tome govorim, jer su moje sile
slabašne, a Konavli zahtijevaju duboko učena i dokona
istraživaoca.
Konavli su onaj dio nekadašnje republike Dubro-
vačke, te se pružio put juga, počinjući od 'Oboda kod
Cavtata do ,granice Dračenačke“ — Sutorine i Molun-
ta, K tomu se nadovezuje Vitaljina, koja je negda po-
sebna župa bila, U glavnome Konavli se mogu podije-
liti na dvoje; plodovito polje proteže se sredinom, a s
obje su strane brda: Goraja-banda i Donja-banda. Zna-
meniti su vrhunci: lin+vrh, Bjelotina i Smježnica,
. .
#
Visoko uz planinu kod Sniježnice, u sjeni sela
Dunava podižu se ostatci starinskog grada Sokola, ko-
ga i danas narod zove Soko-grad, i ako nam se prika-
zuje nego u odjeći pustijeh poderina.
Dizao se taj Sokolić na puno krilo put nebesa, da
bude vijerna zaštita svoga gospodara i budno oko nad
širokom i dugom okolicom, koja mu se pred kljun sta-
vila. Ta kula, a reći ću po narodnu, taj grad podignut
je na osamljenu brijegu, koji kao da je navlaš za So-
kola iznikao. Pyramidalan kolos uprtio na svoja legja
leglo junaka viteza od megdana, ne da kao Keops, Ke-
fren i Mykerinova pyramida bude vječno počivalište ne-
go gnijezdo sokolića Sankovića,* Pavlovića i Hranića.
. Grgd je kamen na kamenu, a naokolo njega go-
tovo sve sam krš. Samo 8 jugozapadne strane raskroš-
njila_se pitoma maslina, da ublaži potresljivu pustoš i
+) Nam" ovići, Pavlović' —- (Jablsnić, Radinović) i Hranići bli.
ša je kn a " :
sad oak 4 unaka =
"I na zraci sunašca zlata;
Slava Vam o slavni Zrinski o Frankopani !*
1 | Bogoslav.
jahu bosanski plemići.
sakrije ono nešto putače, što tle preda nj dovodi. S i
ste strane nekoliko udubina u stancu kamenu, izmjeni-
to sa ugragjenim stepenicama, kazuje ti put, kud se tre-
ba četveronožice proverati, da se dobaviš krila Soko-
lova. Taj tračak vijuga se u visinu za 18 m., a strmen
je pak takova, da omakneti li noga tresnuo si o liticu
i razletio se u sto piljaka. Na vrhu Sokola ravan je
prostor do zidina, koje nijesu bile s jugozapadne stra-
| ne izložene neprijateljskoj ruci, jer ih je branio jak i
visok zid. I dandanas se u njemu vidi još nekoliko ru-
pa (puškarice) i donji dio udubljena prozora (stražar-
nica). Pri oblini istoga zida, nešto više put sjevera, vi-
di se bunar koji i sad uzdržava nešto vode. Do nedav:
no bio je cio, dok ga grom ne sruši i na pola natrpa.
Pri dnu strmine bedema (contrascarpe) nalazi se ulaz
visok 180 cm. a širok 150 cm., uzbrdit je pak duljina
ulaza 4 m. :
K d si se sagnuo kod ulaza, koji je sada otvoren
jedva za ', m., te uvukao glavu, da zaviriš u tajnovi-
tu nutrnjost, na prvi pogled pričinja ti se mračnom is-
bom, u kojoj da je stan ljutijeh guja i jakrepa. Ulazni
prostor vodi te do ljuti koju kao da je sama narav tu
zasadila na obranu vrata. Put desne (istoka) penješ ge
na prvi tavan. Oko ti ne može dalje, jer je pred to-
bom nabacano gragjevno kamenje a vapnom natrpano i
poravnano, tako da se sad udobno širi mliječer, kupje-
na, drijenak i druga travurina, te mi padaju na pamet
riječi našega Gundulića ;
»Mru kraljestva, mra gradovi
I njih plemstvo trava krije“,
Svu tu masu uzdrži, kao bačva, jedan d o bedema.
Soko-grad je s jugozapada i sjevera obao, a pra-
ma istoku oštar ko da ga je podigao onaj Feramollino,
koji je gradio Dubrovački Revelin.
