Br. 18. "GRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu ; Il Hercegovinu # poštom: ma godinu 10 kruna, va jo godine 5 kruna. Za inozemstvo : 10 krw& i po: štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Bokeljima. Ne smeta braćo; iz Dubrovnika vam poruču- jemo, da ne smeta i da se ne brinete, što vas lju- di zlobni i pakosui sumnjiče, jer ste Hrvati. Om su od godina i godina prikazivali i maš mili Dubrovnik izbom spijuna za to samo, jer se na v- gnjištu Guadulićeve pojezije rasplamsala svijest hr- vatska ; naš grad ni od koga nije bio tako ocr- njivan i poganjen kao od naših Srba katolika. Jer mije htio biti š njima oni su sve upotrijebili proti njemu, Take sada upotrijebljuju i proti vama, mili naši sumišljenic, dragi susjedi, čestiti koljenovići čiji su pretci, ploveći po cijelome svijetu, ili bra- neći krvlju rodnu grudu, bili dika cijelome hrvat- skom narodu, Oni dika, a vi ste mu i ponos i di- ka, Jer ni najbolje znamo, kako ste izloženi, jer mi znamo kako se i koliko žrtvujete tamo na skraj- njoj točki bijedne nam domovine, samo da se niz primorje divnog vam zalijeva, u tom raju zemlje, leprša troboja hrvatska. I vijie š njime, i budite srčani hrvatski barjaktari, a neka zlobnika i pako- snika, ne smeta, Rgja se zlata ne hvaća; a nije vaš obraz od zlata, od mesa je — ali je od zlata svi- jetliji i u poštenju je dragocjebniji. Borbu nijesmo tražili. Ni ovdje u Dubrovniku, ni tamo u Boci Kotorskoj nije ni bilu borbe, dok nam se nijesu dirale. naše narodne svetinje; dok smo starusjedioci bili barem ostavljam na miru od biičuna i doseljenika. Dapače, mirno smo živjeli — i hvala tom mit- nom življenju naši protivnici se ugnijezdiše. Gosti se okućiše, pa kad atuvili u glavu, da je sve ovo njihovo, da naše nije ništa, kad nam počeše dovi kivati da izdiremo, mi se prenusmo i — evo nas ovdje, da branimo svoje. Vi znate, što je tamo bilo. Dok se nijesu d - bro ugnjezdili kleli su uam se i na evangjelje sje- dinjenja s Hrvatskom; a poslije , . . . valjalo. je, da se štampa knjižica ,Uzroci i posljedice“ i do- kaže, kako im je dokuzaa o Iva Oieoi-, kilj 1), #Sda su Srbi htjeli Bokelje istjerati čak i iz općine u Kotoru. Pogazili su adete + ugovore, a rekli su u ono doba Stevu Vrčeviću, da sa dopisima dira Bokelje i u privatno p štenje, samo da vas tero- rišu. Vi to znate i pamtite, kao što znate, da je tamo kod vas mijesio ovaj kvas pok. Ljubiša, kao kod nas pok. Gondola. Bog im svima dao pokoj duši, ali se može barem to napomenuti, da su oba bili prijatelji vlada. U prijateljstvu š njima stjecali su potrebui upliv, da rade: što su željeli. Ovo je 0- vako, jer čast Ljubiši, kao književniku, ali govori- moo njemu kao o politiku, a Goudola nije bio vi to, ali je ovamo našim služio, jer je uživao ugled u Beču. Je li ovako? Jest, ali po ,Dubrovniku* ni- je ovako; prošle su bune krivošijske. Je li na jed- noga Bokelja, na jednoga Hrvata vaše čarobne ro- PODLIŠTAK. Letopis Matice Srpske o Medinijevoj Povjesti hr- vatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knjiga I., XVI. eće. — U Letopisu Matice Srpske (1903. II.), bez sumnje pozvanom sudiji u svim književnim pitanji ma, ima ozbiljna ocjena knjige našega sugragjanina Dr. Milorada Medini: Povjest hrvatske književnosti u Dubrovniku i Dalmaciji od g. Radivoja Vrhovca. Iznijet ćemo je — pa i ne slagali se u svemu s ocjenivačem — da se naši čitaoci upoznadu s knjigom i vide Kiko se to gjemi Srbi znadu oteti političkoj strasti te b: z strančarenja suditi barem. o jednoj sasvim knjiže 'no pojavi, Kritičar kaže: ,U posljednjem kolu svojih knjiga dala je ,Mi- tica Hrvatska“ i ovu kao lil. svesku ,Crtica iz hrv. kujiževnosti.