EI iatpisima, te najenorgičnije zahtjevamo od g. Pattay-a la 8 mjesta fzda nhredđbu. da se ovi grdesije natpisi naknu, a da se stave oni kako ih zakon propisuje i zakovi se po cijeloj Dalmaciji nalaze, biva hrvatski (a ošto mora da Mhiitle) i talijanski. Ako se pak hoće na: lodati i treći jezik (premda je suvišno) onda .neka se tavi francuski, je megjunarodni, ali nikako nje- nački. Ponovo/d do koga je neka providi da se naknu onakova, pogrdne table! č tI Stižu name ša &vih strana tužbe da koli pri pri- nanju, toli pri šiljanju na vožnoj pošti na dnevnom su edu jedino cedulje sastavljene neke samo na njemač- zom jeziku a meke samo na talijanskom. Tako primje- ice ako se ili primi kakova stvar sa oznakom rijednosti, na se udari nekakav švapski biljeg Sperrgut“ papir, crvena slova); a ako se šalje li prima koji. i Omot, na isti su udareni jedino ta- ijanski biljež## Kojigod omot polazi iz Dubrovnika no- i oznaku na samo talijanskom jeziku: ,da Ragusa per . o t(ošrtvno da je i mjesto opredjelišta jedino na alijanskom jeziku), a otkle god iz Dalmacije dohodi o- not uvijek nosi biljeg takogjer na samo talijanskom je- iku: ,da .. . . per Ragusa“. Pitamo koje pravo imaju vdje ova dva jezika da se jedino na jednom ili dru- om 4iskaju ovakovi -biljezi, a hrvatskom jeziku, kojim bori najmanje 97% urogjeniki&, da nema nigdje .ni raga?- Jeli se ikad igdje u svijetu vidjela ovaka ne- iravđa, ovaka anomalija? Dokad će ovo trajat i do ad će se ovako besramno zapostavljat naš jezik a na- injivat drugi i treći, oba nerazumljiva svemna puku ci- ele Dalmacije? A Drzoviti fermani i zulum na Vošti bilo proti či- ovnicima H vatima, bilo proti hrvatskom jeziku u čiju 3 obranu ustalo gotovo sve naše novinstvo u Dalma- iji, imalo je zaista da uzruja općinstvo; ali svi ti fer- iani i vas taj zulum nije ni stoti dio bezakonja što rije nredovna tajna. Koliko bi i koliko zla ugledalo božije sunce, ka- ovu bi crnu i užasnu sliku imalo pred sobom općin- tvo, da slučajno na Pošti nema te uredovne tajne! Ova ve pokriva tamnom koprenom kroz koju ne prodiru i Rčntgenove iks-zrake. I baš je ova velika neprodir- ivost uzrok da su zato gromovtiici na Poštarskom llimpu:u Zadru silni te da u toj sili zlorabe sve što amo zlorabiti mogu, a to sve proti tebi i pravima tvo- m mili ali tužni moj hrvatski narode i proti bijednim inovima tvojim, koji stenju pod njihovom manuzom ! Nu ostavimo za sad sve ono što uredovna tajna rije vremenu, da kao stara poštenjačina iznese djelo a vidjelo, a pozabavimo se ragje s onim što ne spada 2 uredovnoj tajni, ali što usprkos opstojećim zakoni- 1a i propisima. na Pošti slijedi odavna. a što može da anima sve Hrvate činovnike i nečinovnike, koi imaju osla sa poštom i pezjevam- Po: opstojećim brzojavnim propisima, brzojavni Iredi moraju da u uvodu brzojavaka napišu ime brzo- ivnog Ureda kuda je ova odregjena na način kako je > ime napisano u prvom stupcu službenog imenika rzojavnih Ureda, izdanog od internacijonalnog Ureda rzdjavnih uprava u Berni, (,Nomenčlature officielle es Bureaux T6l6graphiques“ ili ,Amtliches Verzeich- iss der Telegraphen-Bureaux herausgegeben vom In- »rnationalen Bureau der Telegraphen Verwaltungen“) 0 je apsolutno potrebito da se izbjegne. krivom upu- ivanju brzojavaka; a po istome Imeniku mora da je brzojavke napisano takogjer i ime brzojavnog Ireda kod