Makar sam se trudio da nagjem štogod pisana ili
kakav bilo simbolični znak, ne nagjoh nego ovaj mono-
gram koji držim da potiče iz novijega doba (nad ulazom):
Ime Jezusovo kako je bio običaj i po kućama, is-
pod njega 1(7)91, po svoj prilici 1691 iza trešnje pri
| popravku, (slijedi)
prene vlada i da nešto uradi za ovu
te da radi brze pripomoći traži i vanredni
treba čekati i oklijevati, dok bukne još veći
je tada kasno, nego valja odmah raditi,
crne dane, koji će sigurno osvanuti, a ima
u Dalmaciji što se i onako mora i
slije, ne samo radi zemaljske, nego radi državne
Najpotrebnije je pak, sada u
oprosti puk postradalih krajina
plaćanja poreza. Činila je to i
majne potrebnim, pa može i u nas, jer kad do brzo
zagju činovnici po kotarima,
će ih davati onaj, koji ne ima
gaj crnoga hljeba? | zar će se
prilikama seljaku, golu do košulje i gladna, plijeni
na dražbu prodaje i zadnja
Neka se oni u Beču sjete svega ovoga, pa nek i to
promisle, da pored svih ovih nevolja
maciji bilo za pola bijede, da nije nesretne
Niz primorje su i danas pune
nema i ne može kome da ga proda,
morje jao i zagorju. Prošlih godina
spuštali se u Mastela, u okolicu
ča, Hvara i ostale, u Makarsku
Dalmacije) pa bi primorcima
megje i ovršivali sve težačke
gorci su nalazili zarade niz
u najpotrebnija doba godine; ali sada ne ima ni
jer kako je i primorac osiromašio, ne može
radnju zagorča. Ovako je već do sada, a
biti i gore; za to mi i kažemo, da
mišljati i raditi, da se za vremena nešto
pomogne.
"Našem stanju najviše je kriva državna čka
politika, financijski fiškalizam i u opće cijeli ekonomski
plan vlade. osi shi
U našoj najgroznijoj nevolji, hoće li se šjetiti vla+
da, da je na poslijetku i najviše njezina dužnost da
prva i pomogue ?
i
a kad
su
g
Hr
š
i:
tie
i
Rk
Sič ; dai
Postalia.
Usprkos što su sve hrvatske novine w
podigle glas prosvjeda proti nasilnoj nijemštini i
jaoštini u našim Uredima, a osobito na pošti i
vu, regbi da je stanovitoj kliki malo. stalo
svetih prava i poštovanja zakona, te da je
ostao samo ,vox clamantis in deserto“. Činjenicama
sve ovo potvrditi i dokazati, a prije svega
zastupnike da pomno pročitaju ovaj članak
te da na pravom mjestu podignu svoj
Dalmacije, ove skroz hrvatske zemlje,
pero vapi i kliče Boga, Pravdu i
kogjer da će i Slavni Zemaljski
te da će već jednom prestati ovako
osvanut ovoj bijednoj pokrajini sjajno, ali
očekivano sunce Pravednosti. Neka se takogjer
Trgovačko-obrtničke komore diljem Dalmacije
kako treba i valja da već jednom prestane ovaj
s jedne te vapaj s druge strane. Njima
sobito V. poglavlje ovog članka.
Ja počimljem u ime Boga i Svetoga
molim gospodu čitatelje da pomnjivo ,prebeant
I. *) :
Već je ovaj list pisao (2-3 puta) kako
štarski i Brzojavni Ured u Dubrovniku čini
napram svim ostalim istim državnim i nedržavnim
dima u Dalmaciji, pa i prama onome glavnom u
a to što se tiče natpisa. Diljem cijele Dalmacije
vi uredi — a na čelu im onaj Ravnateljstva u Zadru
imaju različite natpise samo u dva zemaljska
biva u hrvatskom i talijanskom. čini
Ured u Dubrovniku, u ovoj hrvatskoj Atini.
table sastavljene u tri jezika: biva
lijanske nadodana je i ona
o tom progovorili, bilo je
kojim je njemački natpis
E
i
!
i
Hi
E
liF
i
il
f
7
;
f
a
1.
I
:
g
i
i
i
i
i
;
i
ž
de
i
li
Bi
E:
|
E
i
+
Gi
i
ta
gs
"
m
: i
: H
kO
i
1
ti
i
?
i
<.