* Prve dvo knjige, od kojih je druga (1888.) obuhvatila crkvenu književnost, izradio je pok. Ivan Broz, pa kako tada tako i kod ovoga nastavka čini se da se Matica namerila na okretna stručnjaka i gsnaoca.*) Važno je za ovu priliku, što pisac dobro poznaje tal. književnost on a doba, "što je dokazao svojim radnjama o Čubrano- viću i Vetraniću u Jagićevu Archivu; sem toga ošito, što je sam čitao književna dela, o ojima piše, a poznata mu je i literatura 0 predmetu, odakle uzima većinom rezultate, ali vazda tako da očuva slobodan pogled, kad ocanjuje same produkte ove kniižev- nosti. Ratetski sud ne zaostaje dakle za snanjem literarno istorijskim premda je pisac ipak više filolog nego ostetik. ,Na istoriji dubrov, dalmat. književnosti radilo se u Hrvata i dosta.i marljivo, U vreme ilirskog pokreta svraćena je osobita ua ovu stranu, Bilo je dve struje me : poe su hteli zidati na osnovi, na se i naša književnost od Dositija i Vu- razvijala; drugi htedoše osuovu dubrov. dalm. knji- šovnosti. Ticalo k trebalo nog se koji je U DUBROVNIKU 2. dne grude pala i sijenka sumnje, da je uh odario. Ne, nije! Ali tauo u Boci Kotorskoj i danas go- vori se ispod glasa proti ovome ili onome, a dosta ih je, na koje pada teška kletva, da su tajn«u šap- tali, kad su se vješala penjala. Nije izmegju lih, na koje pada grdna kletva, ni jedan Hrvat. A da- nas vam , Dubrovnik“ tako prikazuje Boku Kotor- sku, kao da Mahovec nije tamo radi državuih ra- zloga u službi pograničnoj, nego da je tamo kao vogja Hrvata, vaš vogja Bokeljske perjanice. Biće mu za to knjaz Nikola i dao odličje. ___ Niz granice Germanije, u Češkoj, niz one Ita- lije, u Trenta i Udinama i svada ima država svo- jih činovnika, kao što ih sve države imaju na svi- ma granicama. To je i odviše naravno, ali je pri- sustvo Mahovca u Boci n e naravno, dakako jer ga valja dovesti u svezu sa Hrvatstvom, kao što ga dovode srpski novinari. Ne čudite se; ni- je samo Vuk Vranković , izdao“ na Kosovu i ako to nije istina, nego j> i prvi kralj poslije Kosova Milau Obrenović prodao srbiju i ako ni to nije i- stina, dapače je prvi vogja Karagjorgje govorio Mi lošu, da je Srbiju prodo veziru od Beograda, a Miloš je napadao Karagjorgja, da je on nju prodao Austriji i ako nije ništa bila istina. Ne čudite se, jer je i Luko Zore, dok je imao mandat hrvatski, bio sumnjičeu, da se je prodao, kao što danas sum- ujiče episkopa Milaša, a do jučer su pokojnoga Se- ratima Perovića — a tek da odete u Beograd, u Sarajevo, tek tada bi vidjeli, kako sve oni govore jedui proti drugima, i sve jedni druge napadaju i kleveću, da su vladini i da služe vladi. Taki su svi srpski radikali. Sva im je vrlina u sumnjičenju, sve lu je junaštvo u vici proti svakome, ko unije š nji- mwa, da se je svak prodao vladi, samo što od toli- ko i tu.iko hiljada radikala srpskih ,ue-ćete“ na- ći jednoga da će ziuuti nad vladinom pliticom i da će od vlade primiti ma i jednu jedinu fliku. Slu- šajući ih, nema vam u cijeloj Europi takih isku- šanih i uesebičuih patriota, niti bi bilo dosta jednoj vladi 20_miliugradgyzlatnih