kojega je brzojavka predata. (Vigji: Strana . Imenika Poštarskih i Brzojavnih Ureda u Austro- garskoj i Bosni-Hercegovini, izdanog u Beču naime: Verzeichniss der Post und Telegraphen Aemter in Os- »rreich-Ungara und in Bosnien und Herzegovina; te Mdluku Ravnateljstva Pošta i Brzojava u Zadru 8. Ožuj- a 1897. broj 6582). ca . Uslijed toga p izbrjijeci Brzojavnim Uredima rimiti brzojavku ako se brzojavni Ured (odnosno mje- :'o kuda je: ista odregjena) ne nalazi u prvom stupcu nenika izdatog u Berni, (,Nomenelature..,.“) ili ba- m u gorerečenom Imeniku poštarskih i brzojavnih Iređt izđatom u Beču (kad se tiče brzojavke predane od jednog brzojavnog Ureda u unutrašnjosti hapsbur- zxe«Monarhije a koja je odregjena jednom brzojavnom redu takogjer u. unutrašnjosti ili u Bosni-Hercegovini). ipazit ću samo da.ovaj imenik izdati u Beču nije pro- isan za tu svrhu već samo onaj izdati u Berni, Nu b ovom imeniku izdatom u Beču pozabavit ću se u dfiome od nastajnih Pio: U imeniku izdatom u Berni nijesu uvrštena hr- atska (dakle narodna) imena ovih brzojavnih Ureda iakle mjesta) u Dalmaciji; ' Blato; Arbanasi; Brusje; Budva; Trsteno; Suću- 16; Katuni; Imotski; Ist; Krilo-Jesenice; Lastovo; ipanjska Luka; Luštica; Molat; Lopud; Mlini; Nere- išće ;; Novalja; Novigrad ;. Obrovac; Preko; Pag; Pe: ist; Prčanj; Podgora kod Makarske; Bribirske Mo- ine; Rose; Postira; Oštra; Radović-Krtole; Risan; ali; Solin; Filip-Jakov; Sućuraj na Hvaru; Sutivan a Braču; Sumartin na Braču; Supetar na Braču; kradin; Silba; Selca na Braču; Šepurine; Brod Schwarzenberg“ ; Tivat; Orašac; Velaluka; Vrboska; emunik; Zaton mali; Hvar; Metkovići; Šibenik; Split špljet). Fito ništa manje nego 83 (slovom pedeset i ri) Uređu i to samo u Dalmaciji!!! Dakle po gorespomenutim propisima za ova se ijesta ne može nikako brzojavit, makar je u istinu eć odavna brzojavni Ured. To je samo moguće ako otični brzojavni činovnik znade slučajno na pamet du ovim mjestima ima taj Ured i ako se smiluje na bi- dnika koji mu predađe brzojavku za jedno od ovih ijesta. Ali da brzojavku može proslijediti treba da uvodu brzojavke upiše dotično ime kako e talijanski zove recte kako su ga skovali u lasovitoj kovačnici Poštarskog Olimpa. I ovo je baš pravi uzrok što se u «as toli često ogagja da brzojavni činovnici vraćaju stranke, jer to. ože u dotičnom mjestu nema brzojavnog Ureda. Ako pako ko hoće iz inozemstva da brzojavi za omenuta mjesta, tad ni samilost brzojavnog činovni a ne pomaže, jer jo naprosto nemoguće na na pri- ijer brzojavni činovnik u Aucklandu znade na pamet rvatska imena dalmatinskih mjesta (dotično brzojavnih reda), te kako se svako zove talijanski ili po Olim- ijsko; ko račaici. Naši ijudi, bijedni naši radnici, koji su razasuti o cijelom s “me mogu tako da brzojave kući svo- ), pa Bog zna kakvu potrebu imali, i makar u rod- om im mjestu već odavna brzojavni ured, samo za to x ne znadu kako je Ravnateljstvo Pošta skovalo ime odnog im a, ili toga što to ime, prošav ovačaicu, ostade \paš rvatsko pak samo zato ije uvršteno u Imeniku izdatom u Berni, Dubrovčanin. + A AAA Irvati i ,Srbi“ (Vlasi) u Bosni i Hercegovini. Kad je ministar grof B. Kallay zamjenio ministra . lavija, pri dolasku ovoga u Sarajeva, posjetio je i mi- tropolita Kosanovića, Upitao je ovoga, u prisustvu pok. Barona Nikolića,*) tadanjeg civilnog guvernera: za što on onako nedostojanstveno napada i agitira protiva ka tolika i nadbiskupa Stadlera, kad mu ovaj ne daje ni- kakovog povoda tome? Kosanovićev nemiran duh, i tom je prilikom dao oduška svome fanatizmu i mržnji pro- tivu Hrvata i katolika, te je stao bezobrazno tvrditi grofu Kallay-u. da faktično obstoji nekakva potajna rim- ska i hrvatska propaganda, a koja ide za tim, da posve uništi grčko-istočni živalj i njegovu crkvu u Bosni i Hercegovini. Tada je grof Kallay uzvrio gnjevom, radi tolike smione, a neistinite tvrdnje Kosanovićeve, te mu je uzvratio: da se takova propaganda samo roji u nje- govu lubanju, jer da nitko drugi za nju i vezna. — Po- slie toga stadoše srbski listovi proglasivati Kosanovića srbskim mučenikom“, te i podmećati grofu Kal- lay neke vieči, što ih on nije nikada bio izgovorio, a samo da učini što veći efekat u grčko-istočnim zemlja- ma, stadoše tvrditi kako naime je tobož grof Kallay izjavio, da je sav rad ovoga (Kosanovića) protivu Hr- vata i katolika incijativa iz Moskve i sa Cetinja. — to je bio metropolit Bosne i Hercegovine, koji je bio svečanu zakletvu položio Njeg. Veličanstvu Caru i Kra- lju. da će mu biti vjeran podanik; a kad tamo radio, javno i potajno. i protivu Cara i Kralja i protivu hi- storičnoj istini i protivu narodnog obilježja Bosne i Her- cegovine! Baš divno; baš dostojno ponašanje i djelo bi- zantinskog kaludjera! U novije doba bosanska vlada ustanovila je, da zadovolji vlasima u Bosni i Hercegovini, novu jednu (četvrtu) mitropoliju sa sjedištem u Banjojluci, te im je još ustanovila i viši prizivni duhovni sud sa sjedi:, štem u Sarajevu. Takove ustanove dale su povoda da grčko-istoč- njaci iliti Vlasi u Bosni i Hercegovini izidju sa bate- rijom novih protesta. Pred Prejasni Priestol iznjeli su njihove zebnje: protivu rečenih ustanova stadoše isti- cati, kako narodu grčko-istočne vjere po pravu pripada učestvovati u takim pitanjima, pa da stoga ne mogu ove imati pune prave moći; da ne mogu zadovoljiti grčko istočno svećenstvo i narod ,srbski“, pa da stoga ne mogu niti očekivati njihovo puno priznanje i pri- stanak na njih. Njihovi listovi podigoše čitavu galamu još prije službenog objavljenja, žaleći se, da je u na- rodu, a naročito u ovome djelu ma, koji treba da pri- padne toj novoj mitropoliji, uhvatila korjena zebnja, da će tobož opet biti iznenadjen, jer da će mu za no- vog mitropolita doći podpuno aedostojna osoba, koju da narod nikako neće trpjeti a za koju se zauzimaju izvjesni organi zemaljske Vlasti pa se i obratiše na Njegovo Veličanstvo Cara i na Carigradskug Patrijarhu sa protestom., da se ne mimoidje želja i volja klira grčko-istočnoga i ona ,srbskog“ naroda pri popunjava- nju te nove mitropolitske stolice. Usmielili su se ti nemirni duhovi, označiti i svoga posebnoga kandidata. Oni poriču najodlučnije i Zemaljskoj Vladi, i Carigrad- skoj patrijaršiji. pa i samome Caru i Kralju, pravo da imenuju mitropolite za Bosnu i Hercegovinu, ističući, da iz toga, što svećenstvo grčko-istočno i ,srbski“ na- rod nisu učestvovali pri riešavanju o tim stvarima, da prije navedeni visoki činioci nisu absolutno ovlašćeni da sami za sebe riešavaju o vjersko-prosvjetnim prilika- ma ,srbsko pravoslavnog naroda“ u Bosni i Hercego- vini. Vele, da se to sve protivi (naravno, po njihovome šovinističkome mišljenju) stečenom pravu ,srbskog“ na- roda, po kojemu da on imade odlučujućeg učestvovanja u svim tim pitanjima, a koje da mu je pravo netaknu- to uvjek bilo za otomanskog vladanja tamo. Tvede Vlasi, da im bosanska Vlada hoće uskratiti to pravo; ali da na to nasilje ,srbski“ narod nikada neće i ne dobrovoljno pristati, jer da mu tako nalaže i korist i probit grčko istočne crkve, vjere i narodnosti. akle .grčko-istočnjaci traže neka neograničena prava; traže upravo ono, što nijedna konfesija ne uži- va u Bosni i Hercegovini; traže one povlastice što se | odlućno protive duhu modernih državiiih ustanova; neće da znadu za pravovaljanost ,konkordata“ od 28. 0 žuljka 1880., utanačenog izmedju Carskog Apostolskog Veličanstva i Sv. Sinoda u Carigradu, o uredjenju od- nošaja grčko-istočnih eparhija Bosne i Hercegovine; ističu pravo njihovog elementa i njihovog svećenstva, a koje se pravo nije nikada inače prostiralo ne samo na odlučujuće raspravljanje onih pitanja odnoseća se na vjersko-prosvietni život bosansko-hercegovačkih eparhija. Historično je dokazano, da nikada ništa nije bilo rie- šeno za vremena otomanske vladavine bez posrednog uticaja vaseljenske carigradske patrijaršije, a dokazom nam još budi, da je Patrijaršija postavljala episkope grčko-istočne vjere u Bosni i Hercegovini, po njezinoj uvidjavnosti, a uvjek one grčke narodnosti, inače po- znati pod imenom ,fanarioti.“ (Dalje sliedi.) Dr. J. &. 1) Znade se, da je pok. Baron Nikolić, pripadao grčko-istočn: j vjeri. ma Neka borbe ali razborite Opravdano je da se ,Dubrovnik, kako no partai- čni list, posluži svakom ražložitom prigodom, da nam nešto pribode, pokle je humanum errare, ali niti je, ni- ti može biti razborito da sustavno napada, a ponajviše puta i bez ikakvog temelja. Jer to, koliko s jedne stra- ne odaje kivnu i slijepu mržnju, toliko ga s druge stra- ne izlaže smijehu i porugi, njeg koji noće da slovi ka- ko posve ozbiljni list, prožet čistim bratskim slaven- skim duhom. Da je tako nećemo sviječicom tražiti od prije uzimljemo zadnji broj 16 o. g. Prvi je članak glad i i iseljivanje“, Po njemu, tomu biču, koji uprav naslučaje narodnu i političku smrt barem nekim pre- djelima, bili bi u mnogo čem krivi prestavnici velike i male hrvatske politike. Je li to razborito ? Nije li smi- ješno? Nerodica ima godin& sustavno progoni brižnog i radinog našeg težaka, po nerodici je glad, a ovaj go- ni narod u svijet, Nevolja, koja snahodi i tišti i druge narode, prirodni pojav po nekim, pedepsa po drugim; koju_niko ne može prouzročiti, a ukloniti koliko se mo- že. Čemu dakle okoristit se takovom narodnom nesre- ćom, naravnim pojavom, a da se nešto neslano pribode Hrvatima ? Drugi članak je ,katolici, pravoslavni i mu- sulmani u Mostaru“, Ali mješte članka nalazimo izvje- štaj g. predstojnika Foglara, i jedan ulomak izvještaja | g. vladina savjetnika Benka, Dakako to su posve re- servati referati, nami prostim umrlicima, ali ne ,Du- brovniku“, koji i ako ultra- alan list dopire i do reservata. Po tijem izvještajima katolici kako Hrvati i ako usilovani od vlade, bili bi gurovi, nasllni, bez 608 obrazovanja, razni, prosti, pijančine, ind Policija treba da otvori stotinu očiju, da ne dobije o- nakvu školsku mladež kao u Spljetu i Dubrovniku, ko- a puni kavane i ! nosi narodno zna- vo, da valjda i tim vi narodno Samo po- dio gadno policajsko pero