cekina, sok dr- prodajemo se po njima i za dve dance Opet vam kažemo da će ne čudite, jer ih vi dobro poznate, a mi bolje i od vas. Grmi dr. Ba- ljak na strategijske pruge u južnoj Dal- maciji, reklo bi se od njih dolazi propast cijelom srpstvu — ali Baljkovi sumišljenici ipak mole da ugju i ulaze u poduzeće za gradnje željezvica Au Sar.jevu grme bivši lferanti, da se od opozicije sve dimi, a današnji ih mire i stišavaju, jer su oni ondje, gdje bi htjela opozicija. Grme srpski listovi i zastupnici proti ministrima, a njihovi doglavnici u crnu odjeveni gole glave izlaze pred ministre da im se poklone, kada se otvorila južna željezni- ca. Učite ih u Srbiji. Dok su radikali u vlasti sve je lijepo, krasno, divno. Ne može ići bolje i ako zemlja nikad ne stoji gore; a netom panu s vlade, pored provincijalnih obeležja i tugjih elemenata, razli- kuje od srpske. U Hrvata se .baš u novije doba doka- zivalo, da tamo nije trebalo Vuka pored dalmatinskih pisaca, koji toliko vekova ranije pisahu narodnim jezi- kom, i u isti mah se radilo na čišćenju jezika, grama- tičkim i leksičkim putem, iz živoga izvora Vukova. Oduševljenje za stare pisce bilo je spočetka preterano, dokle ga ozbiljna nauka nije počela svoditi na pravu meru. Danas se više govori o istorijskoj vrednosti nji hovoj, ali prave istorije još nema, i mućna je stvar još i danas pisati istoriju“ dubrov, da'mat, književnosti. Pred nama je samo pokušaj, možemo reći dobar poku- šaj, da se književni razvitak protumači na osnovi kul- turnih, političnih i ekonomskih prilika i prema svezama sa Italijom, ali u svima ovim stranama oseća se neka praznina, neki fragmentarni sklop. Mnoge još ne protumačene stvari gone pisca, da izagje iz obloga sregjivanja rezultata u ras prav: aje prnegde u istraživanje, prema čemu je i knjiga dabila mešovit karakter stila njiževnog su. ra. Kad se još uzme na oko neuglagjen i težak stil uopće, držimo da se predmet neće mnogo popšularisati i gotovo sjumnjamo, da je Matica na to i mogla raču- nati.“ Pisac je u ovoj knjizi (a biće još dve) oliradio gamo XVI. vek dubrov. dalmat, književnosti; taj jo vek priprema za krupniji rad u XVII. veku; podel+ nije mehanična. kako bi se na prvi pogled činilo, «go je amo uzeto i iz XVII, veka. što upravo spada u XVI. — Posmatrajući dubrovačku sa dalm. zaje- dno, dobro je učinio, što nije gragju rispo- regjivao po ličnostima, Uzimajući sve ujedno, teško je odrediti književna centra, bilo po ličuo timu, bilo po mestima, iz kojih se javljahu književni ri Inici. Dubrovnik, Spljet, Hvar, Zadar, imaju svaki nešto svo- je, kao što je bilo i u Italiji, pa ako hoćemo da shva- timo glavne struje, najbolje je gledati pre svega na vne struke; ovde tim više, što nema ,baš izrazi- tih pesničkih osoba“, i što je ova literatura viš. plod ugledanja nego domaćih prilika, kojima bi ona (1:6 la da je cvet.“ regjen na 21. glavu. Prvi tra- Materijal je raspor | s govi su ovoj književnosti u crkvenoj poeziji nepoznatih pisaca i tii ž bez sumnje obeležen najprirodniji put u razvijanju. Dokaz su tome i lekcijonari iz XV v., a prevod je učinjen valjada još u XIV. veku, Naporedo Izlazi svako subote. Pojedini broj 20 para. MAJA 1903. frankirana pisma ne primaju se. eto vike i bruke, da propada i da će propasti Sr- bija, ako se njima opet ne povjeri vladanje. Ovaki su i ovi naši u Dubrovniku, Dok su bili u općim grad je tako