moglo bi šta sli napisati. a gdje je pamet ,Dubrovniku“, da nije okrstio taj ne izvješta) po svoj prilici izmišljeni, nego pamflet svojim imenom, nego pušta ga u list bez ikakve opaske. Ne- ćemo da branimo naše učenike, kojoj god stranci pri» padali. pri ovoj gimnaziji, jer ne trebaju obrane, pri- znat ćemo da u velikom broju može biti i po koli, ali je ea sramotna našoj mladeži kaže. A što se imao sam sreću mnoge ih poznati, u mnoge obitelji u- ljesti, i kažem otprto, a da se ne strašim vora da su to ngledne, pobožne, uzorne obitelji, a u koliko po ispitivanju sam , mal da ne sve su take, Dakle pitamo: jeli to bilo razborito donijeti, nije li smiješno ? Treći članak: ,Hrvatska akademička omladi- na islamske vjere“. Članak piše mladi musulman o Sta- dleru, te mu se ima oprostiti jer je očito pisao uzru- jan, dakle strastveno, ali mu se ne može op kao ni ,Dubrovniku“, gdje surovo onaj napada, a ovaj pre- mučava na Hrvate, i gdje kaže da su gori od Arnauta, | 7 čim vrijegja i nas i Arbanaški narod. Nije bilo davno, a svak zna koje su se grozote počinile u Bugarskoj ; | trp nazad malo užasno je bilo čitati što se je radilo od Jer- mena pak koji će pametan za to objediti sve musul- mane? Je li to razborito? Nije li smiješno? Četvrti čla- nak jest; ,List Dubrovačke biskupije i Srbi“. Biskup otvorio natječaj i obečao nagradu onomu koji bolje pre- vede u hrvatski djelo Grgura Velikog U zao čas, jer tijem uvrijedio je srbendare Dubrovačke. Hvajda govo- riti da oba plemena imadu isti jezik, hvajda je od svih dokaza, ,Dubrovnik“ usvaja ludu izreku, da su Hrvati ukrali u Srba jezik, dakle kako se može raspisati na- gradu hrvatskom prevodu? Prezirno baca na nas pogled kako da nam veli: što ćeš ti fukaro, uz velikane Meda Pucića, Matiju Bana, Balda Bogišića, Pera Budmani, Luka Zoru? Ali je li pri sebi? Ta više i manje slavna imena uz Hrvate zagovarali su hrvatstvo, uz Srbe srp- stvo, radili su da se oba plemena smire i bratski opće i potpomagaju se, priznavali su Hrvate, kako očiti nji- hovi spisi i djela dokazuju, pak je li razborito onako pisati? Nije li smiješno? U Stadlerovoj aferi mi smo donijeli protest Sa- rajevskih katolika, ali rezervirano, onomadne smo do nijeli protest svećenstva i 1edovništva one SASKA neka se čuju oba zvona, a i to preko volje da ne kre- nemo u osinjak, nadasve sada kad je napeta razdraže nost, pak nam ,Dubrovnik“ poručuje: ,Ovako azmica- nje u par dana prava je sramota, gospodo oko , Crvene Hrvatske“, a velika je uvigjavnost ne pridruživati se vašim komedijama, koje sve jednako svršuju,“ Kakovo uzmicanje, kad smo donijeli protest uz reservu? Jeli to razborito? Nije li smješno? Na Uskrs biskup je Mar- čelić propovjedao je, i osudio je crkve narodne, jer je crkva universalna ili katolička. To kaže ,Dubrovnik*, pak nadodaje: ,Kad smo mi u pitanju glagolice pisali da katolička crkva u narodnom posleds nije nijednomu narodu popustila, pa da neće ni Hrvatima, tada su nas hrvatski listovi napadali.