uapredovao, da bi bio pretekao i Pa- riz, da su ostali još same dvije godine, a u vas, jer ruesu u općini Kotora, Boka Kotorska srće u ponore. U nas nema Hrvata, nego nas vlada stva- ra, podržava, pa i hrani, u nas je Hrvate vlada i naselila, jer vam pišu da ste dogoni; pa ne fali ništa drugo, već da vlada u ovoj gladnoj go- dini uštedi lijepu svotu. da iz Dubrovnika i Boke, dizne sve komesare, žandare i finance; što će joj? Ako smo mi i vi onaki, kakovim nas prikazuju po- tomei iz Lumbarde, Karlobaga i Pulja, onda smo mi i vi sve: i komesari, i žandari, i fin ocijeri; e nas ovakih nema pod kapom nebeskom, kao što nema ni onakih, kakvi su oni, šte 9 nama ovako pišu. Ali ue smeta, neka pišu! To su im zadujitr- zaji i zadnje tupo oružje. Niko nikoga ne može i neće obručiti, dok se sam ue obruči, Dubrovčanin i Bokelj čuva obraz, jer im je obraz sve. Nijesu se bručili naši stari, kroz toliku vijekova, nego bi- li od časti i dike, pa ćemo biti i mi, i djeca naša i naši unuci, pa dalje dok bude i-jednog kamena na ovom pragu hrvatske domovine. Neka viču, to im je zanat, a vi kao i mi gori barjakom hrvatskim, da ieprša i da se vije, nek svi- jet zna da ovaj jug mje ni Crnegore ni Srbije, da je ovo naša djedovina i naših djedova krvava te- kovina, da je ovo prag Hrvatstva. Samo dalje, sa- mo naprijed ovako, da uvijek, kao što su Dubrov- nik i Boka Hrvastvu dva najljepše? alema, » hrva- stvo u Dubrovniku i u Boci bude najdragocjeniji dragulj. A komu smeta, neka se svrbi. — ZAJEB Socijalisti u Dalmaciji. Od 1. Maja tiskaće se u Trstu socijalistički list i na hrvatskome jeziku, a jedino za Dalmaciju. Ure- "4 Meta ia podbana Koju su? Kao tizenažvljovmia socijalisti, potpisani šve sami bivši talijanaši. Zna se pak da se u nas nije ni znalo za socijaliste, do u zadnje doba, kad se pokušalo iz Trsta, da ih i ovdje posiju. Da je zemlja osjećala kakovu potrebu. ili da su je naši težaci i radnici ćutjeli u sebi od socijalizma, bio bi se on davno ovdje udomio. bio bi izniknuo kao domaća biljka. Na protiv tu biljku u nas sade Pittoni i ostali Talijani iz Trsta, da tako posluže i ovdje talijanstvu protiv Hrvata, kako mu u Trstu služe protiv Slovenaca. Prije više godina, kada je tali- janska stranka razumjela da joj se u puku Dalma- cije nije ni od čega nadati, a bez te nade da ovdje mora nestati i traga talijanskijem aspiracijama, pokre- nula je ,Pravi Dalmatinac“ i dala mu pravac. da truje naš narod, da ga svikne demagoštvu, da ubija u naro- du ugled sviju boljih Hrvata. osobito svećenstva. Tali- prvi stihovi lirike u Dubrovniku. pisani ćirilicom, kao što je Jireček pronašao, a 0 čemu ovde nema spomena. *) Upotreba latinskog pisma no- vina je XV. veka (Archiv XIX. 58). Druga glava govo- ri o hvarskim i splietskim prikaz«njima, u dot caju prema toj vrsti pojezije u Italiji, Ova su bila osobito raširena po svoj gornjoj Dalmaciji, a pisci su im nepo- znati, osim Gazarovića, koji je živeo u XVII. veku. ,Panucije“ biće svakako Marulićevo delo. Kako je rene- sansa dala prve umetne pesnike u Dalmaciji (?), upo- znaje nas pisac u trećoj glavi sa glavnim momentima talij. humanizma i renesanse. Lepo se tu čita, šta je učinila rimska crkva kroz sreduji vek. stegnuvši slobo- du duha pod teološko gledalište i pod latinski jezik. Kad je taj universalizam hteo sve da zbriše. ljude i narode, probija klica reakcije. Vrenje u talij. gradovi ma opaža se-još u XI. veku. Već u XIII. veku stupiše talij. humaniste na dubrovačko zewljište upoznajući Đubrovčane sa lepotama starih klasičkih dela. Dante, Petrarka Bokaćo, sasvim jasno obeležavaju put pre- porogjaju. Decentralizacija političkog života samo je potpomagala ovaj pokret. kao ono u starim grčkim gra- dovima, što se nadmetahu radi općega napretka. Pred: njačila je Florenca, pa za njom učini najviše Rim, gde se i pape po primeru svetovnih vladara prilagodiše no- vim prilikama, U istoj glavi govori se i o zabludama renesanse, o rgjavoj praktičnoj primeni individualizma, iz kojeg se rodio Sekijavelizom. Karakteristično je ka- ko kazuje Brandi, da se kraj XV. veka u svima većim gradovima Italije vidi veliko moralno opadanje, ali kroz svu rgjavštinu i zbunjenost, prosjajuje težnja za lepotom i veličinom, Uopće je ovo vreme puno kon- trasta i ma sve simptome vrenja, iz kojega se nesto stvara. Opća sloboda obuhvatila je : crkvu, i oda u- staje Savanarola boreći se protiv razuzdanosti svećen- stva. Protureformacija je kasnije istakla načelo: slepu veru i time se i renesansa svršila. Ostao je trag od či- s ovim javljaju sei tanja starih klasika i ljubav prama nauči. — zofa grčkih, pos«' <a, omiljeni su pisci u doba renasanse: “ Meut, Terencije, Hora- cije, Teo Tuvenal. Od ovih t Ara qdjek u sta = čne prilike u Dalmaci o Jirečeka: *) Ima vw »m»Name“—EREFEFBFSJEPDEENBRezBBs8zmFmIFEN-ĆJ -mnšNnšnmnžnjnj Godina XIII. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene llivatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za isja- ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više pota ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust Dopisi šalju se Uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju, & ne- jani su mišljeli, da će tako u puku stvoriti razdor, pa jednu stranku privaći sebi. Posao im se izjalovio, jer »Pravi Dalmatinac“. koji je pozobao grdnih novaca, ' nije im donio nikakove koristi, i Pred neuspjehom Talijani nijesu klonuli, već se obratiše socijalnoj demokraciji, da im pomogne, da se pod plaštom socijalizma radi za propagandu talijansku. Za to se list tiska u Trstu, za to su članovi odbora bivši talijani, za to je glava d.r Pittoni! Sve je ovo ! jasno. Ali je najasnija činjenica, koja izazivlje smijeh, | da su se Talijani toliko zauzeli da sa socijalizmom »pPomognu i spase naš puk“. Oni, koji taj puk preziru, oni koji mu žele obnovljenje klauzule, oni koji zašti- ćuju u našem moru ribarstvo Ćozota, ti Talijani od jednom postali ljudi dobre duše i eto misle se ! i muku muče kako će pomoći puku hrvatskome. Da su ,iskreni“ o tome ne treba ni govoriti. Dakle, što ne mogao ,Pravi Dalmatinac“ to će pokušati ,Socijalist“ da buni puk proti narodnoj ideji, da ova naš dobri puk, koji neće da bude talijanski, & osjeća hrvatski barem odvrate od hrvatske misli. Tako hoće Talijani, a ne mislimo da će to biti mrsko i gosparima u Beču. Samo što se i u tome ja- ko varaju, jer kad bi naš puk htio prigrliti socijalizam, to bi kršćanski. U ostalom idemo, da vidimo što;će biti. Samo što preporučujemo ,Socijalisti“ da nebi i nehote i proti svojoj volji slijedio Kamberov ,Sole“. Jer ako spljetski socijalisti i u svom listu počmu na- padati hrvatske općine, ocrnjivati hrvatske bez razlike, oni će ovdje vršiti onu istu ulogu, koju i Kamber u Trstu. Upozoreni su. _ Što