“ Očito tu brka vjeru i obred; u vjerskom pogledu nije Rim niti će nigda popuštati, dočim razni su obredi najbolji nakit Crkvi Božjoj. Nije li zar Rim u narodnom pogledu pogodio Crnojgori naš u liturgjičkom jeziku? A da je vlada uzela u obranu pravedne hrvatske zahtjeve, 7ar Rim nebi bio popuštio ? U tome je smislu i pisao u ,Listu Biskupije“ kanonik Liepopili, da će pravica i istina ipak predobiti. Rim je popuštao i to nam jest krivo; ali nam najviša krivica dolazi s onih koji su imali braniti naše pravice i radi glagoljice i radi zavoda S. Jerolima, i koji mješte da nas brane, pristali su uz one nametnike koji bi nas rad sa svijeta iztrijebiti. Ovo je sve u jednom broju ,Dubrovnika“, a pre- puštamo uvrijede i neslane basanije i budalaštine, pak pitamo nepristrane čitatelje; jeli moguće voditi borbu takijem ljudima? Jeli razborito? Nije li smiješno? S to- ga smo malo i oduljili članak, da svakomu bude očito, da u nas se ne vodi po srbendam borba, nego se ište bruka ; a mi ne izbjegavamo borbu, jer je čovječiji ži- vot vječna borba, ali želimo da je razborita, jer kaže poslovica: ,Ko gjavolom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.“ e e o Naši dopisi. Du 24. Aprila. (P ostalia). Već onomadne rekosmo kako se neki zviždulini ne žacaju ćak ni brzojavke osakaćivat i nagrgjivat, te kršit zakon promjenjivajući imena namje- njenika i opredjelišta, biva osoba i miesti. Da je to sve skroz gola istina evo najboljeg dokaza. Priopćujem u cjelini utok, koji je čelični rodoljub Dum Ivan Matić, roh u Velojluci, dneva 20. tekućeg mjeseca na Rav- nateljstvo Pošta i Brzojava u Zadar priposlao: Slavno Ravnateljstvo ! Glavom na Uskrs primio sam iz Dubrovnika br- zojavni odgovor na moj upit istim putem dan prije u- pravljen Presvijetlom mome Biskupu. Brzojavka ovdje prtežos bila je ovako pečatana: ,Svećenik Matich allegrande“. Presvijetlom mom Biskupu nijesam poznat kao odmetnik od mog čisto hrvatskog imena; s druge stra- ne praksa Pres. Biskupa, koji je ne jedan put nego više puta imao prigode i u službene i u neslužbene svrhe napiše moje ime, ne dopušta mi niti da posum- njam, da je iz Njegove ruke moglo poteći onakova po- greška, koja služi lih na povredu moga imena. Poznata mi je prem dobro nepristranost i pravič- nost poštarskog činovnika u ovom mjestu, pak sam od- mah u prvi mah bio osvjedočen, da takova pogrešku na mom imenu nije se mogla slučiti niti na ovomjes- nom Brzojavnom Uredu. Ipak za svaki slučaj potrudio sam se do ovomjesnog Ureda, ali tu me je činovnik u- vjerio, da je E onakova brzajavka s nagrgjenim mojim imenom bila premetnuta ovomjesnom Uredu. Či- tam odavna i bolnim se srcem eto uvjeravam, da na Brzojavnom Uredu u pokrajini nalazi se takovih činov- nika, koji se ne žacaju u svojoj političkoj drskosti titrati se narodnim osvjedočenjem stranaka, čije bi im ipak osvjedočenje sveto i uzvišeno moralo biti, Razumijem dobro cijelu stvar. Rodoljubne i svake hvale vrijedne pritužbe iznešene u hrvatskim pokra- nskim listovima a osobito u dubrovačkoj ,Crvenoj Hr- vatskoj“ valjada su ulile stanovitim činovnicima koju kapljicu obzirnosti, pak sada pružaju svoju drzovitu na- nam pak vnici, Veći dio te cijele kaste pojen protuna! d , & veliko talijanskim iredentičkim kreature, ti parasiti siromašnog a, ta vna dalmatinska birokracija koja imade zlata na prsi- ma, na ramenima, na bonetima, svuda zlata ali u glavi jedino kaše i mržnje protiva svemu što je hrvatsko i u opće slavensko, ti bahati btivilizatori ili pon ka o se sami nazivlju, ti su naši najveći d : Oni su rak rana našem ubožnom narodu, jer se neće da s njim istovjetuju, neće da se uvjere da će oni za njega služit, i da ih om hrani i va. Orfiga mrze; oni mu kopaju jamu još hoće da ga iznarode. Oni su jedini na kojima dandanas počiva i temelji te. talijan- ska stranka u pokrajini, a osobito pak u našem gradu. Oni su najveći agitatori i širitelji talijanskog jezika i iredentizma, koji nije jedino pogibeljan Hrvatima već i samoj državi, a rekao bi više njoj nego nami, Koliko se je ovaj iređentizam ovgje u gradu raširio, stvar je nevjerojatna, a opetujem i ustvrgjivam najviše zaslu- gom ce. k. činovnika. — Oni uzdržavaju protuhrvatska društva, koja bi inače morala propasti, oni šire talijan- ski jezik i u pojedinim obiteljima gdje prije nije bio, agitiraju za taj jezik gdjegod mogu, a neuki puk hvata se svake novotarije, jer u s romaštvu ne ja na posljedice, a hvatao bi se i otrovi, jer cijeni da će mu donijeti koristi. Ja znadem da u cijelom kotaru ti si- savci narodnog truda ne mogu išta polučiti, da je ci- jeli kotar čist ovakove truleži. Ali zašto da i ovaj grad ne bude kao i ostali kotar? Zašto da i njega dalje ta neman ostavi u miru, da ne otruje i okuži? Ipak i to bi se dalo lasno polučiti kad bi vlada bila prave- dna i kad bi htjela, kad bi u jednu riječ postavila za činovnike jedino narodne ljude. Ja sam više nego uvje- ren, da kad nebi za četiri ili pet godina ovgje bilo ta- lijanskih činovnika, talijanaška bi stranka morala pro- pasti, jer ona ovgje stoji na sasvim slabom temelju. — Više se puta opazilo da su činovnici barometar talija- naške mjesne stranke. — Kad broj talijanaških činov- nika ovgje raste, onda i stranka podiže glavu, a obrat- no pak propada i ista im društva dolaze do ruba ras- pada kad im se broj umanjiva. Kad bi pak takovijeh činovnika nestalo ili broj sasvim ograničio, onda bi i stranka i društva propala per mancamento di nutrizione. U zadnjim nas je godinam Visoka Vlada pede- psati jer nam je, svakdano rekao bi, slalo ovakovijeh perla od činovnika, bili su jedan žešći od drugoga. Kad promišljam na Porezni Ured i nad Sud smrači mi se pred očima. Nego kako rekoh iredentizam prijeti najviše državi, jer se tako malo po malo sve bolje spravlja teren za dan odkupljenja, za kad dogje onaj čas na koga oni nestrpljivo čekaju, a vlada za nas pe- depsati kopa sebi jamu. Sada mi baš u zgodan čas a lazi na pamet primjer onoga koji za činit ženi prkos okinuo sebi nos da bude grublji. Borba megju slavenske i latinske rase u našoj pokrajini nije od malo godina, mleči- narodu = ima vjekova da traje, još od vremena slavnijeh ća. Uvjek je vlada podupirala birokraciju proti e da tako može ona činit partu od tertius nađene (tra due wage il terzo gode.) Samo da se vlada je- dnom ne pokaje za tu njezinu ulogu, i da ne e dan kad budu u Beču uzkliknuti: ,mea * C. K. Poglavar pročita ovaj dopis, čini mi se ga vigjet da će uskliknut: esagerazioni, a Orakal s palaca i Dr. Stipić: denunziatori. — A ja za odgovor, reću im: ustrpite se u naredne brojeve ćuti će te is- tinu i dokaze. Š iba. Hvar, 19 Aprila. (Kako i gdje se kod nas odgajaju iredente). Sre- ća za Hvar što ma kotarskom m nadzorništva nije nego jedan pisarčić i jedan poslužnik; jer što ima dva dečka, da ih ima dvadesetak za stalno bi šjor Gjigjeto dignuti malu garibaldinsku vojsku. ozabavit ćemo se trojicom, u ko uplivom svoga šefa u kratko vrijeme poče teći ,il puro sangue italiano“; premda su imena sve trojice, kao i njihovog dobrog gospodara, hrvatska. Stalno mjesto pisara ima tu neki već spomenuti I. Sambuk. Taj dečko ćuti se tako dobro ogragjen :od svojih nadležnih da ima toliko kuraže, te osim Leo- pardovih glava, na svojoj lagjici ima talijansku troboj-' nicu. Dno lagje i komad iznad mora bojadisan je črve:- no, u sredini bijelo, a pri vrhu je zeleno. Nije li to vrijeda za Hrvate? Ne vidili se očito, za čim su zane- šene te usijane glavice, koje hranimo našim hrvatskim žuljevima ? A koji je to mali? — Otac mu bijaše iz sela Bru- sja, te je uvijek glasovao za Hrvate. Na svom dućanu još i danas mu stoji hrvatska tabla, Svatko znade kako bi Šior Gjigjevo ,pomilovao“ povišenjem poreza ili in- dustrije one koji bi se usudili staviti hrvatske table. No pok. Sambuk se toga nije bojao, a kako to da a gov sin (pisar bez škola i bez potrebe, vlasnik od tisuća) danas piše iskrivljeno svoje ime Sambuch i da bojadiše svoju lagju talijanskom trobojom? Ne čuđimo se jer znamo, da piše u tvornici renegata, a nećemo dana išo tako daleko, ka- se čuditi bude li i on i sin nekog drugog ve i r eru u manja mjesta u nadi da se njihova vitost | Svojim iredentizmom. Naš Šjo vn očitovati. g . u vre neće lako pasti, jer zna druge tanki naprijed te se Prevarili su se! njihovim legjima skriva. Obra/am se dakle Tome Slavnome Ravnateljstvu. Prvi poslužnik bio je neki mali Dracanović, Taj kao čimbeniku odgovornom za sve nerede, koji se do- | bio u tamburaškom društvu, pa nehtjeo u jednom kon- gagjaju na Brzojavnim Uredima u pokrajini, da mi iz. | eertu udarati ervenkapom na glavi. Ko ga jena M voli razjasniti, opstoji li kakav zakon, koji bi davao | Silio ili bar nagovorio? Za stalno nije samo to došlo u pravo, da se imena stranaka i mjesta mogu iskrivljivati | glavu. njemu koji u -- | > hrvatski govori i koji do samotelji jednoga : a e. k. javnog slašiknika. ba ori o .* olu. uje. rotivnom slučaju evam a Slavnog ee dobio Ravnateljstva da mi se pruži dostojna zadovoljština ra- | sto stalnog pisara u Makarskoj. Nemamo ništa protiv di uvrede, koja mi se je nanijela tim, što se je poku- | \oEa: rr g. - 0 Svea i LE šalo nabaciti na moje ime Ve SRNE S EEEVINM poslužnik: bio oi. a.00 ME ida je Dum Ivo Matić Wrto m0 ER a i ili mali Velaluka, 20, Travnja 1903. a taj vam već zna E Cia i na hr- Kad će dakle svršit ovo kršenje zakona, ova ne- | vatski upit. Brzo će i njemu g. doktor reći: ,Non bcri+ ravda, Vidjet ćemo što će se na ovaj utok odgovorit | ver el nome coi corni, percha nol italiani non Il avemo“, hoće li biti kažnjen — kako je užio — omaj či- Eto dakle, kako i gdje se kod nas iredenta. novnik, koji se usudio osakatit i nagrdit u izvornoj br-| Nadamo se, da će g. porezni soi MAO zojavci ime osobo i ime mjesta. Dudrovčan'a. srom pisara da i dalje dii na lui ujansku trobojur Gvozdeni kancelar knez Bismark iza nesretnog | naložio da ju stavi. rata s Francuskom, da moć bude to lakše i rom ant mandi y Med mh g 4+): ijemčiti nesretne Poljake, izrekao je ove j[si doii og plemstva, pa ni do onog ,de Goiava*. riječi: ,sila jest nad pravom“, te je njihovu smi- Spavao sam poklade i korizmu, Dade sao sio zakonom. uh cu te sam opet osobito Slaveni imali su a biti uti_ ovom Šupe, 21. Aprile. okrutnom zakonu, a od svijeh Slavena Hrvati iza Polja- (Propada narodi) sE poznaaci zakona ka imali su prvo mjesto, jer mema dana kada se sila | ali zdrava pamet nas da niko nemože obogatit