se pak tiče njihove propagande nije nas bri- ga; samo onaj, koji ne pozna naše prilike može misliti, da u nas ima uslova i opstanku socijalne demokracije, Prije svega talijanska socijalna demokracija nije ni sli- ka francuskoj. Prva bači i ništa drugo, a prije će se izroditi i u anarhiji, nego će postaviti za zakonito sta- novište Neće biti taki ovi u Dalmaciji, dopuštićemo da će se držati legaliteta, ali što se tiče vjere, tu će ps Xu Sapfa +vvs; e u teret ove? strane u nas neki težaci ako se prihvate s početka 80- cijalista, to je što se ufaju koristi ličnoj Jadnici po- vjeruju da je sve onako, kako govore socijalisti, ali kad uvide da nije i da tu ne ima primanja nego pla- ćanja, odulečuju se. Na pošljetku naš je puk u .sebi miran, moralan i ne voli buke ni uzrujanosti; a bez buke i uzrujanosti socijalistička propaganda čini odmah kaput. A tek vjera! i Gdje je muoštva radništva, gdje je tvornica, gdje su poljodjelske prilike, tu može biti socijalista i ako je statistikom dokazano, da socijalna demokracija pada i u radništvu, ubija je udruživanje radnika, u sva- kom mje tu zasenno, sdojeno sa uzajamnim podpoma- ganjem, udruživanje, osnovano i ma moralno- religijoznoj podlozi. S toga apsolutno isključujemo, da pokretači soci- | Die Romanen in den Stidten Dalmatiens wilhrend des Mittelalters“, kad govori o poslovenjivanju Dalmacije : inaće bi razlaganje bilo punije i stvarnije. Peta gla km. — am va govori o širenju prosvete u Dalmaciji, osobito u Du- brovniku. u XV. i XVI. veku; o školama i cima talij. kulture; u Dubrovniku su to bili nadbiskupi, doktori i notari, obično tugjinci iz Italije. Ima spome- na o kujižnicama i knjižarima u Dubrovniku, o poku- šajima da se podigne štamparija. Luka Paskalis Primo- jević traži privilegiju 1514. od veća Rogitorum, pa da štampa knjige latinski, grčki i ćirilovski, & sapepaće sličnim slovima, kako behu započeli Crnojevići. . ne prilike u Dubrovniku rasvetlio je nedavno Jireček, osobito u Jagićevu Arkivu XXI. pa je i pisac upotre- bio, što je važnije. [z Jirečkovih studiju i ima tragova i po ostalim glavama ove knjige i doista bi bolje bilo, da je pisac svaki put beležio literaturu ne- go što je ovo opće priznanje u predgovoru; tim pre što je ipak pri raspravljanju napominjao neka imena autoriteta. Kako već rekosmo, knjiga nije po- pularno napisana, a nije ni za školu udeša. vana; literatura bi lepo pristajala na svršetku kajige. gde bismo očekivali i malo rečnika za pesme, koje laze uz raspravu. Literatura je potrebna po neki put i zato, da se pisac zakloni u pojedinim poe e ma; inače recensenat treba da ra sa cem, ne osvrćući se, jesu li misli njegove ili esta ra ovori 0 pesni u Dalma. ciji i o Maruliću. Tumači se ovde, kako se talij. hu- manisam meniao u Dalmaciji te doveo do hrvatske Pite arie nj pri supa kulturnog razvitka, kome je jević, S orić i Marulić — to su kojima se hi Dalmacija u Ovo može biti samo tako na oko; n oi. mae. biti i drukčije, Crijević se sam ta 0 do onakav v ka- tot? o Oy VENA prilikom 1 u Dubrovniku menjale. kama vaspitanju treba ovu rai M mi " Genezu Judite“ tuma- či pisa , kao tamo u , Što su bili Vavilonci Jevrejima, to su u Maruli- ćevo doba Turci za Dal u; to je osnovi: dite“, i pisac misli, da to pravo ovima, činju eru hrvatske knjige sa g. 1501., napisana. Protiv toga ne možemo ništa = jalno hrvatska umetna književnost te mL: